SLUGA LORDA VOLDEMORTA
Hermiona vrisne. Black skoči na noge. Harry se strese kao daje dobio snažan električni udar.
"Ovo sam našao ispod Napadačke vrbe", reče Snape odbacujući plašt, ali pazeći da mu štapić
bude i dalje uperen u Lupinova prsa. "Dobro mije došlo, Potter, hvala lijepa..."
Bio je malo zadihan, ali mu se na licu ogledala slavodobitnost.
"Možda se čudite otkud sam znao da ste ovdje?" priupita ih sijevajući očima. "Maloprije sam
bio u vašoj sobi, Lupin. Zaboravili ste bili popiti napitak pa sam vam ga odnio u peharu. Sva
sreća što sam to učinio... sreća za mene, mislim. Na vašem je pisaćem stolu ležala stanovita
mapa. Bilo mi je dovoljno baciti pogled na nju pa da saznam sve što mi je bilo potrebno.
Vidio sam vas na njoj kako trčite podzemnim hodnikom, i kako nestajete..."
"Severuse..." počne Lupin, ali ga Snape presiječe u riječi:
"Nebrojeno sam puta, Lupine, rekao ravnatelju da ste pomogli svom starom prijatelju Blacku
151
da upadne u dvorac, a evo i dokaza za tu moju tvrdnju. Čak ni ja nisam mislio da ćete imati tri
čiste da se sakrijete u ovu staru daščaru..."
"Severuse, griješite!" usrdno će Lupin. "Niste još sve čuli... ja ću vam objasniti... Sirius nije
došao ovamo da ubije Harrvja..."
"Još dva kandidata noćas za Azkaban", reče Snape, a oči mu se fanatički zakrijese. "Baš me
zanima kako će Dumbledore ovo primiti... on je, znate, Lupin, bio čvrsto uvjeren da ste vi
bezopasni... da ste pitomi vukodlak..."
"Budalo!" tiho će Lupin. "Je li dječačko neprijateljstvo vrijedno da se nevin čovjek opet strpa
u Azkaban?"
Fiju! Tanke uzice nalik na zmije izlete iz vrha Snapeova čarobnog štapića i omotaju se oko
Lupinovih usta, zapešća i gležnjeva. Lupin izgubi ravnotežu i padne na pod, posve
nepokretan. Black zaurla od bijesa i krene na Snapea, ali Snape uperi štapić točno meñu
Blackove oči i prošapće:
"Daj mi samo jedan razlog! Daj mi samo jedan razlog da to učinim, i kunem ti se da ću
učiniti."
Black je stao kao ukopan. Teško bi bilo reći na čijem se licu od njih dvojice zrcalilo više
mržnje.
Harry je stajao paraliziran, ne znajući što mu je činiti ni komu vjerovati. Zirne na Rona i
Hermionu. Ron je bio zbunjen kao i on, svejednako se upinjući da zadrži u rukama Sugonju
koji se otimao. Hermiona, meñutim, nesigurno zakorači prema Snapeu i reče mu bez daha:
"Profesore Snape... ne bi... ne bi ipak bilo naodmet čuti što nam oni imaju reći, z-zar ne?"
"Gospoñice Granger, vama već prijeti isključenje iz škole", pro-sikće Snape. "Vi, Potter i
Weasley nalazite se izvan školskih granica, u društvu jednog osuñenog ubojice i vukodlaka.
Dajte bar jednom u životu držite jezik za zubima..."
"Ali, ako... ako je netko stvarno pogriješio..."
"Šutite, glupa ženska glavo!" vikne Snape. Načas se učini da je doista pomjerio pameću. "Ne
govorite o onome o čemu pojma nemate!" Dvije-tri iskre vrcnu iz vrha njegova štapića
svejednako uperena u Blackovu glavu. Hermiona umukne.
"Slatka je osveta", dahne Snape Blackeu. "Koliko sam se samo nadao da ću te upravo ja
uloviti..."
"Opet ćeš, Severuse, ispasti glup", zareži Black. "Ukoliko ovaj dečko odnese tog svog štakora
u dvorac", mahne glavom prema Ronu, "ja ću mirno poći s vama..."
"U dvorac?" ponovi Snape slatkim glasom. "Mislim da nećemo morati ići tako daleko. Čim se
izvučemo iz vrbe, pozvat ću demen-tore. Njima će, Black, biti jako drago da te vide... bit će
im toliko drago da će ti jamačno htjeti dati jedan mali poljubac..."
U Blackovu licu nije više bilo ni kapi krvi.
"Ipak... ipak me moraš saslušati do kraja", grakne on. "Ovaj štakor... pogledaj ga samo..."
Ali Snape luñački sijevne očima kao što ga Harry nikad nije vidio. Reklo bi se daje izgubio
razum.
"Hajdete sad, svi vi!" reče im, a onda pucne prstima i krajevi uzica kojima je Lupin bio vezan
dolete mu u ruke. "Ja ću voditi vukodlaka. Možda će dementori htjeti i njega poljubiti..."
