MOĆNI AUTOBUS
Harry je odmakao nekoliko ulica od Kalinina prilaza tegleći kovčeg i predišući od napora dok
se nije napokon skljokao na zidić u Magnolijinu vijencu. Posve je mirno sjedio na njemu
svejednako prožet gnjevom i osluškivao kako mu srce mahnito lupa.
Ali nakon što je desetak minuta sjedio sam u mračnoj ulici, obuzme ga novi osjećaj - panika.
S koje god strane pogledao na situaciju, nikad nije bio u gorem škripcu. Ostao je nasukan,
posve sam, u mračnom bezjačkom svijetu a da se nikom ne može obratiti. Najgore je od svega
bilo to što se maloprije poslužio ozbiljnom čarolijom, što znači da će ga gotovo sigurno
isključiti iz škole u Hog-wartsu. Tako se teško ogriješio o Dekret o ograničavanju čarobnjačke
djelatnosti maloljetnika da se čudio što se predstavnici Ministarstva magije nisu već
okomili na njega tu gdje sjedi.
Zadrhtao je i bacio pogled s jednog na drugi kraj Magnolijina vijenca. Što će biti s njim? Hoće
li ga uhititi ili će jednostavno biti izopćen iz čarobnjačkog svijeta? Sjeti se Rona i Hermione i
srce mu još više klone. Bio je uvjeren da bi mu Ron i Hermiona i sad vrlo rado pomogli, ali su
oboje bili u inozemstvu, a bez Hedvige, ionako nije mogao uspostaviti vezu s njima.
Nije imao ni bezjačkog novca. Imao je tek nešto čarobnjačkih novčića u novčarci na dnu
kovčega, ali se ostatak blaga koje su mu roditelji bili ostavili nalazio u trezoru čarobnjačke
banke Gringotts u Londonu. A kako će dovući ovaj svoj kovčeg čak do Londona? Osim ako
ne...
Pogleda svoj čarobni štapić koji je još grčevito držao u ruci. Ako je već isključen iz škole
(srce mu je lupalo bolno brzo), onda neće ništa škoditi da se posluži još kojom čarolijom.
Ostao mu je još čarobni plašt nevidljivosti koji je naslijedio od oca - kako bi bilo da čarolijom
učini da mu kovčeg bude lak kao pero pa da ga sveže za metlu, da se zaogrne čarobnim
plaštem i odleti u London? Ondje bi mogao podići ostatak novca iz trezora i... započeti život
kao otpadnik. Bila je to grozna perspektiva, ali ne može ni sjediti ovdje unedogled, jer bi se
uskoro mogla pojaviti bezjačka policija kojoj će morati objasniti što radi u gluho doba noći na
ulici, s kovčegom punim knjiga čarobnih formula i s metlom...
Ponovo otvori kovčeg i potraži u njemu čarobni plašt nevidljivosti, ali prije nego što gaje
uspio naći, iznenada se uspravi i pogleda još jednom oko sebe.
Zbog nekog čudnog bockanja u šiji imao je osjećaj da ga netko promatra, iako je ulica bila
pusta i ni jedan od prozora na velikim kvadratnim kućama oko njega nije bio osvijetljen.
Iznova se sagne nad kovčeg, ali se gotovo istog trena opet uspravi i grčevito stisne u ruci
14
čarobni štapić. Prije bi se moglo reći da je naslutio nego čuo kako netko ili nešto stoji iza
njega u uskom prostoru izmeñu garaže i ograde. Napeto se zagleda u taj mračni prolaz. Kad bi
se bar što pomaklo, da zna je li to samo mačka lutalica ili... ili nešto drugo.
"Lumos", promrmlja Harry a na vrhu štapića pojavi se svjetlo koje ga malne zasjeni. Podigne
štapić visoko u zrak. Iznenada se za-svijetli gruba fasada zgrade broj dva i bijesnu vrata
garaže, a izmeñu njih Harry sasvim jasno ugleda obrise nečega velikog, sa širokim, užagrenim
očima.
Harry ustukne i spotakne se o kovčeg. Kad je ispružio ruku da ne padne, štapić mu ispadne iz
ruke i najednom se on nañe u jarku.
