METLOBOJSKO FINALE
"Evo... ovo mije poslao", reče Hermiona pružajući Harrvju pismo.
Harry ga uzme. Pergament je bio vlažan a tinta mjestimice toliko razmazana mrljama od suza
daje bilo teško čitati.
Draga Hermiona!
Nismo uspjeli. Dopušteno mi je da ga odvedem nazad u Hog-warts. Datum pogubljenja bit će
naknadno odreñen.
Kljunac uživa u Londonu.
Nikad neću zaboraviti koliko si nam pomagala.
Hagrid
"Ne smiju to učiniti", reče Harry. "Ne smiju. Kljunoslav nije opasan."
"Malfovev je otac natjerao Odbor da tako postupi", reče Hermiona otirući oči. "Znate kakav je
on. A oni su svi skupa oronule stare budale koje je on uspio zaplašiti. Ipak, uložit ćemo žalbu,
to se uvijek može. Samo što ja ne vidim nikakve nade... ništa se time neće promijeniti."
"Hoće, hoće", odlučno će Ron. "Ovaj put nećeš ti, Hermiona, morati sama sve učiniti. Ja ću ti
pomoći."
"Ah, Rone!"
Hermiona se obisne Ronu oko vrata i sva klone. Ron se skameni i nespretno je počne gladiti
po tjemenu. Napokon se ona odvoji od njega.
"Rone, menije zbilja žao zbog Šugonje..." zajeca ona.
"Ma... dobro... bio je ionako već star", reče Ron. Reklo bi se da je silno odahnuo kad gaje
ispustila iz zagrljaja. "A nije mi više bio ni od velike koristi. Tko zna, možda će mi mama i
tata sada kupiti sovu."
Zbog strogih mjera opreza poduzetih nakon što je Black po drugi put upao u dvorac, Harry,
Ron i Hermiona nisu više mogli navečer obilaziti Hagrida. Još su jedino na predavanjima iz
Skrbi za magična stvorenja mogli s njim porazgovarati.
Reklo bi se daje on još šokiran izrečenom presudom.
"Svemu sam si tome sam kriv. Ko da sam omutavio. Svi su oni sjedili tamo u onim svojim
crnim togama, a meni su fort ispadale iz ruku moje bilješke i nisam se mogo sjetit svih onih
podataka koje si mi ti, Hermiona, iskopala. A onda se još digo Lucius Malfoy i reko svoje, i
Odbor je napravio sve što im je on kazo..."
"Ali još postoji žalba!" odrješito će Ron. "Nemoj se još predavati, mi već radimo na žalbi!"
Vraćali su se u dvorac s ostalim učenicima. Vidjeli su pred sobom Malfova kako hoda s
Crabbeom i Govleom, neprestance se osvrće i podrugljivo kesi.
"Ne vrijedi nam to ništa, Rone", tužno će Hagrid kad su stigli do ulaznih stuba. "Lucius
Malfoy drži Odbor u šahu. Ja ću se samo pobrinut da Kljuncu do samog kraja ništa ne fali. To
mu ipak dugujem..."
Hagrid se okrene i, pokrivši lice rupčićem, pohita natrag do svoje brvnare.
"Gle ga kako cmizdri!"
Malfoy, Crabbe i Goyle stajali su na samom ulazu u dvorac i sve to čuli.
"Jeste li ikad vidjeli takvu šaku jada?" reče Malfoy. "I to bi nam trebao biti nastavnik!"
Harry i Ron bijesno krenu na Malfova, ali ih pretekne Hermiona i -pljus!
Ćušnula je Malfoya svom snagom. Malfoy zaglavinja. Harry, Ron, Crabbe i Goyle stajali su
osupnuti kad ona po drugi put zamahne rukom.
"Da se nisi nikad više usudio Hagrida nazivati šakom jada... ni-štarijo jedna... gnjusu jedan..."
"Hermiona!" izusti Ron slabašnim glasom i pokušaje uhvatiti za ruku kojom je zamahnula.
"Pusti me, Rone!"
124
Hermiona izvadi čarobni štapić. Malfov ustukne pred njom. Crab-be i Goyle su, potpuno
smeteni, pogledima tražili od njega naloge.
"Idemo!" promrmlja Malfov i sva trojica začas nestanu u hodniku što je vodio u bivšu
tamnicu.
"Hermiona!" opet će Ron zgranutim i zadivljenim glasom.
"Harry, pazi samo da ga nadmašiš u metlobojskom finalu!" izusti Hermiona prodornim
glasom. "Pazi samo da ne zatajiš, jer ja ne bih mogla podnijeti da Slvtherini dobiju tu
utakmicu!"
"Zakasnit ćemo na Čarolije", reče Ron svejednako buljeći u Hermionu. "Moramo se požuriti."
Pohitaju uz kamene stube do predavaonice profesora Flitwicka.
"Kasnite, dečki!" prijekorno će profesor Flitvvick kad Harry otvori vrata. "Upadajte samo što
brže i izvadite štapiće, jer danas vježbamo čarolije za razvedravanje. Već smo se razvrstali po
parovima..."
Harry i Ron pohitaju do klupe u dnu dvorane i otvore torbe. Ron pogleda preko ramena.
"A gdje je Hermiona?"
I Harry se obazre. Hermiona nije ušla za njima u predavaonicu, iako je Harry pouzdano znao
da je stajala uz njega kad je otvorio vrata.
