U KNJ IZARI
"KRASOPIS I BUGACICA"
Život u "Jazbini" bitno se razlikovao od života u Kalininu prilazu. Dursleyjevi su voljeli sve što je
uredno i sreñeno, a u kući je Weasleyjevih sve prštalo od neobičnog i neočekivanog. Harry se
zgranuo kad se prvi put pogledao u zrcalo iznad kamina u kuhinji a zrcalo mu doviknulo: "Daj si
uguraj košulju u hlače, šlampavče jedan!" Gul je u potkrovnici urlao i bacao cijevi na pod kad god
bi mu se učinilo da je u kući previše tiho, a male eksplozije u Fredovoj i Georgeovoj sobi smatrale
su se nečim posve normalnim. Meñutim, najneobičnije u Ronovoj kući nije Harryju bilo zrcalo koje
govori ni gul koji diže buku, nego činjenica da ga svi u toj kući kanda vole.
Gospoña Weasley uzrujavala se zbog njegovih čarapa i nutkaIa
ga da se po Getiri puta posluži svakim jelom, Gospodinu Weasleyju
bllo je drago kad b~ ~Iarry prije većere sjeo uz nje~a za stol, da ga
može potanko ispitivati o Životu kod bezjaka i zapitkivati ga kalto kod njih funkcioniraju, recimo,
utičnice i poštanska služba. "Nevjerojatno!" rekao je kad mu je Harry objasnio kako se upo
trebljava telefon. "Stvarno je pravo čudo kako se bezjaci snalaze bez magije!"
Jednog sunčanog jutra, otprilike tjedan dana nakon dolaska u "Jazbinu", Harry je pllmlo plsmo 1z
Hogwartsa. Kad su on i Ron si
51i na doručak~ zatekli su ~ospodina i ~ospodu Weasley kako već
sjcde Za st~lom, Čim j~ ugledala Harryja, Ginny je nehotice s~ušila zdjelicu sa ~obenom kašom na
pod tako daje sve zawonilo` Ginny je nekako bila sklona rušiti stvart oko sebe kad god bi se pojavio
Harry,
18
primjećuje, Harry je sjeo za stol i uzeo prepečenac koji mu je dodala gospoña Weasley.
"Pisma iz škole", reče gospodin Weasley pružajući Harryju i Ronu potpuno jednake omotnice od
žućkastog pergamenta, na kojima adresa bijaše ispisana zelenom tintom. "Dumbledore već zna da si
ti, Harry, ovdje... tom čovjeku ništa ne može promaknuti. A i za vas su dvojicu stigla pisma",
nadoda kad su se u kuhinju došetali Fred i George, još uvijek u pidžamama.
Nekoliko je minuta, dok su oni čitali pisma, vladala šutnja. U Harryjevu je pismu stajalo da se
mora, kao i obično, ukrcati u vlak prvi rujna na kolodvoru King's Cross. Priložen je i popis novih
knjiga koje će mu trebati u novoj školskoj godini.
Učenici drugog razreda trebat će ove knjige:
Miranda Goshawk: Zbirka čarobnih formula (2. stupanj) Gilderoy Lockhart: Plesovi s vilom
narikačom
Gilderoy Lockhart: Skitnje s gulovima Gilderoy Lockhart: Na ferijama s vješticama Gilderoy
Lockhart: Na putu s trolovima Gilderoy Lockhart: Landranje s vampirima Gilderoy L,ockhart:
Potucanje s vukodlacima Gilderoy Lockhart: Godinu dana kod jetija
Kad je pročitao svoj popis, Fred zaviri u Harryjev i reče:
"I ti moraš nabaviti sve Lockhartove knjige? Čini se da je naš novi profesor Obrane od mračnih sila
obožavatelj Lockhartov... kladio bih se da je to neka vještica!"
Uto Fred ulovi majčin pogled i brže-bolje se prihvati marmelade. "Ovo neće biti jeftino",
pripomene George i hitro pogleda roditelje. "Lockhartove su knjige jako skupe..."
"Ma snaći ćemo se već nekako", otpovrne gospoña Weasley, ali reklo bi se da je i ona zabrinuta.
"Nadam se da ćemo mnogo toga za Ginny nabaviti rabljeno."
