OSVETOLJUBIVI SNAPE
Te noći nitko nije spavao u Grvffindorskoj kuli. Svi su znali da se dvorac ponovo pretražuje
pa su ostali budni u društvenoj prostoriji i čekali da čuju je li Black uhvaćen. Profesorica
McGonaga,!! vratila se u zoru da im priopći daje Black opet umaknuo.
Kud su god išli toga dana, zapažali su znake pojačana nadzora. Vidjeli su profesora Flitvvicka
kako uči ulazna vrata da prepoznaju veliku sliku Siriusa Blacka. Filch je jurcao gore-dolje po
hodnicima i zatvarao gipsom sve, od tankih pukotina u zidovima do mišjih rupa. Sir Cadogan
dobio je otkaz. Portret su mu opet odnijeli na pusto od-morište na sedmom katu, a Debela
114
dama vratila se na svoje mjesto. Bila je stručno restaurirana, ali je i dalje bila neobično
nervozna, i pristala je vratiti se na posao samo pod uvjetom da joj osiguraju posebnu zaštitu.
U tu je svrhu unajmljena skupina otresitih trolova iz sigurnosne službe. Taje odbojna družina
patrolirala hodnikom, razgovarala roktavim glasovima i usporeñivala veličinu svojih toljaga.
Harry nije mogao a da ne primijeti daje kip jednooke vještice na trećem katu i dalje nečuvan i
da joj grba nije zagipsana. Činilo se da su Fred i George imali pravo kad su tvrdili da oni - a
sad i Harry, Ron i Hermiona -jedini znaju da se tu krije ulaz u tajni podzemni hodnik.
"Ne misliš li da bi trebalo to prijaviti?" priupita Harry Rona.
"Pa, znamo da on ne dolazi krozMedičarnicu", reče Ron. "Inače bismo već saznali daje netko
provalio u nju."
Harrvju je bilo drago što Ron tako misli. Kad bi se zatvorio otvor i na grbi jednooke vještice,
on ne bi više nikad mogao otići u Hogs-meade.
Ron se bio preko noći proslavio. Prvi put u životu ostali su učenici iskazivali više pažnje
njemu nego Harrvju, i bilo je jasno da on u
tome poprilično uživa. Iako je još bio ozbiljno potresen dogañajima te noći, vrlo je rado
pripovijedao svakome tko bi ga pitao što se doista dogodilo, popraćajući svoje kazivanje
obiljem pojedinosti.
"... Spavao sam kad sam čuo kako se nešto para, i pomislio sam, znate, da ja to sanjam. A
onda sam osjetio jak propuh... pa sam se probudio i vidio da mije jedna strana zastora na
krevetu odgrnuta... a kad sam se okrenuo... ugledao sam ga kako stoji nada mnom... kao
kostur, s velikom, masnom kosom... i drži u ruci velik, dugačak nož, od svojih trideset pet
centimetara... i gleda me, i ja njega gledam, a onda ja vrisnem i on zbriše."
"A zašto zapravo?" upitao je Ron Harrvja kad je otišla skupinica djevojčica s druge godine
koje su saslušale njegovo kazivanje. "Zašto je zbrisao?"
Harrv se to isto pitao. Zašto Black nije, kad je vidio da je nabasao na pogrešni krevet, ušutkao
Rona i potražio Harrvja? Black je prije dvanaest godina pokazao da se ne libi pobiti nedužne
ljude, a ovaj put se našao pred pet nenaoružanih dječaka, od kojih su četvorica spavala.
"Valjda je bio svjestan da bi se teško izvukao iz dvorca nakon što si ti digao dreku i probudio
ostale", zamišljeno će Harrv. "Morao bi sve učenike u školi pobiti da bi se mogao vratiti kroz
rupu u zidu... a onda bi se tek suočio s profesorima..."
Neville je bio u općoj nemilosti. Profesorica McGonagall bila je toliko bijesna na njega da mu
je zabranila svaki daljnji posjet Hogs-meadeu i izrekla strogu kaznu. Nitko mu više nije smio
odati lozinku za ulaz u kulu. Jadni Neville morao je svake večeri čekati pred društvenom
prostorijom da naiñe netko s kim će ući unutra. Dotle su ga trolovi iz sigurnosne službe
sumnjičavo motrili. Ipak, ni jedna od ovih kazni nije se mogla mjeriti s kaznom kojom gaje
kaznila njegova baka. Dva dana nakon Blackove provale u dvorac, poslala je Ne-villeu ono
najgore što je učenik u Hogwartsu mogao primiti za doručkom - urlojav.
Tog su jutra sove nagrnule u Veliku dvoranu noseći poštu kao i obično, a Neville se zagrcnuo
kad je velika kukuvija sletjela na stol pred njega, sa skrletnom omotnicom u kljunu. Harrv i
Ron, koji su sjedili sučelice njemu, odmah su pogodili daje ta pošiljka urlojav -Ron je
prethodne godine bio primio urlojav od majke.
"Bježi radije, Neville!" posavjetovao gaje Ron.
