VELIKA POGREŠKA TETE MARGE
Kad je sutradan ujutro sišao u prizemlje na doručak, Harryje zatekao Dursleyjeve kako već
sjede za kuhinjskim stolom. Gledali su program na novom televizoru koji su roditelji kupili
Dudlevju u znak dobrodošlice kući na ferije. Dudlev se prije toga tužio da mu je predug put
od frižidera do televizora u dnevnoj sobi. Najveći je dio vremena ljeti provodio u kuhinji
zureći svojim sitnim, svinjskim očima u mali ekran i žvačući tako da mu se neprestano tresao
petero-struki podvoljak.
Harry je sjeo izmeñu Dudlevja i tetka Vernona, krupnog, mesnatog čovjeka s vrlo kratkim
vratom i velikim brcima. Ne samo što mu Durslevjevi nisu čestitali roñendan nego ničim nisu
pokazali da su primijetili daje došao u kuhinju. Meñutim, Harry je bio na to već toliko
navikao da mu je bilo svejedno. Uzeo je krišku prepečenca i pogledao televizijskog spikera
što je upravo čitao izvještaj o zatvoreniku koji je pobjegao iz zatvora.
"... upozoravaju se gledaoci da je Black naoružan i neobično opasan kriminalac. Čim ga tko
primijeti, umoljava se da odmah nazove sljedeći specijalni broj policije..."
"Ma ne moraju nam uopće govoriti daje riječ o lupežu", otpuhne tetak Vernon gledajući preko
ruba svojih novina sliku bjegunca na ekranu. "Gledajte ga kako samo izgleda, prljava protuha!
Pogledajte mu samo kosu!" Pa osine pogledom sa strane Harrvja, čija je razbarušena kosa
oduvijek silno ljutila tetka Vernona. Meñutim, u usporedbi sa čovjekom na slici, čije je
izmoždeno lice bilo okruženo čupavom, lakat dugom kosurinom, Harry je smatrao daje on
sasvim pristojno dotjeran.
Na ekranu se ponovo pojavi spiker i nastavi:
"Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva objavljuje daje danas..."
"Čekaj malo!" vikne tetak Vernon na spikera. "Nisi nam rekao iz kojeg je zatvora pobjegao taj
manijak! Kakva nam korist od toga? Možda će taj luñak još za koji čas upasti u našu ulicu!"
Teta Petunia, koščata žena konjske glave, naglo se okrene i napeto se zagleda kroz kuhinjski
prozor. Harry je znao da bi teta Petunia bila presretna kad bi mogla nazvati onaj telefonski
broj. Bila je to najznatiželjnija žena na svijetu koja je najveći dio vremena u životu provela
uhodeći svoje dosadne susjede koji se drže zakona kao pijan plota.
"Kad će oni tamo konačno naučiti da se tim ljudima samo vješanjem može stati na kraj?" reče
tetak Vernon lupajući po stolu svojom velikom, crvenom šakom.
"Imaš potpuno pravo!" potvrdi teta Petunia zureći i dalje u susjedove pritke za mahune.
Tetak Vernon iskapi šalicu čaja, pogleda na sat i reče:
"Petunijo, najbolje će biti da odmah krenem, Margin vlak stiže točno u deset sati."
Harry, koji je u mislima još bio na katu uz svoj pribor za njegu čarobne metle, tresne iznenada
iz oblaka na zemlju.
"Teta Marga?" propenta. "N-ne dolazi valjda ovamo?"
Teta Marga bila je sestra tetka Vernona. Premda Harry nije bio s njom u krvnom srodstvu
(njegova je majka bila roñena sestra tete Petunije), morao ju je oduvijek zvati "teta". Teta
Marga živjela je u provinciji, u kući s velikim vrtom, i držala je buldoge. Nije često dolazila u
Kalinin prilaz jer nije imala srca napustiti svoje drage pse, ali je svaki njen posjet ostao
Harrvju u vrlo neugodnom sjećanju.