"Oho, i ti ćeš ove godine u Hogwarts?" priupita Harry Ginny. Ona klimne glavom, pocrveni sve do
korijena ride kose i uroni lakat u posudu s maslacem. Srećom, to nije nitko zapazio osim Har
ryja, jer je upravo tada uŠao u kuhinju njihoY stariji brat Percy, en je
bio već odjeven, sa značkom prefekta pričvršćenom na pletenom puloveru s polo ovratnikom.
"Dobroj'tro svima", živahno će Percy. "Prekrasan dan!"
Sjedne na jedini slobodni stolac, ali gotovo istog časa skoči opet na noge i podigne sa stolca
raščupanu sivu perušku - barem se Harryju učinilo da je to peruška, dok ne primijeti da ta stvar diše.
"Errole!" reče Ron i uzme od Percyja mlitavog sovca, a ispod krila mu izvadi pismo. "Konačno mi
je donio odgovor od Hermione! Pisao sam joj da ćemo te pokušati oteti Dursleyjevima."
Odnese Errola do prečke za ptice pokraj stražnjih vrata, ali se Errol odmah o~et sruši pa ga Ron
stavi na dasku za sušenje posuña i promrmlja: "Zalosno!" Zatim raspara kuvertu Hermionina pisma
i pročita naglas:
Dragi Rone, i Harry ako je tamo,
Nadam se da je sve prošlo u redu i da je Harry dobro i da, Rone, nisi učinio ništa protuzakonito da
ga izbaviš, jer bi onda i Harry imao neprilika. Ozbiljno sam zabrinuta, pa ako je Harry dobro,
molim te da mi to odmah javiš, ali možda bi bilo bolje da pošalješ pismo po drugoj sovi, jer se
bojim da bi još jedan let mogao dokrajčiti ovog tvog sovca.
Ja, naravno, imam pune ruke posla oko škole ("Kako je to moguće?" zgrozi se Ron. "Pa sad su
ferije! "), a u srijedu idemo u London kupiti nove knjige za mene. Kako bi bilo da se nademo u
Zakutnoj ulici?
Javi mi odmah što se dogac~a, voli te Hermiona.
"E pa, ovo se dobro uklapa u naše planove, otići ćemo i mi u srijedu po sve potrebno za vas", reče
gospoña Weasley pospremajući stvari sa stola. "Što ćete vi danas raditi?"
Harry, Ron, Fred i George spremali su se otići do malog ogra~enog pašnjaka na brežuljku iza staje`
Pašnjak je bio okružen drvećem tako da se nije vidio iz obližnjeg sela, a to je značilo da su ondje
mogli trenirati metloboj, pod uvjetom da ne lete previsoko na metlama` Nisu smjeli igrati pravim
metlobojskim loptama jer bi teško mogli objasniti što je posrijedi kad bi im lopte pobjegle i
odl~tj~le do sela,
19
1 T___~__i_ L__~_ ~aLra~-.a~~ n-- uadau alnauaaua mL..l.a 111wurwwrnn nm
jahali na Nimbusu 2000, kudikamo najboljoj od svih metli. Ronovu staru Zvijezdu padalicu često bi
i leptiri pretekli.
Nakon pet minuta penjali su se uz brežuljak, s metlama na ramenima. Pozvali su i Percyja da im se
pridruži, ali im je on rekao da ima previše posla. Harry je vidao Percyja samo za stolom u kuhinji,
jer je Percy neprestano boravio zatvoren u svojoj sobi.
"Da mi je znati što smjera", reče Fred mršteći se. "Potpuno se promijenio. Njegovi su ispitni
rezultati stigli dan prije tebe. Dobio je dvanaest ČAS-ova, a jedva da im se obradovao!"
"Čarobnjački stupnjevi", objasni George kad opazi Harryjev začuñeni pogled. "I Bill ih je nekad
imao dvanaest. Ako ne budemo dobro pazili, imat ćemo još jednog glavnog prefekta u familiji.
Bojim se da ne bih mogao podnijeti tu sramotu."