Nevilleu nije trebalo to dva puta reći. Zgrabio je omotnicu i, držeći je pred sobom kao bombu,
izjurio iz dvorane dok su mu se Slvtherini za svojim stolom grohotom smijali. Čuli su kako je
urlojav prasnuo u predvorju - glas Nevilleove bake, pojačan na magičan način sto puta od
obične jačine, urlao je nešto o tome kako je Neville osramotio svu obitelj.
Harry je osjećao tako snažnu samilost prema Nevilleu da nije u prvi mah zamijetio da je i on
dobio pismo. Hedviga ga je upozorila na njega kljucnuvši ga oštro po zapešću.
"Joj! O... hvala, Hedviga..."
115
Dok se Hedviga služila Nevilleovim kukuruznim pahuljicama, Harry je rasparao kuvertu. U
pisamcu koje je primio stajalo je:
Dragi Hany i Rone,
Kako bi bilo da popijete sa mnom čaj danas popodne oko šest? Doći ću po vas u dvorac.
Čekajte me u predvorju jerbo ne smijete sami van.
Pozdravlja vas
Hagrid
"Vjerojatno želi saznati sve o Blacku!" reče Ron.
I tako su u šest sati popodne Harry i Ron izašli iz Grvffindor-ske kule, trkom prošli mimo
trolova iz sigurnosne službe i sišli u predvorje.
Hagrid ih je čekao na ulazu.
"Znam, Hagride!" reče mu Ron. "Sigurno želiš saznati nešto više o onome što se dogodilo u
subotu u noći?"
"Već sam ja sazno sve o tome", reče Hagrid, otvori ulazna vrata i povede ih van.
"A, tako", izusti Ron pomalo razočarano.
Kad su ušli u Hagridovu brvnaru, najprije su ugledali Kljunosla-va kako leži na Hagridovu
poplunu od raznobojnih krpa. Velika krila držao je čvrsto sklopljena uz tijelo i sladio se
velikom porcijom mrtvih afričkih tvorova. Odvrativši pogled od tog neugodnog prizora, Harry
opazi golemo, krzneno, smeñe odijelo i groznu, žuto-naran-častu kravatu obješene na vratima
Hagridova ormara za odjeću.
"Što će ti to, Hagride?" upita ga Harry.
"Za saslušanje pred Odborom za uklanjanje opasnih stvorenja", odgovori Hagrid. "U petak.
Idem s njim u London. Rezervira sam dva mjesta u Moćnom autobusu..."
Harry osjeti ugriz savjesti. Potpuno je smetnuo s uma daje suñenje Kljunoslavu tako skoro, a
sudeći po nelagodnom izrazu na Ro-novu licu, zaboravio je na to i Ron. Zaboravili su i na
svoje obećanje da će pomoći Hagridu u pripremanju obrane Kljunoslava. Sve je to bila
potisnula u njihovim glavama pojava Vatrene munje.
Hagrid im natoči čaj i ponudi ih tanjurom kolačića s grožñicama, ali oni nisu bili tako ludi da
ih kušaju, jer su već dobro poznavali Hagridove kuharske sposobnosti.
"Moram nešto raspraviti s vama dvojicom", reče Hagrid sjedajući izmeñu njih neuobičajeno
ozbiljno.
"Što to?" upita ga Harry.
"Nešto o Hermioni", odgovori mu Hagrid.
"Što je s njom?" priupita ga Ron.
"U ozbiljnoj je krizi, eto staje. Poslije Božića je često navraćala k meni. Osamljena je. Prvo
niste razgovarali s njom zbog Vatrene munje, a sad zato jerbo je njezin mačak..."
"... požderao Šugonju!" Ijutito ubaci Ron.
"Zato jerbo joj se mačak ponio ko što se sve mačke ponašaju", tvrdokorno nastavi Hagrid.
"Višeput je, znate, plakala ovdi kod mene. Trenutno joj zbilja nije lako. Ako mene pitate,
mislim da sije natovarila previše briga na vrat, sa svim onim poslovima koje je preuzela na
sebe. Ipak je, vidite, našla vremena da mi pomogne oko obrane Kljunoslava... otkrila je neke
podatke koji će mi jako dobro doć... reklo bi se da sad imamo zbilja dobre izglede..."
"I mi smo ti, Hagride, morali pomoći... oprosti..." nespretno mu se ispriča Harry.
"Ništa ja vama ne zamjeram!" reče mu Hagrid odbacujući kretnjom ruke Harrvjevu ispriku.
"Sam Bog zna da si ti, Harry, imao pune ruke posla, vidio sam da treniraš u svako doba dana i
noći... al moram ti reć da sam mislio da ti je više stalo do prijatelja nego do metli i štakora.
Eto, to je sve."
Harry i Ron se u neprilici zgledaju.
"Sva se sirota izbezumila kad je Black tebe, Rone, skoro zaklo. Ona ima zbilja dobro srce, ta
116
naša Hermiona, a vas dvojica ne razgovarate s njom..."
"Ja bih opet razgovarao, samo kad bi se ona riješila onog svog mačka!" srdito će Ron. "Ali
ona ga još uvijek brani! Taj je mačak manijak, a nitko ne smije pred njom ni pisnuti protiv
njega!"
