LUNAC, CRVOREP, TIHOTAP l PAROŽAK
Trebalo je nekoliko sekunda da prijatelji pojme ovu apsurdnu tvrdnju. Tada Ron reče ono što
je Harry pomislio.
"Vi ste obojica ludi."
"Koješta!" izusti Hermiona slabašnim glasom.
"Peter Pettigrew je mrtav!" uzvikne Harry. "Ovaj ga je ovdje ubio prije dvanaest godina."
I upre prstom u Blacka kojem se lice grčevito trzalo.
"Htio sam ga ubiti," progunña on obnažujući žućkaste zube, "samo što me mali Peter
nadmudrio... ali ovaj put neće!"
Black baci Krivonju na pod i okomi se na Šugonju. Ron jaukne od boli kad mu Black svom
težinom skoči na slomljenu nogu.
"Nemoj, Siriuse!" vikne Lupin, pa jurne i odvuče Blacka opet od Rona. "Čekaj! Ne može to
ipak samo tako... oni moraju najprije sve shvatiti... moramo im objasniti..."
"Možemo im i poslije objasniti!" zareži Black nastojeći se othrvati Lupinu i dohvatiti jednom
rukom Šugonju, koji je skvičao kao svinjče i grebao Rona po licu i vratu ne bi li im umaknuo.
"Oni... imaju... pravo... sve... znati!" izusti Lupin zadihanim glasom svejednako nastojeći
obuzdati Blacka. "On je bio Ronov kućni ljubimac! Ima tu stvari koje ni ja ne razumijem! A
Harry... ti si, Siriuse, i Harrvju dužan kazati istinu!"
Black se prestao otimati, iako su mu upale oči bile i dalje uprte u Šugonju, kojeg je Ron držao
u izgrizenoj i izgrebenoj krvavoj šaci.
"Pa, dobro, onda!" reče Black ne odvajajući očiju od štakora. "Reci im što god hoćeš. Samo
brže, Remuse! Ja jedva čekam da počinim ubojstvo zbog kojeg sam ležao u zatvoru..."
"Vi ste obojica luñaci!" izusti Ron drhtavim glasom tražeći pogledom potporu od Harrvja i
Hermione. "Menije svega ovoga dosta. Odohja!"
I pokuša se osoviti na jednu zdravu nogu, ali Lupin opet podigne štapić i uperi ga u Šugonju.
"Moraš me, Rone, saslušati do kraja", mirno izusti. "Samo čvrsto drži Petera dok me budeš
slušao!"
"Nije ovo Peter, ovo je Šugonja!" prodere se Ron nastojeći silom ponovo strpati štakora u
džep, ali se Šugonja odupirao svim silama. Ron se zanjiše i izgubi ravnotežu, ali ga Harry
uhvati i gurne natrag na krevet. A onda se Harry, ne obazirući se na Blacka, ponovo obrati
Lupinu:
"Ima svjedoka koji su vidjeli kako je Pettigrew poginuo", reče mu. "Ima ih čitava ulica..."
"Oni nisu vidjeli ono što su mislili da vide!" mahnito odsiječe Black svejednako gledajući
Šugonju kako se batrga u Ronovim rukama.
"Svi su mislili da je Sirius ubio Petera", potvrdi Lupin klimajući glavom. "I ja sam u to
vjerovao... dok nisam večeras pogledao u onu mapu. Jer Mapa za haranje nikad ne laže... Peter
je živ i Ron ga, Harry, upravo drži u ruci."
Harry pogleda Rona, a kad im se pogledi sretnu, bez riječi se slože da ni Black ni Lupin nisu
pri sebi. Njihove su tvrdnje bile potpuno besmislene. Kako bi Šugonja mogao biti Peter
Pettigrew? Ipak je Black u Azkabanu šenuo pameću... ali zašto ga Lupin podržava?
Tad progovori Hermiona drhtavim a tobože mirnim glasom, kao da želi urazumiti profesora
148
Lupina.
"Ali, profesore Lupin... Šugonja ne može biti Pettigrew... to jednostavno ne može biti istina, i
vi to znate..."
"Zašto ne bi moglo biti istina?" mirno će Lupin, kao da su na predavanju a Hermiona je samo
uočila nekakav problem u eksperimentiranju gruvalicama.