Bill je bio najstariji brat Weasley. On i njegov nešto mlañi brat Charlie bili su već završili školu u
Hogwartsu. Harry nije još bio sreo ni jednoga od njih, ali je znao da Charlie u Rumunjskoj
proučava zmajeve, a da Bill u Egiptu radi u zastupstvu banke Gringotts.
"Ne znam kako će mama i tata podmiriti sve izdatke za naše školovanje ove godine", reče George
nakon nekog vremena. "Pet kompleta Lockhartovih knjiga! A Ginny treba još i pelerinu i štapić i
sve ostalo..."
Harry je šutio. Bilo mu je pomalo neugodno. U podzemnom trezoru u Gringottsu u Londonu bijaše
pohranjeno čitavo malo bogatstvo koje su mu roditelji ostavili. Dakako da je on imao samo
čarobnjačkih novaca. Galeoni, srpovi i knutovi nisu vrijedili u bezjačkim trgovinama. Nikad nije
spomenuo pred Dursleyjevima svoj bankovni račun u Gringottsu; mislio je naime da njihovo
zaziranje od svega vezanog za magiju ne bi vrijedilo i za veliku hrpu zlata.
U srijedu ih je gospoda Weasley sve rano probudila. Pošto je svatko na brzinu smazao po šest
sendviča sa šunkom, obukli su ogrtače, a gospoda Weasley je skinula s okvira kamina u kuhinji
lonac za cvijeće i zavirila u njega.
"Zalihe su nam, Arthure, na izmaku", uzdahne. "Morat ćemo ih danas popuniti... Ah, dobro, prvo
gosti! Poslije tebe, Harry, dušo!"
I pruži Harryju lonac.
Harry ih je redom gledao kako ga motre.
"A š-što ću s tim?" promuca.
"Pa on još nikad nije putovao Letiprahom", iznenada će Ron. "Oprosti, Harry, zaboravio sam ti to
reći."
"Nikad?" ponovi gospodin Weasley. "A kako si lani došao u Zakutnu ulicu da kupiš sve škoIske
potrepštine?"
"Išao sam podzemnom željeznicom..."
"Stvarno?" radoznalo ga priupita gospodin Weasley. "Jesi li se vozio eskalatorom? Kako zapravo..."
"Nemoj sad, Arthure", reče mu gospoda Weasley. "Letiprahom se, dušo, putuje puno brže, ali, Bože
moj, ako nisi nikad tako putovao..."
"Neće biti problema, mama", reče Fred. "Harry, gledaj najprije nas kako to radimo."
I on uzme prstovet sjajnog praška iz lonca za cvijeće, priñe vatri i baci u nju prašak.
Vatra bukne, postane smaragdnozelena i vine se uvis iznad Fredove glave, a Fred stupi u nju, vikne:
"Zakutna ulica!" i iščezne. "Moraš te riječi, dušo, razgovijetno izgovoriti", reče gospoña Wea
sley Harryju dok je George turao ruku u lonac za cvijeće. "I pazi da izañeš na pravom ognjištu..."
"Na čemu?" nervozno je upita Harry dok je vatra hučala odnoseći sa sobom i Georgea.
"E pa, znaš, ima strašno puno ćarobnjaćkih vatri izmedu kojih
možeš birati, ali ako si jasno iz~ovorio ime odredišta","
"Snaći ć~ se on, Molly, ne brini!" reće joj gospodin Weasley i ta
ko~er posegne za praškom,
20
"Ali, srce, ako se izgubi, što ćemo reći njegovoj teti i tetku?" "Njima to ne bi uopće bilo krivo",
umirivaše je Harry. "Budite
bez brige, Dudley bi mislio, kad bih ja zapeo u nekom dimnjaku, da je to nešto strašno smiješno."
"Pa, dobro." u redu... idi ti onda za Arthurom", reče gospoña Weasley. "Ali pazi, kad uñeš u vatru,
reci toćno kamo ideš..."
"I drži laktove uz tijelo", posavjetuje ga Ron.
r
"I zatvori oči", nadoda gospoña Weasley. "Caña..."
"I nemoj se vrpoljiti", reče mu Ron, "jer bi još mogao ispasti iz
"Ipak, nemoj paničariti, da ne izañeš prerano, pričekaj dok ne ugledaš Freda i Georgea."