"E pa, sad, ljudi su katkad malo blesavi kad je riječ o njihovim kućnim ljubimcima", mudro će
Hagrid. Kljunoslav je iza njegovih leña upravo ispljunuo nekoliko koščica afričkog tvora na
Hagridov jastuk.
Do kraja posjeta razgovarali su još o poboljšanim izgledima Grvffindora da osvoje
metlobojski pokal. U devet sati Hagrid ih je otpratio opet do dvorca.
Kad su se Harry i Ron vratili u društvenu prostoriju, zatekli su u njoj veliku skupinu učenika
naguranu oko oglasne ploče.
"Sljedećeg vikenda ide se opet u Hogsmeade!" reče Ron, koji je istegnuo vrat iznad glava
ostalih i pročitao obavijest. "Što veliš na to?" tiho priupita Harrvja dok su sjedali za stol.
"E pa, Filch nije ništa poduzeo da zatvori ulaz u podzemni hodnik koji vodi do Medičarnice...
"još mu tiše odgovori Harry.
"Harry!" šapne mu nečiji glas na desno uho. Harry se trgne i okrene te ugleda Hermionu, koja
je sjedila za stolom iza njih. Napravila je bila otvor u zidu od knjiga iza kojeg je bila skrivena.
"Harry, ako opet odeš u Hogsmeade... reći ću profesorici McGonagall za onu mapu!" reče mu
Hermiona.
"Čuješ li možda i ti, Harry, nekoga da tu nešto govori?" zareži Ron ne gledajući Hermionu.
"Rone, kako mu možeš dopustiti da ide s tobom? Nakon onoga što je Sirius Black skoro
učinio tebi! Ozbiljno vam kažem da ću..."
"Sad bi čak htjela i da Harrvja isključe iz škole!" bijesno će Ron. "Zar nisi ove godine već
dosta štete napravila?"
Hermiona zausti da mu odgovori, ali se uto Krivonja tiho oglasi i skoči joj u krilo. Hermiona
prestrašeno pogleda izraz na Ronovu licu, uzme Krivonju u naručje i odjuri s njim prema
ženskim spavaonicama.
"I što onda veliš?" priupita Ron Harryja kao da uopće nije bilo prekida u njihovu razgovoru.
"Ma hajde, prošli put nisi ništa ni vidio. Nisi još ni kod Zonka bio!"
Harry pogleda oko sebe da se uvjeri da ih Hermiona ne može više čuti.
"Dobro!" odgovori. "Ali ovaj put ću ponijeti sa sobom čarobni plašt nevidljivosti."
U subotu ujutro Harry je ubacio u torbu čarobni plašt nevidljivosti, strpao Mapu za haranje u
džep i pošao s ostalima na doručak. Hermiona je neprestance bacala sumnjičave poglede na
njega za stolom, ali se on klonio njenih pogleda i potrudio da ga ona vidi kako se vraća uz
mramorne stube u predvorju dok su svi ostali odlazili do izlaznih vrata.
"Bok!" pozdravio je Harry Rona. "Vidimo se kad se vratiš."
Ron se naceri i namigne mu.
Harrj pohita do trećeg kata i izvadi u hodu Mapu za haranje iz džepa. Cučnuvši iza jednooke
vještice, izravna mapu. Na njoj se jedna točkica kretala prema njemu. Harry je bolje promotri.
Do nje je pisalo sićušnim slovima "NevilleLongbottom".
Harry brže-bolje izvadi čarobni štapić, prošapće "Dissendium!" i gurne torbu kroz rupu u
kipu, ali prije nego što se stigao i sam provući kroz nju, pojavi se iza ugla Neville.
"Harry! Zaboravio sam da ni ti ne ideš u Hogsmeade!"
"Zdravo, Neville!" pozdravi ga Harry odmičući se brže od kipa i spremajući mapu opet u
džep. "A što ćeš ti?"
"Ništa", slegne Neville ramenima. "Jesi li možda za jednu partiju eksplozivnog puc-puca?"
"Pa, ovaj... nisam trenutno... pošao sam baš u knjižnicu da napišem onu zadaću o vampirima
za Lupina..."
"Idem i ja s tobom!" veselo će Neville. "Nisam je ni ja još napisao!"
117
"Pa, ovaj... čekaj malo... ah, pa da, zaboravio sam da sam je sinoć napisao!"
"Sjajno, bar mi možeš pomoći!" reče mu Neville s tjeskobnim izrazom na okruglom licu. "Ja
uopće ne razumijem ono o češnjaku... moraju li ga oni pojesti ili..."
Neville ušuti otvorenih usta gledajući preko Harrvjeva ramena.
Ugledao je Snapea. Neville hitro ustukne za Harrvja.
"A što vas dvojica tu radite?" upita ih Snape zastajući i gledajući jednoga pa drugoga.
"Neobično mjesto za sastanak..."
Harry se ozbiljno uznemiri gledajući Snapea kako svojim crnim očima prelazi s jednog kraja
hodnika na drugi, pa na jednooku vješticu.
"Nismo se mi... ovdje sastali", reče Harry. "Samo smo se... sreli."