Na Dudlevjev peti roñendan teta Marga izmlatila je Harrvja štapom po goljenicama kako bi
prestao u igri tući Dudlevja. Nakon nekoliko godina došla im je na Božić i donijela Dudlevju
kompjutoriziranog robota a Harrvju kutiju keksa za pse. Za njezina posljednjeg posjeta, one
8
godine kad je Harry pošao u školu u Hogvvartsu, Harry je slučajno stao na šapu njezinu
najdražem psu. Rasparač je potjerao Harrvja iz kuće u vrt i na drvo, a teta Marga je odbila
pozvati psa u kuću prije ponoći. Sjećanje na tu zgodu još je Dudlevju na oči izmamljivalo
suze od smijeha.
"Marga će ostati kod nas tjedan dana", zareži tetak Vernon. "A kad smo već kod toga,"
priprijeti Harrvju debelim prstom, "moramo neke stvari raščistiti sada, prije nego što odem po
nju."
Dudley se naceri i odvoji pogled od televizije. Njemu je najdraža zabava bila gledati kako
tetak Vernon muči Harrvja.
"Prvo i prvo," progunña tetak Vernon, "kad budeš razgovarao s tetom Margom, pazit ćeš
dobro što govoriš!"
"Hoću", ogorčeno će Harry, "ako i ona bude pazila što govori."
"Drugo," proslijedi tetak Vernon praveći se da nije čuo što je rekao Harry, "budući da Marga
ne zna ništa o tvojoj abnormalnosti, ne dopuštam da se bilo što čudno dogodi dok ona bude
ovdje. Moraš se pristojno ponašati, je li jasno?"
"U redu, ako i ona bude pristojna sa mnom", procijedi Harry kroz stisnute zube.
"I treće," nastavi tetak Vernon, kojem su podmukle sitne oči na velikom purpurnom licu bile
nalik na proreze, "mi smo Margi rekli da ti pohañaš Popravni dom svetog Bruta za
nepopravljive dječake."
"Što?" vrisne Harry.
"A ti ćeš, klinjo, to i potvrditi, inače će biti zlo i naopako", pro-sikće tetak Vernon.
Harry je sjedio na stolcu, blijed i bijesan, i piljio u tetka Vernona jedva vjerujući svojim
ušima. Teta Marga dolazi im u goste na tjedan dana - bio je to najgori roñendanski dar koji su
mu Durslevjevi ikad dali, uključujući i onaj par starih čarapa tetka Vernona.
"E pa, Petunijo," reče tetak Vernon teško ustajući sa stolca, "ja sad idem na kolodvor. Ideš li,
Dudliću, sa mnom da se provozaš?"
"Ne idem", odgovori Dudlev, koji se, otkako je tetak Vernon prestao prijetiti Harrvju, opet
usredotočio na televiziju.
"Dudlić se mora dotle dotjerati za svoju tetiću", reče teta Petu-nia milujući Dudlevja po gustoj
plavoj kosi. "Mamica mu je kupila prekrasnu leptir-mašnu."
Tetak Vernon potapše Dudlevja po plećki debeloj kao u svinjčeta.
Harrvju, koji je dotle sjedio kao u nekakvom jezovitom transu, padne odjednom nešto na
pamet. Ostavi prepečenac, brže skoči na noge i poñe za tetkom Vernonom do ulaznih vrata.
Tetak Vernon upravo je oblačio ogrtač.
"Tebe ne vozim", zareži kad opazi Harrvja kako ga motri.
"Kao da bih ja htio poći s vama", hladno će Harry. "Nego, htio bih vas nešto drugo zamoliti."
Tetak Vernon odmjeri ga nepovjerljivim pogledom.
"Učenici treće godine u Hog... u mojoj školi, smiju ponekad posjećivati obližnje selo", reče
Harry.
"Pa što?" obrecne se na nj tetak Vernon uzimajući automobilske ključeve s kuke pokraj vrata.
"Vi biste za mene morali samo potpisati odobrenje", izusti Harry brzorečicom.
"A zašto bih ja to morao?" naruga mu se tetak Vernon.
"Pa, ovaj," nastavi Harry pomno važući riječi, "meni neće biti baš lako pretvarati se pred
tetom Margom da idem u tu svetu Kako--se-ono-zove..."
