GLAVA PETNAESTA
ZABRANJENA ŠUMA
Nije moglo biti gore.
Filch ih je odveo u sobu profesorice McGonagall na prvom katu, gdje su sjedili i čekali bez riječi. Hermiona
je sva drhtala. Harryju su se po glavi motali alibiji, isprike i lude priče kojima bi zataškao pravo stanje stvari,
a koje su sve bile slabije jedna od druge. Nije vidio kako bi se ovaj put uopće mogli izvući iz neprilike. Bili
su stjerani u škripac. Kako su mogli biti tako glupi da zaborave plašt na vrhu tornja? Profesorica McGonagall
neće uvažiti nikakav razlog što nisu bili u krevetu nego su se šuljali po školi u gluho doba noći, pogotovo što
su se sami popeli na najviši toranj -zvjezdarnicu, na koju im je bio zabranjen pristup osim za predavanja iz
astronomije. Ako se tomu još dodaju Norbert i Čarobni plašt nevidljivosti, mogu se slobodno početi pakirati
za odlazak.
Je li Harry doista pomislio da ne može biti gore nego što jest? E, tu se prevario. Profesorica McGonagall
dovela je sa sobom i Nevillea.
"Harry!" otelo se Nevilleu čim je spazio njih dvoje. "Ja sam vas tražio da vas upozorim da je Malfov prijetio
da će vas uloviti, i da imate zrna..."
Harry je snažno zavrtio glavom ne bi li ušutkao Nevillea, ali je profesorica McGonagall to primijetila. Kad se
nadvila nad njih troje, reklo bi se da bi prije ona mogla početi rigati vatru nego Norbert.
"Nikad ne bih pomislila takvo što ni o kome od vas. Gospodin Filch mi je rekao da ste bili na zvjezdarnici. A
sad je jedan sat u noći! Objasnite mi tu činjenicu."
Prvi put Hermiona nije znala odgovoriti na pitanje profesora. Zurila je u svoje papuče, nijema kao kip.
"Ja mislim da točno znam što se dogodilo", reče profesorica McGonagall. "Ne treba biti genijalan da se to
odgonetne. Napunili ste Draču Malfovu uši o nekakvom zmaju kako bi ga digli iz kreveta i uvalili u
nepriliku. Njega sam već ulovila. A vama je valjda smiješno Stoje i ovaj Longbottom ovdje čuo i povjerovao
u tu priču?"
Harry ulovi Nevilleov pogled i pokuša mu bez riječi priopćiti da to nije istina, jer mu se učinilo da je Nevillc
zgranut i uvrijeđen. Taj jadni nespretnjaković Neville - Harry je znao koliko ga je moralo stajati to što ih je
potražio u mraku da ih upozori na Malfova!
"Ja sam duboko razočarana u vama", nastavi profesorica McGo-nagall. "Četvero učenika nisu u svojim
krevetima u istoj noći! Nikad nisam za takvo što čula! Mislila sam da vi, gospođice Granger, imate malo više
pameti. A što se vas, gospodine Potter, tiče, mislila sam da vam Grvffindori ipak nešto više znače. Svi ćete
troje biti kažnjeni... da, i vi, gospodine Longbottome, ništa vam ne daje za pravo da noću hodate po školi,
pogotovo ovih dana, jer je to vrlo opasno... Grvffindori će zbog toga izgubiti pedeset bodova."
"Pedeset?"zinuo je Harry. Time će izgubiti vodstvo, vodstvo koje im je on donio u posljednjoj metlobojskoj
utakmici.
"Za svakoga po pedeset bodova", produži profesorica McGona-gall teško dišući na svoj dugi, šiljasti nos.
"Ali, gospođo profesor... molim vas..." "Pa, ne možete vi.."
"Nemojte mi, Potter, ništa govoriti o tome što ja mogu a što ne mogu. A sad marš natrag u krevet, svi odreda!
Nikad se još nisam ovako sramila zbog Grvffindora."
Ostali su dakle bez sto pedeset bodova! Na taj su se način Grvffindori našli na posljednjem mjestu. U jednoj
su noći upropastili priliku koju su imali da osvoje Međudomski pokal. Harry se osjećao kao da mu se želudac
okrenuo. Kako li će Grvffindori ovo nadoknaditi?
Te noći nije ni oka sklopio. Činilo mu se da satima sluša Nevillea kako jeca u jastuk. Harry se nije mogao
dosjetiti ničega čime bi ga utješio. Znao je da se Neville, kao i on, grozi jutra. Što će se dogoditi kad ostali
Grvffindori saznaju Što su njih troje učinili?