Odjekne zaglušan prasak a Harry podigne ruke da zakloni oči od iznenadnog, zasljepljujućeg
svjetla....
Kriknuvši prevrne se opet na nogostup, u posljednji čas. Trenutak zatim orijaški par kotača i
farova zaustavi se škripeći gumama pred samim Harrvjem. Kad je podigao glavu, Harry vidje
daje pred njim dvokatni autobus, jarkopurpurne boje, koji se tu tko zna otkud stvorio. Iznad
vjetrobrana pisalo je zlatnim slovima Moćni autobus.
Harry načas pomisli da mu se nakon pada pomutio um. Ali tada iz autobusa iskoči kondukter
u purpurnoj odori i na sav glas progovori u mraku:
"Dobro došli u Moćni autobus, prometno sredstvo za hitne slučajeve nastradalih vještica i
čarobnjaka. Samo pružite ruku u kojoj
držite čarobni štapić i ukrcajte se u autobus, kojim ćemo vas odvesti kamo god želite. Ja se
zovem Stan Shunpike i bit ću večeras vaš konduk..."
Kondukter iznenada ušuti. Tek je tad opazio da Harry još sjedi na trotoaru. Harry dohvati svoj
čarobni štapić i osovi se na noge. Izbliza primijeti daje Stan samo koju godinu stariji od njega,
da mu je najviše osamnaest ili devetnaest godina, da ima velike, izbuljene oči i lijep broj
bubuljica.
"Što s' dolje?" upita ga Stan posve drukčijim, neprofesionalnim glasom.
"Pao sam", odgovori mu Harry.
"A što s' pa'?" zasmijulji se Stan.
"Nisam namjerno pao", odvrati Harry zlovoljnim glasom. Poderao je traperice na koljenu, a iz
ruke kojom se dočekao pri padu curila mu je krv. Odjednom se sjeti zašto je pao, pa se brže
okrene i zagleda u prolaz izmeñu garaže i ograde. Prolaz je bio jarko osvijetljen farovima
Moćnog autobusa, ali u njemu nije bilo nikoga.
"Usto piljiš?" upita ga Stan.
"Tu je maloprije bilo nešto veliko i crno", reče mu Harry nesigurno pokazujući na prolaz.
"Nešto kao pas... samo ogromno..."
Ponovo svrne pogled na Stana koji je malko zinuo. Obuzet nelagodom, Harry opazi kako se
Stan zagledao u njegov ožiljak na čelu.
"A što 'maš na čelu?" iznenada ga upita Stan.
"Ništa", odgovori brže Harry i namakne kosu na čelo. Ako ga doista traži Ministarstvo magije,
ne želi im olakšati posao.
"A što s' zoveš?" opet će Stan.
"Neville Longbottom", odgovori Harry. Bilo je to prvo ime koje mu je palo na pamet. "I
tako... ovaj autobus", nastavi brže-bolje ne bi li svratio Stanovu pozornost na nešto drugo,
"veliš da ovaj autobus vozi kamo god želim ?"
"Jes' tako", ponosno potvrdi Stan, "gdjegod hoš, al' na suhom. Pod vodu ne moš. A čuj,"
produži opet pomalo sumnjičavo, "jes' ti nas opće zva'? Jes' mah'o štap'ćem?"
"Jesam", brzo potvrdi Harry. "Nego, koliko bi stajala karta do Londona?"
"Jedanaest srpa", odgovori Stan, "al' za trinajst 'maš i 'ruću čok'ladu, a za petnaest i termofor i
kef ću za zube koje god farbe hoš."
15
Harry pročeprka još jednom po svom kovčegu, izvadi iz njega novčarku i tutne Stanu u ruku
nekoliko srebrnjaka. Tada on i Stan podignu zajedno kovčeg i ukrcaju ga u autobus, s
Hedviginom krletkom na vrhu.
U autobusu nije uopće bilo sjedala. Umjesto njih bilo je pet-šest mesinganih kreveta uz
prozore zastrte zastorima. Uz svaki krevet gorjele su svijeće u držačima i osvjetljavale
stijenke obložene drvom. Jedan mali čarobnjak s noćnom kapicom na glavi što je ležao na
krevetu u dnu autobusa promrmlja: "Ne bih sad, hvala, upravo kiselim par puževa." I ponovo
se prevrne u krevetu.