Prije negoli je znao što radi, Harry proñe kroz sobu u tri krupna koraka i stane na vrata.
"Sklanjaj mi se s puta, Potter, već si ionako u gadnom sosu", zareži Snape. "Da ja nisam došao
ovamo da ti spasim glavu..."
"Profesor Lupin mogao me je, daje htio, već sto puta ove godine ubiti", odvrati Harry. "Bio
sam masu puta s njim nasamo dok me je poučavao kako da se oduprem dementorima. Ako je
zaista pomagao Blacku, zašto se onda nije jednostavno obračunao sa mnom?"
"Ne traži od mene da istražujem što se zbiva u glavi jednog vukodlaka", prosikće Snape.
"Sklanjaj mi se s puta, Potter!"
152
"Vi ste šaka jada!" prodere se Harry. "Ne želite ništa čuti samo zato što su svojedobno
napravili od vas budalu u školi..."
"Tišina! Neću dopustiti da se ovdje sa mnom tako razgovara!" pod-vrisne Snape, bezumniji
nego ikad. "Ne pada jabuka daleko od stabla, Potter! Upravo sam ti spasio glavu i sad bi mi
morao na koljenima zahvaljivati! Stvarno si zaslužio da te ubije! Poginuo bi kao i tvoj otac,
koji je bio odviše ohol da bi mogao povjerovati da se prevario u Blacku... a sad mi se sklanjaj
s puta, ili ću te natjerati na to, sklanjaj mi se sputa, Potter!"
Harry se odluči u tren oka. Prije nego što je Snape dospio zakoračiti prema njemu, podigne
svoj štapić.
"Expelliarmus!" prodere se... ali nije se čuo samo njegov glas. Odjekne prasak od kojeg se
zatresu vrata na šarkama. Snape odleti u zrak i tresne o zid, a onda se strovali na pod. Iz kose
mu je curio tanak mlaz krvi. Izgubio je svijest.
Harry pogleda oko sebe. I Ron i Hermiona pokušali su u isti mah razoružati Snapea. Snapeov
je štapić odletio u visokom luku i pao na krevet do Krivonje.
"Nisi smio to učiniti", reče Black Harrvju. "Trebao si ga prepustiti meni..."
Harry se klonio Blackova pogleda. Još ni sad nije bio načisto je li postupio kako treba.
"Napali smo profesora... napali smo profesora..." procvili Her-miona zureći u Snapea koji je
nepomično ležao, prestrašenih očiju. "Uh, kakva ćemo sad tek imati okapanja..."
Lupin se batrgao da se oslobodi. Black se brzo sagne i odveže ga. Lupin se osovi na noge i
uzme trljati ruke na onim mjestima gdje su mu se uzice urezale u meso.
"Hvala ti, Harry!" reče.
"Ja još nisam rekao da vam vjerujem", odbrusi mu Harry.
"Onda je vrijeme da ti predočimo dokaze", pripomene Black. "Daj mi, dečko... Petera.
Smjesta!"
Ron privije Sugonju još čvršće uza se.
"Ma dajte prestanite!" reče mu slabašnim glasom. "Nećete nam valjda reći da ste pobjegli iz
Azkabana samo radi toga da se dočepate Šugonje? Mislim..." Pogledom zatraži podršku od
Harrvja i Hermione. "Dobro, recimo da se Pettigrevv pretvorio u štakora... ali štakora ima na
milijune... otkud on može znati kojeg štakora traži kad je dvanaest godina odležao u
Azkabanu?"
"Znaš, Siriuse, da je to pitanje na mjestu", reče Lupin okrećući se malko namršten Blacku.
"Kako si uspio otkriti gdje se on nalazi?"
Black turi jednu od svojih ruku nalik na šape u pelerinu i izvadi iz nje zgužvani papirić i
izravna ga, a onda ga pokaže ostalima.
Bijaše to fotografija na kojoj su bili Ron i njegova obitelj i koja je ljetos bila objavljena u
Dnevnom proroku. Ronu je na ramenu bio Sugonja.
"Otkud ti to?" upita Blacka Lupin, kao gromom ošinut.
"Od Fudgea", odgovori mu Black. "Kad je lani došao u obilazak Azkabana, dao mi je te
novine, u kojima je na naslovnoj strani bio Peter... na ramenu ovoga dječaka... odmah sam ga
prepoznao... koliko sam ga puta vidio kako se preobražava u štakora! A ispod slike je pisalo
da se taj dečko vraća u Hogwarts... u kojem je i Harry..."
"Bože moj!" tiho će Lupin prelazeći pogledom sa Šugonje na sliku iz novina, pa opet na
Sugonju. "Prednja mu je šapica..."
"Što je s njom?" prkosno će Ron. "Fali mu jedan prst", odgovori Black.