"Stvarno?" uzvikne Snape. "Vi, Potter, imate običaj da se pojavljujete na neočekivanim
mjestima, a malokad ste na njima sasvim slučajno... Predlažem vam obojici da se vratite u
Grvffindorsku kulu, gdje vam je i mjesto."
Harry i Neville udalje se bez riječi. Kad su zamicali za ugao, Harry se obazre i vidje Snapea
kako rukom pipa glavu jednookoj vještici i pomno je promatra.
Harry je uspio otresti se Nevillea pred Debelom damom rekavši mu kako glasi lozinka, a onda
ustvrdi daje u knjižnici zaboravio zadaću o vampirima i odjuri natrag. Čim se opet izgubio iz
vida trolo-vima iz sigurnosne službe, izvadi iz džepa mapu i prinese je očima.
Činilo se da na trećem katu nema ni žive duše. Pomno prouči mapu i odahne kad utvrdi daje
točkica označena imenom "Severus Snape" opet u svojoj sobi.
Odjuri natrag do jednooke vještice, otvori joj grbu, provuče se kroz rupu i otklizi do svoje
torbe na dnu" kamenog tobogana. Izbriše oznake na Mapi za haranje i odjuri dalje.
Potpuno sakriven u čarobnom plastu nevidljivosti, Harry je izašao pred Medičamicom na
sunce i gurnuo Rona u leña.
"Ja sam", promrmlja.
"Pa, gdje si dosad?" prosikće Ron.
"Snape me zadržao..."
Krenu obojica Glavnom ulicom.
"Gdje si sad?" šaptao je svakog časa Ron krajičkom usana. "Još si tu? Ovo je zbilja čudan
osjećaj..."
Svratili su zajedno u poštu. Ron se tobože raspitivao koliko bi stajala otprema pošiljke sovom
u Egipat, a Harry je dotle dobro razgledao prostoriju. Sove, njih najmanje tri stotine, sjedile su
na prečkama
i tiho hukale, od velike ušare pa sve do malih ćukova ("Samo za lokalnu dostavu"), koji
su bili toliko sitni da bi stali Harrvju u šaku.
Zatim su navratili k Zonku, gdje je bilo toliko učenika da je Harry morao dobro paziti da
nikog ne nagazi i izazove paniku. Bilo je tu stvarčica i predmeta za psine koji bi ispunili i
najfantastičnije snove Freda i Georgea. Harry je šaptom izdavao Ronu naloge i pružao mu
novčiće ispod plašta. Kad su otišli od Zonka, novčarke su im bile znatno lakše nego kad su
bili došli, ali su im zato džepovi bili prepuni smrdobombica, štuc-bombona, sapuna od žabljih
jaja i čajnih šalica koje grizu čovjeka za nos.
Vrijeme je bilo lijepo i pirkao je povjetarac pa nisu ni imali volje da gdjegod sjednu. Tako su
prošli pokraj Tri metle i uspeli se uz obronak do Vrištave daščare, gdje ima najviše duhova u
Velikoj Britaniji. Taj je lokal stajao malo po strani od sela i čak je i upol bijela dana djelovao
pomalo jezovito, sa svojim zakovanim prozorima i vlažnim vrtom zaraslim u korov.
"Čak i duhovi iz Hogwartsa zaziru od ovog mjesta", reče Ron dok su stajali naslonjeni na
ogradu i promatrali daščaru. "Pitao sam Skoro Bezglavog Nicka... on mi je tvrdio da ovdje
prebiva vrlo opasna banda. Nitko ne može unutra. Fred i George su, naravno, pokušali, ali su
svi ulazi zatvoreni i zapečaćeni..."
118
Harrvju je bilo vruće od penjanja i baš je pomislio da skine plašt na nekoliko minuta kadli
odnekud izbliza začuju glasove. Neki su se ljudi penjali prema kući s druge strane brijega.
Malo zatim pojavi se Malfoy, a odmah za njim i Crabbe i Goyle. Malfoy je upravo nešto
govorio:
"... očekujem svaki čas da mi otac sovom pošalje poruku. Morao je na saslušanje da ih
izvijesti o mojoj ruci... o tome kako se već tri mjeseca ne mogu služiti njome..."
Crabbe i Goyle se zasmijulje.
"Baš bih volio čuti onog velikog, kosmatog idiota kako se brani... 'On vam uopće nije opasan,
kad vam velim... taj je hipogrif već praktički mrtav...'"
Malfoy iznenada spazi Rona. Blijedo mu se lice razvuče u zloban cerek.
"A što ti, Weasley, tu radiš?"
Malfoy pogleda oronulu kuću iza Rona.
"Ti bi valjda volio ovdje stanovati, je li? Sanjaš o tome da imaš svoju sobu? Čuo sam da ti sva
familija spava u jednoj sobi... je li to istina?"
Harry uhvati odostraga Rona za pelerinu da ne skoči na Malfova.
"Prepusti ga samo meni", šapne Ronu na uho.
Bila je to više nego dobra prilika koju nije smio propustiti. Harry tiho obiñe Malfova, Crabbea
i Goylea i zagrabi punu šaku blata sa staze.
