"NE BI TI ŠKODILO DA SE UGLEDAŠ NA PERCYJA!" prodere se gospoda Weasley i upre
prstom u Fredova prsa. "Mogli ste stradati, mogli su vas vidjeti, otac je mogao zbog vas ostati bez
posla... "
I tako se to oteglo unedogled. Gospoña Weasley promukla je od dernjave prije nego što se obratila
Harryju, koji ustukne pred njom. "Drago mi je, Harry, dušo, što te vidim", reče mu. "Hodi sa mnom
na doručak."
Okrene se i poñe natrag u kuću, a Harry nervozno pogleda Rona, koji mu klimne glavom u znak
ohrabrenja, te krene za njom. Kuhinja je bila mala i poprilično pretrpana. U sredini je bio ori
bani drveni stol i stolci. Harry sjedne na rub stolca i pogleda oko sebe. Nikad još nije bio ni u jednoj
čarobnjačkoj kući.
Sat na zidu sučelice njemu imao je samo jednu kazaljku i ni jedne brojke. Oko ruba bijahu ispisane
poruke: "Vrijeme za čaj", "Vrijeme da se nahrane pilići" i "Kasniš!" Na okviru kamina bijahu
naslagana po tri sloja knjiga na kojima su se mogli pročitati naslovi Začaraj sam sebi sir, Čarolije u
kuharstvu i Gozba u tren oka - čarobno! A ako Harryja nisu varale oči, stari radioaparat uz sudoper
upravo je najavio početak emisije Vj'eštičji sat s popularnom raspjevanom čarobnicom Celestinom
Warbeck.
Gospoda Weasley lupala je posudem i pomalo nasumce spravljala doručak, a dok je ubacivala
kobasice u tavu, strijeljala je pogledom sinove. Ovda-onda bi progunñala nešto poput: "Nije mi
jasno
što ste uopće mislili" i; "Nikad ne bih rekla","
"Tebi, dušo, ništa ne zamjeram", uvjeravala je Harryja istresajući mu na tanjur osam-devet
kobasičica. "Arthur i ja bili smo zabrinuti za tebe. Baš smo sinoć rekli da ćemo sami otići po tebe
ako se do petka ne javiš Ronu. Ali, stvarno," upravo mu je na tanjur sasula još tri pržena jajeta,
"letjeti zabranjenim autom preko pola zemlje... svatko vas je mogao vidjeti..."
Usput je kvrcnula štapićem po prljavom posuñu u sudoperu pa
se ono počelo samo pr~ti ~veekaju~i u poZadini, "Ama, bilo je oblačno, mama!" dob~~i joj Fred,
`A ti nemoj govoriti punim ustima!" odbru$i m~ gospo~a Weasley,
"ilni ~o niPOa mama i~~rlarlnii~~alil~~ nhari i;
"To isto vrijedi i za tebe!" opet če gospoda Weasley. Ipak je s nešto blažim izrazom lica počela
Harryju rezati kruhi mazati ga maslacem.
U taj mah pažnju im privuče sitna, crvenokosa prilika u dugoj noćnoj košulji što se pojavila u
kuhinji, potiho ciknula i istrčala iz kuhinje.
"To je Ginny", reče Ron prigušenim glasom Harryju. "Naša sestrica. Cijelog ljeta govori samo o
tebi."
"Aha, zatražit će od tebe, Harry, autogram", naceri se Fred, ali kad ulovi majčin pogled, prigne bez
riječi glavu nad tanjur. Nitko više nije ni riječi rekao dok nisu bila ispražnjena sva četiri tanjura, što
je neobično kratko potrajalo.
"Ja sam, bogme, umoran", zijevne Fred odlažući napokon nož i vilicu. "Mislim da ću ravno u krevet
i..."
"Nećeš!" odbrusi mu gospoña Weasley. "Sam si si kriv što cijele noći nisi ni oka sklopio. Najprije
ćeš mi razgnomiti vrt, ti su se gnomi opet razularili..."
15
"Ali, mama..."
