SOVINSKA POŠTA
Harry Potter bio je po mnogo čemu neobičan dječak. Prvo, mrzio je ljetne ferije više nego
ijedno drugo doba godine. Drugo, ozbiljno je želio za vrijeme ferija kod kuće učiti, ali je
morao to raditi potajno, u gluho doba noći. Slučajno je još k tome bio i čarobnjak.
Bližila se ponoć a on je ležao potrbuške u krevetu, s pokrivačima navučenim preko glave
poput šatora, držeći u jednoj ruci džepnu bateriju pred otvorenom knjižurinom uvezanom u
kožu (Povijest magije Adalberta Wafflinga) naslonjenom na jastuk. Namršten, prelazio je
vrhom orlovog pera po stranici i tražio nešto što bi mu moglo pomoći pri pisanju sastavka
"Spaljivanje vještica u četrnaestom stoljeću bilo je potpuno besmisleno", uz naputak - molim
detaljno razraditi.
Pero mu je zastalo na početku pasusa koji je nešto obećavao. Harry bolje namjesti naočale s
okruglim staklima na nosu, približi bateriju knjizi i pročita:
U srednjem vijeku ljudi koji nisu bili čarobnjaci (poznatiji pod nazivom bezjaci) posebno su
se bojali magije, iako su je jedva znali prepoznati. U onim rijetkim prigodama kad bi uspjeli
uhvatiti neku pravu vješticu ili vješca, spaljivanje nije imalo nikakva učinka. Vještica ili
vještac izveli bi osnovnu čaroliju za smrzavanje plamena, a onda bi tobože vrištali od boli,
iako su zapravo osjećali samo ugodno škakljanje. U stvari, Vendelinka Obješenjakinja toliko
je uživala u samospaljivanju da je dopustila sebi da je ulove ništa manje nego četrdeset sedam
puta u raznim obličjima.
Harry je turio pero meñu zube i posegnuo ispod jastuka za bočicom tinte i svitkom
pergamenta. Polako i vrlo oprezno otčepio je bočicu, umočio pero u tintu i počeo pisati
zastajući svaki čas da os-luhne neće li čuti kakve šumove, jer da je tko od Durslevjevih, na
J. A. KOWling
putu do kupaonice čuo škripu pera, vjerojatno bi ga zatvorili u ugrañeni ormar ispod stuba i
držali u njemu do kraja ferija.
Upravo zbog obitelji Dursley u Kalininu prilazu broj četiri Harry nije nikad uživao u ljetnim
ferijama. Teta Petunia, tetak Vernon i njihov sin Dudley bili su Harrvjevi jedini živi roñaci.
Svi su oni bili bezjaci i zastupali su tipično srednjovjekovno mišljenje o magiji. Harrvjevi
pokojni roditelji, koji su i sami bili vještica i čarobnjak, nikad se nisu spominjali pod krovom
Durslevjevih. Godinama su se teta Petunia i tetak Vernon nadali da će, budu li Harrvja
neprestano držali na uzdi, uspjeti mu tu glupu magiju izbiti iz glave. Na njihovu veliku žalost,
to im nije pošlo za rukom pa su neprestano živjeli u strahu da netko slučajno ne otkrije daje
Harry u posljednje dvije godine najviše vremena proveo u Školi za vještice i čarobnjake u
2
Hog-wartsu. Najviše što su do tada Durslevjevi mogli učiniti bilo je da na početku ljetnih
ferija stave pod ključ Harrvjeve čarobnjačke knjige, čarobni štapić, kotlić i metlu, i da mu
zabrane razgovarati sa susjedima.
Harrvju je najveći problem bilo upravo to što nije mogao doći do svojih čarobnjačkih knjiga,
jer su mu profesori u Hogwartsu bili zadali svu silu domaćih zadaća. Posebno gaje mučio
sastavak o napicima za smanjivanje što mu ga je bio zadao profesor Snape, kojeg je najmanje
volio i koji će jedva dočekati priliku da mu izrekne jednomjesečnu kaznu. Stoga se Harry već
u prvom tjednu ferija poslužio lukavštinom. Kad su tetak Vernon, teta Petunia i Dudlev otišli
u vrt ispred kuće da se dive novom službenom automobilu tetka Ver-nona (na sav glas, kako
bi za to saznali i svi susjedi), Harry se odšuljao u prizemlje, pribadačom otključao lokot na
ormaru, zgrabio nekoliko svojih knjiga i sakrio ih u svoju sobu. Pod uvjetom da ne napravi
packe od tinte na posteljini, Durslevjevi neće nikad ni saznati da on po noći uči u svojoj sobi
magiju.