"Evo, otaj tvoj", šapne Stan gurajući Harrvjev kovčeg pod krevet iza sama vozača, koji je
sjedio u naslonjaču za volanom. "A otaj je naš šofer, Ernie Prang. Ern, otaj ti je Neville
Longbottom."
Ernie Prang, postariji čarobnjak s debelim naočalama, klimne glavom Harrvju, koji opet
nervozno namjesti kosu na čelu i sjedne na svoj krevet.
"Ajd' nagori!" reče Stan sjedajući u naslonjač do Ernieja.
Ponovo se razlegne strahovit prasak, a idućeg irena Harry se nañe na leñima u svom krevetu,
kamo ga je bacila brzina Moćnog autobusa. Pošto se uspravio, Harry se zagleda kroz mračni
prozor i opazi da sad jure potpuno drukčijom ulicom. Stan je pak s velikim užitkom
promatrao Harrvjevu zgranutu facu.
"Tudekarce smo bili kadli si nam mahn'o", reče Stan. "Di li smo li sad, Ern? Negdi u
Walesu?"
"Mda", izusti Ernie.
"A kako to da bezjaci ne čuju ovaj autobus?" priupita ga Harry. "Bezjaci!" prezirno progunña
Stan. "A znaš nji, ti ti nikad ne slušaju, nit' gledaju, nit' bogme primijećuju."
"Stan, daj probudi gospu Marshovu", reče Ern. "Skor' smo u Abergavennvju."
Stan proñe pored Harrvjeva kreveta i popne se uz uske drvene stube. Harry je još gledao kroz
prozor osjećajući sve veću nervozu. Činilo mu se da Ernie još nije potpuno svladao vještinu
upravljanja autobusom. Moćni autobus penjao se svakog časa na trotoar, ali nikad ni u šta nije
udario, jer su nizovi uličnih svjetiljaka, poštanski sandučići i košarice za smeće skakali u
stranu kad bi im se autobus približio, a čim bi prošao, vraćali su se na svoja mjesta.
Stan se vrati niza stube, a za njim se pojavi vještica, pomalo zelena u licu, u putnom ogrtaču.
"Ev' nas, gospa Marshova", zadovoljno objavi Stan kad Ern naglo pritisne kočnicu a kreveti se
u autobusu pomaknu naprijed za otprilike pola metra. Gospa Marshova pokrije rupčićem usta
i zate-tura niza stube. Stan dobaci za njom njezinu torbu i zalupi vratima. Ponovo odjekne
strahovit prasak i autobus zatutnja uskim drvoredom izvan grada. Drveće je ispred njega
skakalo na stranu.
Harry ne bi mogao spavati čak i daje putovao autobusom koji ne bi neprestano kloparao i
poskakivao brzinom od sto šezdeset kilometara na sat. Želudac mu se okretao dok je
razmišljao o tome što će još biti s njim, i jesu li Durslevjevi uspjeli skinuti tetu Margu sa
stropa.
Stan je pak raširio pred sobom primjerak Dnevnog proroka i čitao držeći jezik meñu zubima.
Čovjek upalih obraza i duge, raščupane kose na velikoj fotografiji namigne jedva primjetno
Harrvju s naslovne stranice. Izgledao mu je, začudo, nekako poznat.
"Taj čovjek na slici!" reče smetnuvši načas s uma svoje brige. "Bio je u vijestima na bezjačkoj
televiziji!"
Stanlev se vrati na naslovnu stranicu i naceri.
"Sirius Black!" reče klimajući glavom. "Ma neg' daje bi' na bez-jačkim vijestima, Neville. Di
ti živiš?"
I s visoka se naceri tupom izrazu na Harrvjevu licu, izvuče iz novina naslovnu stranicu i
dodaje Harrvju.
16
"Ti b' trebo, Neville, ipak malo više čitat novine!"