"Upravo smo razgovarali o tvom prijatelju Hagridu", reče Malfov Ronu. "Što li on sad govori
pred Odborom za uklanjanje opasnih stvorenja? Što misliš, hoće li se rasplakati kad njegovu
hi-pogrifu odsijeku..."
Pljus!
Malfovu se glava zanijela naprijed kad gaje odostraga pogodilo blato. Niz srebrnastoplavu
kosu odjednom poteče kal.
"Što je ovo?..."
Ron se morao uhvatiti za ogradu da ne padne od smijeha. Malfov, Crabbe i Goyle glupo su se
obrnuli na mjestu buljeći tupo oko sebe. Malfov je brisao kosu.
"Što je ovo? Tko je ovo učinio?"
"Ovdje zbilja sve vrvi od duhova, zar ne?" reče Ron kao da govori o vremenskim prilikama.
Crabbe i Goyle bili su uplašeni. Njihove nabrekle mišice nisu mogle ništa duhovima. Malfoy
je bjesomučno zurio oko sebe u pusti krajolik.
Harry se odšulja stazom do blatne mlake iz koje se širio smrad zelenog mulja.
Pljus!
Ovaj put su Crabbe i Goyle dobili svoju porciju. Goyle je bijesno skakutao na mjestu
pokušavajući ukloniti blato sa svojih sitnih, tupih očiju.
"To je eno odande doletjelo!" reče Malfoy otirući lice i buljeći u jednu točku na oko dva metra
lijevo od Harrvja.
Crabbe je pošao nasumce naprijed ispruženih dugih ruku kao zombi. Harry mu je izmicao,
dohvatio sa zemlje batinu i opalio njome Crabbea po leñima. Harry se presamitio od
bezglasnog smijeha
gledajući Crabbea kako izvodi neku vrstu piruete ne bi li ustanovio tko ga je to odalamio.
Kako je Ron bio jedina osoba koju je vidio pred sobom, krenuo je na njega, ali mu je Harry
podmetnuo nogu. Crabbe se spotakne i... svojom nožurdom ravnog tabana zahvati porub
Harrvjeva plašta. Harry osjeti kako gaje nešto povuklo nadolje, a onda i kako mu plašt pada s
lica.
Malfov je časkom buljio u njega.
"Uuuh!" prodere se upirući prstom u Harrvjevu glavu, a onda podvije rep i pobjegne glavom
bez obzira nizbrdo, a Crabbe i Goyle za njim.
Harry navuče plašt opet na glavu, ali nije više mogao spasiti stvar.
119
"Harry!" reče mu Ron i poñe nasumce prema njemu zdvojno gledajući ono mjesto gdje je
Harry nestao. "Bježi što prije odavde! Ako te Malfov prijavi... najbolje će biti da se što prije
vratiš u dvorac, požuri..."
"Do viñenja", dobaci mu Harry i bez riječi potrči stazom nizbrdo do Hogsmeadea.
Je li Malfov povjerovao svojim očima? Hoće li itko povjerovati Malfovu? Nitko nije znao za
čarobni plašt nevidljivosti - nitko osim Dumbledorea. Harrvju se skvrči želudac - Dumbledore
će točno znati što se dogodilo ako Malfov ikom išta kaže...
Trkom se vrati u Medičamicu i siñe niza stube u podrum, proñe kamenim podom i kroz vrata
u podu... svuče plašt, stavi ga pod pazuho i potrči podzemnim hodnikom što ga noge nose...
Malfov će ipak prije njega stići... koliko će mu vremena trebati da nañe kojeg profesora?
Teško dišući i osjećajući bol u slabinama, Harry nije usporio trk sve dok nije stigao do
kamenog tobogana. Morat će ovdje ostaviti plašt, jer bi ga plašt inače odao ako ga Malfov
otkuca kojem profesoru. Sakrije ga u mračni zakutak, a onda se počne penjati što je brže
mogao. Znojne su mu ruke klizile niz kamen. Dovukao se do unutrašnjosti vještičine grbe,
kucnuo štapićem po njoj, promolio glavu iz nje i izvukao se van. Grba se za njim opet
zatvorila, a baš kad je izašao iza kipa, začuo je kako se približavaju nečiji žurni koraci.
Bijaše to Snape. Približio se Harrvju hitrim korakom lepršajući pelerinom oko sebe, a onda
stane pred njim.
"Tako, dakle!" reče.
Na licu mu se ogledao suzdržani trijumf. Harry se pravio nevješt, potpuno svjestan znojna lica
i blatnih ruku, koje brže-bolje strpa u džep.
"Hodite, Potter, za mnom!" reče mu Snape.
Harry poñe za njim niza stube nastojeći u hodu obrisati ruke o unutarnju stranu pelerine a da
Snape to ne primijeti. Sišli su niza stube u bivšu tamnicu, a onda ušli u Snapeovu sobu.
Harry je do tada bio samo jedanput u toj sobi, a i tada je bio u veliku škripcu. Snape je odonda
pribavio još nekoliko odvratnih sluzavih stvorenja u staklenkama što su stajale na policama
iza njegova pisaćeg stola cakleći se na svjetlu od vatre i pojačavajući prijeteći dojam.