"To je zbilja čudno", reče Harry zureći u Rona. "Možda je... možda je otišla u zahod ili tako
nešto?"
Ali Hermiona se nije pojavila do samog kraja sata.
"I njoj bi dobro došla koja čarolija za razvedravanje", pripomene Ron kad su nakon
predavanja krenuli na ručak. Svi su se široko osmjehnuli jer su nakon čarolija za
razvedravanje bili dobro raspoloženi.
Hermiona nije ni na ručak došla. Kad su već smazali pitu od jabuka, popustilo je bilo
djelovanje čarolija za razvedravanje pa su se Harry i Ron pomalo već i zabrinuli.
"Ne misliš valjda da joj je Malfov nešto napravio?" izusti Ron tjeskobnim glasom kad su
pohitali uza stube do Grvffindorske kule.
Prošli su mimo trolova iz sigurnosne službe, rekli Debeloj dami lozinku ("Vjetrogonja") i
provukli se kroz rupu ispod portreta u društvenu prostoriju.
Hermiona je sjedila za jednim stolom i čvrsto spavala glave naslonjene na otvorenu knjigu iz
Aritmancije. Sjeli su uz nju svaki s jedne strane, a Harry je prodrma.
"Š-što je?" izusti Hermiona prenuvši se iza sna. Gledala je une-zvijereno oko sebe. "Je li
vrijeme da krenemo? Š-što je sad na redu?"
"Proricanje sudbine, ali tek za dvadeset minuta", odgovori joj Harry. "Hermiona, zašto nisi
ostala na Čarolijama?"
"Što? O, ne!" propišti Hermiona. "Zaboravila sam potpuno na Čarolije!"
"Kako si to mogla zaboraviti?" reče joj Harry. "Bila si s nama pred samim vratima
predavaonice!"
"To mi zbilja nije jasno!" protuži Hermiona. "Je li se profesor Flitwick naljutio? Ma sve je to
zbog onog Malfova, stalno sam na njega mislila i sve drugo smetnula s uma!"
"Znaš šta, Hermiona!" reče joj Ron gledajući knjižurinu iz Aritmancije koja joj je poslužila
kao jastuk. "Rekao bih daje tebi pukao film. Previše si obaveza preuzela."
"Ne, nisam!" odvrati Hermiona uklanjajući kosu s očiju i zdvoj-no tražeći pogledom torbu
oko sebe. "Samo sam jednu pogrešku učinila, ništa više! Najbolje da se odmah ispričam
profesoru Flitwi-cku... Vidimo se na Proricanju!"
Pridružila im se opet nakon dvadesetak minuta na dnu Ijestava što su vodile do predavaonice
profesorice Trelawney. Djelovala je potpuno izmučeno.
"Ma ne ide mi u glavu kako sam mogla propustiti čarolije za raz-vedravanje! Kladila bih se da
ćemo ih imati i na ispitu. Profesor Flit-wick dao mi je tako nešto na znanje."
125
Zajedno su se popeli uz ljestve u mračnu, zagušljivu prostoriju u kuli. Na svakom je stoliću
svijetlila kristalna kugla puna bisernobijele izmaglice. Harry, Ron i Hermiona sjednu zajedno
za klimav stolić.
"Mislio sam da ćemo kristalne kugle imati tek u sljedećem tromjesečju", šapne Ron bacajući
oprezan pogled prema profesorici Trelawney da ga ne bi čula.
"Nemoj samo ništa prigovarati, jer ovo znači da smo završili s gatanjem iz dlana", uzvrati mu
Harry takoñer šaptom. "Menije već dojadilo gledati kako bi se ona lecnula kad god bi mi
pogledala u dlan."
"Želim vam svima dobar dan!" dopre poznati, mutni glas, a iz sjene, kao i obično, na
dramatski način, izañe profesorica Trelaw-ney. Parvati i Lavender zadršću od radosna
uzbuñenja, lica obasjanih mliječnim sjajem kristalne kugle. "Odlučila sam da se pozabavimo
kristalnom kuglom nešto ranije nego što sam bila planirala", nastavi profesorica Trelawney
sjedajući u naslonjač okrenuta leñima vatri i gledajući oko sebe. "Suñenice su me izvijestile
da će se na vašem ispitu u lipnju sve vrtjeti oko kugle, pa mi je stalo do toga da dotle prikupite
dovoljno prakse."
Hermiona puhne na nos.
"Ma, zbilja... 'Suñenice su je izvijestile'... A tko odreñuje što će biti na ispitu? Ona! Kakvo
nevjerojatno proročanstvo!" reče ona ne trudeći se uopće govoriti tiho.
Bilo je teško ustanoviti je li ih profesorica Trelawney čula, jer joj je lice bilo u sjeni. Nastavi,
meñutim, predavati kao da nije ništa čula.
"Gledanje u kristalnu kuglu posebno je rafinirano umijeće", nastavi snenim glasom. "Ne
očekujem da će itko od vas što vidjeti kad prvi put zaviri u neizmjerne dubine kugle. Najprije
ćemo vježbati kako da olabavimo svijest i vanjske oči..." Tu se Ron počne nekontrolirano
smijuljiti. Morao je pokriti usta rukom da priguši smijeh. "I to radi toga da očistimo unutarnje
oko i nadsvijest. Možda će netko od vas, ako bude malo sreće, vidjeti nešto još prije kraja
ovoga predavanja."