"Zato... zato što bi ljudi znali da je Pettigrew bio animagus. Mi smo učili o animagusima na
predavanjima profesorice McGonagall.
A ja sam i čitala o njima kad sam pisala domaću zadaću... Ministarstvo vodi evidenciju o
vješticama i čarobnjacima koji se mogu pretvoriti u životinje. Postoji popis u kojem je
registrirano u koje se životinje mogu oni pretvoriti i kakva su im obilježja, i druge stvari... ja
sam kod profesorice McGonagall pregledala taj popis i vidjela daje u ovom stoljeću do sada
bilo samo sedam animagusa, ali na tom popisu nema Pettigrevva..."
Harry jedva da je imao vremena diviti se u sebi trudu što ga je Hermiona uložila u pisanje te
domaće zadaće. Lupin se iznenada nasmije.
"I opet imaš pravo, Hermiona!" reče joj. "Ali Ministarstvu nije bilo poznato daje bilo još tri
neregistrirana animagusa u Hogwartsu i oko njega."
"Ako im kaniš, Remuse, sve to ispričati, daj se malo požuri!" zareži Black, koji je još
promatrao svaki očajnički pokret Šugonjin. "Ja sam na ovo čekao dvanaest godina i ne mogu
više mnogo dulje čekati."
"Dobro... ali morat ćeš mi, Siriuse, i ti pomoći", reče mu Lupin. "Ja samo znam kako je to sve
počelo..."
Lupin ušuti. Iza njega se razlegne glasna škripa. Vrata spavaće sobe otvore se sama od sebe.
Svi se zagledaju u njih. Tada Lupin priñe vratima i pogleda u hodnik.
"Nema nikog..."
"Ovo je mjesto puno duhova!" reče Ron.
"Nije", odvrati Lupin gledajući još zbunjeno u otvorena vrata. "U Vrištavoj daščari nije nikad
bilo duhova... krici i zavijanje koje su mještani čuli potjecali su od mene."
Ukloni prosijedu kosu s očiju i časkom porazmisli, a onda nastavi:
"Odatle je sve počelo... od toga što sam ja postao vukodlak. Ništa se od svega ovoga ne bi
dogodilo da ja nisam bio ugrizen... i da nisam bio pretjerano smion..."
Djelovao je ozbiljno i umorno. Ron zausti da mu upadne u riječ, ali Hermiona ga opomene:
"Pssst!" Pozorno je motrila Lupina.
"Bio sam sasvim mali dečko kad me ugrizao vukodlak. Moji su roditelji poduzeli sve što su
mogli, ali u to vrijeme nije još bilo lijeka za to. Napitak koji mi profesor Snape sada spravlja
tek je nedavno otkriven. Njime sam, znate, zaštićen, pod uvjetom da ga popijem tjedan
dana prije punog mjeseca, da ne izgubim razum kad se preobrazim... Tada se mogu lijepo
sklupčati u svojoj sobi kao bezazlen vuk i čekati da se Mjesec opet smanji. Meñutim, prije
nego što je otkriven taj napitak, ja bih redovito jedanput mjesečno postao pravo prav-cato
čudovište. Činilo se nemogućim da me prime u školu u Hog-vvartsu. Ostali roditelji
vjerojatno ne bi bili skloni prepustiti svoju djecu da budu izložena takvoj opasnosti. Ali onda
je Dumbledore postao ravnatelj škole, a on je imao razumijevanja za mene. On je rekao da,
pod uvjetom da poduzmemo stanovite mjere opreza, nema razloga da se ne upišem u školu..."
Lupin uzdahne, a onda pogleda Harrvja u oči. "Ja sam ti prije više mjeseci rekao da je
Napadačka vrba zasañena one godine kad sam ja prvi put došao u Hogwarts. Činjenica je daje
ona zasañena upravo zato što sam ja došao u Hog-warts. Ova kuća..." Lupin tužno pogleda
oko sebe, "podzemni hodnik koji vodi do nje... sve je to napravljeno radi mene. Jedanput
mjesečno prokrijumčarili bi me iz dvorca na ovo mjesto da se ovdje preobrazim. Drvo je
zasañeno na ulazu u podzemni hodnik da me nitko ne sretne dok sam u tom opasnom stanju."