"Pa, naravno", priklopi Lupin, "zbilja jednostavno... zbilja genijalno... Sam si gaje odrezao?"
"Malo prije nego što se preobrazio u štakora", dopuni ga Black. "Kad sam ga stjerao u škripac,
proderao se da ga je cijela ulica mogla čuti da sam ja izdao Lily i Jamesa. A onda, prije nego
što sam ga uspio ukleti, digao je ulicu u zrak štapićem koji je držao iza leña i pobio sve ljude
na šest-sedam metara oko sebe... i odjurio s ostalim štakorima u kanalizaciju..."
153
"Zar nisi, Rone, to već čuo?" upita ga Lupin. "Daje najveći komad Peterova tijela koji su našli
bio tek jedan prst?"
"Čujte, vjerojatno se Šugonja bio pograbio s nekim drugim štakorom ili tako nešto! On je već
čitavu vječnost u našoj obitelji, od..."
"Zapravo dvanaest godina", nastavi Lupin. "A jesi li se ikad upitao zašto on uopće živi tako
dugo?"
"Pa, mi... mi smo se uvijek dobro brinuli za njega!" odgovori Ron.
"Ipak, trenutno ne izgleda baš jako dobro, je li?" pripomene Lupin. "Rekao bih daje počeo
slabiti od onog dana kad je čuo daje Sirius opet na slobodi..."
"On se užasno boji onog ludog mačka!" reče Ron i mahne glavom prema Krivonji koji je još
preo na krevetu.
Ali Harry iznenada pomisli da to nije točno... Šugonja je loše izgledao još prije nego što se
pojavio Krivonja... još od Ronova povratka iz Egipta... od onog dana kad je Black pobjegao iz
zatvora...
"Taj mačak nije lud", ustvrdi Black promuklim glasom, pa pruži svoju koščatu ruku i pogladi
Krivonju po paperjastoj glavi. "To je najinteligentniji mačak kojeg sam ikad vidio. Odmah je
prozreo Pe-tera. A kad se sa mnom sreo, odmah je znao da ja nisam pas. Trebalo mu je doduše
malo vremena da stekne povjerenje u mene. Na kraju sam mu uspio objasniti koga tražim, i
odonda mije stalno pomagao..."
"Kako to mislite?" dahne Hermiona.
"Pokušavao mije donijeti Petera, ali nije uspio... zato je ukrao za mene lozinke za
Grvffindorsku kulu... mislim da ih je pokupio s noćnog stolića jednog dečka..."
Reklo bi se da se Harrvjev mozak povija pod teretom onoga što je čuo. Bilo je to apsurdno...
pa ipak...
"Ali Peter je nanjušio što mu se sprema pa je pobjegao... ovaj mi je mačak - kako ga ono
zovete, Krivonja? - rekao daje Peter ostavio
na plahti tragove krvi... valjda se sam ugrizao... e pa, jedanput je već uspio fingirati ubojstvo,
kao daje tobože njega netko ubio..."
Na ove riječi Harry se iznenada prene.
"A zašto je to izveo?" priupita bijesnim glasom. "Zato što je znao da ćete ga ubiti kao što ste
ubili i moje roditelje!"
"Ne", ubaci Lupin. "Harry..."
"I sad ste došli da ga dokrajčite!"
"Da, tako je", potvrdi Black i odmjeri Šugonju mrkim pogledom.
"Onda sam ipak trebao pustiti Snapea da vas odvede!" vikne Harry.
"Harry!" žurno će Lupin. "Zar ti još nije jasno? Mi smo za sve ovo vrijeme mislili da je Sirius
izdao tvoje roditelje i da ga je Peter nakon toga progonio... a bilo je upravo obratno, zar ti to
još nije jasno? Peter je izdao tvoju majku i oca... a Sirius je nakon toga njega progonio..."
"To nije istina!" prodere se Harry. "On je bio njihov 'čuvar tajne'! On je to i sam priznao prije
nego što ste vi došli, priznao je da ih je on ubio!"
I upre prstom u Blacka, koji polako zavrti glavom. Upale oči odjednom mu se užagrile.
"Harry... praktički ja jesam tome bio kriv", reče on hrapavim glasom. "Ja sam nagovorio Lily i
Jamesa da se u zadnji čas povjere Pe-teru, nagovorio sam ih da im on bude 'čuvar tajne'
umjesto mene... ja znam da sam kriv... one noći kad su oni ubijeni, htio sam provjeriti Petera,
uvjeriti se da se još mogu pouzdati u njega, ali kad sam došao u njegovo skrovište, njega više
nije bilo. Nije bilo ni bilo kakvih znakova borbe. Ipak mi je tu bilo nešto sumnjivo. Odmah
sam otišao do kuće tvojih roditelja. A kad sam ugledao njihovu kuću uništenu, i njihova
tijela... shvatio sam što je Peter učinio. I što sam ja učinio."