I tako su počeli. Harry se u najmanju ruku osjećao krajnje glupo netremice zureći u kristalnu
kuglu i nastojeći ništa ne misliti dok su mu glavom prolazile takve misli kao što su "Ovo je
zbilja glupo!" A ni to što se Ron neprestance prigušeno smijuljio a Hermiona nestrpljivo
uzdisala, nije mu bilo baš od neke pomoći.
"Jeste li dosad vidjeli što?" upita ih Harry nakon četvrt sata nijemog zurenja u kuglu.
"Aha, ovdje je na stolu jedna ožeglina", odgovori mu Ron pokazujući na jedno mjesto na
stoliću. "Tu je valjda nekom pala svijeća."
"Ovo je puko traćenje vremena", prosikće Hermiona. "A dotle sam mogla nešto korisno raditi.
Mogla sam bar nadoknaditi zaostatak iz čarolija za razvedravanje..."
Profesorica Trelawney sušne haljinom u prolazu.
"Želi li možda tko da mu pomognem protumačiti značenje sjena u kugli?" prošapće usred
zveckanja grivni na rukama.
"Meni ne treba ničija pomoć", šapne Ron. "Potpuno je jasno što ovo znači. Večeras ćemo
imati grdnu maglu."
Harry i Hermiona prasnu u smijeh.
"Ali, molim vas lijepo!" reče profesorica Trelawney kad svi okrenu glave prema njima. Reklo
bi se da se Parvati i Lavender zgražaju. "Ometate vidovnjačke vibracije!"
Priñe njihovu stoliću i zagleda se u njihovu kristalnu kuglu. Harry osjeti kako mu srce silazi u
pete. Bio je uvjeren da zna što slijedi...
"Evo, ovdje ima nešto!" prošapće profesorica Trelawney i spusti glavu do njihove kugle tako
da se u njenim naočalama pojave dva odraza kugle. "Nešto se miče... ali što?"
Harry je bio spreman okladiti se u sve što posjeduje, pa i u svoju Vatrenu munju, da to, ma što
bilo, neće biti dobro. I doista...
126
"Dragi moj..." dahne profesorica Trelawney dižući pogled na Harrvja. "Evo, ovdje je jasno
kao na dlanu... dragi moj, prema vama se šulja i sve vam je bliže... Gr..."
"Ah, za Boga miloga!" glasno će Hermiona. "Nije valjda opet ona dozlaboga smiješna Groza!"
Profesorica Trelawney digne pogled svojih krupnih očiju do Her-mionina lica. Parvati šapne
nešto Lavender, a onda se obadvije zapilje u Hermionu. Profesorica Trelawney ustane i osine
Hermionu gnjevnim pogledom.
"Žao mi je što moram konstatirati da je od onog trenutka kad ste vi, draga moja, došli na moje
prvo predavanje, bjelodano jasno da ne posjedujete ništa od onoga što zahtijeva plemenito
umijeće proricanja. Zapravo se ne sjećam da sam ikad imala učenicu koja je tako beznadno
opterećena zemaljskim stvarima."
Nastane trenutna šutnja. A onda...
"Odlično!" reče iznenada Hermiona, ustane i strpa knjigu Od-magljivanje budućnosti opet u
torbu. "Odlično!" ponovi i prebaci
torbu preko ramena tako da malne sruši Rona sa stolice. "Meni je dosta! Odlazim!"
I, na veliko čudo svih učenika, Hermiona ode krupnim koracima do vrata u podu, otvori ih
nogom i siñe niz ljestve.
Trebalo je dvije-tri minute da se učenici opet smire. Reklo bi se da je profesorica Trelawney
potpuno smetnula s uma Grozu. Naglo se okrene od Harrvjeva i Ronova stolića dašćući i
umotavajući se još jače u svoj tanahni šal.
"Uuuuuh!" iznenada izusti Lavender tako da se svi trgnu. "Uhh-hhh, profesorice Trelawney,
upravo sam se nečeg sjetila! Vi ste nju već prije vidjeli kako odlazi, zar ne? Zar ne, gospoño
profesor? Negdje oko Uskrsa napustit će nas zauvijek netko od ovdje prisutnih!" Pa, vi ste to,
gospoño profesor, odavno prorekli!"
Profesorica Trelawney osmjehne se očima orošenim suzama.
"Da, draga moja, ja sam zaista znala da će nas gospoñica Gran-ger napustiti. Ipak, čovjek se
uvijek nada da se možda i prevario u znamenju... unutarnje oko, znate, može biti i
opterećenje..."
Reklo bi se da su na Lavender i Parvati te riječi ostavile snažan dojam. Stisnule su se jedna do
druge kako bi profesorica Trelawney mogla sjesti za njihov stolić.
"Što je sve sirota Hermiona danas doživjela, a?" šapne Ron Har-ryju s izrazom
strahopoštovanja na licu.
"Aha..."
Harry pogleda u kristalnu kuglu, ali vidje samo uskovitlanu bijelu maglu. Je li profesorica
Trelawney doista opet vidjela Grozu? Hoće li je i on vidjeti? Najmanje što mu je sad bilo
potrebno, kad je metlobojsko finale bilo na pragu, da opet doživi kakav po život opasni sudar.