Isprva su Grvffindori, prolazeći sutradan ujutro pokraj orijaške pješčane ure na kojoj je stajao i broj
osvojenih bodova, pomislili da je posrijedi neka greška. Kako mogu odjednom imati sto pedeset bodova
manje nego jučer? A onda se pronio glas da su upravo zbog Harryja Pottera, tog slavnog Harryja Pottera,
njihova junaka iz dvije
posljednje utakmice, izgubili sve te bodove, i zbog još dvoje glupih učenika prvog razreda...
Harry je od jednog od najomiljenijih i najuglednijih učenika u školi preko noći postao najomraženiji. Čak su
se i Ravenclawi i Huf-flepuffi okrenuli protiv njega jer su svi oni željeli da Slvtherini izgube Međudomski
pokal. Kud god je Harry išao, upirali su prstom u njega, nisu se trudili čak ni da tiše govore dok su ga
obasipali uvredama. Slvtherini su mu pak pljeskali kad bi naišao kraj njih, pozdravljali ga zviždanjem i
klicanjem: "Hvala ti, Potter, zadužio si nas!" Jedini je Ron ostao uz njega.
"Sve će to oni zaboraviti za koji tjedan! Grvffindori su zbog Frcda i Georgea izgubili masu bodova otkako su
njih dvojica ovdje, ali ih i dalje vole."
"Ali nikad nisu zbog njih izgubili sto i pedeset bodova u jedan mah, je li?" očajnički će Harry. "Pa, ovaj...
nisu", prizna Ron.
Bilo je malo prekasno da se nadoknadi šteta, ali se Harry zare-kao da se ubuduće neće više petljati u stvari
koje ga se ne tiču. Bio mu je pun nos šuljanja i uhodarcnja. Bio je toliko posramljen da je otišao do Wooda i
ponudio mu da se povuče iz metlobojske ekipe.
"DaseTOvuČeŠ?"zagrmioje Wood. "Od kakve bi to bilo koristi? Kako ćemo uopće ponovo osvojiti
izgubljene bodove ako ne pobjeđujemo u metloboju?"
Ali čak je i metloboj izgubio svaki čar. Suigrači nisu na treningu uopće razgovarali s Harryjem, a kad bi baš
morali govoriti o njemu, radije su ga zvali "tragač".
I Hermiona i Neville su patili. Njima nije bilo tako teško kao Harryju jer nisu bili toliko poznati, ali ni s
njima nije više nitko htio razgovarati. Hermiona se na predavanjima nije više onako isticala, nego je radije
bez riječi, pognute glave, obavljala svoj posao.
Harryju je bilo gotovo i drago što se bliže ispiti. Zahvaljujući neumornom ponavljanju gradiva, nije toliko
mislio na svoje jade. On, Ron i Hermiona držali su se po strani i učili do kasno u noć nastojeći upamtiti
sastojke kompliciranih napitaka i naučiti napamet čarobne formule, memorirati godine čarobnjačkih otkrića i
goblinskih pobuna...
A onda, oko tjedan dana prije početka ispita, Harryjeva je netom donesena odluka da se ni u šta ne miješa što
ga se ne tiče, neočekivano stavljena na kušnju. Kad se jednog popodneva vraćao sSm iz knjižnice, začuo je
kako netko cmizdri u jednoj učionici na njegovu putu. Približivši se, prepoznao je Quirrellovglas: "Ne...
neću... nemojte opet, molim vas..." Po glasu bi se reklo da mu netko prijeti. Harry se približi vratima. "Ma
dobro... dobro..." začuo je kako Ouirrell jeca. U idućem je trenutku Ouirrell izjurio iz učionice popravljajući
u hodu svoj turban. Bioje blijed i reklo bi se da će zaplakati. Otišao je dalje hitrim korakom. Harry je imao
osjećaj da ga Ouirrell nije ni primijetio. Pričekao je dok mu koraci nisu zamrli u daljini, a onda je zavirio u
učionicu. U njoj nije bilo nikoga, ali su vrata na drugom kraju bila odškrinuta. Harry već pođe prema njima,
ali se onda sjeti da se zarekao da se neće petljati u tuđe stvari.
Ipak bi se kladio u tucet kamena mudraca daje Snape maloprije izašao iz te učionice, a sudeći po ovome stoje
Harry netom čuo, Snape zacijelo sad hoda kao na federima, jer je očito Ouirrell napokon popustio.
Harry se vrati u knjižnicu, u kojoj je Hermiona upravo ispitivala Rona iz astronomije. Harry im ispriča stoje
vidio i čuo.