"I vas ćete dvojica s njim", reče ona mjerkajući Rona i Freda prijekim okom. "A ti možeš gore, u
krevet", nadoda obraćajući se Harryju. "Ti nisi tražio od njih da letite onim nesretnim autom!"
Ali Harry se bio posve razbudio pa brže reče:
"Ja bih radije pomagao Ronu jer nisam još nikad vidio kako se to razgnomljuje..."
"To je zbilja lijepo od tebe, dušo, ali to ti je dosadan posao", reče mu gospoña Weasley. "A sad da
vidimo što Lockhart kaže na tu temu."
Pa izvadi tešku knjižurinu iz hrpe na okviru kamina. George prostenje;
"Mama~ pa mi svi dobro znamo kako se raz~nomljuje vrt."
Harry pogleda korice knjige koju je gospoda Weasley driala u
rukama. Na njima je kitnjastim zlatnim slovima pisalo Gi~deroy Lockhart vam savjetuje kako da
pota~nanite štetoćine u kućanstvu. Na nas~ovnoj je stranici bila velika f otograf ija naoćita
ćarobnjaka valoviie olave kose i siainih plavih oćiju, Kao i uvijek u ćarobnjaćkom svijetu,
ljao da je Gilderoy Lockhart, neprestance im je svima vragolasto namigivao. Gospoña Weasley
uzvrati mu osmijehom.
"Ah, zbilja je divan!" reče. "Taj se stvarno razumije u štetočine, izvrsna mu je ova knjiga..."
"Mama se pali na njega", reče Fred vrlo razgovijetnim šaptom. "Ne budi smiješan, Frede", odvrati
gospoña Weasley i blago porumeni. "Dobro, ako mislite da ste pametniji od Lockharta, izvolite se
prihvatiti posla, ali jao si ga vama ako u vrtu nañem i jednog jedinog gnoma kad doñem u
inspekciju."
Zijevajući i gunñajući, Weasleyjevi se odvuku van, a za njima poñe i Harry. Vrt je bio velik i, po
Harryjevu mišljenju, upravo onakav kakav vrt treba biti. Dursleyjevima ne bi bio po volji -bilo je u
njemu mnogo korova, a travu je trebalo pokositi - ali je uza sve zidove raslo čvornato drveće, u
cvjetnim gredicama bujalo je bilje kakvo Harry nikad nije vidio, a bijaše tu i velika zelena bara
puna žaba.
"Znaš da i bezjaci imaju vrtne patuljke?" reče Harry Ronu dok su hodali po travnjaku.
"Aha, vidio sam i ja ono što oni smatraju patuljcima", potvrdi Ron i zabije glavu u grm božura.
"Izgledaju baš kao mali Djedovi Božićnjaci s pecaljkama na ramenu..."
Grm božura se zatrese i iz njega dopre nekakvo batrganje, a Ron se uspravi i reče sumornim
glasom:
"Eto, to ti je gnom."
"Pušti me! Pušti me!" procvili gnom.
Nije bio ni najmanje nalik na Djeda Božićnjaka. Bio je sitan i koža mu je izgledala kao uštavljena, i
imao je veliku, kvrgavu i ćelavu glavu posve nalik na krumpir. Ron ga je držao u ispruženim
rukama jer se gnom ritao rožnatim nogicama. Na kraju ga je uhvatio za gležnjeve i okrenuo
naglavačke.
"A evo što se s njima mora učiniti", reče. Podigne gnoma uvis ("Pušti me! Pušti me!") i počne
vitlati njime u velikim krugovima kao lasom. Kad na Harryjevu licu opazi zgranut izraz, Ron
dometne: "Ništa ti ovo njega ne boli... samo moraš tako vitlati njime da mu se zavrti u glavi pa da
više ne zna naći put do svoje rupe."
Tad ispusti iz ruku gnomove gležnjeve pa gnom odleti šest-sedam metara u zrak i tresne na n~ivu s
druge strane živice,
"Bijedno!" dobaci Fred. "Kladio bih se da ću ja svojega baciti dalje od onog panja."