Za uskrsnih ferija nitko se nije mogao pravo opustiti. Učenici treće godine nisu nikad prije
imali toliko domaćih zadaća. Reklo bi se daje Neville Longbottom na rubu živčanog sloma.
Nije bio jedini.
"I to su njima ferije!" prodere se jednog popodneva Seamus Fin-nigan u društvenoj prostoriji.
"Do ispita je još toliko daleko, pa što oni zapravo hoće od nas?"
Ipak, nitko nije imao toliko posla kao Hermiona. Čak i bez Proricanja sudbine, slušala je više
predmeta nego itko drugi. Obično je
navečer posljednja odlazila iz društvene prostorije, a sutradan ujutro prva stizala u knjižnicu.
Imala je podočnjake kao Lupin i neprestano se činilo da će zaplakati.
Ron je na sebe preuzeo brigu za žalbu na presudu izrečenu Klju-noslavu. Kad ne bi pisao
domaće zadaće, proučavao je knjižurine koje su nosile ovakve ili slične naslove: Priručnik
psihologije hipogrifd i Ludost ili ljudskost? Studija o hipogrifskoj brutalnosti. Bio je toliko
time zaokupljen daje zaboravio povremeno biti grub prema Krivonji.
Harry je dotle morao uskladiti pisanje domaćih zadaća sa svakodnevnim metlobojskim
127
treningom, a da i ne govorimo o beskrajnim raspravama s Woodom o taktici. Utakmica
izmeñu Grvffindora i Slvtherina trebala se odigrati prve subote nakon uskrsnih ferija.
Slvtherini su imali prednost na tablici od točno dvjesto bodova. To je značilo (kao što je
Wood neprestano podsjećao svoju ekipu) da Grvffindori moraju dobiti utakmicu s većom
razlikom od dvjesto bodova da bi osvojili prvenstvo. A značilo je i to da teret te zadaće
najviše leži na Harrvjevim leñima, jer je ulovljena zvrčka donosila timu sto pedeset bodova.
"Moraš je dakle uloviti samo ako vodimo s razlikom od najmanje pedeset bodova", ponavljao
je Wood stalno Harrvju. "Samo ako vodimo s razlikom od najmanje pedeset bodova, Harry,
inače ćemo dobiti utakmicu, ali ćemo izgubiti prvenstvo. Je li ti to jasno, a? Moraš uloviti
zvrčku samo ako vodimo..."
"Znam, Olivere!" prodere se Harry.
Sav je Grvffindorski dom bio opsjednut skorašnjom utakmicom. Grvffindori nisu osvojili
prvenstvo otkako je legendarni Charles Weasley (Ronov stariji brat) bio tragač u njihovoj
momčadi. Ipak, Harry je sumnjao da itko od njih, pa čak i Wood, želi osvojiti prvenstvo više
od njega. Neprijateljstvo izmeñu Harrvja i Malfova bilo je na vrhuncu. Malfova je peklo
Harrvjevo bacanje blata na njega u Hogsmeadeu, a još se više ljutio zbog toga što se Harry na
neki način uspio izvući iz te neprilike nekažnjen. Harry pak nije zaboravio kako mu je Malfoy
pokušao nauditi za vrijeme utakmice protiv Raven-clawa, ali najviše je želio pobijediti
Malfoya pred cijelom školom upravo zbog afere oko Kljunoslava.
Nikad se nijedna utakmica nije iščekivala u tako nabijenoj atmosferi. Kad su završile uskrsne
ferije, napetost izmeñu dvije ekipe dosegnula
je najviši stupanj. U hodnicima je izbilo nekoliko manjih fizičkih sukoba koji su
kulminirali ružnim incidentom, nakon kojeg su jedan Grvffindor sa četvrte godine ijedan
Sh/therin sa šeste završili u bolnici liječeći se od teških pogrda i uvreda.
Harrvju je bilo posebice teško. Nije mogao otići ni na jedno predavanje a da mu tko od
Slytherina ne podmetne nogu i pokuša ga saplesti. Kamo god krenuo, Crabbe i Goyle
iskrsavali su pred njim, a kad bi vidjeli daje okružen kolegama, odlazili bi pokunjeni na drugu
stranu. Wood je izdao nalog da Harry nikud ne ide bez pratnje kako ga Slvtherini ne bi
pokušali onesposobiti za igru. Cijeli je Grvffin-dorski dom oduševljeno izvršavao taj nalog,
tako da Harry nije mogao na vrijeme stići ni na jedno predavanje, jer je neprestano bio
okružen velikom, brbljavom skupinom učenika. Ipak je više brinuo za sigurnost Vatrene
munje nego za svoju vlastitu. Kad ne bi letio na metli, držao ju je zaključanu u svom velikom
kovčegu, i često je za vrijeme odmora trkom odlazio u Gryffindorsku kulu da provjeri je li
metla na svom mjestu.
Večer uoči utakmice nije u gryffindorskoj društvenoj prostoriji bilo ništa kako je bilo inače.
Čak je i Hermiona ostavila knjige po strani.
"Ne mogu raditi, ne mogu se koncentrirati", nervozno je rekla.