"Znači daje Snape uspio!" reče Ron. "Ako mu je Ouirrell rekao kako da razbije njegovu čaroliju protiv crne
magije..." "Ali, tu je još i Bundi", priklopi Hermiona. "Možda je Snape otkrio kako može proći pokraj njega a
da nije ni pitao Hagrida?" reče Ron gledajući one tisuće knjiga oko njih. "Kladio bih se da ovdje negdje
postoji knjiga u kojoj piše kako se može proći pokraj troglave psine. Pa, što ćemo sad, Harry?"
U Ronovim se očima opet upalila iskra pustolovnog duha, ali mu Hermiona odgovori prije nego je Harry
dospio išta reći:
"Idi k Dumbledoreu! To je trebalo već davno učiniti. Ako pokušamo išta na svoju ruku, sigurno ćemo
izletjeti iz škole."
"Ali nemamo nikakvih dokaza!" odvrati Harry. "Ouirrell je previše uplašen da bi potvrdio naše pretpostavke.
Snape treba samo reći da ne zna kako je trol upao u školu u Noći vještica, i da nije u to vrijeme bio ni bližu
trećeg kata... Što mislite, kome će se više vjerovati, njemu ili nama? Nije baš nikakva tajna da ga mi mrzimo,
pa će
Dumbledore zaključiti da smo sve to izmislili kako bi mu on dao nogu. Ni Filch nam ne bi pomogao kad bi
mu život ovisio o tome, on je previše dobar sa Snapcom, i mislit će da će biti to bolje što više učenika bude
izbačeno iz škole. I nemojte zaboraviti da mi ne smijemo zapravo ništa znati o kamenu ni o Bundiju. Sve
bismo to morali nadugaČko i naširoko objašnjavati..."
Činilo se da je Hermionu uvjerio u svoje tvrdnje, ali ne i Rona. "Ma, kad bismo bar malo pronjuškali..." "Ne,
ne," odsiječe Harry, "dosta smo već njuškali." Potom razmota kartu Jupitera i počne učiti imena Jupiterovih
mjeseci.
Sutradan ujutro, za doručkom, stigla su pisma za Harryja, Hermionu i Nevillea. U njima je bila ista poruka:
Vaša kazna započinje večeras u sati, kad ćete se naći s g. Fil-ehom u predvorju.
Prof. M. McGonagaU
U onom svom uzbuđenju i jadu zbog bodova koje su izgubili, Harry je potpuno smetnuo s uma da moraju još
izdržati i tu kaznu. Gotovo je očekivao da će se Hermiona pritužiti kako će sad izgubiti čitavujednu noć za
utvrđivanje gradiva, ali Hermiona nije izustila ni riječi. Smatrala je, kao i Harry, da su zaslužili kaznu.
U sati navečer oprostili su se s Ronom u društvenoj prostoriji i sišli s Nevilleom u predvorje. Filch ih je već
čekao, a bio je tu i Mal-foy. Harry je bio smetnuo s uma da je i Malfov kažnjen.
"Za mnom!" reče im Filch, koji je upalio fenjer i poveo ih van. "Kladio bih se da ćete ubuduće malo bolje
promisliti prije nego što opet prekršite školske propise, je li, a?" nastavi gledajući ih prijekim okom. "O, da...
ako baš mene pitate, najbolji su vam učitelji težak rad i muke... Prava je šteta što su ukinute one stare dobre
kazne... da nekoliko dana visite obješeni za zapešća sa stropa... Još ja držim u svom uredu lance za tu svrhu,
Čuvam ih u dobrom stanju za slučaj da opet zatrebaju... Tako je, idemo, i nemojte sad pomišljati na bijeg, jer
biste se mogli još gore provesti..."
Hodali su kroz mračno dvorište. Neville je neprestano šmrcao. Harry se pitao kakva li će biti kazna.
Vjerojatno će biti nešto grozno, inače se Filch ne bi ovoliko veselio.
Sjao je jarki mjesec, ali su ga oblaci povremeno zastirali pa je bivalo potpuno mračno. Harry je u daljini
opazio osvijetljene prozore Hagridove kolibe. Tad začuje i povik izdaleka:
"Jesi to ti, Filch? Požuri da već jednoć krenemo."
Harryju poskoči srce od veselja. Ako budu s Hagridom, neće biti
tako strašno. Vjerojatno mu se i lice ozarilo od olakšanja jer mu Filch
dobaci:
"Da ne misliš možda da ćete se s tim klipanom zabavljati? E pa, sjeti se, dečko, da idete u šumu, a ja bih se
stvarno iznenadio kad biste se iz nje svi vratili Čitavi."
Neville tiho zacvili a Malfov stane kao ukopan.
"U šumu?" ponovi glasom koji nije baš zvučao onako hladnokrvno kao obično. "Pa ne možemo mi tamo
noću... tamo ima svakakvih zvijeri... ima čak i vukodlaka, kao što sam čuo."