Harry se brzo navikao da ne žali gnome. Odlučio je da prvoga gnoma kojeg ulovi samo prebaci
preko živice, ali je gnom naslutio njegovu slabost pa je zario svoje zubiće oštre kao britva u
Harryjev prst tako da se Harry grdno namučio dok ga se nije otresao...
"Oho, Harry... taj ti je odletio najmanje dvadeset metara..." Uskoro su zrakom vrvjeli leteći gnomi.
16
"Vidiš da nisu osobito bistri", reče George grabeći po pet-šest gnoma u isti mah. "Čim shvate da je
počelo razgnomljivanje, sjate se da gledaju što se zbiva. A mogli su već dosad naučiti da im je bolje
ostati tamo gdje jesu."
Uskoro je mnoštvo gnoma uvučenih sitnih ramena krenulo u povorci iz vrta.
"Vratit će se oni!" ustvrdi Ron dok su gledali kako se gnomi provlače kroz živicu na kraju vrta.
"Njima je ovdje perfa... Tata je preblag prema njima, njemu su oni smiješni..."
Baš se tada zalupe ulazna vrata.
"Vratio se!" reče George. "Tata se vratio kući!" Svi pohitaju kroz vrt natrag u kuću.
Skinuvši naočale i sklopivši oči, gospodin Weasley svalio se na kuhinjski stolac. Bijaše to mršav,
proćelav čovjek, ali mu je ono malo kose što mu je ostalo bilo isto onako crveno kao i u sve
njegove djece. Na sebi je imao dug~čku zelenu pelerinu, prašnu i iznošenu.
"Kakva noć!" promrmlja i posegne ~a čajnikom dok su svi ostali sjedali oko njega, "Devet
premetačina! Devet! I još me stari Mun~ungus Fletcher pokušao ureći kad sam mu okrenuo le~a..."
Potegnuvši dobar gutljaj čaja, uzdahne.
"A jesi li, tata, što otkrio?" nestrpljivo ga upita Fred.
"Ma samo nekoliko ključeva koji se smanjuju, i jedan zubati čajnik", zijevne gospodin Weasley.
"Otkrili smo i neke prilično gadne
stvari koje ne spadaju na moj odjel. Mortlake je priveden na sasiuša
nje zbog nekih zbilja čudnovatih af rićkih tvorova, ali to je, hvala l3ogu, briga Povjerenstva za
eksperimentalne čarolije,.."
"Ma tek toliko da zezaju bezjake", uzdahne gospodin Weasley. "Prodaju im ključ koji se sve više
smanjuje i na kraju nestane, pa ga ne mogu naći kad im zatreba... Dakako da je teško ikom dokazati
krivnju, jer nijedan bezjak neće priznati da mu se ključevi smanjuju... radije će tvrditi da ih stalno
gubi. Bog bio s njima! Oni će sve pod milim Bogom učiniti da poreknu postojanje magije, čak i kad
im bode oči... ali ne biste vjerovali što naši neće sve začarati..."
"KAO, NA PRIMJER, AUTOMOBILE?"
Iznenada se u kuhinji pojavila gospoda Weasley držeći velik žarač u ruci kao mač. Gospodin
Weasley iskolači oči. Zurio je u ženu s izrazom krivnje na licu.
"A-automobile, Molly, dušo?"
"Da, Arthure, automobile", potvrdi gospoña Weasley sijevajući očima. "Zamisli samo čarobnjaka
koji kupi stari zahrñali auto i kaže ženi da ga želi samo rastaviti da vidi kako funkcionira, a zapravo
ga začara da može njime letjeti!"
Gospodin Weasley zatrepće očima.
"Pa sad, dušo, valjda ćeš se složiti sa mnom da je taj postupak posve zakonit, iako bi, ovaj, možda
bilo bolje da sam, ovaj, rekao ženi istinu... U zakonu, znaš, ima jedna rupa... dok god netko ne
namjerava letjeti kolima, sama činjenica što auto može letjeti ne bi..."
