MAČAK, ŠTAKOR l PAS
Harry se toliko zgrozio da uopće nije mogao misliti. Sve su troje stajali pod plaštem kao
skamenjeni. Posljednje zrake sunca na zalasku bacale su blijedo svjetlo na okolicu s dugim
sjenama drveća. Zatim su za sobom začuli divlje tuljenje.
"Hagrid!" prošapće Harry. Bez razmišljanja se pokuša okrenuti, ali ga Ron i Hermiona uhvate
za mišice.
"Ne smijemo", reče mu Ron, blijed kao krpa. "Kad bi saznali da smo bili kod njega, imao bi
još veće neprilike..."
Hermiona je disala kratko i nepravilno.
"Kako... su... mogli?" izusti grcajući. "Kako su mogli?"
"Idemo!" reče Ron cvokoćući zubima.
Zapute se natrag prema dvorcu laganim korakom, da ih nitko ne otkrije pod plaštem. Svjetlo
je brzo blijedjelo. Kad su izbili na čistinu, mrak je već naglo padao oko njih.
"Smiri se, Šugonjo!" prosikće Ron držeći ruku na prsima. Štakor se mahnito batrgao. Ron
iznenada stane ne bi li Šugonju gurnuo dublje u džep. "Sto ti je, glupi štakore? Umiri se već
jednom... ajoj! Ugrizao me!"
"Tiše, Rone!" usrdno mu šapne Hermiona. "Fudge samo što nije stigao."
"Ama, ovaj ovdje... nikako... da se smiri..."
Šugonja je, očito bio prestravljen. Batrgao se svom snagom ne bi li se oslobodio.
"Što mu je, zaboga?"
Ali Harry opazi kako se prema njima šulja, dodirujući trbuhom zemlju i sablasno sijevajući
razrogačenim žutim očima - Krivo-nja. Harry nije bio načisto vidi li ih on ili samo ide za
Šugonjinim cviležem.
"Krivonjo!" jekne Hermiona. "Nemoj! Briši, Krivonjo! Briši!" Ali mačak im se sve više
primicao. "Šugonjo... prestani!"
Prekasno - štakor je iskliznuo Ronu iz ruke, pao na zemlju i dao se u bijeg. Krivonja je
snažnim skokom potrčao za njim, a Ron je, prije nego što su ga Harry i Hermiona uspjeli
zaustaviti, zbacio sa sebe čarobni plašt nevidljivosti i odjurio u tamu.
"Rone! "vrisne Hermiona.
Ona i Harry se zgledaju, a onda potrče za njim. Kako nisu mogli dobro trčati pod plaštem,
smaknu ga sa sebe tako da je vijorio za njima poput zastave. Čuli su bat Ronovih koraka pred
sobom i njegove povike.
"Pusti ga na miru... pusti ga... Šugonjo, hodi amo!..."
Razlegne se potmuo tresak.
"Moj si! Briši, smrdljiva mačketino..."
Harry i Hermiona umalo da nisu pali preko Rona. Zaustavili su se pred njim u posljednji čas.
Ležao je raskrečen na zemlji, ali mu je Šugonja opet bio u džepu. Ma koliko se štakor opirao,
čvrsto ga je držao objema rukama.
"Rone... hajde... vrati se pod plašt!..." dahtala je Hermiona. "Dumbledore... ministar... samo
što nisu stigli..."
Ali, prije nego što su se uspjeli ponovo sakriti pod plašt, pa i prije nego što su došli do daha,
začuli su tiho tapkanje divovskih šapa. Nešto je iz mraka jurilo na njih... golem, crn pas
svijetlih očiju.
Harry posegne za svojim štapićem, ali prekasno - pas izvede strahovit skok i zarije mu prednje
šape u prsa. Harry se prevrne na leña usred uskovitlanih dlaka, oćuti vreo dah i ugleda čeljust
prepunu golemih zuba...
Ali zalet je bio tako snažan da psina preleti preko ošamućenog Harrvja, kojem se učini da mu
je slomio rebra. Pokuša se osoviti na noge; čuo je kako pas reži spremajući se za novi napad.
Ron se ipak održao na nogama. Kad je psina ponovo skočila na njih, Ron odgurne Harrvja na
stranu. Pas ovaj put ne zahvati Harrvja nego šćapi Rona za ispruženu ruku..Harry se zaleti na
141
nj i iščupa punu ruku dlaka, ali psina odvuče Rona za sobom kao da u zubima nosi krpenu
lutku...