Izda ga glas pa se okrene od njih.
154
"Dosta je sad toga!" reče Lupin sa čeličnim prizvukom u glasu kakav Harry nikad prije nije od
njega čuo. "Postoji jedan sigurni način na koji možemo provjeriti što se uistinu dogodilo.
Rone, daj mi tog svog štakora!"
"A što ćete učiniti s njim ako vam ga dadem?" upita ga Ron napetim glasom.
"Prisiliti ga da se pojavi pred nama", odgovori mu Lupin. "Ako je stvarno samo štakor, neće
mu se ništa dogoditi."
Nakon stanovita skanjivanja Ron napokon preda Šugonju u ruke Lupinu. Šugonja počne
uporno cviljeti, otimati se i vrtjeti, izbu-Ijenih sitnih, crnih očiju.
"Jesi li, Siriuse, spreman?" zapita Lupin.
Black je već uzeo Snapeov štapić s kreveta. Priñe Lupinu i štakoru koji se batrgao u njegovim
rukama. Odjednom se učini da Bla-ckove vlažne oči gore.
"Hoćemo li zajedno?" tiho priupita Lupina.
"Možemo", odgovori Lupin držeći Šugonju čvrsto u jednoj ruci a štapić u drugoj. "Kad
izbrojim do tri. Jedan... dva... tri!"
Iz oba štapića sijevne plavobijelo svjetlo. Časkom je Šugonja ostao skamenjen u zraku, sitno,
crno tijelo mahnito se vrtjelo... Ron krikne... štakor padne na pod. Ponovo sijevne
zasljepljujuće svjetlo, a onda...
Bilo je to kao da čovjek gleda ubrzanu filmsku snimku drveta koje raste. S poda je iznikla
glava i udovi se raširili, a sljedećeg je trena na onom mjestu gdje se nalazio Šugonja stajao
čovjek previja-jući se i kršeći ruke. Krivonja je na krevetu, sav nakostriješen, frktao i vrcao.
Bio je to onizak čovjek, jedva nešto malo viši od Harrvja. Rijetka mu je, bezbojna kosa bila
neuredna a na tjemenu je imao veliku ćelu. Odavao je dojam debeljuškasta čovjeka koji je za
kratko vrijeme silno omršavio. Koža mu je bila prljava, gotovo kao i Šugonjina dlaka, nešto
mu se od štakora zadržalo i oko šiljastog nosa i posve sitnih, vodenastih očiju. Pogleda ih sve
redom, dišući ubrzano i kratko. Harry opazi kako je bacio hitar pogled na vrata.
"Oho, zdravo, Petere!" veselo ga pozdravi Lupin, baš kao da su oko njega često iz štakora
nastajali stari školski prijatelji. "Dugo se nismo vidjeli."
"S-siriuse... R-remuse..." Čak je i glas podsjećao na štakora. Ponovo baci pogled na vrata.
"Prijatelji moji... stari moji prijatelji..."
Black podigne ruku u kojoj je držao štapić, ali ga Lupin uhvati za zapešće i prekori pogledom,
a onda se opet okrene Pettigrevvu i produži govoriti bezbrižno i ležerno:
"Upravo smo, Peter, razgovarali o onome što se sve dogodilo one noći kad su Lily i James
ubijeni. Možda su tebi ipak promakli neki detalji dok si skvičao tamo pod krevetom..."
"Remuse!" dahne Pettigrew, a Harry primijeti kako su mu na licu nezdrave boje izbili grašci
znoja. "Ne vjeruješ valjda njemu?... On me je, Remuse, htio ubiti..."
"To znamo", odvrati Lupin nešto hladnijim glasom. "Nego, volio bih izvesti s tobom, Peter,
neke stvari načistac, ako bi bio tako ljubazan..."
"I opet bi me htio ubiti!" iznenada vrisne Pettigrew upirući prstom u Blacka, a Harry opazi da
je upro srednjakom jer nije imao na toj ruci kažiprsta. "On je ubio Lily i Jamesa, a sad bi htio i
mene... moraš mi pomoći, Remuse..."
Blacku je lice još više izgledalo kao mrtvačka lubanja dok je buljio nedokučivim pogledom u
Pettigrewa.
"Nitko tebe neće ovdje ubiti dok ne razjasnimo neke stvari", odvrati Lupin.
"Razjasnimo neke stvari?" ponovi Pettigrevv i iznova mahnito pogleda oko sebe zadržavajući
se najviše na zakovanim prozorima i jedinim vratima u sobi. "Znao sam ja da će me on
progoniti! Znao sam j a da će me opet potražiti! Ovo očekuj em već dvanaest godina!"
"Znao si da će Sirius pobjeći iz Azkabana?" priupita ga Lupin naborana čela. "Iako još nikad
nitko nije odande pobjegao?"