Pošto-poto je želio izbjeći okapanja s tetom i tetkom, jer su oni bili već nabrušeni na njega,
samo zato što ga je tjedan dana nakon početka ferija nazvao jedan kolega čarobnjak.
Ron Weasley, koji je bio jedan od njegovih najboljih prijatelja u Hogwartsu, bio je iz obitelji
samih čarobnjaka. To znači da je znao mnogo toga što Harry nije znao, ali i da nikad prije
toga nije govorio telefonom. Na žalost, na njegov poziv javio se upravo tetak Vernon.
"Ovdje Vernon Dursley."
Harry, koji je u tom času slučajno bio u sobi, sledio se kad je iz slušalice začuo Ronov glas:
"Halo? Halo? Čujete me?Mogu... li... dobiti... Hanyja... Pottera?"
Ron je govorio tako glasno da je tetak Vernon skočio na noge, odmaknuo slušalicu na
tridesetak centimetara od uha i zagledao se u nju s mješavinom bijesa i straha na licu.
"Tko je to?" zaurlao je prema mikrofonu. "Tko ste vi?"
"Ron... Weasley!" uzvrati mu Ron urlikom kao da se on i tetak Vernon dovikuju svaki s
jednog kraja nogometnog igrališta. "Ja... sam... Harryjev... prijatelj... iz... škole..."
Tetak Vernon skrene pogled svojih sitnih očiju na Harrvja, koji je stajao kao ukopan.
"Nema ovdje nikakvog Harrvja Pottera!" prodere se on držeći slušalicu u ispruženoj ruci, kao
da se boji da slušalica ne eksplodira. "Nemam pojma o kakvoj to školi govorite! Da me niste
više nazivali! I držite se što dalje od moje familije!"
Pa zalupi slušalicom kao da baca otrovna pauka.
Slijedio je jedan od najgorih napada do tada.
"Kako se usuñuješ davati ovaj broj telefona takvima... takvima kao što si ti!" urlao je tetak
Vernon prskajući Harrvja pljuvačkom.
Ron je očito shvatio da je uvalio Harrvja u nepriliku jer ga nije više nazivao. Ni Harrvjeva
najbolja prijateljica iz Hogwartsa, Her-miona Granger, nije mu se javljala. Harry je zaključio
da je Ron rekao Hermioni neka ne naziva Harrvja, što je bilo Šteta jer su roditelji Hermione,
najbolje učenice na njihovoj godini, bili bezjaci pa je ona vrlo dobro znala telefonirati, i
vjerojatno bi bila toliko pametna da ne spomene da pohaña školu u Hogvvartsu.
I tako Harry punih pet tjedana nije imao nikakvih vijesti o svojim prijateljima čarobnjacima,
pa mu ovo ljeto nije bilo gotovo ništa bolje od prethodnoga. Samo je jedna sitnica
predstavljala kakav-takav napredak - nakon što se zakleo da neće po svojoj sovi Hedvigi slati
pisma prijateljima, dopušteno mu je da je pušta noću van. Tetak Vernon je tu popustio samo
zbog buke koju je Hedviga dizala kad je bila neprestano zatvorena u svojoj krletki.
Harry je prestao pisati o Vendelinki Obješenjakinji i zastao da ponovo osluhne neće li štogod
čuti. Tišinu u mračnoj kući remetilo je samo daleko, groktavo hrkanje njegova omašnog
bratića Dud-
•"•••6
leyja. Zacijelo je bilo već vrlo kasno. Harrvja su svrbjele oči od umora. Možda će ipak biti
3
bolje da dovrši ovaj sastavak iduće noći!
Zatvorio je poklopac na bočici tinte, izvukao ispod kreveta staru jastučnicu, potrpao u nju
bateriju, Povijest magije, svoj sastavak, pero i tintu, pa sve to sakrio pod nepričvršćenu
podnicu ispod kreveta. Zatim je ustao, protegao se i pogledao koliko je sati na budilici s
fosforescentnim kazaljkama na noćnom ormariću.
Bilo je jedan sat u noći. Želudac mu se naglo skvrčio. Nije ni znao da već čitav sat ima
trinaest godina.