Bilo je vrlo bučno. Fred i George Weasley odolijevali su psihičkom pritisku tako što su bili
još glasniji i neobuzdaniji nego inače. Oliver Wood bio je sagnut nad modelom metlobojskog
igrališta u kutu gurajući po njemu štapićem male figure i mrmljajući nešto za se. Angelina,
Alicia i Katie smijale su se Fredovim i Georgeovim dosjetkama. Harry je sjedio s Ronom i
Hermionom podalje od središta dogañanja nastojeći ne misliti na sutrašnji dan, jer kad god bi
pomislio na nj, imao je grozan osjećaj da mu se nešto veliko u želucu bori da izañe na vidjelo.
"Bit će sve u redu, ne boj se!" govorila mu je Hermiona, iako je i ona bila očito prestrašena.
"Imaš Vatrenu munju!" prisnažio je Ron. "Aha..." otpovrne Harry skvrčena želuca. Odahnuo
je kad je Wood iznenada ustao i obznanio: "Članovi ekipe! Na spavanje!"
Harry je loše spavao. Najprije je sanjao da je prespavao i da se Wood izdire na njega: "Gdje si
bio? Morali smo umjesto tebe uzeti Nevillea!" Zatim je sanjao da su Malfov i ostali članovi
slvtherinske ekipe na utakmicu stigli na zmajevima. Harry je letio vratolomnom brzinom ne bi
128
li se uklonio plamenovima što ih je Malfovev zmaj rigao iz ždrijela, a onda je tek pojmio daje
zaboravio da ima Vatrenu munju. Padao je kroz zrak i prenuo se iza sna.
Trebalo mu je nekoliko sekunda da shvati da utakmica još nije odigrana, daje u krevetu na
sigurnome i da slvtherinski tim nipošto neće igrati na zmajevima. Bio je silno žedan. Ustao je
što je tiše mogao s kreveta na četiri stupa i otišao da si natoči vode iz srebrnog bokala ispod
prozora.
Vani je još bilo mirno i tiho. Ni daška vjetra meñu vršikama drveća u Zabranjenoj šumi.
Napadačka je vrba mirovala i djelovala bezazleno. Činilo se da će uvjeti za utakmicu biti
idealni.
Harry odloži pehar i htjede se već zaputiti natrag do kreveta kad mu nešto privuče pažnju. Po
srebrnastoj livadi šuljala se nekakva životinja.
Harry trkne do svog noćnog stolića, zgrabi naočale i natakne ih, pa se brže-bolje vrati do
prozora. To ipak neće biti Groza... neće se valjda sad pojaviti... pred samu utakmicu...
Ponovo baci pogled na igralište i, nakon trenutka grozničava traženja, opazi ono što je tražio -
sad se to kretalo uz sam rub Zabranjene šume... nije to bila Groza., nego mačka... Harry se,
obuzet olakšanjem, uhvati za prozorsku dasku kad prepozna rep nalik na četku za čišćenje
boca. Bijaše to samo Krivonja...
Ili da možda ipak nije samo Krivonja? Harry priškilji i pritisne nos uz staklo prozora. Učini
mu se da se Krivonja zaustavio. Harry je bio uvjeren da vidi još nešto što se kreće u sjeni
drveća.
Idućeg trena ugleda orijaškog, čupavog, crnog psa kako se šulja tratinom, a Krivonja kaska
uza nj. Harry zine. Što li ovo znači? Ako i Krivonja vidi tu psinu, kako to može biti znamen
Harrvjeve smrti?
"Rone!" prosikće Harry. "Rone! Probudi se!"
"Ha?"
"Trebam te da mi kažeš vidiš li ti tu nešto?"
"Mrak je još, Harry", promrsi Ron potmulim glasom. "Što ti je?"
"Tamo dolje..."
Harry ponovo brzo pogleda kroz prozor.
Krivonja i psina su nestali. Harry se popne na prozorsku dasku da bolje pogleda u sjenu
dvorca, ali uzalud. Kamo su nestale te dvije životinje?
Po glasnom je hrkanju zaključio daje Ron opet zaspao.
Kad su Harry i ostali članovi grvffindorske ekipe sutradan ujutro ušli u Veliku dvoranu,
dočekao ih je buran pljesak. Harry nije mogao a da se ne osmjehne širokim osmijehom kad
opazi da im plješću i za ravenclawskim i hufflepuffskim stolom. Za slvtherinskim su im
stolom glasno fućkali dok su prolazili mimo njih. Harry zamijeti da je Malfov još bljeñi nego
inače.
Wood je za sve vrijeme doručka nutkao kolege neka jedu, iako sam nije ništa okusio. A zatim,
prije nego što se itko pošteno najeo, potjerao ih je da krenu na igralište kako bi vidjeli kakvi
su uvjeti za igru. Kad su izlazili iz Velike dvorane, opet su im pljeskali.
"Sretno, Harry!" dovikne mu Cho Chang. Harry osjeti kako se zacrvenio.
"Dobro je... praktički uopće nema vjetra... sunce je prilično jako, možda ćeš zbog toga malo
slabije vidjeti, pazi dakle dobro... teren je prilično tvrd, dobar, moći ćemo se dobro otisnuti od
tla..."
Wood je koračao po terenu i gledao oko sebe, a ekipa gaje pratila u stopu. Napokon su vidjeli
kako se u daljini otvaraju ulazna vrata dvorca i kako ostali učenici ispadaju na tratinu.
"Idemo u svlačionicu!" kratko će Wood.