Harry prinese novine svjetlu svijeća i pročita ovo:
BLACK JOŠ NA SLOBODI
Sirius Black, vjerojatno najozloglašeniji zatvorenik koji je ikad bio zatočen u tvrñavi
Azkaban, još je uvijek u bijegu, potvrdilo je danas Ministarstvo magije.
"Činimo sve što je u našoj moći da ponovo uhvatimo Blacka ", izjavio je jutros ministar
magije Cornelius Fudge, "a čarobnjačku zajednicu molimo da sačuva mir."
Neki su članovi Meñunarodnog saveza čarobnjaka zamjerili Fudgeu što je i bezjačkog
premijera obavijestio o ovoj krizi.
"Pa, znate, stvarno sam morao to učiniti", zlovoljno je izjavio Fudge. "Black je manijak. On je
opasan za svakoga tko mu se nade
na putu, bio on čarobnjak ili bezjak. Premijer mi je pružio uvjeravanja da neće nikome ni
zucnuti o Blackovu pravom identitetu. Budimo pošteni pa priznajmo - tko bi mu uopće
vjerovao?"
Bezjacima je rečeno da je Black naoružan pištoljem (jednom vrstom metalnog čarobnog
štapića kojim bezjaci ubijaju jedan drugoga). Čarobnjačka zajednica živi u strahu od masakra
sličnog onome od prije dvanaest godina, kad je Black jednom jedinom kletvom pobio
trinaestero ljudi.
Harry pogleda u zasjenjene oči Siriusa Blacka, jedini dio njegova lica upalih obraza koji se
doimao živo. Harry nije nikad u životu vidio vampira, ali je vidio slike vampira na
predavanjima iz Obrane od mračnih sila. Black je, sa svojom voštanom, bijelom puti, izgledao
baš kao vampir.
"Opasna tipčina, jel'da?" reče Stan, koji je gledao Harrvja dok je ovaj čitao novine.
"I taj je pobio trinaestero ljudi?" reče Harry vraćajući naslovnu stranicu novina Stanu.
"Jednom jedinom kletvom?"
"Jes' daje", odgovori Stan. "I to još pred svjedoc'ma usred bijela dana. To t' je bila vel'ka frka,
jel'da, Ern?"
"Mda", potvrdi Ern sumornim glasom.
Držeći ruke na naslonu, Stan se okrene u naslonjaču da bolje vidi Harrvja.
"Black ti je bi' vel'ki pristaša Znaš-već-koga", reče.
"Što, Voldemorta?" priupita ga Harry bez razmišljanja.
Čak i prištevi na Stanovu licu problijede, a Ern tako naglo zavrti volan da je čitava jedna
farmerska kuća morala skočiti u stranu da izmakne autobusu.
"Jes' ti lud?" vrisne Stan. "Što s' mu rek'o ime?"
"Oprosti", ispriča se brže-bolje Harry. "Oprosti, zaboravio sam..."
"Zaboravio!" izusti Stan slabašnim glasom. "Ti vraga, što m' srce tuče!"
"I tako... dakle... Black je bio pristaša Znaš-već-koga?" ponovi Harry kao da se ispričava.
"Aha", potvrdi Stan držeći se svejednako za prsa. "Aha, to jes'. I to jako vjerni, bar se priča
tako. E pa sad, kad se mali Harry Potter obračun'o s Znaš-već-s-kim", tu Harry opet nervozno
namakne kosu na čelo, "pronašli su sve kompanjone Znaš-već-kog, jel'da, Ern?
Skorom svi su tad nanjušili daje došo kraj, jer je Znaš-već-ko nest'o pa su s' pokrili uš'ma, al'
ne i Sirius Black. Ću sam daje mislijo da b' mog'o bit prvi do Znaš-već-kog ako b' ovaj
zavlad'o.
Što bilo da bilo, ufatilo ga, tog Blacka, posred ul'ce pune bezjaka, a Black ti izvuče štap'ć i
rasturi po' ul'ce i zgromi jednog čarobnjaka i tuce bezjaka što s' našlo na putu. Jeza i groza,
jel'da? A znadeš ti što ga ondak učini?" proslijedi Stan dramatičnim šaptom.
"Što?" upita ga Harry.