"Sjedite!" reče mu Snape.
Harry sjedne, a Snape ostane stajati.
"Gospodin Malfoy posjetio me maloprije i ispričao mi, Potter, neobičnu priču", nastavi Snape.
Harry je šutio.
"Kaže daje bio gore, kod Vrištave daščare, i daje tamo nabasao na Weasleyja... koji je
navodno bio sam."
Harry je i dalje šutio.
"Gospodin Malfoy tvrdi daje stajao i razgovarao s Weasleyjem kad gaje netko punom šakom
blata pogodio odostraga u glavu. Što mislite, kako se to moglo dogoditi?"
Harry je hinio iznenañenje. "Ne znam, gospodine profesore."
Snape je prodorno zurio u Harrvjeve oči. Bilo je to Harryju baš kao da netremice pilji u oči
hipogrifu. Svim se silama trudio da ne žmirne.
"A onda je gospodin Malfoy ugledao neobičnu prikazu. Znate li možda, Potter, što je to bilo?"
"Ne znam", odgovori Harry nedužno hineći radoznalost. "Bila je to, Potter, vaša glava, koja je
lebdjela u zraku." Nastane duga šutnja.
"Možda bi najbolje bilo da se obrati Madame Pomfrey", napokon će Harry. "Ako mu se
priviñaju takve stvari..."
"A što je to, Potter, vaša glava radila u Hogsmeadeu?" potiho će Snape. "Vaša se glava ne
smije pojaviti u Hogsmeadeu. Ni jednom dijelu vašeg tijela nije dopušteno da se pojavi u
Hogsmeadeu."
"Znam", reče Harry nastojeći da mu se na licu ne vidi ni osjećaj krivnje ni straha. "Rekao bih
da Malfoy ima haluci..."
120
"Nema Malfoy halucinacije", zareži Snape pa se sagne i podupre rukama o priručja Harrvjeve
stolice, te se unese Harrvju u lice. "Ako je vaša glava bila u Hogsmeadeu, onda vam je bilo i
čitavo tijelo."
"Ja sam u to vrijeme bio u Grvffindorskoj kuli", ustvrdi Harry. "Kao što ste mi vi..."
"A može li tko potvrditi te vaše riječi?"
Harry je šutio. Snapeove se tanke usne iskrive u grozan smiješak.
"Tako, dakle", produži on i uspravi se. "Svi se, od ministra magije nadolje, trude da zaštite
slavnog Harrvja Pottera od Siriusa Bla-cka. Ali slavni Harry Potter priznaje samo svoje
zakone. Neka se obični ljudi brinu za njegovu sigurnost! Slavni Harry Potter odlazi kamo
hoće ne misleći uopće na posljedice."
Harry je i dalje šutio. Snape je pokušavao izvući od njega istinu. Ali on neće ništa priznati.
Snape nema dokaza za svoje tvrdnje... bar zasad.
"Kako ste vi, Potter, samo slični svom ocu!" iznenada će Snape sijevajući očima. "I on je bio
nabusit preko svake mjere. Mislio je da je zbog ono malo talenta što gaje pokazivao na
metlobojskom terenu za glavu viši od nas ostalih. Šepirio se okolo sa svojim prijateljima i
obožavateljima... meñu vama dvojicom postoji nevjerojatna, jezovita sličnost."
"Nije se moj otacšepirio", reče Harry prije nego što se uspio svladati. "A ni ja se ne šepirim."
"Ni vaš otac nije mnogo držao do propisa", produži Snape iskorištavajući svoju prednost.
Suhonjavo mu lice bilo puno zlobe. "Propisi su vrijedili samo za obične smrtnike, a ne i za
osvajače me-tlobojskog pokala. Bio je toliko nadut..."
"Zavežite!"
Harry iznenada skoči na noge. Obuzeo gaje bijes kakav nije osjetio od one posljednje večeri u
Kalininu prilazu. Nije se obazirao na to što se Snape sav ukočio i što su mu crne oči opasno
sijevnule.
"Što ste mi to vi, Potter, rekli?"
"Rekao sam vam da ne govorite ništa o mom ocu!" prodere se Harry. "Ja znam istinu, jasno?
On je vama spasio život! Dumbledore mije to rekao! Vi sad uopće ne biste ovdje bili da nije
bilo mog oca!"
Snapeovo žućkasto lice poprimilo je boju kiselog mlijeka.
"A je li vam ravnatelj rekao u kakvim mije okolnostima vaš otac spasio život?" prošapće. "Ili
je možda smatrao da su te pojedinosti odviše neugodne za osjetljive uši predragog Pottera?"
Harry se ugrize za usnu. On nije znao što se uistinu dogodilo, ali nije htio to priznati. Ipak,
čini se daje Snape naslutio pravu istinu.
"Ne bih volio kad biste vi, Potter, otišli odavde s pogrešnom predodžbom o svom ocu", reče, a
lice mu se iskrivi od grozne grimase. "Da niste možda mislili da je to bio nekakav slavni
junački čin? Dopustite mi onda da vas ispravim - vaš neporočni otac i njegovi prijatelji
smislili su vrlo zabavnu šalu na moj račun, koja bi završila mojom smrću da se vaš otac nije u
posljednji čas uplašio. U onome što je on učinio nije bilo ni tračka junaštva. Spasio je svoju
kožu kao i moju. Da im je šala uspjela, on bi bio isključen iz škole u Hog-\vartsu."