Zatim odnekud nešto udari Harryja tako snažno po licu da se on ponovo sruši na zemlju.
Začuje Hermionu kako vrišti od boli i takoñer pada. Harry potraži rukom svoj štapić, lica
oblivena krvlju...
"Lumos!" prošapće.
Pri svjetlu čarobnog štapića ugleda debelo stablo. Šugonju su bili dotjerali do sjene
Napadačke vrbe, čije su grane pucketale kao pod naletima vjetra i šibale nemilice oko sebe ne
bi li ih spriječile da im se približe.
A dolje, pri dnu debla, pas je vukao Rona u veliku rasjelinu izmeñu korijena. Ron se ogorčeno
borio, ali su mu glava i trup pomalo nestajali...
"Rone!" vikne Harry i pokuša krenuti za njim, ali jedna debela grana ubitačno se okomi kroz
zrak i natjera ga da uzmakne.
Vidjeli su još samo jednu Ronovu nogu kojom se on zakvačio za korijen ne bi li spriječio psa
da ga odvuče dalje pod zemlju. Tad se prolomi užasan prasak, kao daje top opalio - Ronu je
pukla noga, a idućeg mu je trena nestalo i stopalo.
"Harry... moramo potražiti pomoć..." vikne Hermiona, koja je takoñer krvarila jer ju je vrba
opatrnula po ramenu.
"Ne! Zvijer je tako velika da bi ga mogla požderati, nemamo vremena..."
"Nećemo se moći probiti bez nečije pomoći..."
Još se jedna grana okomi na njih, s grančicama stisnutim poput šaka.
"Kad je pas mogao unutra, možemo i mi", reče Harry zadihanim glasom pokušavajući se
probiti naviše mjesta. Ipak, nije se mogao ni za centimetar približiti korijenima a da ne bude
izložen udarcima vrbe.
"Ah, u pomoć, u pomoć!" mahnito je šaputala Hermiona neodlučno skakućući na mjestu.
"Molim lijepo..."
Krivonja munjevito jurne mimo njih. Povijao se poput zmije izmeñu udaraca vrbe i dotaknuo
prednjim šapama kvrgu na deblu.
Iznenada, kao da se stablo skamenilo, vrba se smirila. Ni da list zatreperi ili zašumi.
"Krivonja!" neodlučno prošapće Hermiona i snažno zgrabi Har-ryja za nadlakticu. "Otkud je
on to znao?..."
"On se druži s tim psom", ogorčeno će Harry. "Viñao sam ih zajedno. Hajdemo... i ne ispuštaj
štapić iz ruke..."
Učas su prešli onaj razmak do debla, ali prije nego što su stigli do rasjeline izmeñu korijena,
Krivonja je kliznuo u nju mahnuvši repom nalik na četku za čišćenje boca. Harry poñe za
njim. Spusti se naglavce kližući se niz zemljani nagib dok ne doñe do vrlo niskog podzemnog
hodnika. Krivonja je bio pred njim, oči su mu se krije-sile pri svjetlu Harrvjeva čarobnog
štapića. Nakon nekoliko sekunda do Harrvja se spustila i Hermiona.
"Gdje je Ron?" šapne ona prestrašenim glasom.
"Tamo naprijed!" reče Harry i poñe pognut za Krivonjom.
"A gdje je izlaz iz ovoga hodnika?" upita ga Hermiona bez daha.
"Ne znam... hodnik je označen na Mapi za haranje, ali su mi Fred i George rekli da nitko
nikad nije bio u njemu. Gubi se negdje na rubu mape, a činilo se da vodi u Hogsmeade..."
Kretali su se što su brže mogli, gotovo presamićeni. Pred njima se Krivonjin rep pojavljivao i
gubio. Hodniku kao da nije bilo kraja, činilo se daje isto onako dugačak kao i onaj koji vodi
do Medičarni-ce. Harry je mislio samo na Rona, i na to što li ona psina sad radi od njega...
kratko je i bolno predisao i, onako nisko sagnut, trčao...
A onda se hodnik počeo uspinjati. Malo zatim je Krivonja iza jednog zavoja nestao. Umjesto
njega, Harry opazi kako kroz nekakav mali otvor dopire mutno svjetlo.