Nastojeći sve to držati na umu, Harry uzme prstovet praška i priñe vatri. Duboko udahne zrak,
prospe prašak po vatri i zakorači. Učini mu se da ga je pomilovao topao povjetarac. Otvori usta i
istog časa proguta malo toplog pepela. Zakašlje i reče:
"Z-zakut-na ulica."
Učini mu se kao da ga je usisala golema odvodna cijev. Imao je osjećaj da se vrlo brzo vrti... u
ušima mu je zaglušno hujalo... nastojao je držati oči otvorene, ali mu se smuči od kolopleta zelenih
plamenova... nešto tvrdo udari ga u lakat pa pribije ruke uz tijelo... i dalje se vrtio i vrtio... tad mu
se učini da ga netko ćuška hladnim rukama... škiljeći kroz naočale, opazi kao u magli niz kamina, a
na mahove iza njih i neke sobe... u želucu mu se bućkali sendviči sa šunkom... Ponovo zatvori oči i
poželi da tomu do8e već jednom kraj, a onda... pade ničice na hladan kamen i osjeti da je razbio
naočale.
Zavrti mu se u glavi kad se, onako izgreben i čañav, polako osovi na noge i prinese očima razbijene
naočale. Bio je potpuno sam, ali nije imao pojmagdje je. Samo je znao da stoji ispred kamenog
kamina u nekakvoj velikoj, oskudno osvijetljenoj čarobnjačkoj trgovini... ali ništa se od svih onih
predmeta oko njega po svoj prilici neće nikad naći na popisu potrepština za školu u Hogwartsu.
U obližnjoj staklenoj vitrini ležala je na jastučiću nečija usahla šaka, krvavi svežanj igraćih karata i
stakleno oko-što je piljilo u njega. Sa zidova su ga zlurado gledale opake maske, na tezgi je ležala
zbirka ljudskih kostiju a sa stropa su visili nekakvi šiljasti instrumenti. Još je gore bilo to što
mračna, uska ulica koju je vidio kroz prašni izlog nikako nije mogla biti Zakutna ulica.
Što prije izañe iz ove trgovine, to bolje! Još ga je bolio nos od pada na ognjište. Tiho pohita prema
vratima, ali još prije nego što je prošao polovicu puta do njih, spazi s druge strane izloga dvije
osobe, od kojih je jedna bila posljednja koju je želio vidjeti izgubljen, čadav i s razbijenim
naočalama na nosu - Draco Malfoy.
Harry se brže-bolje obazre oko sebe i opazi lijevo od sebe veliki crni ormar. Učas se uvuče u njega i
pritvori vrata za sobom - ostavio je tek uski prorez kroz koji je mogao gledati. Nakon nekoliko
sekun
da zazvoni zvonce na vratima i u trgovinu uñe Malfoy.
Čovjek koji je ušao za njim mogao je biti samo njegov otac. Imao je isto onako blijedo, šiljasto lice
i isto onakve hladne, sive oči. Gospodin Malfoy proñe kroz trgovinu dokono razgledajući izložene
artikle i pozvoni zvoncem na tezgi prije nego što se okrene sinu i reče mu:
"Nemoj ništa dirati, Draco!"
Draco posegne za staklenim okom i reče: "Mislio sam da ćeš mi ipak kupiti neki dar."
"Rekao sam da ću ti kupiti trkaću metlu", odvrati mu otac bubnjajući prstima po tezgi.
"Što mi to vrijedi kad nisam u ekipi našeg doma?" reče Draco mrzovoljno i razdražljivo. "Harry
Potter je lani dobio Nimbus 2000. I posebno odobrenje od Dumbledorea da smije nastupati za
Gryffindore. A uopće nije tako dobar igrač, nego je to sve samo zato što je slavan... slavan po onom
glupom ožiljku na čelu..."
Draco se sagne da promotri policu punu mrtvačkih glava.
".., svi misle kako je darovit, divan Potter s onim svojim ožiljkom, i s onom svojom metlom... "
21
"To si mi rekao već najmanje deset puta", reče mu gospodin Malfoy nastojeći pogledom smiriti
sina. "A ja te opet podsjećam da ti nije... pametno... pokazivati da ne voliš Harryja Pottera kad ga
većina naših smatra junakom koji je stao na kraj Gospodaru tame::, Ah, gospodine Borg~n~"
Za tezgom se pojavio pogrbljen ćovjek koji je upravo sklanjao masnu kosu s lica.