"Smijo se", odgovori mu Stan. "Samo je stajo i smijo se. A kad su došla pojačanja iz
Ministarstva magije, oš'o je s njima pitom k'o janje, samo se smijo k'o lud. Jerbo on je stvarno
17
lud, jel'da, Ern? Jel lud U' nije, a?"
"Ako i nije bio kad je otišao u Azkaban, sad bogme je", reče Ern polako, kao i obično. "Ja bi'
sebe dig'o u zrak prije nego što bi kročio u to mjesto. AF tako mu treba, nakon onog što je
napravio..."
"A jes' se namučili to zataškat, jel'da, Ern?" opet će Stan. "Ipak je cijela ul'ca osla u zrak i
tol'ko je bezjaka izgub'lo glavu. Što s' ono rekli, da s' dogodilo, Ern?"
"Rekli su daje plin eksplodir'o", progunña Ernie.
"A sad ti on pobježe", nastavi Stan proučavajući opet Blackovo izmoždeno lice na slici u
novinama. "Ni'ko nikad nije iz tog Azkaba-na zbris'o, jel'da, Ern? A kako je onda on. Pojma ti
ja nemam kako. Bome strašno, jel'ne? Istinabog, kraj tih čuvara iz Azkabana neće baš dugo
lunjat okolo, a Ern?"
Ernie se iznenada strese.
"Daj, Stan, pričaj rade o nečem drugom, budi tako dobar! Sav se naježim kad čujem za te
čuvare iz Azkabana."
Stan neodlučno odloži novine a Harry se nasloni na prozor Moćnog autobusa osjećajući se
gore nego ikad. I nehotice pomisli što sve Stan u dvije-tri noći napriča putnicima.
"A jes' ču' što napravi onaj Harry Potter? Taj ti je roñenu tetu napuh'o! I on je bi' u našem
busu, jel'da, Ern? Bjež'o je k'o muha bez glave..."
I on je, Harry, prekršio čarobnjačke zakone, baš kao i Sirius Black. Bi li i on zbog
napuhavanja tete Marge mogao završiti u Az-kabanu? Harry nije znao ništa pouzdano o tom
čarobnjačkom zatvoru, ali svi koji su mu pričali o njemu govorili su istim prestrašenim
glasom. Lovočuvar u Hogvvartsu, Hagrid, proveo je lani dva mjeseca
u njemu. Harry neće tako skoro zaboraviti izraz strave na Hagrido-vu licu kad su mu rekli
kamo ga vode, a Hagrid je jedan od najhrabrijih ljudi koje on poznaje.
Moćni autobus jurio je i dalje kroz mrak rastjerujući ispred sebe grmove i stupove, telefonske
javne govornice i drveće, a Harry je ležao, nemiran i jadan, na mekom krevetu. Nakon nekog
vremena Stan se sjeti daje Harry platio i za vrući kakao, ali prolije sav kakao po Harrvjevu
jastuku jer je u tom trenu autobus naglo skrenuo od Anglesea prema Aberdeenu. Čarobnjaci i
vještice silazili su jedno za drugim u spavaćim ogrtačima i papučama s gornjih katova i
izlazili iz autobusa. Reklo bi se daje svima drago što odlaze.
Na kraju je Harry ostao jedini putnik u autobusu.
"E pa, onda, Neville," reče mu Stan i pljesne rukama, "gdjekamo os ti u Londonu?"
"U Zakutnu ulicu", odgovori mu Harry. "Moš", reče Stan, "paz' sad prim' se za nešt..." Tres!
Tutnjali su po cesti Charing Crossa. Harry je sjedio i gledao zgrade i klupe kako se sklanjaju
Moćnom autobusu s puta. Nebo je postalo malo svjetlije. Harry će se negdje pritajiti na koji
sat, a onda će otići u Gringotts, čim se banka otvori, i nakon toga će otići... ni sam ne zna
kamo.
Ern naglo pritisne kočnicu i Moćni autobus se zanese i zaustavi ispred male i neugledne
gostionice, Šupljeg kotlića, iza koje se nalazio čarobni ulaz u Zakutnu ulicu.