142
On i Hermiona zastanu da doñu do daha, a onda produže dalje. Oboje su podigli štapiće da
vide što je pred njima.
Bijaše to neka soba, vrlo neuredna i prašna. Sa zidova su se gulile tapete a na podu je bilo
velikih mrlja. Svaki je komad pokućstva bio polomljen, kao da je tko sve to razbio. Svi su
prozori bili zakovani daskama.
Harry zirne na Hermionu, koja je izgledala prestrašena, ali mu je ipak klimnula glavom.
Harry se izvuče iz rupe i pogleda oko sebe. Soba je bila napuštena, meñutim, vrata s desne
strane bila su otvorena, a vodila su u nekakav mračni hodnik. Hermiona iznenada ščepa
Harrvja za mišicu. Razrogačenim je očima promatrala zakovane prozore.
"Harry", Šapne ona. "Čini mi se da smo u Vrištavoj daščari."
Harry pogleda oko sebe. Pogled mu padne na drvenu stolicu u blizini. Čitavi su dijelovi
stolice bili otkinuti, a nedostajala joj je i jedna noga.
"To nije djelo duhova", polako ustvrdi.
Uto nešto iznad njih zapucketa. Netko se gore kretao. Oboje se zagledaju u strop. Hermiona je
tako grčevito držala Harrvja za mišicu da su mu utrnuli prsti na toj ruci. On uzvije obrvama i
pogleda je. Ona mu opet klimne glavom i pusti ga.
Ušuljali su se u hodnik što su tiše mogli i počeli se penjati uz trošne stube. Sve bijaše
pokriveno debelim slojem prašine osim poda, na kojem je ostao širok, sjajan trag nečega što je
netko vukao uza stube.
Stigli su do mračnog odmorišta.
"Nox!" šapnu obadvoje i istodobno im se ugase svjetla na vrhu čarobnih štapića. Samo su
jedna vrata bila otvorena. Dok su se šuljali prema njima, začuli su iza njih nekakvo kretanje, a
onda tiho stenjanje i glasno predenje. Razmijene posljednje poglede i zakli-maju glavama.
Čvrsto držeći čarobni štapić pred sobom, Harry udari nogom u vrata i širom ih otvori.
Na velebnom krevetu s baldahinom i prašnim zastorima ležao je Krivonja, a kad ih ugleda,
glasno zaprede. Na podu do njega ležao je Ron i držao se za nogu ispruženu pod neobičnim
kutom.
Harry i Hermiona jurnu do njega. "Rone... kako ti je?" "A gdje je pas?"
"Nije to pas", procijedi Ron. Škripao je zubima od boli. "Harry, ovo je bila klopka..."
"Što..."
"On je taj pas... on je animagus..."
Ron je zurio preko Harrvjeva ramena. Harry se naglo okrene. Čovjek u sjeni zatvori vrata za
sobom.
Masna, raščupana kosurina padala mu je do lakata. Da mu se iz dubokih, tamnih duplja nisu
krijesile oči, čovjek bi mogao pomisliti daje pred njim mrtvac. Koža voštane boje bila mu je
tako čvrsto napeta na kostima lica da mu je glava bila nalik na mrtvačku lubanju. Žućkasti
zubi bijahu mu obnaženi cerekom. Bijaše to Sirius Black.
"Expelliarmus!" grakne upirući u njih Ronovim čarobnim štapićem.
Harryju i Hermioni ispadnu iz ruku njihovi štapići i vinu se u zrak, a Black ih ulovi. Zatim im
se primakne za još jedan korak. Pogled mu bijaše uprt u Harrvja.
"Mislio sam ja da ćeš ti doći u pomoć prijatelju", reče mu promuklim glasom. Glas mu je
zvučao kao da se već odavno odvikao govoriti. "I tvoj bi otac bio to isto za mene učinio.
Hrabro je od tebe što nisi otrčao po profesore da ti pomognu. Zahvalan sam ti... ovako će sve
biti mnogo jednostavnije..."
Primjedba na račun njegova oca zvonila je Harrvju u ušima kao da ju je Black gromoglasno
izgovorio. Harrvjevo srce plane vrelom mržnjom i ne ostavi mjesta strahu. Prvi put u životu
poželi da drži svoj štapić u rukama, ne da se brani nego da napada... da ubija. Ne znajući što
radi, zakorači naprijed, ali se s obje njegove strane nešto pokrene i dva para ruku zgrabe ga i
zadrže na mjestu.
