CORNELIUS FUDGE
Harry, Ron i Hermiona oduvijek su znali da Hagrid ima nesretnu sklonost prema velikim i
čudovišnim stvorenjima. Dok su bili na prvoj godini u Hogwartsu, on je u svojoj maloj drvenjari
pokušao uzgojiti zmaja. Isto tako neće oni nikad zaboraviti ni divovskog, troglavog psa kojem je on
nadjenuo ime "Bundi". Pa ako je mladi Hagrid čuo da je negdje u dvorcu sakriveno neko čudovište,
Harry je vjerovao da je on učinio sve što je mogao da ga bar načas vidi. Vjerojatno je držao da je
sramota što je ta neman toliko dugo zatvorena u tijesnu prostoru, pa da je zaslužila da bar protegne
svoje mnogobrojne noge. Harry je lako mogao zamisliti kako je trinaestogodišnji Hagrid pokušao
nemani svezati ogrlicu i uzicu oko vrata. Ali je isto tako bio uvjeren da Hagrid nije nikad nikog htio
ubiti.
Harryju je bilo čak i donekle žao što je otkrio kako funkcionira Riddleov dnevnik. Toliko je puta
morao ispričati Ronu i Hermioni
što je sve vidio ~a mu je dodijalo to pripovijedanje, a dosadili su mu
1 ti dugi razgovori što su se neprestance vrtjeli u krugu,
"Možda je Riddle ulovio pogrešnu osobu?" rekla je Hermiona. "Možda je neka druga neman
napadala ljude?..."
"A što ti misIiš, koliko se nemani može kriti u ovom dvorcu?" upita je Ron glasom iz kojeg je
izbijala dosada.
"Oduvijek smo znali da je Hagrid isključen iz škole", potišteno će Harry. "I vjerojatno su napadi
prestali nakon što je Hagrid i2bačen. Inače Riddle ne bi ni dobio nagradu..."
Ron pokuša na drugi ty~~in pristupiti problemu.
"Riddle me stvarno podsjeća na Percyja... tko mu je, uostalom, rekao da otkuca Hagrida?"
"Ali neman je, Rone, nekog abila'; reće Hermiona,
"A da su zatvorili školu u Hogwartsu, Riddle bi se morao vratiti u ono svoje bezjačko sirotište",
napomene Harry. "Ja mu ništa ne zamjeram što je htio ostati ovdje..."
Ron se ugrize za usnu, a onda reče kao da ispipava teren: "Ti si, Harry, sreo Hagrida u Ulici
Nokturno, je li?"
"I7a, kupovao je tamo neko sredstvo za zaštitu od puževa koji žderu srž povrća", brzo odvrati
Harry.
Sve troje ušute. Nakon dulje stanke, Hermiona izgovori neodlučnim glasom najškakljivije od svih
pitanja:
"Mislite da bismo morali o svemu tome pitati samog Hagrida?" "To bi bio zbilja veseo razgovor",
reče Ron. "Zdravo, Hagride, reci nam, nisi li možda ti u zadnje vrijeme pustio na slobodu nešto
mahnito i dlakavo u dvorcu?"
102
Naposljetku su odlučili da ništa ne govore Hagridu, osim ako ne doñe do još jednog napada. Kako
su dani prolazili a da Harry nije čuo ni šapta od onog bestjelesnog glasa, ponadali su se da neće
morati uopče razgovarati s njim o tome zašto je bio isključen iz škole. Prošlo je bilo već gotovo
četiri mjeseca kako su Justin i Skoro Bezglavi Nick skamenjeni, i gotovo su već svi bili kanda
uvjereni da se napadač, tko god on bio, zauvijek povukao. Peevesu je napokon dosadila ona
njegova pjesmica "Gle Pottera kožodera". Ernie Macmillan zamolio je posve pristojno jednog dana
Harryja na satu Travar
stva da mu doda kanticu skakut~vih gljiva. U ožujku je nekoliko mandragora priredilo bučnu i
razuzdanu veselicu l~ stakleniku broj 3, Profesorica Sprout bila je zbog toga vrlo zadovoljna.
"Onog časa kad počnu upadati u lonac jedni drugima znat ćemo da su potpuno sazreli", Tekla je
Harryju. "Tada ćemo moći oživiti one j adnike u bolnici: '
Za uskrsnih blagdana učenici druge godine imali su opet o čemu razmišljati. Došlo je vrijeme da
biraju predmete za treću godinu. To je bilo nešto što je bar Hermiona vrlo ozbiljno shvatila.