Dok su oblačili skrletne pelerine, nitko nije ni riječi progovorio. Harry se pitao osjećaju li se i
ostali kao on - baš kao daje za doručak pojeo nešto koprcavo. Vrlo brzo nakon toga Wood im
129
reče:
"Dobro, vrijeme je da krenemo..."
Izašli su na teren usred silne halabuke. Tri četvrtine gledalaca nosilo je skrletne rozete, mahalo
skrletnim zastavicama na kojima se kočio grvffindorski lav, ili vitlalo transparentima na
kojima je pisalo: NAPRIJED, GRVFFINDORI! i POKAL PRIPADA LAVOVIMA! Meñutim,
iza slvtherinskih vratnica sve se zelenjelo. Na njihovim je zastavicama blistala
sh/therinska srebrna zmija. Profesor Snape sjedio
je u prvom redu odjeven u zeleno kao i svi ostali, sa strogim smiješkom na usnama.
"A evo nam i Grvffindora!" prodere se Lee Jordan, koji je, kao i obično, bio službeni
komentator zbivanja na terenu. "Potter, Bell, Johnson, Spinnet, Weasley, Weasley i Wood.
Općenito poznata kao najbolja ekipa u Hogwartsu u posljednjih nekoliko godina..."
Leeove riječi zagluši val zvižduka navijača Slvtherina.
"A evo i slvtherinskog tima predvoñenog kapetanom Flintom. On je izvršio neke izmjene u
postavi, čini mi se daje više pazio na dimenzije igrača nego na vještinu..."
Ponovo odjeknu zvižduci slvtherinskih navijača. Harry pak pomisli da Lee ima donekle pravo.
Malfov je bio kudikamo najsitnija figura u slvtherinskoj ekipi, svi su ostali bili grdosije.
"Pozdravite se, kapetani!" reče Madame Hooch.
Flint i Wood priñu jedan drugome i čvrsto si stisnu ruke. Reklo bi se da obojica žele slomiti
prste onom drugom.
"Na metle!" zapovjedi Madame Hooch. "Tri... dva... jedan..."
Zvižduk se njezine pištaljke izgubi usred galame navijača kad se četrnaest metli vine u zrak.
Harry osjeti kako mu vjetar sklanja kosu sa čela. Zbog leta popraćenog radosnim uzbuñenjem,
izgubio je tremu. Pogleda oko sebe i opazi Malfova kako ga ustopice prati, pa poveća brzinu i
krene u potragu za zvrčkom.
"Grvffindori su u posjedu lopte, Grvffindorka Alicia Spinnet vodi balun i leti ravno prema
slytherinskim vratima, dobro izgleda ta Alicia! Uuuh, ne... balunu je presjekao put
VVarrington, Slvtherin Warrington juri u suprotnom smjeru... tres!... George Weasley uputio
je izvrstan udarac maljcem, Warrington gubi balun, preuzima ga... Johnsonica, Grvffindori su
opet u posjedu lopte, hajde, hajde, Angelina... lijepo je zaobišla Montaguea... sagni se,
Angelina, pogodit će te moljac!,.. ANGELINA POSTIŽE ZGODITAK! DESET NULA ZA
GRYF-FINDORE!"
Angelina je podigla šaku uvis leteći iznad ruba terena. More skr-letne boje vrištalo je od
oduševljenja...
"Jao!"
Angelina umalo da nije pala s metle jer se Marcus Flint zaletio u nju.
"Pardon!" reče Flint dok su gledaoci gromoglasno zviždali. "Oprostite, nisam je vidio!"
Idućeg je trena Fred Weasley odalamio palicom Flinta odostraga po glavi. Flint je nosom
udario u držak svoje metle i prokrvario.
"Dostaje sad toga!" podvrisne Madame Hooch i uleti meñu njih dvojicu. "Penal u korist
Grvffindora zbog neizazvanog napada na njihova lovca! I penal za Slvtherine zbog namjernog
prekršaja na njihovu lovcu!"
"Ma nemojte biti smiješni, gospodična!" dovikne joj Fred, ali Madame Hooch puhne u
pištaljku i Alicia doleti da izvede penal.
"Naprijed, Alicia!" prodere se Lee usred muka koji je zavladao u gledalištu. "DA!
NADMUDRILA JE VRATARA! DVADESET NULA ZA GRVFFINDORE!"
Harry naglo zaokrene na Vatrenoj munji da pogleda kako Flint, kojem je još curila krv iz
nosa, leti naprijed da izvede penal. Wood je lebdio ispred grvffindorskih vrata stegnutih zubi.
"Wood je, jasno, vrstan vratar!" izvijesti Lee Jordan gledaoce dok je Flint čekao zvižduk
Madame Hooch. "Sjajno! To je vrlo teško obraniti... zaista vrlo teško... DA!
130
NEVJEROJATNO! IPAK JE OBRANIO!"
Harry odahne i odleti dalje vrebajući zvrčku, ali i dalje dobro pazeći da mu ne promakne
nijedna riječ Leeova komentara. Najvažnije je bilo da ne dopusti Malfovu da ulovi zvrčku dok
Grvffindori ne steknu prednost od pedeset bodova.
"Grvffindori su u posjedu lopte, ne, Slvtherini su u posjedu lopte., ne!... Grvffindori su opet u
posjedu lopte, i to Katie Bell vodi balun, osvaja teren... PA, TO JE BILO NAMJERNO!"