143
"Nemoj, Harry!" izusti Hermiona sleñenim šaptom. Ali tad se Ron obrati Blacku:
"Ako želite ubiti Harrvja, morat ćete i nas ubiti!" reče odrješitim glasom, iako je još više
problijedio od napora da ustane, a malo je i zaglavinjao.
U Blackovim tamnim očima nešto zatreperi.
"Lezi!" tiho zapovjedi Ronu. "Inače ćeš još više pozlijediti nogu."
"Jeste li me čuli?" izusti Ron slabašnim glasom, iako se još jedva držao Harrvja da ne padne.
"Morat ćete nas sve troje pobiti!"
"Večeras će ovdje biti samo jedno ubojstvo", ustvrdi Black i još se šire naceri.
"A zašto?" prosikće Harry nastojeći se osloboditi Rona i Her-mione. "Prošli put vas nije bilo
briga zar ne? Nije vas bilo briga što ste pobili sve one bezjake da biste se osvetili Pettigrewu...
Što je to s vama, da se niste u Azkabanu ipak malo smekšali?"
"Harry!" procvili Hermiona. "Šuti radije!"
"On mije ubio mamu i tatu!" zaurla Harry i jedva se nekako oslobodi Hermione i Rona, te
jurne naprijed...
Smetnuo je s uma magiju - smetnuo je s uma daje on nizak i mršav trinaestogodišnjak, a daje
Black visok, odrastao čovjek. Harry je
samo znao da želi Blacku učiniti nažao što više može, i da ne mari što će ovaj njemu učiniti...
Možda je Black bio načas zgranut što Harry želi učiniti nešto tako glupo - uglavnom, nije
podigao čarobni štapić na vrijeme. Harry je jednom rukom zgrabio Blacka za slabačko
zapešće i skrenuo vrhove štapića, a drugom ga šakom udario u sljepoočnicu tako da su obojica
tresnuli o zid...
Hermiona je vrištala, Ron urlao, a iz vrhova štapića u Blackovoj ruci sine zasljepljujuće
svjetlo i vrcne roj iskara koje promaše Harrvjevu glavu tek za koji centimetar. Harry osjeti
uvelu mišicu pod prstima kako se bjesomučno otima, ali je nije puštao, a drugom je rukom
udarao Blacka gdje god je stigao.
Black se slobodnom rukom ipak dočepao Harrvjeva vrata. "Ne!" prosikće. "Predugo sam na
ovo čekao..."
Pojača se stisak prstiju. Harry se gušio, a naočale mu se nakrivile na nosu.
Tad opazi kako je Hermiona odnekud zamahnula nogom. Black proštenje od boli i pusti
Harrvja. Ron se baci na ruku u kojoj je Black držao štapiće, a Harry začuje lagano kuckanje...
Oslobodivši se iz tog klupka tjelesa, opazi svoj štapić kako se kotrlja po podu. Baci se na
njega, ali...
"Vvvrrrrr!"
I Krivonja se pridružio okršaju - duboko je zario prednje pandže u Harrvjevu mišicu. Harry ga
zbaci sa sebe, ali Krivonja jurne potom prema Harrvjevu štapiću...
"Ne, nećeš!" zaurla Harry i pogodi Krivonju nogom tako da mačak odleti u stranu frkćući.
Harry dohvati svoj štapić i okrene se...
"Maknite se vas dvoje!" dovikne Ronu i Hermioni.
Nije im morao dva puta reći. Krvavih usana i dašćući, Hermiona se skloni u stranu i dohvati
svoj i Ronov štapić. Ron otpuže do kreveta i skljoka se na nj predišući. Bijelo mu lice bilo
posuto zelenim pjegama, a objema se rukama držao za slomljenu nogu.
Black je ležao ispružen podno zida. Mršava mu se prsa brzo dizala i spuštala dok je gledao
kako mu se Harry polako primiče upirući čarobnim štapićem ravno u njegovo srce.
"Ubit ćeš me, Harry?" prošapće.
Harry je zastao nad njim držeći štapić svejednako uperen u Bla-ckova prsa i motreći ga
odozgo. Oko lijevog oka Black je imao blije-dožutu masnicu, a iz nosa mu je curila krv.
"Vi ste mi ubili roditelje!" reče mu Harry malko drhtavim glasom, ali čvrsto u ruci držeći
štapić.