"On posjeduje mračne moći o kojima svi mi možemo samo sanjati!" vrisne Pettigrevv
155
prodornim glasom. "Kako bi inače odande pobjegao? Valjda ga je Onaj-čije-se-ime-ne-smijeizgovoriti
naučio koji trik!"
Black se nasmije groznim, neveselim smijehom koji ispuni čitavu sobu.
"Voldemort da me je učio trikove?" ponovi. Pettigrew se trgne kao da gaje Black ošinuo
bičem.
"Šta, bojiš se izgovoriti ime svog nekadašnjeg gospodara?" reče mu Black. "Ništa ti ne
zamjeram, Peter. On i njegovi nisu baš zadovoljni tobom, je li?"
"Ne znam... kako to misliš, Siriuse..." promrmlja Pettigrevv dišući još ubrzanije. Sav se sjajio
od znoja.
"Nisi se ti dvanaest godina sakrivao od mene", reče mu Black. "Ti si se sakrivao od
Voldemortovih starih sljedbenika. Čuo sam ja, Peter, svašta u Azkabanu... svi oni misle da si
ti mrtav, inače bi morao odgovarati pred njima... Čuo sam ih kako svašta vrište u snu. Rekao
bih da misle da je izdajica i njih izdao. Voldemort je na tvoj mig otišao do Potterovih... i
Voldemort je tamo doživio poraz. Ipak, nisu svi Voldemortovi sljedbenici završili u
Azkabanu, je li da nisu? Ima njih i ovdje vani koji čekaju da kucne njihov čas, i koji su tobože
uvidjeli svoje zablude... Ako oni ikad nanjuše da si ti, Peter, još živ..."
"Nemam pojma... o čemu ti to govoriš..." opet će Pettigrew još prodornijim glasom. Obriše
lice rukavom i pogleda Lupina. "Ti, Re-muse, ne vjeruješ u to... u te ludosti..."
"Moram, Peter, priznati da mi je malo teško shvatiti zašto bi jedan nevin čovjek želio provesti
dvanaest godina kao štakor", izusti Lupin jednoličnim glasom.
"Nevin ali uplašen!" procvili Pettigrew. "Ako su me Voldemortovi sljedbenici tražili, onda je
to bilo samo zato što sam jednog od njihovih najboljih ljudi strpao u Azkaban... špijuna
Siriusa Blacka!"
Blacku se zgrči lice.
"Kako se usuñuješ tako nešto tvrditi?" zareži on iznenada kao pas nalik na medvjeda što je
prije toga i bio. "Ja da sam Voldemor-tov špijun? Jesam li seja ikad ulizivao ljudima koji su
bili jači i moćniji od mene? A ti, Peter... nikad neću shvatiti kako nisam od sama početka
uvidio da si ti špijun. Ti si oduvijek volio moćne prijatelje koji će se brinuti za tebe, zar ne?
To smo nekad bili mi... ja, Remus i James..."
Pettigrevv ponovo obriše lice rukavom jedva hvatajući zrak.
"Ja da sam bio špijun... ti zbilja nisi normalan... ja nikad nisam... ne znam kako možeš tako
nešto reći..."
"Lily i James izabrali su te za svog 'čuvara tajne' samo zato što sam im ja to predložio",
prosikće Black tako otrovnim glasom da Pettigrew ustukne pred njim. "Ja sam mislio daje to
savršen plan... blef... da bi mene Voldemort sigurno progonio, a da ni u snu neće pomisliti da
bi se Potterovi mogli poslužiti takvim netalentiranim slabićem kao što si ti... to je vjerojatno
bio najljepši trenutak u tvom jadnom životu, kad si Voldemortu rekao da mu možeš izručiti
Pot-terove..."
Pettigrew je rastreseno nešto promrmljao. Harry je razabrao riječi kao što su "ishitreno" i
"ludo", ali nije mogao a da ne primijeti pepeljastu boju njegova lica i činjenicu da i dalje baca
poglede na prozore i vrata.
"Profesore Lupin?" bojažljivo će Hermiona. "Mogu li... mogu li ja nešto reći?"
"Svakako, Hermiona", uljudno će Lupin.
"Pa, ovaj... Šugonja... mislim, ovaj... ovaj čovjek ovdje... spavao je tri godine u Harrvjevoj
spavaonici. Ako on radi za Znate-već-koga, kako to da nikad dosad nije Harrvju učinio ništa
nažao?"
"Eto vam!" izusti Pettigrew prodornim glasom pokazujući osakaćenom rukom na Hermionu.
"Hvala lijepa! Vidiš li sad, Remuse? Harrvju nije uz mene pala ni vlas s glave! Zašto bih gaja
dirao?"