"Gospodine Malfoy, kako mi je drago što vas vidim!" reče gospodin Borgin isto onako uljevitim
glasom kakva mu je bila i kosa. "Baš mi je milo... a tu je i mladi gospodin Malfoy... drago mi je.
Čime vas mogu uslužiti? Moram vam pokazati nešto što je upravo danas stiglo, i to po vrlo
povoljnoj cijeni..."
"Ja danas, gospodine Borgin, ne kupujem nego prodajem", odvrati gospodin Malfoy
"Prodajete?" Smiješak na licu gospodina Borgi~a malko i~blijedi.
"Culi ste, naravno, da Ministarstvo i dalje vrši premetaćine", reće gospodin Malfoy i izvadi iz
unutarnjeg džepa svitak pergamenta, pa ,
, _ _ _._ _ w._ n ___:_ .r,. " ...." a"v: ccT" ..".~ .."",.., 1~~,~ :
kuće nekoliko... hm... stvari zbog kojih bih mogao imati neprilika kad bi mi došli ljudi iz
Ministarstva..."
Gospodin Borgin natakne na nos cvikere i baci pogled na popis. "Ministarstvo se ipak ne bi valjda
usudilo vas uznemiravati?" Gospodin Malfoy naškubi usne.
"Nisu još bili kod mene. Premda ime Malfoy još uvijek izaziva stanovit respekt, Ministarstvo sve
češće zabada nos u stvari koje ga se ne tiču. Priča se o nekom novom zakonu za zaštitu bezjaka...
sigurno je to opet maslo onog pjegavog glupana Arthura Weasleyja koji obožava bezjake..."
Harry oćuti kako u njemu zakipi gnjev.
"... a, kao što vidite, neki bi od ovih otrova mogli izazvati dojam... " "Potpuno vas razumijem,
gospodine", reče gospodin Borgin. "Da vidimo..."
"Ja bih ovo htio", presiječe ga u riječi Draco pokazujući na usahlu šaku na jastučiću.
"Ah, Ruku s onoga svijeta!" uzvikne gospodin Borgin pa ostavi popis gospodina Malfoya i pritrči
Dracu. "Metneš li u nju svijeću, ona će samo vlasniku svijetliti. Najbolji prijatelj lopova i
provalnika! Vaš sin, gospodine, ima dobar ukus."
"Ja se nadam, Borgin, da će moj sin biti nešto više od lopova i provalnika", hladno će gospodin
Malfoy, a gospodin Borgin se brže ispravi:
"Nisam nikog htio uvrijediti, gospodine, vjerujte mi..." "Doduše, ako ne popravi školske ocjene,"
još će hladnije gospodin Malfoy, "možda mu na kraju neće ništa drugo ni preostati."
"Nisam ja tomu kriv", odbrusi mu Draco. "Svi profesori imaju svoje ljubimce, na primjer onu
Hermionu Granger..."
"Ja sam mislio da ćeš se ti posramiti što je jedna djevojčica koja ne potječe čak ni iz čarobnjačke
obitelji bila bolja od tebe na svim ispitima", okosi se gospodin Malfoy na sina.
"Aha!" izusti Harry upol glasa uživajući u tome što vidi Draca u isti mah posramljena i srdita.
"Sad vam je posvuda tako", reče gospodin Borgin svojim sladunjavim glasom. "Carobnjačka krv
sve manje vrijedi..."
"Ali ne i za mene!" uzvikne gospodin Malfoy, kojem se naglo rašire duge nosnice,
"Ni za mene, gospodine!" priklopi gospodin Borgin i duboko se pokloni.
"Ako je tako, onda se možemo vratiti na moj popis", otresito će gospodin Malfoy. "Meni se,
Borgin, poprilično žuri, moram danas obaviti još jedan važan posao."