Još je jedna Harrvjeva neobičnost bila u tome što se uopće nije radovao svojim roñendanima.
Nikad nije dobio nijednu roñendansku čestitku. Durslevjevi uopće nisu marili za njegova dva
posljednja roñendana, a nije imao razloga vjerovati ni da će ovaj put biti drukčije.
Proñe kroz mračnu sobu, pored Hedvigine velike, prazne krletke, i priñe otvorenom prozoru.
Nasloni se na prozorsku dasku. Nakon što je onako dugo ležao pod pokrivačima, godio mu je
svježi noćni zrak na obrazima. Hedvige nije bilo već dvije noći. Nije se on bojao za nju - već
je i prije isto ovoliko vremena izbivala - ali se nadao da će mu se uskoro vratiti. Ona je bila
jedino živo stvorenje u ovoj kući koje se ne bi lecnulo kad bi ga ugledalo.
Iako je bio još prilično sitan i mršav za svoje godine, Harry je u ovu posljednju godinu dana
porastao za pet-šest centimetara. Meñutim, kao ugljen crna kosa bila mu je ista kao i uvijek -
tvrdokorno razbarušena, radio on s njom što mu drago. Oči su mu ispod naočala bile
jarkozelene, a na čelu mu se ispod kose vidjela tanka brazgotina u obliku munje.
Od svih neobičnih stvari na Harrvju, ta je brazgotina bila ipak najčudnija. Nije to bio, kao što
su Durslevjevi desetak godina tvrdili, spomen na automobilsku nesreću u kojoj su poginuli
Harrvjevi roditelji, jer Lilly i James Potter nisu poginuli u automobilskoj nesreći. Njih je ubio,
usmrtio najstrašniji crni mag u posljednjih stotinu godina, lord Voldemort. Harry je preživio
taj napad, a od njega mu je ostala samo ta brazgotina na čelu. Voldemortova kletva nije ga
ubila nego se odbila od njega na onoga koji ju je izgovorio. Jedva ostavši živ, Voldemort je
pobjegao...
Harry se poslije opet našao s njim licem u lice u Hogvvartsu. Dok je stajao uz otvoren prozor
svoje sobe prisjećajući se tog njihova
posljednjeg susreta, Harry je morao priznati sam sebi da može biti sretan što je doživio svoj
trinaesti roñendan.
Potražio je na zvjezdanom nebu bilo kakav znak od Hedvige. Nadao se da se možda vraća s
mrtvim mišem u kljunu očekujući pohvalu za taj svoj pothvat. Zureći rastreseno iznad
krovova, tek nakon nekoliko sekunda shvati što zapravo vidi pred sobom.
Na zlaćanoj mjesečini ocrtavalo se i svakim trenutkom bivalo sve veće neko golemo, čudno
nakrivljeno stvorenje leteći ravno prema njemu. Ukipio se gledajući kako se to čudovište sve
više spušta. Držeći ruku na kvaki prozora, časkom je oklijevao da li da zalupi prozorom, ali je
tada ono čudnovato biće preletjelo preko jedne od uličnih svjetiljaka u Kalininu prilazu, pa
Harry pojmi što je to, i naglo se skloni u stranu.
Kroz prozor su uletjele tri sove, od kojih su dvije u letu pridržavale onu treću, koja je kanda
bila bez svijesti. Sve su tri sletjele na Harrvjev krevet i proizvele nešto kaoflop, a ona srednja,
krupna i siva, prevrnula se umah na stranu i ostala nepomično ležati. Za noge joj bijaše vezan
velik paket.
Harry učas prepozna onesviještenu sovu - bijaše to u stvari sovac obitelji Weasley po imenu
Errol. Harry pohrli smjesta do kreveta, razveže uzice oko Errolovih nogu, uzme paket i odnese
Errola do Hedvigine krletke. Errol otvori jedno mutno oko, tiho hukne u znak zahvalnosti i
počne piti vodu.
Harry se okrene drugim dvjema sovama. Jedna od njih, velika bijela sova, bila je njegova
Hedviga. I ona je nosila paket i bila neobično zadovoljna samom sobom. Dok ju je on
oslobañao njezina tereta, nježno gaje kljucnula i onda odletjela do Errola.
4
Harry nije prepoznao treću sovu, žutosmeñu ljepoticu, ali je odmah shvatio odakle dolazi jer
mu je ona, uz treći paket, donijela i pismo s pečatom Hogwartsa. Kad ju je Harry oslobodio
tereta, značajno se našušurila, protegnula krila i odletjela kroz prozor u noć.