Neville se grčevito uhvati za rukav Harryjeve pelerine i proizvede glas kao da se guši.
"Lijepi izgledi, je li?" reče Filch gugućući od veselja. "Trebalo je misliti na vukodlake prije nego što ste upali
u neprilike, je li?"
Iz mraka im dugim koracima priđe Hagrid, a njemu za petama Očnjak. Hagrid je nosio svoj veliki samostrcl,
a o ramenu tobolac sa strelicama.
"Bilo je već i vrijeme", reče. "Ćekam vas dobrih pola sata. Je sve u redu, Harry, Hermiona?"
"Ja ne bih, Hagride, bio s njima previše ljubazan", hladno će Filch. "Uostalom, oni su tu da ih kaznimo."
"Zato ste i zakasnili, jel'da?" reče Hagrid mrŠteći se. "Držo si im predavanje, a? Nije na tebi da to radiš. Ti si
svoje obavio, a odavle ću ihja dalje povest."
"Dobro, ja ću se u zoru vratiti po ono što od njih ostane", reče Filch pakosnim glasom, pa se okrene i pode
natrag prema dvorcu njišući u hodu fenjer.
Malfov se obrati Hagridu:
"Ja ne idem u tu šumu", reče. Harryju bijaše drago što mu je u glasu razabrao prizvuk panike.
"Ideš, ideš, ako kaniš ostat u Hogwartsu", osorno će Hagrid. "Pogriješio si, i sad moraš to platit."
"Ali to je nešto za sluge, a ne za učenike. Ja sam mislio da ćemo mi prepisivati za kaznu kućni red ili tako
nešto. Kad bi moj otac znao što ja ovdje radim, on bi..."
"... on bi ti reko da ti je u Hogwartsu tako i nikako drugojačije", zareži Hagrid. "Prepisivat kućni red! Ko da
bi od toga bilo kakve faj-de? II ćeš napravit nešto korisno il ćeš naglavačke letit iz škole. Ako misliš da bi ti
ćaća više volio da budeš isključen, onda se vrati odma u dvorac i pakuj se! Ajde!"
Malfov je ostao stajati na mjestu. Bijesno pogleda Hagrida, a onda obori pogled.
"E, takva te volim", opet će Hagrid. "A sad me dobro svi slušajte, jerbo je ono Šta ćemo noćas radit jako
opasno, i ja neću da se iko od vas nepotrebno izlaže opasnosti. Dođite sad načas vamo za mnom."
odvede ih do ruba šume. Podigavši visoko fenjer, pokaže im usku, vijugavu stazu što se gubila medu debelim
crnim stablima. Kad su se zagledali u šumu, povjetarac im zadigne kosu.
"Pazite sad vamo," proslijedi Hagrid, "vidite ovo što se sjaji na zemlji? Ovo srebrno? To vam je krv
jednoroga. Tu vam je negdi jedno-rog teško ranjen. Ovo je već drugi put ovoga tjedna. Prošle sam srijede
našo jednog mrtvog u šumi. Sad ćemo svi skupa potražit tu sirotu živinu. Možda ćemo ju morat i usmrtit da
ju izbavimo od daljnjih muka."
"A Što će biti ako taj što je ranio jednoroga nađe prije nas nego mi njega?" zapita Malfov, koji nije mogao
prikriti strah u glasu.
"Nema toga u ovoj šumi što će vas ranit dok ste god sa mnom il Očnjakom", ustvrdi Hagrid. "Samo se držite
staze. E, dobro, sad ćemo se podijelit na dvije grupice i poći za tim tragom u raznim pravcima. Te vam krvi
ima posvuda, mora da se ta živina vuče ovuda još od prošle noći, u najmanju ruku."
"Ja idem s Očnjakom", brže će Malfov promatrajući OČnjakove duge zube.
"Dobro, al te upozoravam da je Očnjak kukavica", opet će Hagrid. "Znači da ćemo ja, Harry i Hermiona
krenit na jednu stranu, a Dračo, Neville i Očnjak na drugu. E, sad, ako iko od nas nađe jednoroga, javit će to
drugima zelenim iskrama, jasno? Uzmite odma svoje štapiće i malo vježbajte... tako, vidite... a ako se ko
nađe u nevolji, nek se javi crvenim iskrama, pa ćemo mu odma priskočit u pomoć... tako, samo pazite
dobro... idemo!"
Šuma je bila crna i nijema. Tek što su stupili u nju, staza se razdvojila pa su Harry, Hermiona i Hagrid
krenuli nalijevo, a Malfov, Ne-ville i Očnjak nadesno.
Išli su šutke, zagledani u tlo ispred sebe. Od vremena do vremena zraka mjesečine obasjala bi kroz granje
trag srebrnoplave krvi na otpalom lišću.