"Popravni dom svetog Bruta za nepopravljive dječake!" izdere se tetak Vernon. Harrvju je
bilo drago kad je u glasu tetka Vernona razabrao jasnu primjesu panike.
"Točno", potvrdi Harry mirno motreći veliko, purpurno lice tetka Vernona. "Nije to baš lako
upamtiti. A mora se i izgovoriti tako da zvuči uvjerljivo, je li? Što će biti ako se slučajno
zabunim?"
9
"E, onda ću te izmlatiti kao vola u kupusu!" zaurla tetak Vernon i poñe prema Harrvju s
podignutom šakom, ali se Harry ne makne s mjesta.
"Ako me i izmlatite, teta Marga neće zaboraviti ono što ću joj možda reći", reče on mračnim
glasom.
Tetak Vernon se zaustavi, onako podignute ruke. Lice mu je bilo ružne, bušje boje.
"Ali, ako mi potpišete to odobrenje", nastavi brže-bolje Harry, "kunem vam se da ću dobro
upamtiti u koju školu navodno idem, i da ću se držati kao bez... kao da sam normalan i sve
ostalo."
Harry je vidio kako tetak Vernon napeto razmišlja, iako je iske-sio zube a žila mu na
sljepoočicama nabrekla.
"Dobro", najposlije odsiječe tetak kao na panju. "Ja ću dobro paziti kako se ti ponašaš dok teta
Marga bude ovdje kod nas. Ako do samog kraja ne prijeñeš granice pristojnosti, i ako ostaneš
pri dogovorenoj priči, potpisat ću ti to tvoje šugavo odobrenje."
I naglo se okrene, otvori ulazna vrata i tako snažno zalupi njima da s vrha vrata ispadne jedno
malo staklo.
Harry se ne vrati u kuhinju nego se popne u svoju sobu na katu. Ako se kani ponašati kao
pravi bezjak, najbolje će biti da s time odmah počne. Polako i tužno pokupi svoje roñendanske
darove i čestitke i sakrije ih uz zadaćnice pod nepričvršćenu podnicu. Zatim priñe Hedviginoj
krletki. Učini mu se da se Errol već oporavio. I on i Hedviga su spavali, s glavom pod krilom.
Harry uzdahne i oboje ih probudi.
"Hedviga," reče sovi sumornim glasom, "moraš se izgubiti odavde na tjedan dana. Odleti
odmah s Errolom, Ron će se već pobrinuti za vas. Ja ću mu napisati pisamce koje ćeš mu ti
odnijeti. I nemoj me tako gledati!" Hedviga gaje prijekorno motrila svojim krupnim očima
jantarne boje. "Nisam ja ništa kriv. To je jedini način da dobijem odobrenje da s Ronom i
Hermionom posjetim Hogsmeade."
Nakon desetak minuta Errol i Hedviga (kojoj je Harry za nogu privezao pisamce za Rona)
izletjeli su kroz prozor i nestali. Osjećajući se jadno i kukavno, Harry spremi praznu krletku u
ormar ispod stepenica.
Ali nije imao mnogo vremena za premišljanje. Začas mu je teta Petunia doviknula iz
prizemlja neka odmah siñe i spremi se za dolazak drage gošće.
"I daj sredi malo tu svoju kosu!" dobaci mu teta Petunia kad je sišao u predsoblje.
Harry nije vidio svrhe u tome da pokuša zalizati kosu. Teta Marga ionako ga uvijek najradije
kritizira, pa što bude neuredniji, to će ona biti zadovoljnija.
Uskoro izvana dopre škripa šljunka, jer je tetak Vernon upravo stizao automobilom natraške, a
onda se razlegne lupa automobilskim vratima i koraci na stazi u vrtu ispred kuće.
"Otvori im vrata!" prosikće teta Petunia Harrvju. Osjećajući mučnu težinu u želucu, Harry
otvori ulazna vrata.
Pred vratima je stajala teta Marga. Bila je vrlo slična tetku Ver-nonu. Imala je veliku, mesnatu
glavu i bila sva crvena u licu, a imala je čak i brčiće, samo što joj nisu bili onako čupavi. U
jednoj je ruci držala velik kovčeg, a ispod pazuha druge ruke nosila je starog i zlovoljnog
buldoga.