Black ga pogleda odozdo upalim očima.
144
"Ne kažem da nisam", prizna posve tiho. "Ali, kad bi ti znao svu priču..."
"Svu priču?" ponovi Harry dok mu je u ušima bubnjalo. "Vi ste ih prodali Voldemortu, to je
sve što ja znam, i više mi ništa ne treba."
"Slušaj me dobro", reče mu Black s prizvukom usrdnosti u glasu. "Zažalit ćeš ako me ne
saslušaš... ti još ništa ne razumiješ..."
"Razumijem ja puno više nego što vi mislite", odgovori mu Harry još drhtavijim glasom. "Vi
je uopće niste čuli, je li? Moju mamu... koja je htjela spriječiti Voldemorta da me ubije... a
onda ste to vi učinili... vi ste je ubili..."
Prije nego što je i jedan od njih mogao još što reći, nešto riñe projuri pokraj Harrvja -
Krivonja skoči Blacku na prsa i ugnijezdi se na samu njegovu srcu. Black žmirne i pogleda
mačka.
"Gubi se!" promrmlja i pokuša skloniti mačka s prsa.
Ali Krivonja zarije pandže u Blackovu pelerinu i ne htjede se maknuti. Okrene svoju ružnu,
zgnječenu njušku Harrvju i pogleda ga onim svojim velikim, žutim očima. Hermiona, desno
od njega, suho zajeca.
Harry je zurio u Blacka i Krivonju grčevito držeći štapić u ruci. Pa što ako mora i mačka
ubiti? On je bio u dosluhu s Blackom... ako je spreman poginuti da zaštiti Blacka, to se
Harrvja ne tiče... a ako Black želi spasiti njega, to je samo dokaz da mu je više stalo do
Krivonje nego što mu je bilo stalo do Harrvjevih roditelja.
Harry podigne štapić uvis. Kucnuo je čas da to učini. Kucnuo je čas da osveti majku i oca.
Ubit će Blacka. Mora ubiti Blacka. Ovo mu je sad prilika.
Sekunde su se otegnule a Harry je još stajao kao skamenjen, sa štapićem u ruci. Black je
odozdo piljio u njega a Krivonja ležao na Blackovim prsima. Ron je teško disao negdje uz
krevet, a Hermiona je šutjela kao zalivena.
A onda dopru neki novi šumovi...
Prigušeni koraci dopirali su odozdo... netko se dolje kretao.
"Mi smo ovdje gore!" iznenada poviče Hermiona "Mi smo ovdje gore... sa Sinusom
Blackom... požurite!"
Black se naglo trgne tako da malne zbaci Krivonju s prsa. Harry je grčevito držao štapić u
ruci... "Učini to sad odmah!" govorio mu je neki glas u glavi... ali koraci su već odzvanjali uza
stube a Harry nije još ništa učinio.
Vrata se naglo otvore usred roja crvenih iskri, Harry se okrene i ugleda profesora Lupina kako
upada u sobu bez kapi krvi u licu, s podignutim štapićem u ruci, spreman na akciju. Zirne na
Rona koji je ležao na podu, na Hermionu koja je čučala uz vrata, na Harrvja koji je štapićem
držao Blacka u šahu i napokon na sama Blacka koji je ležao zgrčen do Harrvjevih nogu i
krvario.
"Expelliarmus!" vikne Lupin.
Harrvju ponovo izleti štapić iz ruke, a izlete i oba štapića koja je Hermiona držala. Lupin ih
sve vješto ulovi u zraku a onda stupi u sobu motreći Blacka, kojem je na prsima još zaštitnički
ležao Krivo nj a.
Harry je ostao stajati na mjestu osjećajući se iznenada prazan. Nije ipak ono učinio. Ponestalo
mu je hrabrosti. Black će biti ponovo izručen dementorima.
Tada Lupin progovori nekakvim čudnim glasom, glasom koji je podrhtavao od suzdržanih
osjećaja:
"A gdje je on, Siriuse?"
Harry brzo pogleda Lupina. Nije mu bilo jasno što Lupin misli. O kome to govori? Okrene se
i ponovo baci pogled na Lupina.
Blackovo je lice bilo p9tpuno bezizražajno. Nekoliko sekunda nije se uopće micao. Tada
sasvim polako podigne praznu ruku i uperi je u Rona. Potpuno smeten, Harry pogleda Rona,
145
koji je takoñer bio zbunjen.