"Hvala vam", dobaci Harry Ernu.
Skoči niza stube i pomogne Stanu da mu iskrca na pločnik kovčeg s Hedviginom krletkom na
vrhu.
"E pa, zbogom, onda!" pozdravi ga Harry.
Ali Stan ga nije čuo. Još je stajao na vratima autobusa i buljio u mračni ulaz u Šuplji kotlić.
"A, stigao si, Harry!" javi se nečiji glas.
Prije nego što se Harry dospio okrenuti, osjeti na ramenu nečiju ruku. U isti mah Stan vikne:
"Ajuj! Ern, doñi vamo! Vamo doñi!"
Harry digne pogled na čovjeka koji mu je stavio ruku na rame, i osjeti kako mu se želudac
zgrčio od muke - naletio je na samog Cor-neliusa Fudgea, ministra magije!
18
Stan skoči iz autobusa na pločnik.
"Što s' to rekli ministre, kako se to Neville zove?" upita ga uzbuñenim glasom.
Fudge, punašan, onizak čovjek u dugoj, prugastoj pelerini, djelovao je promrzlo i iscrpljeno.
"Neville?" ponovi mršteći se. "Pa, ovo je Harry Potter."
"E pa znao sam!" radosno usklikne Stan. "Ern! Ern! Daj pogodi 'koje Neville! Ern! Otaj ti je
Harry Potter! Evo, vidim mu i ožiljka načelu!"
"Da", kiselo potvrdi Fudge. "E pa, drago mi je što je Moćni autobus usput pokupio Harrvja.
Ali Harry i ja sad moramo u Šuplji kotlić..."
Fudge pojača pritisak na Harrvjevo rame i povede ga u gostionicu. Na vrata iza šanka izañe
pogrbljena spodoba s fenjerom u ruci. Bijaše to Tom, naborani, bezubi gostioničar.
"Pronašli ste ga, gospodine ministre!" usklikne Tom. "Hoćete li štogod popiti? Pivo?
Konjak?"
"Možda samo malo čaja", reče Fudge, koji još nije puštao Harrvja iz ruke.
Iza njih se razlegne struganje po podu i dahtanje. Uskoro se pojave Stan i Ern tegleći Harrvjev
kovčeg i Hedviginu krletku i motreći uzbuñeno sve oko sebe.
"Što m' nisi rek'o Neville 'ko s' ti zapravo?" upita ga Stan oduševljeno gledajući Harrvja dok je
Ernie, sa svojom sovinskom facom, radoznalo virio preko Stanova ramena.
"I molim vas, Tome, jedan separe", nestrpljivo reče Fudge.
"Bok", dobaci Harry tužnim glasom Stanu i Ernu kad Tom mahne Fudgeu prema hodniku iza
šanka.
"Ajd' bok, Neville!" dovikne Stan za njim.
Fudge povede Harrvja kroz uski hodnik za Tomovim fenjerom, a onda u mali separe. Nakon
što Tom pucne prstima, na ognjištu se upali vatra. Tom se potom nakloni i izañe iz prostorije.
"Sjedi, Harry!" reče Fudge i pokaže mu na stolicu uz vatru.
Harry sjedne osjećajući kako se naježio, unatoč vatri. Fudge skine svoju prugastu pelerinu i
odloži je, a onda zadigne hlače zagasito-zelenog odijela i sjedne sučelice Harrvju.
"Ja sam, Harry, Cornelius Fudge, ministar magije."
Dakako daje Harry to znao. On je već jednom vidio Fudgea, ali kako je u tom času nosio očev
čarobni plašt nevidljivosti, nije smio to sad priznati Fudgeu.
Ponovo se pojavi gostioničar Tom s pregačom pripasanom preko noćne košulje i donese im na
pladnju čaj s pogačicama. Stavi pladanj na stol izmeñu Fudgea i Harrvja pa izañe iz separea i
zatvori vrata za sobom.
"E pa, Harry," reče Fudge točeći čaj, "moram ti priznati da si nam svima zadao grdnih briga.
Kako si mogao samo tako pobjeći od tete i tetka! Ja sam već pomislio... ali sad si bar na
sigurnome, a to je najvažnije."