Harry je zapazio daje Hagrid ozbiljno zabrinut.
"A da jednoroge ne ubija vukodlak?" upita ga Harry.
"Nisu vukodlaci dosta brzi za to", odgovori Hagrid. "Nije lako ulovit jednoroga jerbo su jednorozi jaka i
čarobna stvorenja. Nisam nikad prije čuo daje koji od njih bio ovdi ranjen."
Prošli su pokraj panja obraslog mahovinom. Harry začuje žuborc-nje vode. Negdje je u blizini zacijelo tekao
potok. Na vijugavoj stazi nailazili su tu i tamo na tragove krvi jednoroga.
"Je sve u redu, Hermiona?" šaptom je priupita Hagrid. "Ne boj se, jednorog nije mogo daleko odmaknut ako
je teško ranjen, a onda ćemo ga lako... SKLANJAJTE SE ZA DRVO!"
Hagrid zgrabi Harryja i Hermionu pa ih odvuče sa staze do ori-jaŠkog hrasta. Izvuče strelicu iz tobolca i
namjesti je na samostrel. Podigne samostrel, spreman da odapne. Svi su troje naćulili uši. Nešto u blizini
zašuška u uvelom lišću - kao da se nečija pelerina vuče po tlu. Hagrid je zurio u mračnu stazu, ali nakon
nekoliko sekunda šuškanje se izgubi u daljini.
"Znao sam", promrsi Hagrid. "U šumi ima nešto što ne spada u nju."
"Vukodlak?" upita ga Harry.
"Nije to bio vukodlak, a nije bio ni jednorog", odgovori Hagrid sumornim glasom. "Dobro, ajdete sad za
mnom, al oprezno!"
Produžili su polakše dalje naćuljenih ušiju ne bi li čuli i najmanji šum. Iznenada se, na proplanku pred njima,
nešto pomakne.
"Koje to?" vikne Hagrid. "Pokaži se... pazi, naoružan sam!"
Na proplanak stupi -je li čovjek ili konj? Do pasa je bio čovjek, riđe kose i brade, a ispod pasa je bilo sjajno
konjsko kestenjasto tijelo sa crvenkastim repom. Harry i Hermiona zinu od čuda.
"A, to si ti, Ronane", reče Hagrid i odahne. "Kako si mi?"
Priđe kentauru i stisne mu ruku.
"Dobra večer, Hagride", pozdravi ga Ronan. Imao je dubok, turoban glas. "Jesi me ti to htio ustrijeliti?"
"Čovjek mora, Ronane, bit na oprezu", odgovori mu Hagrid i potapše samostrel. "U ovoj se šumi nešto gadno
dešava. Usput budi rečeno, ovo su Harry Potter i Hermiona Granger. Učenici iz naše škole. A ovo je, vas
dvoje, Ronan. Kentaur."
"Primijetili smo to", reče Hermiona slabašnim glasom.
"Dobra večer", pozdravi ih Ronan. "Vi ste dakle učenici? Učite li puno u toj vagoj školi?"
"Aha..."
"Malo", bojažljivo će Hermiona.
"Malo? E pa, i to je nešto", uzdahne Ronan, pa zabaci glavu i zagleda se u nebo. "Mars noćas jarko svijetli."
"Aha," potvrdi Hagrid i načas digne također pogled. "Čuj, Ronane, baš mi je drago što smo naišli na tebe,
jerbo je jedan jednorog ranjen... da nisi štogod vidio?"
Ronan mu ne odgovori odmah. Netremice se opet zagleda u nebo i ponovo uzdahne.
"Nevini su uvijek prve žrtve", reče. "Tako je to odvajkada bilo, tako je i sada."
"Aha", potvrdi Hagrid, "al nisi možda vidio štogod, Ronane? Nešto neobično?"
"Mars noćas jarko svijetli", ponovi Ronan. Hagrid ga je nestrpljivo gledao. "Neuobičajeno jarko."
"Aha, al ja sam mislio na nešto neuobičajeno ovdje bliže nama", reče Hagrid. "Nisi dakle opazio ništa
čudno?"
Ronan mu ni ovaj put ne odgovori odmah. Napokon reče:
"U šumi se kriju mnoge tajne."
Medu đrvećem iza Ronana opet se nešto pomakne pa Hagrid ponovo podigne samostrel, ali to bijaše samo
još jedan kentaur, crne kose i crnog tijela, nekako divljiji od Ronana.
"Zdravo, Bein", pozdravi ga Hagrid. "Kako si?"
"Dobra večer, Hagride. Nadam se da si dobro?'