"Ovo bl Inoglo pre5ud~o utjecati na našu bu~ućnost", rel~la j~ Harryju i Ronu dok su proućavali
popise novih školskih predmeta i obilježavali ih kvačicama,
"r , ,. , ", ~, ~~ .r ~ ~~ ~. , " v ..
"Ne možeš", sumorno će Ron. "Moramo zadržati sve dosadašnje predmete. Inače bih i ja najradije
bacio do vraga Obranu od mračnih sila."
"Ali to je važan predmet!" zgranuto će Hermiona.
"Nije, s obzirom na to kako ga Lockhart predaje", odvrati Ron. "Ja nisam od njega još ništa naučio,
osim da ne smijem oslobadati vilovnike."
Neville Longbottom primio je pismo od svih vještica i čarobnjaka u svojoj porodici koji su mu dali
razne savjete o tome što bi mogao izabrati od ponudenih predmeta. Sjedio je zbunjen i zabrinut
čitajući popise predmeta, malko isplažena jezika. Pitao je kolege što im se čini, je li aritmancija teža
od studija drevnih runa. Dean Thomas, koji je, kao i Harry, odrastao meñu bezjacima, na kraju je
zatvorio oči i upro štapićem u popis te se odlučio za one predmete koje je tako nasumce izabrao.
Hermiona nije poslušala ničiji savjet, nego se prijavila za sve predmete.
Harry se sumorno osmjehnuo sam sebi pri pomisli što bi njemu tetak Vernon i teta Petunia rekli kad
bi s njima pokušao razgovarati o svojoj čarobnjačkoj karijeri. Ipak se ne može reći da nije imao
savjetnika - Percy Weasley jedva je dočekao da mu prenese svoja iskustva.
"Sve ti, Harry, ovisi o tome što želiš postići", rekao mu je. "Nikad nije prerano misliti na budućnost,
pa bih ti ja savjetovao da se odlučiš za proricanje. Ljudi kažu da je proučavanje bezjaka traćenje
vremena, ali ja osobno mislim da čarobnjaci moraju dobro poznavati
nećarobnjačku zajednicu, pogotovo ako kane tijesno sura~ivati s
njom... Uzmimo samo mog oca koji neprestano ima posla s bezjacima. Moj je brat Charlie oduvijek
bio sklon radu u prirodi, pa je izabrao skrb za čarobna stvorenja. Odluči se, Harry, prema svojim
sposobnostima!"
Ali Harry je smatrao da je uistinu dobar samo u metloboju. Na kraju je odabrao iste predmete kao i
Ron. Mislio je, ako i ne bude dobar u njima, da će bar imati prijatelja koji će mu moći pomoći.
Gryffindori su sljedeću utakmicu u metloboju igrali protiv Hufflepuffa. Wood je zahtijevao da
ekipa trenira svakog dana poslije večere, tako da Harry jedva da je imao vremena za išta drugo osim
metloboja I domać~h ~adaća, ~Ie~ut~~, t~~nir~nj~ je postalo nešto
lakše, ili bar vrijeme nije više bilo onako kišovito. Uvečer, uoči subotnje utakmice, otišao je u
spavaonicu spremiti metlu misleći kako Gryffindori nisu nikad imali bolje šanse da osvoje
Medudomsko prvenstvo.
Ali njegovo dobro raspoloženje nije dugo potrajalo. Na vrhu stuba koje su vodile do spavaonice,
susreo je unezvijerenog Nevillea Longbottoma.
"Harry... ne znam tko je to učinio. Ja sam samo sve ovdje tako zatekao..."
Bojažljivo gledajući Harryja, Neville gurne vrata njihove spavaonice.
103
Sadržaj Harryjeva velikog kovčega bio je razbacan na sve strane. Plašt mu je ležao rasparan na
podu. Posteljina je bila skinuta s postelje s baldahinom, a iz ormarića pokraj kreveta izvučena je
ladica i stvari iz nje pobacane po madracu.
Harry pride krevetu razjapljenih usta, gazeći po nekoliko istrgnutih stranica iz knjige Na putu s
trolovima.
Kad su on i Neville vratili pokrivače na njegov krevet, u sobu su ušli Ron, Dean i Seamus. Dean je
glasno nešto opsovao.