Harry je sjeo na krevet, zgrabio Errolov paket, razderao s njega papir i otkrio dar umotan u
zlatni papir i prvu roñendansku čestitku koju je dobio u životu. Pomalo drhtavim prstima
otvorio je omotnicu. Iz nje su ispala dva komada papira - pismo i novinski izrezak.
Izrezak je očito potjecao iz čarobnjačkih novina, Dnevnog proroka, jer su se ljudi na crnobijelim
fotografijama micali. Harry uzme izrezak, izravna ga i pročita ovo:
SLUŽBENIK MINISTARSTVA MAGIJE OSVOJIO VELIKU NAGRADU
Arthur Weasley, predstojnik Ureda za zlouporabu bezjačkih ar-tefakata u Ministarstvu magije,
osvojio je ovogodišnju Veliku nagradu Dnevnog proroka.
Ushićenig. Weasley izjavio je za Dnevni prorok: "Ovo ćemo zlato potrošiti na ljetni odmor u
Egiptu, gdje naš najstariji sin Bili radi u zastupstvu čarobnjačke banke Gringotts na skidanju
uroka.
Obitelj Weasley provest će mjesec dana u Egiptu i vraća se do početka nove školske godine u
Hogwartsu, školi koju trenutno pohaña petero Weasleyjeve djece.
Harry razgleda pomične fotografije. Lice mu se razvuče u osmijeh kad ugleda svih devet
Weasleyja kako mu oduševljeno mašu stojeći ispred jedne velike piramide. Punašna i mala
gospoña Weasley, visoki i proćelavi gospodin Weasley te njihovih šest sinova i jedna ;
kći, svi odreda (iako se to na crno-bijeloj fotografiji nije moglo vidjeti)
jarkocrvene kose. U samoj sredini slike bio je Ron, visok i štrkljast dječak, na ramenu
mu njegov ljubimac, štakor Šugonja, u zagrljaju sa svojom malom sestrom Ginny.
', Harry se nije mogao sjetiti nikoga drugoga tko bi više od Weaslevjevih
zaslužio veliku hrpu zlata, jer su svi bili vrlo simpatični i vrlo siromašni. Zatim uzme
pismo i razmota ga.
Dragi Harry, | sretan ti roñendan!
, Čuj, stvarno mi je žao zbog onog mog telefonskog poziva.
'.} Nadam se da ti tvoji bezjaci nisu nakon toga zagorčali život. Pitao
i\ sam tatu i on mije rekao da nisam smio onako vikati u telefon.
: j Ovdje nam je u Egiptu sjajno. Bili nam je pokazao sve ovdašnje
] grobnice. Nemaš pojma kako su ih sve stari Egipćani ukleli. Mama
nije dopustila Ginny da uñe u zadnju grobnicu. U njoj su bili sve : sami neki
čudnovati kosturi bezjaka koji su ih htjeli opljačkati, pa
l! su im izrasle nove glave i slične stvari.
L'
j!j Nisam mogao vjerovati da je tata osvojio godišnju nagradu
;;i Dnevnog proroka. Sedam stotina galeona! Veći dio toga potrošit
ji; ćemo na ovaj odmor, ali će ostati nešto i za moj novi čarobni štapić.
ft
Harry se više nego dobro sjećao kako je Ronu pukao stari štapić. Dogodilo se to kad se auto
kojim su njih dvojica doletjeli u Hog-warts zabio u stablo nedaleko od njihove škole.
Vraćamo se oko tjedan dana prije početka školske godine. Tada ćemo skoknuti u London da
kupimo štapić za mene i nove knjige za sve nas. Ima li nade da ćemo se vidjeti?
Nemoj dopustiti da ti bezjaci pokvare raspoloženje! Nastoj svakako doći u London,
Tvoj Ron
P. S. Percyje postao glavni prefekt. Prošlog je tjedna dobio i službenu obavijest.
Harry opet zirne na fotografiju. Percy, koji će krenuti na sedmu završnu godinu u Hogvvartsu,
djelovao je neobično samodopadno. Prikvačio je značku glavnog prefekta na fes koji je
kicoški nataknuo na uredno počešljanu kosu. Naočale u rožnatu okviru sijevale su mu na
5
egipatskom suncu.
Potom Harry uzme svoj dar i razmota ga. Bijaše to nešto nalik na mali stakleni zvrk. Ispod
njega je bilo još jedno Ronovo pisamce.