Počnu se cjenkati. Harry je nervozno gledao kako se Draco, razgledajući predmete izložene na
prodaju, sve više približava njegovu skrovištu. Zastao je da promotri veliko klupko krvničkog
konopca i da proćita, smijuljeći se, natpis uz prekrasnu ogrlicu od opala:
Pozor! Ne diraj! Ukleta stvar- koja je dosad došla gtave devetnaest bezjačkih vlasnika!
Draco se okrene na drugu stranu i spazi pred sobom ormar u kojem bijaše sakriven Harry. Priñe
mu... i ispruži ruku da dohvati kvaku...
"Gotovo", reče gospodin Malfoy stojeći za tezgom. "Hodi amo, Draco!"
22
Kad se Draco okrene od njega, Harry otare rukavom oznojeno čelo.
"Do videnja, gospodine Borgin, očekujem vas sutra na svom posjedu da preuzmete sve te stvari."
Čim su se vrata trgovine zatvorila za mušterijama, gospodinu Borginu spadne s lica ona preljubazna
maska.
"Do viñenja, gospodine Malfoy, a ako je istina ono što se priča o
vama, onda mi niste prodali ni polovicu svega onoga što skrivate na
svom posjedu", " ,
Mrmljajući još nešto za se, gospodin Borgin ode u stražnju prostoriju. Harry pričeka još jednu
minutu da vidi neće li se vratiti, a onda se izvuče što je tiše mogao iz ormara, prode pokraj vitrina i
izade iz trgovine.
Grčevito držeći rukom razbijene naočale na nosu, pogleda oko sebe. Našao se u prljavoj uličici koja
je kanda bila puna dućana s potrepštinama za crnu magiju. Učini mu se da je najveći upravo onaj iz
kojeg je izašao, "Borgin & Burkes". Preko puta je u izlogu bilo mnogo odvratnih smežuranih glava,
a dva dućana dalje velik kavez u kojem su vrvjeli divovski crni pauci. Iz sjene jedne veže
promatrala su Harryja dva otrcano odjevena čarobnjaka i potiho nešto razgovarala. Obuzet
nela~odom, Harry krene dalje pridržavajući na nosu
naočale, očajnički se nadajući da će se izvući nekako iz ove neprilike,
Na jednom starom drvenom natpisu što je visio nad dućanom u kojem su se prodavale otrovne
svijeće, pročita da se nalazi u Ulici Nokturno. To mu nije ništa pomoglo jer nikad nije čuo za tu
ulicu. Pretpostavljao je da ustima prepunim pepela nije u vatri kod Weasleyjevih razgovijetno
izgovorio ime ulice. Nastojeći ostati priseban, upita se što mu je činiti.
"Nisi valjda zalutao, dušo?" priupita ga netko na samo uho tako da poskoči od prepasti.
Pred njim je stajala vremešna vještica i držala pladanj s nečim dozlaboga sličnim ljudskim noktima.
Podrugljivo ga je gledala obnaživši zube zelene poput mahovine. Harry ustukne pred njom.
"Nisam, nisam, hvala", odgovori joj. "Samo sam..." "HARRY! Kog vraga ti ovdi radiš?"
Harryju poskoči srce u grudima. A poskoči i vještica pa joj se hrpica noktiju prospe po nogama i
ona prokune nešto, dok im je dugim koracima prilazila krupna prilika Hagrida, lovočuvara u
Hogwartsu. Crne oči poput kukaca krijesile su mu se iznad velike čekinjaste brade.
"Hagride!" zakriješti Harry od olakšanja. "Zalutao sam... Letiprah..."
Hagrid zgrabi Harryja za šiju i odvuče ga od vještice izbivši joj usput iz ruke pladanj. Njezina ih je
vriska pratila za sve vrijeme dok su prolazili krivudavom uličicom, dok nisu stigli do jarkog sunca.
Harry u daljini opazi poznatu palaču od snježnobijelog mramora banku Gringotts. Hagrid ga je
doveo ravno u Zakutnu ulicu.
"Kako to izgledaš!" osorno će Hagrid otresajući s njega čadu tako snažnim pokretima da ga malne
sruši u kacu zmajevskog gnojiva ispred jedne Ijekarne. "Smucaš se po Ulici Nokturno, ne znam šta
da ti kažem... ono ti je, Harry, sumnjiv kvart... ne bi volio da te ko tamo vidi..."