"Harry, što se dogodilo?"
"Nemam pojma", odgovori Harry. Ali Ron je pregledavao Harryjevu pelerinu. Svi su džepovi na
njoj bili izvrnuti.
"Tu je netko nešto tražio", reče Ron. "Nedostaje li ti štogod?" Harry uzme skupljati svoje stvari i
bacati ih u, kovčeg. Tek kad je
ubacio i ~osljednju Lockhartovu knjigu, s~vati što mu nedostaje.
"Nema Riddleova dnevnika", potiho reče Ronu, "Sta ?"
Harry mu mahne glavom prema vratima pa Ron po~e za njim. Obojica ponitaju u gryffindorslcu
društvenu prostoriju, koja je bila
polupra~n~, I 5jednu uz Herlnionu, koja j~ 5j~dila sama či~ajući l~~ji~u Kako možete lako aaućiti
drevne rc~ne.
I~ad su joj priopćili novost, zinula je od ćuda.
"Ali... to je mogao ukrasti samo netko od Gryffindora... nitko
Sutradan je osvanulo blistavo sunčano jutro, s lakim, svježim povjetarcem.
"Idealni uvjeti za metloboj!" oduševljeno reče Wood za gryffindorskim stoIom trpajući kajganu u
tanjure svojih suigrača. "Harry, življe malo, moraš se dobro najesti!"
Harry je motrio puni gryffindorski stol i pitao se nije li novi vlasnik Riddleova dnevnika možda
upravo tu negdje meñu njima. Hermiona ga je nagovarala da prijavi krañu, ali Harryju se nije
sviñao taj njezin prijedlog. Tada bi morao nekom od profesora ispripovjediti sve o tom dnevniku, a
koliko uopće ljudi zna da je Hagrid prije pedeset godina isključen iz ove škole? Nikako nije želio
biti onaj tko će opet sve to iznijeti u javnost.
Kad je izašao iz Velike dvorane s Ronom i Hermionom da ode po svoje metlobojske potrepštine,
sve veći broj njegovih nevolja povećao se za još jednu ozbiljnu brigu. Upravo je zakoračio na
mramorne stube kad ponovo začuje:
"Ovaj put ubij... raspori... razderi... "
Harry vikne na sav glas tako da Ron i Hermiona uplašeni odskoče od njega.
"Opet onaj glas!" reče Harry osvrćući se preko ramena. "Evo, upravo sam ga čuo... zar niste i vi?"
Ron odmahne glavom izbečenih očiju. A Hermiona se lupne šakom po čelu.
"Harry... mislim da sam ovog časa nešto shvatila! Moram odmah u knjižnicu!"
I otrči uza stube,
".Što je to shvatila?" rastreseno zapita Harry gledajući svejednako oko sebe ne bi li razabrao odakle
je dopro onaj glas.
"Svakako puno više nego ja", otpovrne Ron vrteći glavom. "Ali zašto je morala u knjižnicu?"
"Zato što je Hermiona takva", odgovori mu Ron sliježući ramenima. "Kad nije s nečim načisto,
zapali u knjižnicu."
Harry je neodlučno stajao i osluškivao neće Ii opet začuti onaj glas, ali su iz Velike dvorane za njim
navirali učenici glasno razgovarajući i izlazili na prednja vrata, pa kretali prema stadionu.
"Požuri se radije", reče mu Ron. "Skoro će 11 sati... tekma!" Harry od~uri u Gryffindorsku kulu,
uzme svoj Nimbus 2000 i
pridruži se gomili koja je prolazila kroZ dvorište, ali u mislima je
ostao još u dvorcu, uz onaj bestjelesni glas. Kad je obukao svoju skrletnu pelerinu, jedina mu je
utjeha bila što sad svi odreda vani čekaju da počne utakmica.
104
Ekipe su izašle na teren uz buran pljesak. Oliver Wood vinuo se uvis da se zagrije leteći oko
vratnica. Madame Hooch izvadi lopte. Igrači Hufflepuffa, koji su igrali u pelerinama žutim poput
kanarinca, bili su se okupili i u posljednji čas raspravljali o taktici.
Harry se upravo spremao zajahati metlu kad ugleda profesoricu McGonagall kako trkom dolazi
preko terena s velikim purpurnim megafonom u ruci.