Fudge namaze pogačicu maslacem i gurne tanjur prema Harrvju.
"Jedi, Harry, izgledaš mi mrtav umoran. Elem... Bit će ti sigurno drago čuti da smo sanirali
sve nezgodne posljedice napuhavanja gospoñice Margarete Dursley. Prije nekoliko sati uputili
smo u Ka-linin prilaz dva službenika Odjela za ispravljanje čarobnjačkih nezgoda. Oni su
lijepo izdušili gospoñicu Dursley i izbrisali joj sjećanje na tu nezgodu. Više se ničega ne sjeća.
Stvar je ispravljena, baš kao da se ništa nije dogodilo."
Fudge se osmjehne Harrvju iznad ruba svoje šalice, kao ujak koji gleda svoga najdražeg
nećaka. Harry, koji nije mogao vjerovati svojim ušima, zausti da nešto kaže, ali kako nije znao
što bi rekao, ponovo zatvori usta.
"A, zabrinut si zbog toga što ne znaš kako su na to reagirali tvoji teta i tetak?" priupita ga
Fudge. "E pa, neću, Harry, poreći da su jako ljuti na tebe, ali su spremni da te sljedećeg ljeta
opet prime pod svoj krov, pod uvjetom da ostaneš u Hogwartsu preko božičnih i uskrsnih
ferija."
Harrvju se napokon vrati dar govora.
19
"Ja uvijek ostajem u Hogvvartsu preko božičnih i uskrsnih ferija", reče, "i uopće se ne želim
vratiti u Kalinin prilaz."
"No, no, Harry, siguran sam da ćeš drukčije misliti čim se malo smiriš", pripomene Fudge
zabrinutim glasom. "Ipak su ti oni najbliži roñaci, i vjerujem da se vi svi skupa volite... ovaj...
u duši."
Harry nije imao volje ispravljati Fudgea. Još je čekao da čuje što će biti s njim.
"Sad nam još samo preostaje da odlučimo", nastavi Fudge mažući još jednu pogačicu
maslacem, "gdje ćeš provesti posljednja dva tjedna ovih ferija. Predlažem ti da uzmeš sobu
ovdje, u Supljem kotliću, i da..."
"Čekajte malo," izlane Harry, "a što je s mojom kaznom?"
Fudge zatrepće očima.
"Kakvom kaznom?"
"Pa, ja sam se ogriješio o zakon!" reče Harry. "O Dekret o ograničavanju čarobnjačke
djelatnosti maloljetnika!"
"Ah, dragi moj dečko, nećemo te ipak kažnjavati zbog takve sitnice!" uzvikne Fudge i
nestrpljivo odmahne pogačicom. "To je ipak bio nesretan slučaj! Mi ne šaljemo nikog u
Azkaban samo zato što je napuhao tetu!"
To se ipak nikako nije slagalo s Harrvjevim dotadašnjim iskustvima s Ministarstvom magije.
"Pa, lani sam dobio službeni ukor samo zato što je kućni vilenjak razbio u tetkovoj kući
posudu s pudingom!" reče Harry mršteći se. "I Ministarstvo magije mije zaprijetilo da ću biti
isključen iz škole u Hogvvartsu ako se budem i dalje kod kuće bavio magijom!"
Ako Harrvja oči nisu varale, Fudge se najednom našao u neprilici.
"Prilike se, Harry, mijenjaju... treba štošta uzeti u obzir... u današnjoj klimi... ne želiš valjda
biti isključen iz škole?"
"Dakako da ne želim", odgovori mu Harry.
"Pa, što se onda buniš?" nehajno se nasmiješi Fudge. "Hajde, pojedi bar jednu pogačicu, a ja
ću dotle pogledati ima li Tom sobu za tebe."
Kad Fudge izañe iz sobe, Harry se zagleda za njim. Zbivalo se nešto zaista čudno. Zašto gaje
Fudge uopće dočekao u Supljem kotliću ako ne da ga kazni zbog onoga što je učinio? I, kad
Harry malo bolje promisli, nije valjda uobičajeno da se ministar magije osobno plete u
čarobnjačke djelatnosti malodobnika?