Slvtherinski lovac Montague prepriječio je put Katie, ali umjesto da joj oduzme balun,
zgrabio ju je za glavu. Katie se prevrne preko glave i ne padne doduše s metle, ali izgubi
balun...
Ponovo se razlegne zvižduk Madame Hooch. Ona doleti do Montaguea i otrese se na njega.
Malo zatim Katie je postigla i drugi zgoditak iz penala.
"TRIDESET NULA! ETO VAM SADA, vi ODURNI ŠUFTOVI..."
"Jordan, ako ne možete komentirati utakmicu potpuno nepristrano..."
"Ali, gospoño profesor, ja govorim onako kako jest!"
Harrvja obuzme snažno uzbuñenje. Opazio je zvrčku kako se svijetli pri dnu gryffindorske
vratnice... ali ne smije je još uloviti. Meñutim, ako je i Malfov opazi...
Harry iznenada tobože usredotoči pozornost na nešto drugo i okrene se na Vatrenoj munji, pa
jurne na slytherinsku polovicu. Trik mu je uspio. Malfov poleti ustopice za njim jer je
vjerojatno povjerovao daje Harry spazio zvrčku...
FIIIJU!
Maljac prohuji pokraj Harrvjeva desnog uha, a uputio gaje sly-therinski divovski udarac
Derrick. U idućem trenu...
FIIIJU!
Drugi maljac okrzne Harrvju lakat. Bijaše to udarac drugog sly-therinskog udaraca Bolea.
Harry načas spazi Bolea i Derricka kako lete na njega s podignutim palicama u rukama...
U posljednji se čas vine uvis, a Bole i Derrick se sudare da se sve orilo.
"Oho-hooo!" oglasi se Lee Jordan dok su se slvtherinski udarači razdvajali držeći se za glave.
"Žalim slučaj, dečki! Morat ćete ipak malo poraniti ako želite stići Vatrenu munju! Lopta je
opet u posjedu Grvffindora, Johnsonica vodi balun... Flint je uz nju... iskopaj mu oko,
Angelina!... Šalim se, gospoño profesor, šalim... o, ne... Flint je oduzeo loptu, Flint leti prema
grvffindorskim vratima, hajde, hajde, Wood, obrani i to!..."
Ipak je Flint postigao zgoditak. Razleglo se burno klicanje sly-therinskih navijača, a Lee je
počeo tako psovati da mu profesorica McGonagall htjede već oduzeti magični megafon.
"Oprostite, gospoño profesor, oprostite! To se više neće dogoditi! Grvffindori dakle vode sa
trideset naprama deset, i oni su u posjedu lopte..."
Utakmica se malo-pomalo pretvarala u najprljaviju igru u kojoj je Harry ikad sudjelovao.
Razjareni činjenicom da su Gryffindori tako brzo stekli prednost, Slytherini su se ubrzo počeli
služiti svim sredstvima, dopuštenim i nedopuštenim, da se domognu baluna. Bole je opatrnuo
palicom Aliciju i ustvrdio daje mislio daje ona maljac. George Weasley je zauzvrat udario
Bolea laktom u lice. Mada-me Hooch dosudila je penale i protiv jedne i protiv druge ekipe, a
Wood je opet spektakularno obranio kazneni udarac, pa je rezultat nakon toga glasio četrdeset
naprama deset.
Zvrčka je opet nestala. Malfov se i dalje držao Harryja dok je ovaj letio iznad ostalih vrebajući
zvrčku... ne bi lije ulovio čim Gryf-findori steknu prednost od pedeset bodova...
Katie je postigla zgoditak. Pedeset naprama deset. Fred i Geor-ge Weasley letjeli su uz nju s
podignutim palicama za svaki slučaj, ako kojem Slvtherinu padne na pamet da joj se osveti.
Bole i Derrick iskoristili su odsutnost Freda i Georgea da upute oba maljca na Wooda.
Pogodili su ga, najprije jedan pa drugi, u trbuh tako da se Wood prevrne u zraku i ostane bez
daha držeći se grčevito za metlu.
131
Madame Hooch bila je sva izvan sebe.
"Vratar se ne smije napadati osim ako balun nije u zoni udarca na vrata!" izderala se na Bolea
i Derricka. "Penal u korist Grvffindora!"
Angelina je opet postigla zgoditak. Šezdeset naprama deset. Nakon nekoliko trenutaka Fred
Weasley pogodio je maljcem Warring-tona i izbio mu balun iz ruku. Alicia je dohvatila balun
i zabila Slvtherinima još jedan gol. Sedamdeset naprama deset!
Grvffindorski su navijači u gledalištu toliko urlali da su već promukli. Njihovi su ljubimci
vodili sa šezdeset bodova prednosti, pa ako Harry sad ulovi zvrčku, pokal je njihov! Harry je
upravo osjećao na sebi stotine očiju kako ga prate dok leti oko terena, visoko iznad ostalih
igrača, a Malfoy ga uporno prati.
A onda je spazi - zvrčka se caklila šest-sedam metra nad njim.
Harry naglo poveća brzinu tako da mu vjetar zahuji u ušima. Ispruži ruku, ali Vatrena munja
odjednom uspori...
Sav užasnut, obazre se. Malfoy se bacio za njim, ščepao Vatrenu munju za rep i povukao je
natrag.