Harryju srce oteža poput kamena.
"Utakmica se otkazuje", vikne profesorica McGonagall na megafon obraćajući se krcatom stadionu.
Razlegnu se zvižduci i povici. Ozlojedeni Oliver Wood sleti i potrči do profesorice McGonagall ne
silazeći s metle.
"Ali, gospodo profesor!" vikne joj... Moramo odigrati utakmicu... kup... Gryffindori... "
Profesorica McGonagall nije se obazirala na nj nego je nastavila vikati na megafon:
"Neka se svi učenici smjesta vrate u društvene prostorije svojih domova, gdje će im predstojnici
domova dati sve potrebne informacije. Samo što brže, molim!"
Zatim spusti megafon i dade Harryju znak da joj pride.
"Potter, najbolje će biti da vi odmah po~ete sa mnom","
Cudeća se ~bog čega bi opei on mogao bui sul~njiv, Harry opazi Rona kako se izdvaja iz
nezadovoljne gomile i trči prema njima dok odlaze prema dvorcu. Na Harryjevo veliko čudo,
profesorica Mc~onagall nije imala ništa protiv toga.
"Da, Weasley, možda neće biti zgoreg cta i vi podete s nama,"
Isie~i su ućenici oko njih rogoborili što je utakmica otkazana, a neki su opet bili zabrinuti. Harry i
Ron vratili su se s profesoricom McGonagall u školu i počeli se penjati uza stube. Ali ovaj put ih
profesorica nije odvela ni u čiju sobu.
"Ovo će vam biti pomalo šokantno", reče profesorica McGonagall začudo blagim glasom kad su se
približili bolničkom krilu. "Uslijedio je još jedan napad... još jedan dvostruki napad."
Harryju se bolno skvrči utroba. Profesorica McGonagall gurne
Madame Pomfrey je bila sagnuta nad jednom djevojčicom s pete godine duge, kovrčave kose. Harry
u njoj prepozna onu Ravenclawku koju su pitali za put do slytherinske društvene prostorije. A na
krevetu do nje ležala je...
"Hermiona!" prostenje Ron.
Hermiona je ležala potpuno mirno, otvorenih staklastih očiju. "Našli su ih u blizini knjižnice", reče
profesorica McGonagall. "Pretpostavljam da ni jedan od vas dvojice ne zna ovo objasniti? Ovo je
ležalo uz njih na podu..."
I pokaže im okruglo ogledalce.
Harry i Ron zavrte glavom zureći u Hermionu.
"Ja ću vas sad otpratiti do Gryffindorske kule", reče profesorica McGonagall turobnim glasom.
"Ionako se moram obratiti učenicima."
"Svi se učenici moraju vratiti u društvene prostorije svojih domova do šest sati uvečer. Ni jedan
učenik ne smije nakon toga izaći iz spavaonice. Na svako predavanje pratit će vas profesor. Ni
jedan učenik ne smije ulaziti u nužnik bez pratnje profesora. Svi se metlobojski treninzi i utakmice
odgañaju do daljnjega. Nema više nikakvih večernjih priredaba."
Gryffindori okupljeni u društvenoj prostoriji slušali su bez riječi profesoricu McGonagall. Smotala
je pergament iz kojeg je čitala, pa
je dodala pomalo prigušenim glasom:
"Ne treba valjda ni spominjati da sam malokad bila ovako zabri
nuta. Ako onoga tko stoji iza tih napada ne ulovimo, školu ćemo po svoj prilici morati zatvoriti.
Zahtijevam od svakoga tko nešto više zna o tim napadima, da se sam javi i kaže sve što zna."
Čim se pomalo nespretno provukla kroz rupu u zidu ispod portreta, Gryffindori su se raspričali.
"Sad su već dva Gryffindora izvan stroja, uz još jednog gryffindorskog duha, jednu Ravenclawku i
jednog Hufflepuffa", reče Lee Jordan, prijatelj blizanaca ~Veasleyja, računajući na prste. "Zar nitko
105
od profesora nije još uočio da se Slytherinima nije dosad ništa dogodilo? Zar nije bjelodano jasno
da sve to dolazi iz slytherinske kuhinje? Slytherinovbaštihik, slytherinska neman -zašto jednostavno
ne izbace sve Slytherine iz škole?"grmio je on. Kolege su mu fclimale glavom, a neki su od njih i
zapljeskali.