"To je i meni bilo jasno", ustvrdi Harry i izmakne se kad Hagrid htjede iznova otresti s njega čadu.
"Rekao sam ti da sam zalutao... a što si ti tamo radio?"
"Ma tražio sam neko sredstvo protiv puževa koji žderu srž povrća", progunda Hagrid. "Žderu mi
kupus u školskom povrtnjaku. A ti nisi valjda ovdi sam?"
"Stanujem kod Weasleyjevih, ali smo se putem razdvojili", objasi~i mu Harry, "Moram ih
potražiti","
I zajedno krenu dalje.
"A kako to da mi nikad nisi otpiso?" zapita Hagrid dok je Harry kaskao uza nj (on je morao
napraviti tri koraka za svaki Hagridov korak u onim njegovim čizmetinama). Harry mu ispripovjedi
sve o Dobbyju i Dursleyjevima.
"Ti prokleti bezjaci!" promrndža Hagrid. "Da sam to znao..." "Harry! Harry! Ja sam ovdje gore!"
Harry digne pogled i opazi Hermionu Granger kako stoji na vrhu bijelih stuba pred Gringottsom.
Ona strči niza stube do njih. Bujna smeña kosa vijorila joj se na vjetru.
23
"Što ti je to s naočalama? Zdravo, Hagride... Oh, kako je divno vidjeti vas opet obojicu... Harry,
ideš li u Gringotts?"
"Idem, čim nañem Weasleyjeve", odgovori joj Harry.
"Za to ti neće trebat puno vremena", naceri se Hagrid.
Harry i Hermiona pogledaju oko sebe. Prometnom ulicom trčali su prema njima Ron, Fred, George,
Percy i gospodin Weasley.
"Harry!" zadihano će gospodin Weasley. "Mi smo se stalno nadali da si ti odletio samo jedan kamin
dalje..." Obriše svoju sjajnu ćelu. "Molly je sva izvan sebe... sad će i ona stići."
"A gdje si ti zapravo izašao?" upita ga Ron. "U Ulici Nokturno!" promumlja Hagrid. "Sjajno!"
uglas izuste Fred i George.
"Mi >~ikad nismo smjeli tamo ni zaviriti", zavidno će Ron.
"I bolje da niste!" progun~a Hagrid.
Na vidiku se pojavi gospoña Weasley trčeći kao bez duše.
U jednoj je ruci mahnito mahala torbicom, a drugom je čvrsto držala Ginny.
"O, Harry... o, zlato moje... sam Bog zna gdje si još mogao završiti..."
Predišući, izvadi iz torbice veliku četku za odjeću i uzme uklanjati njome čañu koju Hagrid nije
uspio otresti. Gospodin Weasley dohvati Harryjeve naočale, kucne po njima čarobnim štapićem i
vrati mu ih gotovo kao nove.
"E, sad moramo dalje!" reče Hagrid, komu je gospoña Weasley
stiskala ruku ("Ulica Nokturno! Što bi bilo, Hagride, da ga vi niste
našli!"). "Do vi~enja u Hogwartsu!"
I poñe dalje krupnim koracima, za glavu i ramena viši od svih prolaznika u toj prometnoj ulici.
"Zamislite koga sam vidio kod "Borgina i Burkesa", reče Harry Ronu i Hermioni dok su se penjali
uza stube Gringottsa. "Malfoya i njegova oca."
"Je li Lucius Malfoy što kupio?" oštro ga zapita gospodin Weasley koji je išao za njima.
"Nije, samo je prodavao."
"Znači da je zabrinut", reče gospodin Weasley s izrazom mračnog zadovoljstva na licu. "Uh, što bih
volio zapapriti tom Luciusu Malfoyu..."
"Pazi što radiš, Arthure", oštro ga upozori gospoña Weasley dok ih je u banku uvodio goblin
klanjajući im se. "Ta je familija opasna, pazi da se ne opečeš!"
"Ti dakle misliš da ja nisam dorastao Luciusu Malfoyu?" ogorčeno je upita gospodin Weasley, ali
mu u tom trenu privuku pažnju Hermionini roditelji, koji su nervozno stajali uz pult što se protezao
duž čitave velike mramorne dvorane. Čekali su da ih Hermiona upozna s njima.