Snape obnaži svoje nejednake, žućkaste zube.
"Ispraznite, Potter, sve džepove!" iznenada prosikće.
Harry se nije ni pomaknuo. U ušima mu je zaglušno damaralo.
"Ispraznite odmah sve džepove, inače idemo ravno k ravnatelju. Izvrnite ih, Potter!"
Sleñen od straha, Harry polako izvuče iz džepova vrećicu s predmetima za psine kupljene kod
Zonka i Mapu za haranje.
Snape dohvati Zonkovu vrećicu.
"To mije sve dao Ron", reče Harry ufajući se da će dobiti priliku da upozori Rona na opasnost
prije nego što Snape porazgovara s njim. "On mije... prošli put donio sve to iz Hogsmeadea..."
"Ma nemojte? I vi sve to odonda nosite u džepu? Zbilja ganutljivo... a što je ovo?"
121
Snape je uzeo u ruke mapu. Harry se svim silama trudio da zadrži miran izraz.
"Običan komad pergamenta", slegne ramenima.
Snape okrene pergament u rukama ne odvajajući očiju od Harrvja
"Onda vam zapravo i ne treba taj stari komad pergamenta?" priupita ga. "Kako bi bilo da ga ja
jednostavno... uništim?"
I pruži ruku prema vatri.
"Nemojte!" brže će Harry.
"A, tako!" opet će Snape uzdrhtalih nosnica. "Da nije možda i to dragocjeni dar od gospodina
Weasleyja? Ili da nije... nešto drugo? Možda pismo pisano nevidljivom tintom? Ili... upute
kako doći do Hogsmeadea a da se ne proñe pored dementora?"
Harry žmirne. Snape sijevne očima.
"Da vidimo, da vidimo..." promrmlja, izvadi iz džepa čarobni štapić i izravna mapu na
pisaćem stolu. "Odaj mi svoju tajnu!" reče i dodirne štapićem pergament.
Ništa se ne dogodi. Harry stisne šake ne bi li mu se prestale tresti.
"Pokaži se!" opet će Snape oštro kuckajući štapićem po mapi.
Na njoj se ništa ne pojavi. Harry je duboko disao ne bi li se umirio.
"Profesor Severus Snape, profesor ove škole, zapovijeda ti da mu odaš informaciju koju
kriješ!" reče Snape i lupne štapićem po mapi.
Na glatkoj površini mape pojave se riječi kao da ih ispisuje nečija nevidljiva ruka:
"G. Lunac pozdravlja profesora Snapea i moli ga da ne zabada svoj abnormalno dugi nos u
tuñe poslove!"
Snape se sledi. Harry je zurio, zgranut, u ispisanu poruku. Ali mapa nije na tome ostala. Ispod
poruke se pojave nove riječi:
"G. Parožak slaže se s g. Luncem i želi samo nadodati da je profesor Snape jedna odvratna
tipčina."
Bilo bi to smiješno da situacija nije bila tako ozbiljna. Uslijedile su još i druge riječi...
"G. Tihotap želi iskazati svoju zapanjenost kako je takav idiot uopće mogao postati profesor."
Harry, sav prestravljen, zažmiri. Kad je ponovo otvorio oči, na mapi je bila ispisana i
posljednja poruka.
"G. Crvorep želi profesoru Snapeu dobar dan i preporučuje tom Iji-gavcu da opere kosu."
Harry je samo čekao da padne udarac.
'Tako, dakle..." tiho će Snape. "Sad ćemo odmah istražiti tu stvar..."
Pa priñe vatri, zagrabi šakom nekakav sjajan prašak iz staklenke na okviru kamina i baci ga u
oganj.
"Lupin!" obrati se vatri. "Htio bih porazgovarati s vama!"
Harrvje zaprepašteno zurio u vatru. U njoj se pojavi jedna velika prilika munjevito se vrteći.
Nakon nekoliko sekunda iskobelja se iz vatre profesor Lupin otresajući pepeo sa svoje
ofucane pelerine.
"Zvali ste me, Severuse?" blago priupita kolegu.
"Svakako", odgovori Snape vraćajući se do pisaćeg stola lica iskrivljena od bijesa. "Upravo
sam od Pottera zatražio da isprazni džepove. I evo što mu je bilo u džepu."
Pa pokaže na pergament na kojem su se još caklile riječi gospode Lunca, Crvorepa, Tihotapa i
Paroška. Na Lupinovu se licu pojavi čudan, zatvoren izraz.
"Pa?" upita ga Snape.
Lupin je i dalje zurio u mapu. Harry je stekao dojam da Lupin grozničavo razmišlja.
"Pa?" ponovi Snape. "Ovaj je pergament očito pun crne magije. A to ipak, Lupin, spada u vaš
djelokrug. Što mislite, kako je Potter došao do tako nečega?"