"A gdje je moj Dudlić?" zaurla teta Marga. "Gdje je moj dragi sinovčić?"
Dudley se dogega u predsoblje - plava mu kosa zalizana uz debelu glavu a leptir-kravata jedva
se nazire ispod višestrukog pod-voljka. Teta Marga gurne kovčegom Harrvja u trbuh tako da
ovaj ostane bez daha, pa zgrabi jednom rukom Dudlevja u čvrst zagrljaj i cmokne ga u obraz.
Harry je dobro znao da Dudley trpi zagrljaj tete Marge samo zato što će biti pristojno plaćen
za nj. I doista, kad su se napokon razdvojili, Dudlev je u tustoj šaci držao novčanicu od
dvadeset funta.
"Petunijo!" cikne teta Marga i proñe mimo Harrvja kao daje on tek vješalica za šešire. Teta
10
Marga i teta Petunija se poljube, odnosno teta Marga snažno pritisne svoje velike vilice uz
jagodičnu kost tete Petunije.
Napokon se pojavi i tetak Vernon i zatvori za sobom vrata slatko se smješkajući.
"Jesi li za čaj, Margo?" zapita. "A što ćemo dati Rasparaču?"
"I Rasparač će popiti malo čaja iz mog tanjurića", reče teta Marga kad svi nagrnu u kuhinju.
Harrvja su ostavili sama u predsoblju s kovčegom, ali njemu to nije bilo krivo. Njemu je bilo
sve po volji, samo da ne bude s tetom Margom, pa je uzeo tegliti kovčeg uza stube da ga
odnese u gostinsku sobu. Nije mu se ni najmanje žurilo.
Kad je opet došao u kuhinju, teta Marga je već bila poslužena čajem i voćnim kolačima, a
Rasparač je glasno srkao u kutu. Harry je zapazio kako se teta Petunia malčice trgnula kad je
vidjela da joj je buldog poprskao čisti pod čajem i slinom.
"A tko ti, Margo, čuva ostale pse?" upita je tetak Vernon.
"Ah, ostavila sam ih na čuvanje pukovniku Fubsteru", odgovori mu teta Marga na sav glas.
"On je sad u mirovini pa mu neće škoditi da se malo pozabavi njima. Ali, nisam mu ipak
mogla ostaviti starog, dobrog Rasparača. On previše tuguje kad ja nisam uz njega."
Čim je Harry sjeo, Rasparač je zarežao, a teta Marga prvi put obrati pozornost na Harrvja.
"Tako, dakle!" okosi se na njega. "Još si tu?"
"Jesam", odgovori Harry.
"Nemoj mi odgovarati 'jesam' takvim nezahvalnim tonom", zareži teta Marga. "Od Vernona i
Petunije zbilja je lijepo što te drže pod svojim krovom. Ja te na njihovu mjestu ne bih držala.
Da su te meni donijeli pred vrata, ja bih te smjesta šupirala u sirotište!"
Harryja je svrbio jezik da joj odbrusi da bi radije živio i u sirotištu nego kod Durslevjevih, ali
se svlada pri pomisli na odobrenje za posjet Hogsmeadeu. Štoviše, bolno se nasmiješi.
"Nemoj mi se sad tu smijuckati!" zagrmi teta Marga. "Vidim da nisi ništa bolji nego što si bio.
A ja se nadala da će te u školi batinama naučiti da se pristojno ponašaš." Progutavši velik
gutljaj čaja, obriše brčiće i zapita: "A kamo si ga Vernone, ono poslao?"
"Kod Svetog Bruta", umah joj odgovori tetak Vernon. "To je prvorazredna škola za beznadne
slučajeve."
"A, tako", reče teta Margo. "A služe li se, klinjo, kod Svetog Bruta i šibom?" dovikne mu
preko stola.
"Pa, ovaj..."
Tetak Vernon klimne mu glavom iza leña tete Marge.
"Da", odgovori Harry. A onda, zaključivši da treba pošteno odigrati svoju ulogu, nadoda:
"Stalno nas tuku."