"Dosta dobro. Čuj, baš sam pito Ronana niste primijetili što čudnovato ovdje u šumi u zadnje vrijeme?
Upravo je jedan jednorog ranjen... da ne znaš slučajno štogod o tome?"
Bein im se približi i stane uz Ronana. I on se zagleda u nebo.
K. Row!inu
"Mars noćas jarko svijetli", pripomene.
"To smo već čuli", osorno će Hagrid. "E pa, ako ko od vas dvojice što primijeti, nek mi odma javi, može? A
mi idemo dalje."
Harry i Hermiona podu za njim obzirući se preko ramena za Ro-nanom i Beinom dok im drveće ne zakloni
vidik.
"Nikad se nemojte trudit izvuć direktan odgovor od kentaura", razdražljivo ustvrdi Hagrid. "Ti vražji
zvjezdoznanci! Te vam ne zanima ništa stoje bliže od Mjeseca,"
"Ima li ih mnogo ovdje?" upita ga Hermiona.
"Pa, nađe ih se... Obično se drže za se, al kad se zaželim razgovora, dobro mi dođu. Kentauri su vam, znate,
oštroumni- svašta znadu... samo što ne pokazuju previše toga."
"Da nije i ono što smo prije Ćuli bio kentaur?" upita ga Harry.
"Pa zar ti se možda učinilo daje ono bio topot kopita? Jok, ako baš mene pitaš, to je bilo upravo ono što ubija
jednoroga... nikad nisam tako nešto čuo."
Išli su dalje kroz gustu, mračnu šumu. Harry se i dalje nervozno obzirao. Imao je neugodan osjećaj da ih
netko motri. Bilo mu je drago stoje s njima Hagrid sa svojim samostrelom. Upravo su skrenuli za zavijutak
staze kad Hermiona zgrabi Harryja za mišicu.
"Hagride! Gledaj! Crvene iskre, naši su u opasnosti!"
"Pričekajte me ovdi!" vikne Hagrid. "Ostanite na stazi, vratit ću seja po vas!"
Čuli su ga kako odlazi kroz šumu lomeći šipražje. Njih su dvoje ostali stajati zagledani jedno u drugo, i
uplašeni. Na kraju nisu više ništa Čuli do šuma krošnji oko sebe.
"Ne misliš valjda da su stradali?" šapne Hermiona.
"Nije me briga za Malfova, ali ako se Nevilleu što dogodilo... Mi smo najviše krivi što je on uopće ovdje s
nama."
Minute su se otegnule dozlaboga. Reklo bi se da im se sluh izoštrio. Harry kao da je hvatao svaki dašak
vjetra, svako pucketanje grančice. Što li se to zbiva? Gdje su ostali?
Napokon šipražje opet zapucketa i najavi Hagridov povratak. S njim su bili i Malfov, Nevillc i Očnjak.
Hagrid je bjesnio. Navodno se Malfov prikrao odostraga Nevilleu i zgrabio ga da ga uplaši. Nevil-lca je
uhvatila panika pa je ispalio crvene iskre.
"Zbog ove vaše dreke možemo bit sretni ako sad još išta pronađemo. A sad ćemo se zamijenit... Neville, ti
ćeš ostat sa mnom i Hcr-mionom, a ti, Harry, idi s Očnjakom i ovim budalašem. Oprosti," nadoda Hagrid
šaptom Harryju, "al tebe neće tako od šale uplašit, a mi ipak moramo obavit ovaj naš poso."
I tako Harry pođe s Malfovcm i Očnjakom u samo srce šume. Zalazili su gotovo pola sata sve dublje i dublje
u šumu dok nisu više ni mogli pravo ići stazom, tako je gusta bila šuma. Harryju se učini da i krv jednoroga
biva sve gušća. Zapazili su tragove krvi čak i na korijenu jednog stabla, baš kao da se jadna životinja valjala
tu negdje od boli. Harry ugleda proplanak kroz zapleteno granje starog hrasta.
"Pazi!..." promrmlja i ispruži ruku da zaustavi Malfova.
Na zemlji se pred njima sjajilo nešto bijelo. Polako se primaknu tom mjestu.
Bio je to doista jednorog, mrtav. Harry nije nikad vidio ništa tako lijepo i tužno. Duge, vitke noge jednoroga
bijahu ispružene pod neobičnim kutom na mjestu gdje se srušio, a griva mu se bijeljela poput biserja na
tamnom lišću.
Harry zakorači prema jednorogu kad se razlegne zvuk kao da nešto klizi. Harryju se sledi krv u žilama. Grm
na rubu proplanka zadrhti... Tad iz sjene izađe zakukuljena spodoba puzeći po tlu kao zvijer što vreba žrtvu.