"Arthure Weasley, kad si predlagao taj zakon, pobrinuo si se da bude u njemu i ta rupa!" vikne
gospoda Weasley. "Samo zato da i dalje možeš prčkati po svoj onoj bezjačkoj starudiji u svojoj
šupi! I, toliko da znaš, Harry je jutros stigao tim istim autom kojim ti nisi kanio letjeti!"
"Harry?" tupo priupita gospodin Weasley. "Koji Harry?" Pogledavši oko sebe, opazi Harryja i skoči
na noge.
"Bože dragi, pa je li to Harry Potter? Baš mi je drago upoznati te, Ron mi je mnogo pričao o tebi..."
"Tvoji su sinovi noćas odletjeli tim autom do Harryjeve kuće i vratili se s njim!" prodere se
gospoña Weasley. "Što veliš na to, a?" "Stvarno?" ushićeno ih priupita gospodin Weasley. "I je li
bilo sve
u redu? H-hoću reći", promuca pred iskrama što su frcale iz očiju gospode Weasley, "da to... da to,
dečki, nipošto niste smjeli učiniti... nipošto, nipošto..."
"Ostavimo ih radije da to oni rasprave meñu sobom", promrmlja Ron Harryju dok se gospoña
Weasley nadimala poput žabe rikače. "Hodi da ti pokažem svoju sobu."
17
Njih se dvojica iskradu iz kuhinje, proñu kroz uski hodnik i doñu do nakrivljenih stuba što su
vodile u cik-cak liniji kroz kuću. Na trećem katu bijahu odškrinuta vrata. Harry je samo načas
spazio sjajne smeñe oči uprte u njega prije nego što su se vrata zalupila.
"To ti je bila Ginny", reče mu Ron. "Nemaš pojma kako je čudno što je ovako stidljiva, inače ne
zatvara usta..."
Popeli su se još dva kata više dok nisu stigli do vrata s kojih se ljuštila boja i na kojima je stajao
mali natpis "Ronaldova soba". Harry stupi u sobu kosog stropa koji umalo ne dodirne glavom,
pa zažmirka. Učini mu se da je ušao u peć - gotovo je sve u Ronovoj sobi bilo žarkonarančaste
boje: pokrivač na krevetu, zidovi, pa čak i strop. Tada tek Harry shvati da je Ron gotovo svaki
centimetar otrcanih tapeta pokrio posterima istih sedam vještica i čarobnjaka, koji su svi bili u
sjajnim narančastim pelerinama, sjedili na metlama i odlučno mahali rukama.
"Je li to metlobojska ekipa za koju ti navijaš?" priupita ga Harry. "To su ti Topnici Chudleyja",
odgovori Ron i pokaže mu na narančasti pokrivač na kojem bijahu izvezena golema slova T i C te
topovska kugla u letu. "Trenutno zauzimaju deveto mjesto u ligi..."
Ronove školske zbirke čarobnih formula bijahu neuredno naslagane u kutu, uz hrpu stripova iz
serije Pustolovine Branka Blune, blesavog bezjaka. Ronov je čarobni štapić ležao na akvariju
punom žab
l~ih jaja na prozorskoj dasci, uz njegova debelog, sivog štakora Sugonju, koji je drijemao na suncu.
Harry prekoraći preko snopa igraćih karata koje se same miješaju
i pogleda kroz majušni prozor. U polju, daleko dolje, ugleda četicu gnoma kako se jedan po jedan
krišom vraćaju kroz Weasleyjevu živicu. Zatim se okrene i pogleda Rona, koji ga je promatrao
gotovo nervozno, kao da očekuje njegov sud.
"Malo je skučeno", brže-bolje će Ron. "Nije kao ona tvoja soba
kod bez~aka. Osim toga, ~a sam točno ispod ~ula u Potkrovnici ko~i
vjećifo lupa po cijevima i sfenje..."
Ali Harry se široko osmjehne i reće;
"Ovn ie nailienša kuća ll koioi sam ikad bio."