"Izvrsno", opet će teta Marga. "Ja sam protiv onih besmislica idimi-doñimi, hoćeš-nećeš, o
tome da se ne tuče one koji su to zaslužili. U devedeset devet od sto slučajeva najbolji je lijek
šiba. Jesu li te bar višeput istukli?"
"O da", potvrdi Harry. "Bezbroj puta."
Teta Marga opet stisne oči.
"I dalje mi se ne sviña taj tvoj ton, klinjo", reče mu. "Ako ti možeš o šibanju govoriti tako
bezbrižno, onda znači da te nikad nisu pošteno išibali. Petunijo, da sam ja na tvom mjestu, ja
bih im pisala. Reci im čisto i bistro da nemaš ništa protiv toga da se u slučaju ovoga dečka
posluže i krajnjom silom."
Tetak Vernon pobojao se valjda da bi Harry mogao zaboraviti na njihov sporazum; bilo kako
mu drago, iznenada je promijenio temu razgovora.
"A jesi li, Margo, slušala jutros vijesti? Što veliš na onog bjegunca iz zatvora, a?"
Dok se teta Marga sve više osjećala kod kuće, Harry je zatjecao sebe kako gotovo čeznutljivo
misli na život u Kalininu prilazu broj četiri bez nje. Tetak Vernon i teta Petunia obično su bili
sretni kad nisu susretali Harrvja, a i Harrvju je to bilo sasvim po volji. Meñutim, teta Marga
11
željela je neprestano držati Harrvja na oku kako bi
mu mogla gromoglasno savjetovati što da radi. Uživala je usporeñivati Harrvja s Dudlevjem, a
duša joj je bila kupovati Dudlevju skupe darove šibajući istodobno Harrvja pogledom, baš kao
da ga izaziva da je upita zašto nije i on dobio kakav poklon. Isto je tako neprestance
nabacivala pretpostavke o tome zašto je Harry tako nevaljao. "Ne smiješ, Vernone, kriviti sebe
što je taj mali takav kakav jest", rekla je za ručkom trećeg dana svoga boravka kod njih. "Ako
je nešto samo po sebi pokvareno, tome nema pomoći."
Harry je nastojao koncentrirati se na jelo, ali su mu ruke podrhtavale i sav se zajapurio od
gnjeva. Misli radije na odobrenje, govorio je sam sebi. Misli na Hogsmeade. Ne govori ništa.
Nemoj ustajati...
Teta Marga posegne za čašom vina.
"To ti je jedno od osnovnih pravila svakog uzgoja", nastavi ona. "To se najljepše vidi kod
pasa. Ako s kujom nešto nije u redu, ni sa štenetom neće biti sve u redu..."
U taj mah čaša vina koju je teta Marga držala u ruci odjednom prsne. Krhotine stakla razlete
se na sve strane a teta Marga se sva zapjeni i zažmirka. Niz veliko, crveno lice cijedilo joj se
vino.
"Margo!" cikne teta Petunia. "Margo, kako ti je?"
"Ne brini", zarokće teta Marga otirući lice ubrusom. "Bit će da sam je suviše čvrsto stisnula.
To mi se neki dan dogodilo i kod pukovnika Fubstera. Nema razloga za zabrinutost, Petunijo,
ja imam jako čvrst stisak..."
Ali teta Petunia i tetak Vernon sumnjičavo su gledali Harrvja, pa on zaključi da će najbolje
biti odreći se pudinga i što prije pobjeći od stola.
Kad se našao u predsoblju, nasloni se na zid teško dišući. Već poodavno nije mu se ništa
slično dogodilo, nije izazvao nikakvu eksploziju. To mu se više ne smije dogoditi. Nije samo
Hogsmeade u pitanju, ako ovako nastavi, imat će okapanja i s Ministarstvom magije.
On je još bio maloljetni čarobnjak pa mu je, po čarobnjačkim zakonima, bilo zabranjeno
baviti se magijom izvan škole. Osim toga, već je kažnjavan zbog sličnih prijestupa. Prošlog je
ljeta dobio službenu opomenu u kojoj je jasno rečeno da mu prijeti isključenje iz škole u
Hogwartsu ako Ministarstvo slučajno dozna da se bavi magijom u Kalininu prilazu.