Percy Weasley sjedio je u naslonjaču iza Leeja, ali se ovaj put, začudo, činilo da mu nije do toga da
iznosi svoja mišljenja. Bio je blijed i zgranut.
"Percy je šokiran", tiho reče George Harryju. "Ona članica Ravenclawa- Penelopa Clearwater-bila
je prefektica. Ja mislim da on nije vjerovao da će neman napasti i jednu prefekticu."
Ali Harry ga nije pozorno slušao. Reklo bi se da se nikako ne može osloboditi one slike - kako
Hermiona leži na bolničkom krevetu kao isklesana iz kamena. A ako krivca uskoro ne ulove, on će
do kraja života ostati kod Dursleyjevih. Tom Riddle prijavio je Hagrida zato što je pred njim, ako
se škola zatvori, jedina perspektiva bila bezjačko sirotište. Harry je točno znao kako se Riddle tada
osjećao.
"Što ćemo sad?" tiho upita Ron Harryja. "MisIiš da opet sumnjaju na Hagrida?"
"Moramo porazgovarati s njim", odlučno će Harry. "Ja ne vjerujem da je ovaj put on kriv, ali ako je
prošli put on pustio neman na slobodu, on zna i kako se može ući u Odaju tajni, a to je već dosta za
početak."
"Ali McGonagallica je rekla da moramo biti u našoj kuli kad god nismo na predavanju..."
"Ja mislim", reče Harry još tiše, "da je vrijeme da se opet poslužim starim plaštom mog tate."
Harry je samo nešto naslijedio od oca - dug~ i srebrnkastl čarobni
plašt nevidljivosti. Jedino su se s pomoću tog plašta mogli iskrasti iz škole da posjete Hagrida a da
nitko za to ne sazna. Legli su u uobičajeno vrijeme i pričekali dok Neville, Dean i Seamus nisu
prestali raspravljati o Odaji tajni i napokon zaspali. Tek su onda ponovo ustali, obukli se i zaogrnuli
plaštom.
Nije bilo baš ugodno hodati mračnim i pustim hodnicima u dvorcu. Harry, koji je već nekoliko puta
tumarao noću po dvorcu, nije nikad vidio da se po njemu muva toliko ljudi nakon zalaska sunca.
Profesori~ prefekti i duhovi krstarili su po hodnicima u parovima i zirkali oko sebe ne bi li
primijetili kakve neobične aktivnosti. Iako su bili zaogrnuti čarobnim plaštom, Harry i Ron nisu se
mogli nečujno kretati, Posebice je bilo škakljivo kadje Ron udario nožnim palcem
m ,c
rMW i~1 W
na straži. Srećom, Snape je kihnuo gotovo u istom trenutku kad je Ron nešto opsovao. Obojici je
prijatelja odlanulo kad su napokon stigli do ulaznih hrastovih vrata i polako ih otvorili.
Bila je vedra, zvjezdana noć. Pohitali su prema osvijetljenim prozorima Hagridove brvnare, ali su
plašt skinuli tek pred samim vratima.
Nekoliko sekunda nakon što su pokucali, Hagrid je naglo otvorio vrata. Kad su se našli licem u lice
s njim, on je uperio u njih samostrel, a njegov je pas Očnjak lajao iza njega da se sve orilo.
"Oho", izusti on spuštajući oružje i zureći u njih. "Šta ćete vas dvojica sad ovdi?"
"A što će ti to?" upita ga Harry pokazujući na samostrel, kad su ušli unutra.
"Ništa... ništa", promrsi Hagrid. "Čeko sam nekog... nije važno... Sjedite... skuvat ću vam čaj..."
Reklo bi se da ne zna što radi. Umalo da nije ugasio vatru kad je izlio vodu iz kotlića, a onda je
nervoznom kretnjom svoje ručetine razbio čajnik.
"Je li sve u redu, Hagride?" upita ga Harry. "Jesi li čuo za Hermionu?"
"Ma čuo sam, čuo", odgovori Hagrid pomalo napuklim glasom. I dalje je nervozno zirkao na
prozore. Obojici im natoči velike čaše vrele vode (zaboravio im je dati vrećice sa čajem), a baš kad
je stavljao na tanjur krišku voćne torte, netko snažno pokuca na vrata.