Lupin digne pogled i samo zirne na Harrvja upozoravajući ga neka mu ne upada u riječ.
"Pun crne magije?" blago ponovi. "Stvarno, Severuse, tako mislite? Meni se pak čini daje to
122
običan komad pergamenta koji vrijeña svakoga tko ga pokuša pročitati. Djetinjasto, ali neće
biti da je opasno! Ja bih rekao da je Harry to kupio u nekoj prodavaonici predmeta za psine..."
"Je li?" izusti Snape. Čeljust mu se ukočila od gnjeva. "Vi mislite da su mu u takvom dućanu
mogli prodati tako nešto? Ne mislite da je on to možda dobio izravno od samih proizvoñača?"
Harrvju nije bilo jasno o čemu to Snape govori. A nije očito ni Lupinu.
"Mislite na gospodina Crvorepa ili nekog drugog od njih?" reče Lupin. "Harry, poznajete li vi
koga od njih?"
"Ne poznajem", brzo odgovori Harry.
"Vidite li, Severuse?" reče Lupin obraćajući se iznova Snapeu. "Ja bih rekao daje to kupljeno
kod Zonka..."
Baš u taj čas upadne bez daha u sobu Ron i zaustavi se pred samim Snapeovim pisaćim
stolom. Držao se rukom za prsa i nastojao što prije nešto kazati.
"Ja sam... ono... dao... Harryju", jedva protisne. "Kupio... sam... to... davno... kod... Zonka..."
"Eto vidite!" reče Lupin i pljesne rukama gledajući veselo oko sebe. "Čini mi se da smo sad
sve izveli načistac! Severuse, ja bih ovo uzeo sa sobom, mogu li?" I smota mapu i spremi je u
njedra. "Harry, Rone, hodite sa mnom, moram načas porazgovarati s vama o onom sastavku o
vampirima. Oprostite, Severuse!"
Kad su izlazili iz Snapeove sobe, Harry se nije usuñivao pogledati Snapea. On, Ron i Lupin
nisu progovorili ni riječi sve dok nisu stigli u predvorje. Tada se Harry obrati Lupinu:
"Gospodine profesore, ja..."
"Ne želim slušati nikakva objašnjenja", presiječe ga Lupin u riječi. Obazrevši se po praznom
predvorju, snizi glas: "Ja slučajno znam da je gospodin Filch prije više godina zaplijenio ovu
mapu. Da, ja znam da je to mapa", produži pred zapanjenim Harrvjem i Ronom. "Ne zanima
me kako si ti došao do nje. Ipak se ne mogu načuditi da je nisi predao, pogotovo nakon onoga
što se dogodilo kad je jedan učenik izgubio važne informacije o dvorcu. I neću ti, Harry,
vratiti mapu."
Harry je to i očekivao. Bio je toliko željan daljnjih objašnjenja da nije ni riječi prigovorio.
"A zašto je Snape mislio da sam ja mapu dobio od samih proizvoñača?"
"Zato..." neodlučno će Lupin. "Zato što bi te ti proizvoñači mogli namamiti da izañeš iz škole.
Njima bi to bilo strašno zabavno."
"Apoznajete li ih vi?" upita ga Harry, na koga su profesorove riječi ostavile snažan dojam.
"Upoznali smo se", kratko odgovori Lupin gledajući Harrvja ozbiljnije nego ikad. "I ne očekuj
od mene, Harry, da te ikad više ovako izvlačim iz neprilika. Ne mogu te ja prisiliti da ozbiljno
shvatiš Siriusa Blacka, ali mislio sam da će ono što si čuo kad su ti se de-mentori približili
više djelovati na tebe. Tvoji su roditelji, Harry, žrtvovali svoje živote da ti ostaneš živ. Slabo
si im se odužio stavljajući njihovu žrtvu na kocku radi vrećice magičnih predmeta za psine."
I Lupin ode dalje. Harry se osjećao gore nego što se osjećao i u jednom trenutku u Snapeovoj
sobi. Polako se s Ronom uspne uz mramorne stube. Dok su prolazili pokraj jednooke vještice,
Harry
se sjeti čarobnog plašta nevidljivosti, koji je još ležao ondje unutra, ali se nije usuñivao otići
po njega.
"Ja sam svemu tomu kriv", nenadano će Ron. "Ja sam te nagovorio da poñeš u Hogsmeade.
Lupin ima pravo, bilo je to glupo, nismo to smjeli učiniti..."
Ušuti. Došli su do hodnika kojim su patrolirali trolovi iz službe osiguranja, a u susret im je
dolazila Hermiona. Harrvju je bio dovoljan jedan pogled na njeno lice pa da shvati da je ona
već čula što se dogodilo. Srce mu siñe u pete - da nije već sve ispričala profesorici
McGonagall? Ona zastane pred njima, a Ron joj osorno dobaci:
"Došla si uživati u svojoj zluradosti? Ili da nas nisi možda prijavila?"
"Nisam", odgovori mu Hermiona. Držala je u rukama pismo a usne su joj drhtale. "Samo sam
123
mislila da vam moram javiti... Hagrid je izgubio parnicu i Kljunoslav će biti smaknut."