156
"Ja ću ti reći zašto", odgovori mu Black. "Zato što ti nikad nisi ni za koga ništa učinio ako nisi
od toga vidio nekakvu korist za sebe. Voldemort se krije već dvanaest godina, kažu da je
polumrtav. Ti ipak nikad ne bi počinio ubojstvo pred nosom Albusa Dumbledorea radi
propalog čarobnjaka koji je izgubio moć, nije li tako? Ti moraš biti potpuno siguran da je on
najjači nasilnik u okolici prije nego što ćeš mu se vratiti, nije li tako? Zašto si inače potražio
čarobnjačku obitelj koja će te primiti pod svoje okrilje? I da usput možeš saznati sve novosti,
nije li tako, Peter? Za svaki slučaj, ako tvoj nekadašnji zaštitnik ponovo stekne moć pa mu se
uzmogneš pridružiti bez ikakve opasnosti..."
Pettigrew je nekoliko puta zaustio da nešto kaže, ali se svaki put predomislio. Reklo bi se daje
izgubio dar govora.
"Ovaj... gospodine Black... Siriuse?" bojažljivo će Hermiona.
Black poskoči od iznenañenja što mu se netko tako uljudno obraća, kao da se već davno
odvikao od takva oslovljavan)a.
"Smijem li vas pitati kako... kako ste pobjegli iz Azkabana ako se niste poslužili crnom
magijom?"
"Hvala lijepa!" dahne opet Pettigrew ushićeno klimajući glavom. "Tako je! Upravo sam i ja
to..."
Ali Lupin ga ušutka pogledom. Black se malko namršti gledajući Hermionu, ali ne tako kao
da gaje ozlovoljila. Reklo bi se da razmišlja o tome kako da joj odgovori.
"Ne bih vam znao reći kako sam to izveo", polako odvrati. "Mislim da nisam za sve to
vrijeme poludio samo zato što sam znao da sam nevin. To ipak nije bila nikakva sretna
pomisao pa je dementori nisu mogli isisati iz mene... ali sam zato ostao normalan i znao sam
tko sam i što sam... tako sam i sačuvao svoje sposobnosti... pa kad bi svega... bilo dosta...
preobrazio bih se... u psa. Dementori, znate, ništa ne vide..." On proguta slinu. "Oni pronalaze
put do ljudi naslućujući njihove osjećaje... primijetili su da moji osjećaji nisu više... onako
ljudski, da nisu onako složeni kad sam pas... ali su, naravno, mislili da gubim razum kao i svi
tamošnji zatvorenici, pa se nisu zbog toga brinuli. Ipak, bio sam slab, vrlo slab, i nisam se
nadao da ih mogu odagnati bez čarobnog štapića... A onda sam vidio Petera na onoj slici... i
shvatio da se nalazi u Hogwartsu s Harrvjem... u idealnom položaju da prijeñe u akciju čim
dočuje da se mračne sile oporavljaju..."
Pettigrevv je vrtio glavom i nešto bezglasno šaputao, ali je za sve to vrijeme zurio u Blacka
kao hipnotiziran.
"... bio je spreman izvršiti udar čim bude opet siguran u svoje saveznike... izručiti im i
posljednjeg Pottera. Ako im izruči Harrvja, tko će se usuditi reći daje prije toga izdao lorda
Voldemorta? Primili bi ga opet sa svim počastima... I tako sam ja, vidite, morao nešto
poduzeti. Ja sam jedini znao daje Peter još živ..."
Harry se sjeti što je gospodin Weasley svojedobno rekao gospoñi Weasley: "Čuvari kažu daje
govorio u snu... daje izgovarao uvijek iste riječi... UHogwartsu je."
"Bilo je to kao da mi je tko u glavi naložio vatru koju dementori nisu mogli ugasiti... nije to
bilo baš ugodno osjećanje... bila je to prava opsesija... ali mije to ulijevalo snagu i bistrilo
misli. I tako, jedne večeri, kad su otvorili vrata moje ćelije da mi donesu jelo, šmugnuo sam
pored njih kao pas... oni mnogo teže nanjuše životinjske osjećaje pa su se smeli... a ja sam bio
mršav, jako mršav... toliko mršav da sam se provukao kroz rešetke... i kao pas preplivao sam
razmak do kopna... krenuo sam na sjever i kao pas upao u školsko dvorište u Hogvvartsu...
otada sam bio u Zabranjenoj šumi... osim kad sam, naravno, došao gledati metlobojsku
utakmicu... ti, Harry, letiš na metli isto onako dobro kao što ti je letio i otac..."
I pogleda Harrvja, koji ovaj put ne odvrati pogled.
"Vjeruj mi!" reče Black promuklo. "Vjerujte mi da nikad nisam izdao Jamesa i Lily. Prije bih
umro nego što bih njih izdao."
157
Najposlije mu je i Harry povjerovao. Grlo mu je bilo tako stisnuto da nije mogao ni riječi
progovoriti, te samo klimne glavom.
"Ne!"
Pettigrevv padne na koljena kao daje Harrvjevo klimanje glavom ravno njegovoj smrtnoj
presudi. Kretao se na koljenima po podu, puzio i držao sklopljene ruke pred sobom kao da se
moli.