Harry, Malfoy i Očnjak stajali su kao skamenjeni. Zakukuljena prilika dopuzi do jednoroga, sagne glavu nad
ranu u slabini životinje i uzme piti krv.
"AJOOOOOOJ!"
Malfov ispusti užasan krik i dade se u bijeg... a za njim i Očnjak. Zakukuljena spodoba podigne glavu i
zagleda se u Harryja... niz njušku mu se cijedila krv jednoroga. Osovi se na noge i hitro mu se primakne...
Harry se nije mogao ni maknuti od straha.
Tad mu kroz glavu sijevne bol kakvu nikad prije nije osjetio, baš kao da mu se ožiljak na čelu upalio... Napol
zaslijepljen, uzmakne teturajući. Začuje za sobom topot kopita u galopu, nešto ga preskoči i nasrne na onu
spodobu.
Bol je u Harryjcvoj glavi bila tako snažna da on padne na koljena. Tek ga za minutu-dvije bol prođe. Kad je
digao pogled, one spodobe više nije bilo. Nad njim je stajao kentaur, ali to nije bio ni Ronan ni Bein. Ovaj je
bio mlađi od njih, imao je plavu, zapravo bijelu kosu i tijelo konja pasmine palomino.
"Je li sve u redu?" upita kentaur Harryja podižući ga na noge. "Jest... hvala vam... a što je ono bilo?"
Kentaur mu ne odgovori. Imao je začudno plave oči poput svijetlih safira. Pozorno se zagleda u Harryja.
Pogled mu se najdulje zadrži na ožiljku što se, modrosiv, isticao na Čelu.
"Ti si mali Potter", reče. "Najbolje da se odmah vratiš do Hagrida. U šumi nije u ovo doba sigurno...
pogotovo za tebe. Znaš li jahati? Tako bismo brže stigli. Ja se zovem Firenco", nadoda spuštajući se na
prednje noge da ga Harry zajaše.
S druge strane proplanka iznenada dopre opet topot kopita. Ro-nan i Bein dojure između drveća, uznojenih i
uzbibanih sapi.
"Firenco!" zagrmi Bein. "Što to radiš? Na leđima ti je ljudski stvor! Zar nemaš nimalo osjećaja stida? Pa, nisi
valjda obična mazga?"
"A znate li vi tko je ovo?" upita ih Firenco. "To vam je mali Potter. Što brže izađe iz ove Šume, to bolje."
"Što si mu to naprićao?" promrsi Bein. "Ne zaboravi, Firenco, da smo se zakleli da se nećemo suprotstavljati
nebesima. Zar nismo iz gibanja planeta razabrali što će se dogoditi?"
Ronan nervozno zagrebe kopitom po zemlji.
"Uvjeren sam daje Firenco imao najbolje namjere", reče on sumornim glasom.
Bein se srdito ritne stražnjim nogama.
"Najbolje namjere! Što se to nas tiče? Kentaurima je samo do onoga što piše u zvijezdama! Nije naša briga
da trčkaramo okolo kao magarci za zalutalim ljudskim stvorovima u šumi!"
Firenco se odjednom ljutito propne na stražnje noge tako da mu se Harry uhvati za ramena da ne padne.
"Zar ne vidiš ovoga jednoroga?" izdere se Firenco na Bcina. "Zar ti nije jasno zastoje on ubijen? Zar ti
planeti nisu odali i tu tajnu? Da, Bein, ja se borim protiv onoga što vreba u ovoj šumi, zajedno s ljudskim
stvorovima ako baš treba."
Firenco se uspropada po proplanku. Harry se grčevito držao za njega kad pojure između drveća ostavljajući
Ronana i Bcina za sobom.
Harryju nije bilo jasno što se dogodilo.
"Zašto se Bein toliko ljuti?" zapita. "Uostalom, od kakve si me
to ti zvijeri spasio?"
Firenco produži dalje korakom i upozori Harryja neka sagne glavu da ne zapne za niske grane, ali mu ne
odgovori na pitanje. Toliko su se dugo probijali bez riječi kroz šumu da je Harry već pomislio da Firenco ne
želi više s njim razgovarati. Međutim, upravo kad su prolazili između neobično gustog drveća, Firenco se
odjednom zaustavi i zapita:
"Harry Potter, znaš li ti čemu služi krv jednoroga?"
"Ne znam', odgovori Harry, iznenađen takvim neobičnim pitanjem. "Mi samo upotrebljavamo njegov rog i
dlake iz repa na predavanjima Čarobnih napitaka."