Čuo je kako Durslevjevi ustaju od stola pa pohita uza stube.
Harry je iduća tri dana izdržao tako što je uporno razmišljao o svom Priručniku za njegu
čarobne metle kad god bi se teta Marga okomila na nj. Ta je metoda vrlo dobro funkcionirala,
iako mu je pogled pri tome bivao staklenast jer je teta Marga sve češće izražavala mišljenje
daje on duševno zaostao.
Napokon, naposljetku, došla je i posljednja večer Margina boravka kod njih. Teta Petunia
spravila je izvrsnu večeru a tetak Ver-non načeo nekoliko boca vina. Pokušali su juhu i pojeli
predjelo od lososa a da nijedanput nisu spomenuli Harrvjeve mane. Dok su jeli pitu od pjene
bjelanca s limunom, tetak Vernon ih je sve zagnjavio dugom pričom o Grunningsu, svojoj
tvornici bušilica. Zatim je teta Petunia skuhala kavu a tetak Vernon donio bocu konjaka.
"Smijem li te, Margo, dovesti u napast?"
Teta Marga bila je već popila poprilično vina pa je bila sva crvena u licu.
"Dobro, ali samo jednu čašicu", pristala je smijuckajući se. "Ma još malo... daj još malo...
tako, tako."
Dudlev je jeo već četvrtu krišku torte. Teta Petunia pijuckala je kavu ispruživši mali prst u
stranu. Harry bi se bio najradije pokupio u svoju sobu, ali je zapazio kako tetak Vernon ljutilo
sijeva svojim sitnim očima, pa se pomirio s tim da ostane sjediti do kraja.
"Aaah!" izusti teta Marga oblizujući se i odlažući praznu čašicu. "Izvrsna večerica, Petunijo!
Ja ti obično kod kuće navečer samo nešto malo prepržim, jer imam dvanaest pasa za koje se
moram brinuti..." Podrigne se i pogladi po velikom trbuhu pokrivenom tvi-dom. "Oprostite.
12
Ali zbilja volim gledati ovako zdrava i krupna dječaka", produži namigujući na Dudlevja. "Ti
ćeš, Dudliću, biti ljudina od čovjeka, kao i tvoj otac. Da, Vernone, daj mi još malo tog
konjaka..."
"A ovaj ovdje..."
Ona mahne glavom prema Harrvju, koji osjeti kako mu se želudac grči. Priručnik, brže-bolje
pomisli.
"On je sav nekako jadan, kržljav. Tako isto biva i sa psima. Ja sam lani pukovniku Fubsteru
dala jedno štene da ga utopi. Izgledao je kao mali štakor. Slabačak. Neishranjen."
Harry se nastojao prisjetiti što piše na dvanaestoj stranici knjige: Čarolija kojom se ubrzava
sporo kretanje metle unatrag.
"Sve je to pitanje krvi, kao što sam vam neki dan rekla. Loša krv jednostavno kad-tad izbije na
vidjelo. Ne mislim ja, Petunijo, ništa loše o tvojoj familiji," nadoda i pogladi teti Petuniji
koščatu ruku svojom lopatastom šakom, "ali tvoja je sestra bila mućak. Takvih se mućaka
nañe i u najboljim familijarna. I onda je još pobjegla s onom propalicom i eto vam rezultata
svega toga ovdje pred nama."
Harry je zurio u svoj tanjur a u ušima mu je nekako čudno zvonilo. Dohvati metlu čvrsto za
rep, pomisli. Ali nije se mogao sjetiti kako dalje ide taj citat. Činilo mu se da ga glas tete
Marge buši kao bušilica tetka Vernona.
"A taj Potter," produži teta Marga glasno, pa dohvati bocu konjaka i natoči ga sebi
prolijevajući po stolnjaku, "nikad mi niste rekli što je on bio po zanimanju?"
Tetak Vernon i teta Petunia izgledali su kao da sjede na iglama. Čak je i Dudlev digao pogled
s torte i zapiljio se u roditelje.