"Ti..."
Harry je bio toliko ljut da bi najradije bio udario Malfoya, ali ga nije mogao dohvatiti. Malfoy
je dahtao od silna napora da zadrži u ruci Vatrenu munju. Pakosno je sijevao očima. Postigao
je ono što je želio... zvrčka se opet izgubila.
"Penal! Penal u korist Gryffindora! Ovakvu taktiku još nisam vidjela!" podvrisne Madame
Hooch i poleti uvis do Malfoya, koji je na svom Nimbusu 2001 zaostajao za Harryjem.
"HULJO PREVARANTSKA!" urlao je Lee Jordan u megafon izmičući se profesorici
McGonagall. "GADNI, ODURNI š..."
Ali profesorica McGonagall nije se potrudila čak ni da ga ukori. Zapravo je i ona prijetila
šakom Malfovu. Klobuk joj pao s glave i bijesno je urlala.
Alicia je izvela penal, ali je bila toliko bijesna da je promašila vrata za čitav metar.
Gryffindorska je ekipa sve više gubila koncentraciju, a Slvtherini su, oduševljeni Malfovevim
prekršajem na Har-ryju, dobili krila.
"Slvtherini su u posjedu lopte, kreću na protivnički gol... i Mon-tague postiže zgoditak..." Lee
se zagrcne. "Sedamdeset naprama dvadeset za Grvffindore..."
Harry je tako pokrivao Malfova da su se neprestance dodirivali koljenima, nije dopuštao da se
Malfov iole približi zvrčki...
"Makni se, Potter!" razdražljivo se izdere Malfoy kad se pokušao okrenuti, ali mu se Harry
opet ispriječio.
"Angelina Johnson osvaja balun od protivnika, hajde, Angelina, hajde!"
Harry se osvrne. Svi su slvtherinski igrači osim Malfova, čak i njihov vratar, letjeli prema
Angelini... opkolit će je sa svih strana...
Harry se okrene na Vatrenoj munji i polegne na nju tako da joj je ležao na dršku, te pojuri
naprijed svom snagom, poleti prema Sly-therinima poput taneta...
"GRRRRRHHHHH!"
Kad su vidjeli da Vatrena munja juri na njih, raspršili su se na sve strane tako daje Angelina
imala pred sobom slobodan put.
"POSTIGLA JE GOL. GOOOOOL! Grvffindori vode osamdeset naprama dvadeset!"
Harry, koji umalo da se nije naglavce zaletio u tribine, naglo se zaustavi u letu, okrene se i
poleti opet prema sredini igrališta.
A onda spazi nešto od čega mu zastane dah. Malfov se, sa slavodobitnim izrazom na licu,
strmoglavljivao... na metar-dva iznad travnjaka sjajilo se nešto zlatno.
Harry usmjeri Vatrenu munju nadolje, ali je Malfoy bio daleko ispred njega.
"Hajde! Hajde! Hajde!" bodrio je Harry svoju metlu. Sustizao je Malfoya... Harry se ispruži
132
svom dužinom po dršku metle kad Bole uputi maljac na njega... Harry je već bio uz
Malfoveve gležnjeve... sustigao ga je...
Baci se naprijed i ispusti objema rukama metlu. Odgurne Mal-foyevu mišicu i...
"Da!"
Naglo se ispravi u padu i podigne ruke u zrak, a stadionom se prolomi urnebes. Harry poleti
iznad gledališta. U ušima mu je nešto čudno zujalo. U ruci je čvrsto držao zlatnu lopticu što je
očajnički udarala krilcima.
Tada Wood jurne prema njemu napol zaslijepljen suzama, uhvati Harrvja oko vrata i
neobuzdano mu zajeca na ramenima. Harry osjeti dva snažna udarca na leñima, to su bili Fred
i George. Zatim začuje glasove Angeline, Alicije i Katie: "Osvojili smo prvenstvo! Osvojili
smo prvenstvo!" Zagrljeni mnogobrojnim rukama, grvffindorski igrači sletjeli su zajedno na
zemlju vičući promuklim glasovima.
Val za valom grimiznih navijača preskakao je zapreke i preplavio teren. Po leñima su igrača
pljuštali udarci rukama. Harry je imao nejasan osjećaj galame i tijela koja ga pritišću sa svih
strana. A onda njega i ostale igrače navijači podignu na ramena. Kad je opet uspio nešto oko
sebe vidjeti, ugledao je Hagrida načičkanog grimiznim rozetama. "Potukli ste ih, Harry,
potukli ste ih do nogu! Čekaj samo da to javim Kljunoslavu!" Percvje ñipao kao luñak,
zaboravivši na svoju suzdržanost i dostojanstvenost. Profesorica McGonagall jecala je jače i
od samog Wooda i otirala suze velikom grvffindorskom zastavom. Prema Harrvju su se
probijali i Ron i Hermiona. Ostali su bez riječi. Samo su im lica bila ozarena dok su Harrvja
nosili prema tribinama, gdje ih je Dumbledore čekao s golemim metlobojskim pokalom.
Daje bar još koji dementor u blizini!... Dok je uplakani Wood dodavao pokal Harrvju, i dok je
Harry dizao pokal uvis, osjećao je da bi sad sigurno prizvao najboljeg patronusa na svijetu.