"Siriuse... to sam ja... Peter... tvoj prijatelj... ne bi ti valjda..."
Black zamahne nogom pa Pettigrevv uzmakne.
"Imam već dovoljno prljavštine na pelerini i bez tebe!" odsiječe Black.
"Remuse!" procvili Pettigrevv obraćajući se Lupinu i ponizno se previjajući pred njim. "Ne
vjeruješ valjda u to... Zar ti nije Sirius rekao da su promijenili plan?"
"Nije, ako je mislio, Peter, da sam ja špijun", odgovori mu Lu-pin. "Zato mi valjda, Siriuse,
nisi rekao?" pripita Blacka onako usput preko Pettigrewove glave.
"Oprosti mi, Remuse!" reče Black.
"Nema na čemu, Tihotap, stari moj prijatelju!" opet će Lupin zavrćući rukave. "A hoćeš li ti
meni, zauzvrat, oprostiti što sam mislio da siri špijun?"
"Naravno", odgovori Black, a preko ispijena lica preleti mu tračak osmijeha. I on uzme
zavrtati rukave. "Hoćemo li ga zajedno smaknuti?"
"Da, zašto ne?" odvrati smrknuti Lupin.
"Ma ne... nećete valjda..." dahne Pettigrevv, pa se okrene na podu Ronu. "Rone... zar ti nisam
ja bio dobar prijatelj... dobar kućni ljubimac? Nećeš valjda, Rone, dopustiti da me ubiju... ti si
na mojoj strani, je li?"
Ali Ron je zurio u Pettigrevva krajnje gadljivo.
"I ja sam tebi dopustio da spavaš u mom krevetu!" reče mu.
"Dobri dečko... dobri gospodaru..." Pettigrevv je puzio prema Ronu. "Nećeš valjda dopustiti
da me ubiju... ja sam bio tvoj štakor... tvoj kućni ljubimac..."
"Ako si bio bolji štakor nego čovjek, nemaš se baš čime podičiti", oštro mu dobaci Black. Ron
još više problijedi od boli i izvuče slom-
Ijenu nogu izvan Pettigrewova dohvata. Pettigrevv se okrene na koljenima, zaglavinja prema
Hermioni i uhvati se za rub njene pelerine.
"Slatka djevojko... pametna djevojko... ti... ti im nećeš ipak dopustiti... pomozi mi..."
Hermiona izvuče svoju pelerinu iz grčevita stiska Pettigrewovih ruku i uzmakne do zida, sva
zgrožena.
Pettigrevv je klečao, sav se tresao i polako okretao glavu prema Harrvju.
"Harry... Harry... ti izgledaš baš kao i tvoj otac... pljunuti si on..."
"Kako se usuñuješ obraćati Harryju?" zaurla Black. "Kako se usuñuješ pogledati ga u oči?
Kako se usuñuješ pred njim govoriti o Jamesu?"
"Harry!" šapne Pettigrevv puzeći prema njemu raširenih ruku. "Harry, James ne bi želio da me
ubiju... James bi me, Harry, razumio... smilovao bi mi se..."
Black i Lupin poñu do Pettigrevva, zgrabe ga za ramena i bace na pod. On ostane sjediti pred
njima trzajući se od užasa i piljeći u njih.
"Ti si prodao Lily i Jamesa Voldemortu", reče Black koji se takoñer tresao. "Poričeš li možda
to?"
Pettigrevv brižne u plač. Bilo ga je grozno gledati - izgledao je kao prevelika, proćelava beba
skvrčena na podu.
"Siriuse, Siriuse, a što sam drugo mogao? Gospodar tame... ti nemaš pojma... on posjeduje
oružje kakvo ne možeš ni zamisliti... prepao sam se, Siriuse, ja nisam nikad bio hrabar kao ti,
Remus i James. Ja nisam uopće htio da se to dogodi... Nagnao me na to Onaj-čije-se-ime-nesmije-
izgovoriti..."
158
"Ne laži!" izdere se Black na nj. "Ti si prenosio njemu podatke o Lily i Jamesu još godinu
dana prije nego su oni ubijeni! Bio si njegov špijun!"
"Ali on je... on je posvuda preuzimao vlast!" dahne Pettigrevv. "Š-što bih ja dobio time da
sam ga odbio?"
"A što si mogao dobiti suprotstavljanjem najopakijem čarobnjaku koji je ikad postojao?"
preuzme Black sa strahovitim bijesom na licu. "Samo nedužne živote, Peter!"
"Ti ne razumiješ!" procvili Pettigrevv. "On bi mene, Siriuse, ubio!"
"Onda je i trebalo da pogineš!" zaurla Black. "Radije da pogineš nego da izdašprijatelje, kao
što bismo mi bili za tebe učinili!"
Black i Lupin stajali su rame uz rame s podignutim štapićima.
"Morao si to shvatiti", tiho će Lupin. "Ako te Voldemort nije ubio, mi ćemo te ubiti. Zbogom,
Peter!"