"On... nije ništa radio", odgovori tetak Vernon i zime na Har-ryja. "Bio je nezaposlen."
"To sam si i mislila!" opali teta Marga, dobrano potegne iz čašice i obriše bradu rukavom.
"Ništarija, niškoristi, gotovan, koji..."
"Nije istina", iznenada će Harry. Svi za stolom umuknu. Harry se sav tresao. Nikad se u životu
nije ovako razljutio.
"Još malo konjaka!" vrisne tetak Vernon, blijed kao krpa, i istoči ostatak konjaka u čašicu tete
Marge. "A ti, balavce", obrati se Har-ryju, "smjesta u krevet!..."
"Pusti ga, Vernone!" štucne teta Marga i podigne ruku, zagledana svojim sitnim, krvlju
podlivenim očima u Harrvja. "Nastavi samo, klinjo, nastavi! Ponosiš se svojim roditeljima,
jel'da? A oni su ti poginuli u automobilskoj nesreći (sigurno su bili pijani)..."
"Nisu oni poginuli u automobilskoj nesreći!" reče Harry i skoči na noge.
"Jesu, poginuli su u automobilskoj nesreći, odurni mali lažljivče, i ostavili tebe na teret
pristojnim, poštenim roñacima!" podvrisne teta Marga sva naduta od gnjeva. "Ti si jedan
bezobrazni, nezahvalni šmrkavac..."
Ali odjednom teta Marga ušuti. Načas se učini daje ostala bez riječi. Reklo bi se da se sva
nadula od neizrecivog gnjeva - samo što se i dalje nadimala. Velika, crvena glava počela se
širiti, sitne joj oči nabrekle a usta se toliko razvukla da nije više mogla ni riječi izgovoriti.
Idućeg trenutka otfrknulo joj je nekoliko puceta na jakni od tvida i odbilo se od zidova... Teta
Marga nadimala se poput čudovišnog balona, trbuh joj ispao iz pojasa na jakni od tvida, a
prsti joj bili nalik na salame...
"Margo!" viknu, tetak Vernon i teta Petunia uglas dok se čitavo tijelo tete Marge počelo dizati
sa stolice prema stropu. Sad je već bila potpuno okrugla, kao kakva velika plutača sa
svinjskim očima. Ruke i noge sablasno joj stršile dok se penjala uvis glasajući se kao da ju je
udarila kap. Rasparač je uletio u sobu i počeo bjesomučno lajati.
"Neeeeeee!"
Tetak Vernon dohvati je za nogu i pokuša je zadržati, ali umalo da nije i njega podigla s poda.
Idućeg trenutka Rasparač skoči na tetka Vernona i ugrize ga za nogu.
13
Prije nego što gaje mogao itko zadržati, Harry izjuri iz blagovaonice i zaustavi se pred
ormarom ispod stepenica. Vrata se ormara kao nekim čudom sama otvore čim je posegnuo
rukom za njima. U tren oka odvuče svoj kovčeg do ulaznih vrata. Odjuri uza stube na kat, baci
se pod krevet, izvuče nepričvršćenu podnicu i zgrabi jastučnicu punu knjiga i roñendanskih
darova. Izvuče se ispod kreveta, dohvati Hedviginu praznu krletku i sjuri se niza stube do
svoga kovčega, baš u trenutku kad je tetak Vernon izletio iz blagovaonice s razderanom i
krvavom nogavicom.
"Vraćaj se odmah!" poviče. "Vraćaj se odmah i... da si je vratio u normalno stanje!"
Ali Harrvja je obuzeo nesavladiv bijes. Otvori kovčeg udarcem noge, izvadi iz njega svoj
čarobni štapić i uperi ga u tetka Vernona.
"Ona je to i zaslužila!" reče mu ubrzano dišući. "Zaslužila je to što ju je snašlo. A vi što dalje
od mene!"
Tražio je pipajući iza sebe zasun navratima.
"Ja odlazim", reče još. "Dosta mije svega."
Sljedećeg je trenutka bio već vani, u mračnoj i tihoj ulici, vukući za sobom teški kovčeg i
noseći pod pazuhom Hedviginu krletku.