Harrvju nije bilo jasno kamo ta priča vodi, ali je svejedno napeto slušao. Jedini zvuk osim
149
Lupinova glasa bilo je Šugonjino prestrašeno skvičanje.
"Moje su preobrazbe tih dana bile... užasne. Vrlo je bolno pretvarati se u vukodlaka. Bio sam
odvojen od ljudi da ih ne grizem, pa sam zato grizao i grebao sama sebe. Mještani su čuli
buku i vrištanje te su mislili da se to glasaju neki posebno žestoki duhovi. Dumbledore je
poticao takve glasine... pa čak i sad, kad je u ovoj kući već godinama sve tiho i mirno,
mještani joj se ne usuñuju približiti... ali, osim tih mojih preobrazbi, ja sam bio sretniji nego
ikad u životu. Prvi put sam imao prijatelje, tri dobra prijatelja, Siriusa Blacka... Pe-tera
Pettigrewa...i, naravno, Harry, tvog oca - Jamesa Pottera. E, sad, ta moja tri prijatelja nisu
mogla a da ne primijete kako ja jedanput mjesečno nestajem. Izmišljao sam svakojake priče.
Govorio sam im da mije majka bolesna i daje moram posjećivati... strepio sam da me ne
napuste onog časa kad saznaju što sam. Ali dakako da su se oni, kao i ti, Hermiona, dosjetili
jadu... Ipak, nisu me napustili. Dapače, učinili su za mene nešto zbog čega će mi moje
preobrazbe biti ne samo podnošljive nego i najljepši trenuci u životu. Postali su ani-magusi."
"Zar i moj tata?" priupita ga u čudu Harry.
"Da, i on", potvrdi Lupin. "Trebalo im je gotovo tri godine da se dosjete kako da to izvedu.
Tvoj otac i Sirius bili su najpametniji učenici u školi, a imali su i sreću, jer preobrazba
animagusa može vrlo loše završiti... zbog toga i Ministarstvo strogo pazi na one koji pokušavaju
to izvesti. Peteru je bila potrebna sva pomoć koju je mogao dobiti od Jamesa i Siriusa.
Napokon su, kad smo već bili na petoj godini, uspjeli. Svaki se od njih mogao preobraziti u
različite životinje kad god bi mu se prohtjelo."
"Ali kako su time mogli vama pomoći?" zbunjeno ga priupita Hermiona.
"Nisu mi mogli kao ljudi pomoći druženjem sa mnom, pa su mi pravili društvo kao životinje",
odgovori joj Lupin. "Vukodlak je opasan samo za ljude. Svakog su se mjeseca iskradali iz
dvorca zaogrnuti čarobnim plaštem nevidljivosti, pa su se preobražavali... Peter je bio
najmanji i uspijevao se nekako provući izmeñu grana Napadačke vrbe i pritisnuti onu kvrgu
kojom se vrba paralizira. Onda bi svi skupa prošli kroz podzemni hodnik i došli do mene. Pod
njihovim utjecajem, nisam više bio onako opasan. Tijelo mi je bilo još vučje, ali kad sam bio s
njima, nekako sam se više osjećao kao čovjek."
"Daj požuri, Remuse!" zareži Black, koji je svejednako motrio Šugonju s nekom groznom
vrstom gladi u očima.
"Evo, Siriuse, samo što nisam, samo što nisam došao do kraja... e pa, otkad smo se svi mi
mogli preobraziti u životinje, pred nama su se otvorile neslućene mogućnosti. Uskoro smo
počeli izlaziti iz Vri-štave daščare i lutati noću oko škole i po selu. Sirius i James pretvarali su
se u tako velike životinje da su uvijek mogli izaći na kraj s vukodlakom. Ne vjerujem daje
itko od učenika u Hogwartsu ikad tako dobro upoznao okolicu Hogwartsa i Hogsmeadea kao
mi... I tako smo sastavili i Mapu za haranje i potpisali je našim nadimcima. Sirius je bio
Tihotap, Peter Crvorep, a James Parožak."
"A koja vrsta životinje?..." počne Harry, ali ga Hermiona presiječe u riječi.
"To je ipak bilo vrlo opasno! Smucati se po mraku s vukodlakom! Što bi bilo da ste im uspjeli
pobjeći i nekog ugristi?"