"Radi se o tome daje ubiti jednoroga najveća sramota", reče Firenco. "Takav zločin može počiniti samo netko
tko nema što izgubiti, a može sve dobiti. Krv jednoroga može te održati na životu čak i ako si na samrti, ali
po strašnoj cijeni. Kad ubiješ nešto tako čisto i nezaštićeno da bi spasio sebe, ostaje ti samo poluživot, proklet
život, od trenutka kad usnama dotakneš tu krv."
Harry je piljio u zatiljak Firenca posrebren mjesečinom.
"Tko uopće može biti tako očajan?" upita se naglas. "Ako ostaneš dovijeka proklet, onda je smrt ipak bolja,
zar ne?"
"Jest", potvrdi Firenco, "osim ako ti nije samo do toga da ostaneš živ toliko dugo da popiješ nešto drugo...
nešto što će ti vratiti svu snagu i moć... nešto što će značiti da nećeš nikad umrijeti. Gospodine Potter, znate li
vi što je u ovom trenutku skriveno u vašoj školi?"
"Kamen mudraca! Naravno, eliksir života! Ali ne razumijem tko..."
"Zar ne možeš zamisliti nikoga tko čeka godinama da se vrati na vlast, tko se grčevito drži za život i čeka
svoju prigodu?"
Harryju se učini kao da mu je neka Čelična šaka odjednom steg-nula srce. Usred Šuma drveća, kao da je još
jednom čuo ono Što mu je Hagrid rekao one noći kad su se upoznali: "Neki tvrde da je on umro. Mislim da je
to makar šta. Ne znam je I uopće ostalo dosta ljudskosti u njem da bi mogo umrijet."
"Hoćete reći", prokriješti Harry, "da je to bio Vol..."
"Harry! Harry, je li ti dobro?"
Stazom im je u susret trčala Hermiona, a za njom je predisao Hagrid.
"Izvrsno", odgovori Harry a da nije pravo ni znao Što govori. "Hagride, jcdnorog je mrtav, leži tamo na
proplanku..."
"Ovdje te ja ostavljam", promrmlja Firenco, a Hagrid odjuri da pregleda mrtvog jednoroga. "Sad si na
sigurnom."
Harry mu spuzne niz leda.
"Sretno, Harry Potter!" reče mu Firenco. "Već je i prije koji put pogrešno pročitano ono što piše u
zvijezdama, Ćak se i kcntaurima to događa. Nadam se daje i ovaj put bilo tako."
Okrene se i otkaska u dubinu šume ostavljajući uzdrhtalog Har-ryja za sobom.
Ron je bio zaspao u mračnoj društvenoj prostoriji čekajući ih da se vrate. Kad gaje Harry grubo prodrmao,
povikao je nešto protiv prekršaja u metloboju. Ipak se začas probudi, a Harry i Hermiona počnu mu odmah
pripovijedati što se zbilo u šumi.
Harry nije mogao sjediti na miru. Ushodao se gore-dolje ispred vatre. Još je drhturio.
"Snape traži taj kamen za Voldemorta... Voldemort ga čeka u šumi... a mi smo za sve ovo vrijeme mislili da
se Snape želi samo obogatiti..."
"Prestani izgovarati to ime!" prestravljeno mu šapne Ron kao da se boji da bi ih Voldemort mogao čuti.
Harry ga uopće nije slušao.
"Mene je Firenco spasio, iako to zapravo nije smio učiniti... Bcin se zbog toga razbjesnio... govorio je nešto o
tome kako se on miješa u ono što su planeti pretkazali... a to je valjda da se Voldemort vraća... Bein misli
daje Firenco morao pustiti da me Voldemort ubije... Valjda je i to zapisano u zvijezdama?"
"Daj već jednom prestani spominjati to ime!" prosikće Ron.
"I sad ja moram samo čekati da Snape ukrade kamen", produži Harry obuzet grozničavim uzbuđenjem. "A
onda će Voldemort doći da me dotuče... Onda će valjda i Beinu biti srce na mjestu."
Iako je Hermiona bila vrlo uplašena, izgovori riječ-dvije utjehe:
'Harry, svi tvrde da se Znaš-već-tko oduvijek boji samo Dum-bledorea. Dok je god Dumbledore u blizini,
Znaš-već-tko neće te ni dirnuti. Uostalom, tko kaže da kentauri imaju pravo? Meni to sve
skupa izgleda kao vračanje, a profesorica McGonagal! tvrdi da je vračanje vrlo nepouzdana vrsta magije."
Počelo je već svitati prije nego što su prestali razgovarati. Otišli su na počinak iscrpljeni i promukli. Ali još
nisu prošla iznenađenja te noći.
Kad je Harry navukao pokrivač na sebe, našao je pod krevetom uredno složeni Čarobni plašt nevidljivosti.
Na njemu je bila pričvršćena ova poruka:
ZA SVAKI SLUČA)!