Hagridu ispadne voćna torta iz ruke. Harry i Ron razmijene pan~ćr~e ~oglede, a onda se obojica
zaogrnu čarobnim plaštom nevid· ljivosti i povuku se u kut. Pošto se uvjerio da su nevidljivi,
Hagrid dohvati svo~ samostrel i iznova širom otvori vrata.
106
"Dobar većer, Hagride."
Bijaše to Dumbledore. Ušao je smrtno ozbiljan u kolibu, a za njim još jedan, vrlo čudnovat čovjek.
Neznanac je bio nizak i zbijen čovac raskuštrane sijede kose, s tjeskobnim izrazom na licu. Na sebi
je imao neobičnu mješavinu odjeće - prugasto odijelo, skrletnu kravatu, dugi, crni plašt i šiljaste
purpurne GiZme. Pod rukom je nosio limunskižuti polucilindar.
"To je tatin šef!" hukne Ron, "Cornelius Fudge, ministar magije!"
Harrv mune Rona laktom u rebra da ~a ušutka,
Hagrid problijedi i preznoji se. Svali se na jednu od stolica prelazeći pogledom s Dumbledorea na
Corneliusa Fudgea i natrag.
"Ne valja, Hagride", reče Fudge prilično otržitim glasom. "Nikako ne valja. Morao sam doći. Četiri
napada na učenike bezjačkog porijekla. Stvari su prevršile mjeru. Ministarstvo mora nešto
poduzeti."
"Ja uopće nisam..." reče Hagrid umolno gledajući Dumbledorea, "vi znate, gospodine profesore, da
ja uopće nisam..."
"Ja želim, Corneliuse, da budemo načisto da Hagrid uživa moje puno povjerenje", napomene
Dumbledore i poprijeko pogleda Fudgea.
"Čujte, Albuse", reče Fudge odajući nelagodu. "Hagridova prošlost govori protiv njega. A
Ministarstvo mora nešto poduzeti... obratili su nam se članovi nadzornog odbora."
"Pa ipak, Corneliuse, kažem vam da odvoñenjem Hagrida nećete ama baš ništa postići", ustvrdi
Dumbledore. Plave su mu oči bile pune vatre koju Harry nije nikad prije vidio.
"Pogledajte ipak stvari s mog stajališta", nastavi Fudge vrteći polucilindar u ruci. "Ja sam pod
snažnim pritiskom. Od mene se očekuje da nešto poduzmem. Ako se pokaže da Hagrid nije kriv, bit
će pušten i nikom ništa. Ali moram ga povesti sa sobom. Moram. Ogriješio bih se o svoju
dužnost..."
"Povest ćete me sa sobom?" ponovi Hagrid dršćući. "Kud ćete me ~~vest?"
"S~mo n~kr~tlco", odgo~ori Fudge izbj~~a~~jući njego~ pogled.
"Nije to nikakva kazna, Hagride, nego više mjera opreza. Čim ulove nekoga, pustit će te i ispričat
će ti se..."
"V a~jda ne ~ Azkaban?" pzokziještillagrid.
Prije nego što mu je Fudge dospio odgovoriti, netko opet snažno zalupa na vrata.
Dumbledore ih otvori. Sad je na Harryja došao red da dobije laktom u rebra, jer je glasno uzdahnuo.
U Hagridow drvenjaru stupi gospodin Lucius Malfoy u dugom,
~r~om reden~otu smješkaj~ći se hladno ~ zadovol~no, Očnjak zareŽi, "Već ste ovdje, Fudge!"
iskaže on svoje odobravanje, ``~~lično, odlično","
"Čovječe dragi, molim vas da mi vjerujete da nimalo ne uživam što sam u vašoj... ovaj... vi ovo
nazivate kućom?" izusti Lucius Malfoy podsmjehujući se i gledajući po kolibi. "Ja sam samo
svratio u školu, pa sam čuo da je ravnatelj ovdje."
"A što ste, Luciuse, zapravo htjeli od mene?" upita ga Dumbledore. Govorio je uljudnim glasom, ali
mu je u plavim očima svejednako gorjela ona vatra.
"Nešto se užasno dogodilo, Dumbledore!" reče gospodin Malfoy lijenim glasom vadeći iz džepa
dugačak svitak pergamenta. "Nadzorni je odbor zaključio da je došlo vrijeme da se vi povučete sa
svog mjesta. Ovo je dekret o vašoj suspenziji... vidjet ćete da su ga potpisala sva dvanaestorica.