Hermiona pokrije lice rukama i okrene se zidu.
"Nemojte!" prodere se Harry, potrči i stane pred Pettigrewa okrenut licem štapićima. "Ne
smijete ga ubiti", reče im sav zadihan. "Ne smijete."
Black i Lupin bijahu obojica zgranuti.
"Harry, ovaj gad je kriv što ti nemaš roditelje", zareži Black. "Ovaj odurni puzavac gledao bi i
kako tebe ubijaju a da ne bi ni okom trepnuo. Čuo si ga. Njemu je njegova smrdljiva koža
vrijedila više od cijele tvoje obitelji."
"Znam", izusti Harry sav zadihan. "Odvest ćemo ga radije gore, u dvorac, i izručit ćemo ga
dementorima. Neka ga zatvore u Azka-ban... samo ga nemojte ubiti!"
"Harry!" uzdahne Pettigrevv i obavije rukama Harrvju koljena. "Ti si... hvala ti... ovo je više
nego što sam zaslužio... hvala ti..."
"Pusti me!" prosikće Harry gadljivo se oslobañajući Pettigrevvo-vih ruku. "Ne radim ja ovo
radi tebe, nego zato što mislim da moj otac ne bi volio da mu najbolji prijatelji postanu
ubojice... i to samo zbog tebe."
Nitko se ne pomakne niti pisne osim Pettigrewa, koji je hripao dišući i držeći se grčevito za
prsa. Black i Lupin se zgledaju, a onda u isti mah spuste štapiće.
"Ti si, Harry, jedina osoba koja o tome ima pravo odlučivati", reče mu Black. "Ali sjeti se...
sjeti se što ti je sve učinio..."
"Neka ide u Azkaban!" ponovi Harry. "Ako je itko zaslužio da tamo završi, onda je to on..."
Pettigrevv je još pokraj njega hripao.
"Dobro!" reče Lupin. "Makni se, Harry!"
Harryjekrzmao.
"Samo ću ga svezati", reče mu Lupin. "Ništa drugo, kunem ti se."
Harry se skloni u stranu. Ovaj put iz Lupinova štapića suknu tanke uzice, a idućeg se trena
Pettigrew previjao na podu, svezan i začepljenih usta.
"Ali, Peter, ako se opet preobraziš," zareži Black, koji je takoñer držao štapić uperen u
Pettigrewa, "ubit ćemo te. Slažeš se, Harry?"
Harry pogleda onu jadnu priliku na podu i klimne glavom tako daje i Pettigrew to mogao
vidjeti.
"Tako je!" potvrdi Lupin odjednom poslovnim tonom. "Rone, ja ne znam ni približno onako
dobro liječiti kosti kao Madame Pom-frey, pa mislim da će najbolje biti da ti ovdje samo
povežemo nogu prije nego što te prebacimo u bolnicu."
Pa pohrli do Rona, sagne se, kucne štapićem po Ronovoj nozi i prošapće: "Ferala!" Ronovu
nogu obaviju povoji i čvrsto je povezu s udlagom. Lupin mu pomogne da se osovi na noge.
Ron se oprezno osloni na slomljenu nogu, ali ni okom da trepne.
"Ovako je već bolje", reče. "Hvala vam."
"A što ćemo s profesorom Snapeom?" zapita Hermiona sitnim glasićem gledajući Snapea
159
kako leži izvaljen na podu.
"Nije ništa ozbiljno posrijedi", odgovori Lupin saginjući se nad Snapea i opipavajući mu bilo.
"Bili ste samo malo previše... žustri s njim. Još nije došao k sebi. Ovaj... možda će najbolje
biti da ga ne re animiramo dok se ne vratimo u dvorac. Možemo ga i ovakvog ponijeti sa
sobom..."
I promrmlja: "Mobiticorpus!" Kao daje nevidljivim uzicama svezan oko zapešća, vrata i
koljena, Snape je postavljen na noge, iako mu se glava još nespretno klatila amo-tamo, kao na
kakvom grotesknom lutku. Lebdio je na nekoliko centimetara od tla, a stopala mu se njihala.
Lupin uzme čarobni plašt nevidljivosti i strpa ga u džep.
"Dvojica od nas morala bi se vezati za ovoga ovdje", reče Black. "Za svaki slučaj..."
"Ja ću", javi se Lupin.
"I ja", odlučno dometne Ron hramljući.
Black čarolijom prizove teške lisičine. Uskoro je Pettigrevv opet bio na nogama, lijeva mu
ruka bila vezana za Lupinovu desnu, a desna za Ronovu lijevu. Ron je stiskao zube. Reklo bi
se daje Šugo-njin pravi identitet shvatio kao osobnu uvredu. Krivonja meko skoči s kreveta i
povede ih sve iz sobe. Rep nalik na četku za pranje boca podigao je ponosno uvis.