Harry, ovo ti je džepni cinkoskop. Kad ti se u blizini nañe kakva nepouzdana osoba, on se
upali i zavrti kao zvrk. Bili kaže da je to bezvezarija namijenjena za prodaju turistima
čarobnjacima, i da nije pouzdana, jer se sinoć za večerom neprestance palila. Ali on nije znao
da su mu Pred i-George bili ubacili u juhu nekakve kukce.
Bok! Ron
Harry odloži džepni cinkoskop na noćni ormarić gdje je ta spra-vica mirovala odražavajući
fosforescentne kazaljke njegove budilice. Neko ju je vrijeme zadovoljno gledao, a onda je
dohvatio paketić koji mu je donijela Hedviga.
I u njemu je bio umotan dar, čestitka i pismo, ovaj put od Hermione.
Dragi Hany,
Ron mi je pisao o tome kako je telefonski razgovarao s tvojim tetkom Vemonom. Nadam se
daje ipak sve dobro prošlo.
Ja sam trenutno na odmoru u Francuskoj pa nisam znala kako da ti ovo posoljeni (što bi se
dogodilo da carina otvori moju pošiljku?), a onda se pojavila Hedviga! Čini mi se da se željela
pobrinuti da ove godine dobiješ bar nešto za roñendan. Ja sam darza tebe naručila preko Sovaekspresa;
našla sam njihov oglas u Dnevnom proroku. (Pretplatila sam se na njega kako bih
pratila sve što se zbiva u čarobnjačkom svijetu.) Jesi li vidio sliku Rona i njegove obitelji
prošlog tjedna?Kladila bih se da će on tamo svašta naučiti, stvarno mu zavidim - čarobnjaci su
u starom Egiptu bili veliki majstori!
I ovdje ima zanimljivih podataka o lokalnoj povijesti vještičare-nja. Preradila sam svoj
sastavak o povijesti magije i ubacila u njega neke stvari koje sam ovdje otkrila. Nadam se da
mi sastavak neće biti predug - dva svitka pergamenta više nego što nam je profesor Binns
zadao.
Ron mi javlja da će u posljednjem tjednu ferija doći u London. Hoćeš li moći i ti doći? Hoće li
te pustiti tvoja teta i tetak? Nadam se da ćeš doći. Ako ne doñeš, vidjet ćemo se u Hogvvartsekspresu
1. rujna.
Voli te
Hermiona
P. S. Ron mi je javio daje Percy postao glavni prefekt. Bit će daje Percy presretan, ali ne bih
rekla daje Ron time previše oduševljen.
Harry se ponovo nasmije kad odloži Hermionino pismo i uzme njezin dar u ruke. Bio je vrlo
težak. Poznajući Hermionu, bio je uvjeren daje to neka knjižurina puna teških čarobnih
formula - ali nije bila. Srce mu zaigra kad razdere papir i ugleda sjajnu, crnu, kožnatu kutiju
na kojoj je srebrnim slovima pisalo: Pribor za održavanje čarobne metle.
"Oho, Hermiona!" prošapće Harry otvarajući patentni zatvarač na kutiji.
U kutiji je bila jedna velika boca Fleetvvoodova laštila za udaranje zadnjeg sjaja na dršku
metle, blistava srebrna kliješta za podrezivanje zaperaka, mali mjedeni kompas koji se može
pričvrstiti na metlu za dulja putovanja i Priručnik za svakodnevnu njegu čarobne metle.
Osim prijatelja, Harrvju je najviše nedostajao metloboj, najpopularniji sport u čarobnjačkom
svijetu - vrlo opasna i uzbudljiva igra
na metlama. On je slučajno bio vrlo dobar igrač metloboja - najmlañi koji je igrao za jedan
dom u Hogwartsu u posljednjih sto godina. Posebice je bio ponosan na svoju trkaću metlu
Nimbus 2000.
Odloživši kožnatu kutiju, Harry posegne za posljednjim paketom. Odmah prepozna švrakopis
na pakpapiru - tako je pisao samo Hagrid, lovočuvar u Hogwartsu. Pošto je strgao najgornji
sloj papira, spazi nešto zeleno i kožnato, ali prije nego što je dospio potpuno razmotati paket,
6
u zavežljaju se nešto čudno zatrese i glasno škljocne - kao da su posrijedi ralje neke životinje.