"Ali, onda..." promrsi Lupin gledajući Blacka tako pozorno kao da mu želi pročitati misli,
"zašto se nije već pojavio? Osim ako..." Lupin odjednom izvali oči, kao da vidi nešto iza
Blacka, nešto što nitko od njih ne može vidjeti, "... osim ako to nije bio on... osim ako se niste
zamijenili... a da meni niste ništa rekli?"
Black sasvim polako klimne glavom ne odvajajući upale oči od Lupinova lica.
"Profesore Lupin", glasno će Harry, "što se to..."
Ali nije dovršio pitanje jer mu zamre glas od onoga što ugleda pred sobom. Lupin je spustio
štapić, a onda je prišao Blacku, uhvatio ga za ruku i podigao na noge tako da mu Krivonja
padne s prsa na pod. Zatim Lupin zagrli Blacka kao brata.
Harry se osjećao kao da mu se otkinuo želudac.
"Ne mogu vjerovati!"vrisne Hermiona
Lupin ispusti Blacka iz zagrljaja i okrene se njoj. Ona ustane s poda i, iskolačenih očiju, upre
prstom u Lupina.
"Vi... vi..."
"Hermiona!"
"...vi i on!"
"Smiri se, Hermiona..."
"A ja nisam nikom ništa rekla!" poviče Hermiona. "Ja sam radi vas to prešutjela..."
"Hermiona, slušaj me, molim te!" uzvikne Lupin. "Sve ću ti objasniti..."
Harry je osjećao kako se sav trese, ali ne od straha nego od novog vala bijesa što gaje obuzeo.
"Ja sam vama vjerovao", otrese se on na Lupina ne vladajući više svojim glasom, "a vi ste za
sve to vrijeme prijateljevali s njim!"
"Varaš se!" reče mu Lupin. "Ja nisam sa Siriusom dvanaest godina prijateljevao, ali sad sam...
dopusti da ti objasnim..."
"Ne!" prodere se Hermiona. "Harry, ne vjeruj mu, on je pomogao Blacku da upadne u dvorac.
On i tebi želi smrt... on je vukodlak!"
Nastane tajac. Sve su oči bile uprte u Lupina, koji se doimao neobično mirno, iako je bio
prilično blijed.
"Trenutno nisi, Hermiona, na svojoj uobičajenoj visini", reče joj on. "Dao bih ti, na žalost,
samo jedan bod od tri moguća. Nisam ja pomogao Siriusu da upadne u dvorac, i sigurno ne
želim Harrvju smrt..." Licem mu preleti čudan drhtaj. "Ali ne poričem da sam vukodlak."
Ron hrabro pokuša ponovo ustati, no opet klone i jaukne od boli. Lupin poñe zabrinut prema
njemu, ali mu Ron dobaci:
"Bježi od mene, vukodlače!"
Lupin stane kao ukopan. Tada se očito napregne da se obrati Hermioniiupitaje:
"A otkad ti to znaš?"
"Odavno", šapne Hermiona. "Otkako sam pisala onaj sastavak za profesora Snapea..."
"On će biti oduševljen kad to čuje", hladno će Lupin. "On vam je i zadao tu zadaću nadajući
se da će netko od vas odgonetnuti što znače oni moji simptomi. Jesi li možda pogledala u
kartu Mjesečevih mijena i shvatila da se ja uvijek razbolim u vrijeme uštapa? Ili si možda
primijetila da se bauk, kad je mene ugledao, pretvorio u Mjesec?"
"I jedno i drugo", tiho mu odgovori Hermiona.
Lupin se usiljeno nasmije.
"Ti si, Hermiona, najpametnija vještica tvojih godina koju sam dosad upoznao."
"Nisam", odvrati šaptom Hermiona. "Bilo bi puno pametnije od mene da sam svima rekla što
ste."
"Ali oni to već znaju", ustvrdi Lupin. "Profesori barem znaju."
"I Dumbledore vas je primio u školu iako je znao da ste vukodlak?" uzvikne Ron. "Pa, je li on
146
lud?"
"Neki su profesori mislili da jest", odgovori mu Lupin. "Morao se i te kako potruditi da uvjeri
neke od njih da se mogu pouzdati u mene..."