"Ta me pomisao i dan-danas progoni", zamišljeno će Lupin. "I samo što se to nije i dogodilo,
više puta. Poslije smo se tome smijali. Bili smo mladi, lakoumni... poneseni svojom
oštroumnošću. Ponekad
sam se osjećao i kriv što sam iznevjerio Dumbledoreovo povjerenje... on me je primio u
Hogwarts, u koji me nijedan drugi ravnatelj ne bi bio primio, a nije imao pojma da ja kršim
pravila koja je on bio utvrdio radi moje vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih. Nije imao pojma
da sam naveo i tri svoje kolege da ilegalno postanu ani-magusi. Ipak, uspijevao sam potisnuti
taj svoj osjećaj krivnje kad god bismo sjeli da smislimo plan za avanturu sljedećeg mjeseca. I
odonda se nisam promijenio..."
150
Lupin se smrkne, a u glasu mu se osjećalo gañenje spram sama sebe.
"Svih sam se ovih godina borio sa samim sobom i pitao se treba li da kažem Dumbledoreu da
je Sirius animagus. Ipak mu nisam rekao. Zašto? Zato što sam prevelika kukavica. To bi
značilo priznati mu da sam iznevjerio njegovo povjerenje dok sam pohañao školu, priznati mu
da sam i druge povukao za sobom... a Dumbledoreovo je povjerenje za mene bilo svetinja.
Primio me je u Hogwarts kao dječaka, i dao mi je posao nakon što su me se kao odraslog
čovjeka svi klonili, tako da nisam mogao dobiti plaćeni posao zbog toga što sam ono što
jesam. I stoga sam uvjerio sama sebe da Sirius upada u školu služeći se crnom magijom koju
je naučio od Voldemorta, da s tim nema nikakve veze to što je on animagus... i zato se može
reći daje Snape u neku ruku imao za sve to vrijeme pravo, što se mene tiče."
"Snape?" oštro ga priupita Black odvajajući pogled od Šugonje prvi put u nekoliko posljednjih
minuta i upirući ga u Lupina. "Kakve veze ima s tim Snape?"
"I on je, Siriuse, ovdje", reče mu Lupin sumornim glasom. "I on je predavač u ovoj školi."
Lupin pogleda Harrvja, Rona i Hermionu.
"Profesor Snape išao je s nama u školu. On se vrlo odlučno odupirao mom imenovanju za
nastavnika Obrane od mračnih sila. Cijelu je godinu tvrdio Dumbledoreu da se meni ne može
vjerovati. I ima on svoje razloge... Sirius mu je, znate, jednom podvalio, zbog čega umalo da
nije glavu izgubio, a u tome sam i ja imao svoje prste..."
Black se podsmjehne.
"Pravo mu i budi!" naceri se. "Uhodio nas je ne bi li doznao što mi smjeramo... i ne bi li
ishodio da budemo izbačeni iz škole..."
"Severusa je strašno zanimalo kamo ja to odlazim svakog mjeseca", reče Lupin Harrvju, Ronu
i Hermioni. "Bili smo, znate, na istoj
godini i... ovaj... nismo se baš voljeli. A on je najmanje trpio Jamesa. Mislim daje bio
ljubomoran na Jamesov talent za metloboj... kako bilo da bilo, Snape me je vidio kako jedne
večeri odlazim s Madame Pomfrey prema Napadačkoj vrbi da se u Vrištavoj daščari preobrazim.
Sirius je mislio da će... ovaj... biti zabavno da kaže Snapeu da treba samo dugom
motkom pritisnuti onu kvrgu na vrbi pa da upadne za mnom u podzemni hodnik. I Snape je,
naravno, to pokušao -daje došao do ove kuće, zatekao bi ovdje pravog pravcatog vukodlaka -
ali tvoj je otac, kad je čuo što je Sirius učinio, pošao za Snapeom i odvukao ga natrag stavivši
život na kocku... Snape me ipak vidio letimice na kraju hodnika. Dumbledore mu je zabranio
da to ikom živom kaže, ali je otada Snape znao što sam ja uistinu..."
"A, zato vas on ne trpi?" polako će Harry. "Zato što je mislio da ste i vi imali prste u toj šali?"
"Tako je!" podrugljivo će nečiji hladni glas iza Lupina.
Severus Snape skinuo je sa sebe čarobni plašt nevidljivosti i uperio čarobni štapić ravno u
Lupina.