Fudge se vrati s gostioničarom Tomom.
"Harry, soba broj jedanaest je slobodna", reče mu Fudge. "Mislim da ćeš se u njoj ugodno
osjećati. Samo još nešto, a vjerujem da ćeš i to razumjeti - ne želim da se smucaš po
bezjačkom Londonu, je
li ti jasno? Drži se samo Zakutne ulice. I svakog se dana vrati ovamo
prije mraka. Valjda ti je jasno zašto? Tom će paziti na tebe umjesto
mene."
"Razumijem," polako odvrati Harry, "ali zašto?..."
"Ne bismo valjda htjeli da opet zalutaš?" reče Fudge i srdačno se
nasmije. "Ne, ne... najbolje će biti da znamo gdje si... Mislim..." Fudge se glasno nakašlje i
uzme svoju prugastu pelerinu. "E, ja sad moram dalje, imam, znaš, posla preko glave." "Jeste
li možda ušli u trag Blacku?" upita ga Harry. Fudgeu isklizne iz prstiju srebrna kopča na
pelerini.
"Kako, molim? Ah, čuo si i za to... ovaj, nismo, nismo još, ali to je još samo pitanje vremena.
Čuvari Azkabana nisu nikad dosad zatajili... i nikad ih još nisam vidio tako ljutite." Fudge se
malko naježi. "E pa, onda, do viñenja!"
I pruži ruku Harrvju, kojem iznenada, dok se rukovao, padne nešto na pamet.
"Ovaj... gospodine ministre? Smijem li vas nešto zamoliti?"
20
"Svakako", osmjehne se Fudge.
"Učenici treće godine u Hogvvartsu smiju posjećivati Hogsmea-de, ali meni teta i tetak nisu
potpisali traženo odobrenje. Ne biste li mi ga vi mogli potpisati?"
Reklo bi se daje Fudgea obuzela nelagoda.
"Ah", uzdahne. "Ne. Ne, žao mije, Harry, ali ja ti nisam ni roditelj ni skrbnik..."
"Ali vi ste ministar magije", gorljivo će Harry. "Ako mi vi dopustite..."
"Ne, žao mi je, Harry, propisi su propisi", odsječno će Fudge. "Možda ćeš moći dogodine
posjetiti Hogsmeade. Zapravo, mislim da će biti bolje da ne ideš tamo... da... e pa, sad zbilja
moram dalje. Želim ti, Harry, ugodan boravak ovdje!"
I pošto se po posljednji put osmjehne i stisne Harrvju ruku, Fudge izañe iz sobe. Tom priñe
Harrvju ozarena lica.
"Izvolite za mnom, gospodine Potter", reče mu. "Ja sam već odnio gore vaše stvari..."
Harry poñe za Tomom uz lijepe drvene stube, do vrata s mesin-ganim brojem jedanaest, koja
mu Tom otključa i otvori.
U sobi je bio vrlo udoban krevet, nekoliko komada ulaštenog hrastovog pokućstva i vatra što
je veselo pucketala, a na vrhu ormara...
"Hedviga!" usklikne Harry.
Bijela sova škljocne kljunom i sleti Harrvju na ruku.
"Imate jako pametnu sovu", zasmijulji se Tom. "Stigla je otprilike pet minuta poslije vas. Ako
vam bilo što zatreba, gospodine Pot-ter, nemojte se ustručavati da mi kažete."
I ponovo se nakloni i izañe.
Harry je dugo sjedio na krevetu i rastreseno dragao Hedvigu. Nebo koje je vidio kroz prozor
naglo se mijenjalo iz zagasita, baršunasta plavetnila u hladnu, čeličnu, zelenu boju, a onda
polako u ružičastu, prošaranu zlatnim šarama. Harry je jedva mogao povjerovati da je prije
svega nekoliko sati otišao iz Kalinina prilaza, da nije isključen iz škole i da su pred njim dva
tjedna u kojima uopće neće vidjeti Durslevjeve.
"Ovo je, Hedviga, bila zbilja čudnovata noć", reče Harry i zijevne.
I ne skinuvši čak ni naočale, zavali se na jastuke i zaspi.