Harry se sledi. Znao je da mu Hagrid ne bi nikad namjerno poslao nešto opasno, samo što
Hagrid nije imao normalne pojmove o tome što je opasno a što nije. Bilo je poznato da se
druži s orijaškim paucima, da kupuje opake, troglave pse od ljudi po krčmama i da krišom
unosi u svoju brvnaru zabranjena zmajevska jaja.
Nervozno odgurne paket pred sobom. Opet začuje ono škljoca-nje. Posegne za baterijom s
noćnog stolića, čvrsto je zgrabi jednom rukom i podigne iznad glave, spreman da udari svom
snagom. Zatim drugom rukom dohvati pakpapir i skine ga.
Iz papira ispadne - knjiga. Imao je tek toliko vremena da opazi njene lijepe zelene korice
ukrašene slovima u zlatotisku Čudovišna knjiga o čudovištima, prije nego što se knjiga naglo
uspravila i krenula postrance po krevetu kao kakav sablasni rak.
"Uh, uh", promrmlja Harry.
Knjiga se stropošta s kreveta na pod i jurne kroz sobu. Harry oprezno poñe za njom. Knjiga se
sakrije u mračni zakutak ispod pisaćeg stola. Moleći Boga da Durslevjevi čvrsto spavaju,
Harry klekne i posegne za njom.
"Ajoj!"
Knjiga se naglo sklopila i zahvatila mu ruku, a onda je pohitala na koricama pokraj njega.
Harry je bauljao i, bacivši se za njom, uspio je poklopiti rukom na podu. Tetak Vernon u
susjednoj sobi glasno i sneno zarokće.
Hedviga i Errol napeto su gledali Harrvja kako u naručju nosi jogunastu knjigu, žurno odlazi
do komode i vadi iz ladice remen da je njime čvrsto poveže. Čudovišna se knjiga ljutilo
opirala, ali se više nije mogla otvoriti i sklopiti, pa je Harry baci na krevet i posegne za
Hagridovom čestitkom.
Dragi Harry,
Sretan ti roñendan!
Mislim da bi ti ovo moglo dobro doći u sljedećoj školskoj godini. Zasad više ni riječi o tome.
Reći ću ti više kad se vidimo. Nadam se da tvoji bezjaci dobro postupaju s tobom. Sve ti
najbolje želi
Hagrid
Harryju se učini zloslutnim što Hagrid misli da će mu dobro doći knjiga koja grize ljude. Ipak
odloži Hagridovu čestitku do Ronove i Hermionine i osmjehne se još širim osmijehom. Ostalo
mu je još samo pismo od škole u Hogwartsu.
Primijeti daje mnogo deblje nego što je bilo uobičajeno. Otvori omotnicu, izvadi iz nje prvi
list pergamenta i pročita ovo:
Štovani gospodine Potter,
Molimo Vas da ne zaboravite da nova školska godina počinje 1. rujna. Hogwarts-ekspres
krenut će s perona devet i tri četvrt na kolodvoru King's Cross točno uli sati.
Učenicima treće godine dopušteno je da ponekad vikendom posjećuju selo Hogsmeade.
Molimo Vas da priloženi obrazac za odobrenje posjeta dadete roditeljima ili skrbniku da ga
potpišu.
Prilažemo Vam i popis knjiga za sljedeću školsku godinu.
Srdačno Vas pozdravlja
Prof. M. McGonagall Zamjenica ravnatelja škole
Harry uzme službeni obrazac i pogleda ga. Nije se više smiješio. Bilo bi divno vikendom
posjećivati Hogsmeade! Znao je da je to isključivo čarobnjačko selo, iako nije nikad bio u
njemu. Ali kako će, zaboga, nagovoriti tetka Vernona ili tetu Petuniju da mu potpišu ovaj
formular?
Baci pogled na budilicu. Bilo je već 2 sata u noći.
Odlučivši da će razbijati sebi glavu Hogsmeadeom tek kad se probudi, vrati se do kreveta i
7
prekriži još jedan datum na kalendaru, koji je sam izradio i na kojem je brojio dane što su mu
još preostali do povratka u Hogvvarts. Zatim skine naočale i legne otvorenih očiju, gledajući
one tri roñendanske čestitke pred sobom.
Koliko god inače bio neobičan dječak, Harry Potter bio je sad isto onako sretan kao i svi drugi
- prvi put u životu bio je sretan što mu je danas roñendan.