Zaključili smo, na žalost, da su vam izmakle stvari iz ruku. Koliko je napada dosad bilo? Danas
popodne još dva, je li tako? Ako se ovako nastavi, u Hogwartsu neće ostati ni jedan učenik
bezjačkog porijekla, a svi mi znamo kakav bi to užasan gubitak bio za našu školu."
"E, čekajte malo, Luciuse", uznemireno će Fudge. "Da se Dumbledore suspendira... ne, to ne ide...
najmanje što sad želimo, to je..."
107
"Postavljanje... ili suspenzija... ravnatelja škole, to je, Fudge, pravo i dužnost nadzornog odbora",
ustvrdi gospodin Malfoy slatkim glasom. "A budući da Dumbledore nije uspio spriječiti sve te
napade..."
"E, čujte, Luciuse, ako ih Dumbledore ne može spriječiti..." produži Fudge, kojemu se gornja usna
orosila znojem, "tko će ih onda, zaboga, spriječiti?"
"To ćemo tek vidjeti", odvrati gospodin Malfoy opako se smješkajući. "Ali kako smo sva
d~ranae5torica bili je~no~lasni","
Hagrid skoći na noge dotićući strop svojom čupavom crnom gla
vo~m
"A kolikima ste, Malf oy, morali ozbiljno zaprijetit i ueijenit ih ~a pristanu na to, a?" zagrmi.
"E, bogme, znate, Hagride, zbog tog svog temperamenta zapast ćete ovih dana u grdne neprilike",
reče mu gospodin Malfoy. "Ja vam
ne bih savjetovao da se derete, jer čuvari u A~kabanu to ne vole, ~ljlma to nikako nee`e bitl po
volji."
joj košari. "Ako njega maknete, učenici rodeni ko bezjaci neće više imat nikakih izgleda! Pobit će
ih ko pse!"
"Smiri se, Hagride", oštro će Dumbledore, a onda pogleda Luciusa Malfoya. "Ako me nadzorni
odbor, Luciuse, želi maknuti, ja ću, naravno, odstupiti."
"Ali..." promuca Fudge. "Nemojte!" zavrči Hagrid.
Dumbledore nije odvajao svoje sjajne plave oči od Luciusovih hladnih i sivih.
"Medutim," proslijedi Dumbledore vrlo polako i razgovijetno tako da nikom nije mogla ni jedna
riječ promaknuti, "vidjet ćete da ću ja uistinu napustiti ovu školu tek kad mi nitko ovdje više ne
bude odan. Isto ćete se tako uvjeriti da će u Hogwartsu uvijek dobiti pomoć svi oni koji je zatraže."
Načas je Harry bio gotovo siguran da je Dumbledore sijevnuo očima prema kutu u kojem su bili
skriveni on i Ron.
"Hvale vrijedni osjećaji!" reče Malfoy klanjajući se. "Svima će nama nedostajati vaša... ovaj...
sasvim osebujna sposobnost upravljanja ovom školom. Ja se samo, Albuse, nadam da će vaš
nasljednik znati spriječiti... ovaj... daljnja ubojstva!"
Pa priñe vratima, otvori ih i nakloni se kad Dumbledore izañe. Vrteći polucilindar u ruci, Fudge je
čekao da Hagrid pode ispred njega, ali se Hagrid ne makne s mjesta nego samo duboko uzdahne i
razgovijetno reče:
"Ako ko stvarno želi nešto otkrit, treba samo slijedit pau~Ce. ''~'o mu je najbolji putokaz! Ništa
drugo više neću reć."
Fudge ga u čudu pogleda.
"Dobro, evo, idem", reče Hagrid i obuče svoj ogrtač od krtičjeg krzna. Ali, kad je već pošao za
Fudgeom prema vratima, iznenada opet zastan~ i glasno na~oda~ "Dok mene ne bude, neko će
morat hranit Očnjaka."
Kad se vrata zalupe za njim, Ron skine plašt sa sebe i Harryja i reče promuklim glasom:
"Sad smo tek u gabuli. Nema više Dumbledorea. Sad se može
mirne duše još večeras ~atvoriti škola. Ćim njega nema, bit će svakog dana po jedan napad,"
O~njak po~ne ~~vijati i grepsti po ~atvorenim vratlma,