"Pa, vi ste bezjaci!" oduševljeno će gospodin Weasley. "Morat ćemo u to ime nešto popiti. Što vam
je to? Ah, vi ovdje mijenjate bezjački novac? Pogledaj, Molly!"
I on uzbuñeno pokaže na novčanice od deset funta u rukama gospodina Grangera.
"Vidimo se opet ovdje!" reče Ron Hermioni dok je jedan drugi goblin odvodio Weasleyjeve i
Harryja u njihove podzemne trezore. Do trezora su stigli malim kolicima kojima je upravljao goblin
i
koja su jurila po minijaturnim tračnicama kroz podzemne hodnike u banci. Harry je uživao u toj
vrtoglavoj vožnji do Weasleyjeva sefa, ali kad je sef otvoren, bilo mu je grozno, još gore nego u
Ulici Nokturno. U sefu je bila vrlo mala hrpa srebrnih srpova i samo jedan zlatni galeon. Gospoña
je Weasley opipala sve zakutke u sefu prije nego što je strpala sav novac u svoju torbicu. A kad su
došli do Harryjeva sefa, Harryja je obuzeo još neugodniji osjećaj. Dok je na brzinu trpao šake
novčića u kožnatu novčarku, nastojao je zakloniti vidik na svoje bogatstvo.
Kad su se vratili na mramorne vanjske stube, svi su se tu rastali.
Percy je promrmljao nešto neodreQeno o tome kako mora nabaviti
24
novo pero. Fred i George spazili su svog prijatelja iz Hogwartsa Leeja Jordana. Gospoña Weasley i
Ginny otišli su u dućan rabljenih pelerina. Gospodin Weasley navalio je da odvede Grangerove na
piće u Šuplji kotlić.
"Za sat vremena vidimo se svi u "Krasopisu i bugačici" gdje ćemo kupiti udžbenike", reče gospoña
Weasley odlazeći sa Ginny dalje. "I da niste ni primirisali u Ulicu Nokturno!"
Harry, Ron i Hermiona odšetali su se dalje krivudavom ulicom popločenom oblim kamenjem. U
novčarci u Harryjevu džepu veselo su zveckali zlatni, srebrni i brončani novčići koji su vapili da
budu potrošeni, pa je on kupio tri velika sladoleda od jagoda i maslaca od kikirikija. Sad su
zadovoljno sve troje lizali slañoled polagano prolazeći ulicom i razgledajući čarobne izloge. Ron je
čeznutljivo gledao garnituru pelerina ekipe Topnika iz Chudleyja u izlozima trgovine "Kvalitetne
metlobojske potrepštine" dok ih Hermiona nije odvukla u susjedni dućan da kupe tintu i pergament.
U "Trgovini čarobnjačkih artikala za zabavu i razonodu" susreli su Freda, Georgea i Leeja Jordana,
koji su se upravo opskrbljivali "bajoslovnim vatrometom dr. Filibustera s mokrim paljenjem, bez
vatre". U majušnoj staretinarnici punoj slomljenih čarobnih štapića, rasklimanih mjedenih vaga i
starih pelerina umrljanih čarobnim napicima, zatekli su Percyja duboko zadubljena u malu i
strahovito dosadnu knjigu Prefekti na putu do moći. Ron naglas pročita s poleñine knjige:
"Studija o prefektima u Hogwartsu i njihovim potonjim karijera
~na, Pa, to zvuči fantastično.,." "Briši!" obrecne se Percy na nj,
"Percy je, naravski, strašno ambiciozan, on je već sve unaprijed isplanirao... on kani danas-sutra
postati ministar magije..." reče Ron Harryju i Hermioni ispod glasa kad su se rastali s Percyjem.
Nakon sat vremena zaputili su se do "Krasopisa i bugačice". Ali nisu samo oni krenuli u tu knjižaru.
Kad su joj se približili, ugledali su, na svoje veliko čudo, silnu gomilu što se gurala ispred ulaza ne
bi li upala unutra. Razlog im je za to otkrio velik transparent razapet na prozorima prvog kata:
GILDEROY LOCKHART potpisivat će ovdje svoju autobiografiju