"Ali se prevario!" vikne Harry. "Vi ste za sve to vrijeme pomagali ovome ovdje!" I upre
prstom u Blacka, koji se odvukao do kreveta i svalio na nj sakrivši lice drhtavom rukom.
Krivonja skoči do njega i sjedne mu u krilo pa zaprede. Ron se od obojice odmakne vukući
slomljenu nogu.
"Nisam pomagao Siriusu", odvrati Lupin. "Sve ću vam objasniti ako mi dadete priliku.
Pazite..."
On razdvoji štapiće Harryja, Rona i Hermione pa baci svaki od njih njihovim vlasnicima.
Harry ulovi u zraku svoj štapić čudom se čudeći.
"Eto, tako!" reče Lupin i zadjene svoj štapić za pojas. "Vi ste naoružani, a mi nismo. Hoćete li
me sad saslušati?"
Harry nije bio načisto što da misli. Da nije ovo opet neka podvala?
"Ako mu niste pomagali", nastavi on i bijesno zirne na Blacka, "otkud ste znali daje on
ovdje?"
"Po mapi", odgovori mu Lupin. "Po Mapi za haranje. Baš sam je proučavao u svojoj sobi..."
"Znate dakle kako se njome barata?" sumnjičavo će Harry.
"Kako ne bih znao!" reče Lupin i nestrpljivo odmahne rukom. "Ja sam je pomagao sastaviti.
Ja sam Lunac... to mije bio nadimak u školi."
"Vi ste je sastavili?..."
"Trenutno je bitno samo to da sam je večeras pomno proučavao, jer sam naslutio da biste se ti,
Ron i Hermiona mogli iskrasti iz dvorca da posjetite Hagrida prije nego što smaknu hipogrifa.
I pogodio sam, zar ne?"
Ushodao se gore-dolje motreći ih usput. Pod nogama mu se dizala prašina s poda.
"Ti si, Harry, sigurno ponio onaj stari plašt svog oca..."
"A otkud vi znate i za taj plašt?"
"Koliko sam puta vidio Jamesa kako se sakrio pod njim!..." produži Lupin i ponovo
nestrpljivo odmahne rukom. "Stvar je u tome što sam vas vidio na mapi, iako ste nosili
čarobni plašt nevidljivosti. Vidio sam vas kako prolazite kroz dvorište i ulazite u Hagridovu
kućicu. Nakon dvadesetak minuta otišli ste od Hagrida i pošli natrag u dvorac. Ali tada vas je
još netko pratio."
"Kako?" reče Harry. "Ne, nitko nas nije pratio!"
"Nisam mogao vjerovati svojim očima", nastavi Lupin svejednako koračajući gore-dolje i ne
obazirući se na Harrvjevu upadicu. "Mislio sam već da nešto nije u redu s mapom. Otkud je
on mogao biti s vama?"
"Nitko nije bio s nama!" ustvrdi Harry.
"A onda sam opazio još jednu točkicu kako se brzo kreće prema vama, a uz nju je pisalo
Sirius Black... Vidio sam kako se sudario s vama, i gledao kako odvlači vas dvojicu do
Napadačke vrbe..."
"Samo jednoga od nas!" Ijutito uzvikne Ron.
"Ne, Rone!" odvrati Lupin. "Dvojicu!"
Zastao je u hodu i pogledao Rona.
"Mogu li načas pogledati tog tvog štakora?" priupita ga mirnim glasom.
"Što?" opet će Ron. "Kakve veze sa svim tim ima Šugonja?"
"I te kakve veze", odgovori mu Lupin. "Molim te, mogu li ga načas pogledati?"
Nakon časka skanjivanja, Ron gurne ruku u pelerinu i izvuče Šu-gonju koji se očajnički
otimao. Ron gaje morao uhvatiti za dugi, goli rep da mu ne pobjegne. Krivonja se uspravi u
Blackovu krilu i tiho sikne.
147
Lupin se primakne Ronu. Reklo bi se da suspreže dah pozorno motreći Šugonju.
"Što je sad?" opet će Ron prestrašeno privijajući Šugonju uza se. "Kakve veze ima moj štakor
sa svim tim?"
"Nije to štakor!" iznenada grakne Sirius Black.
"Kako to mislite.... što je drugo nego štakor?..."
"Ne, nije", tiho će Lupin. "To je čarobnjak."
"Animagus," potvrdi Black, "zvan Peter Pettigrew."
