GLAVA ČETRNAESTA
"Imaii smo dakle pravo, riječ je o kamenu mudraca, i Snapc nastoji prisiliti Quirrella da mu pomogne da
dotle do njega. Pitao ga je zna li možda kako bi se moglo proći pokraj Bundija... i rekao je ne-Štoo
Ouirrellovu 'hokus-pokusu'... rekao bih da kamen ne čuva samo Bundi nego vjerojatno i masa čarolija, i da
Ouirrell mora pronaći neke čini protiv crne magije kako bi se Snape mogao probili..."
"Ti onda misliš daje kamen na sigurnom mjestu samo dok Snape ne slomi Ouirrella?" zabrinuto ga upita
Hermiona.
"Do utorka će kamen nestati", ustvrdi Ron.
NORBERT- NORVEŠKI KU KUD RILO
Ouirrell je, međutim, vjerojatno bio ipak čvršći nego što su oni mislili. U sljedećim tjednima činilo se da je
sve bijedi i mršaviji, ali se ne bi reklo daje popustio.
Kad god bi prolazili pokraj hodnika na trećem katu, Harry, Ron i Hermiona prislanjali su uši na vrata da
provjere da li Bundi još unutra reži. Snape se motao okolo mrzovoljno kao i obično, što je jamačno značilo
da je kamen još na sigurnom mjestu. Kad god bi Harry tih dana susreo Ouirrella, nastojao gaje smiješkom
ohrabriti, a Ron je počeo koriti one koji su se rugali Ouirrellovu mucanju.
Hermiona je ipak imala na umu nešto više od kamena mudraca. Ona je razradila vremenski raspored za
utvrđivanje školskog gradiva i počela raznobojnim olovkama potertavati bilješke s predavanja. Harry i Ron
ne bi imali ništa protiv toga, da ona nije neprestano i njih gnjavila da to isto učine.
"Hermiona, ima još čitava vječnost do ispita."
"Deset tjedana", odbrusi im ona. "To nije vječnost, za Nicolasa Flamela to je tek jedna sekunda."
"Ali mi nemamo šest stotina godina", podsjeti je Ron. "Uostalom, što imaš ti utvrđivati gradivo kad već sve
znaš?"
"Zašto utvrđujem gradivo? Pa, jeste li vi poludjeli? Je li vama jasno da moramo položiti te ispite ako želimo
prijeći na drugu godinu? Ti su ispiti neobično važni, trebalo je da se još prije mjesec dana počnem spremati
za njih, ne znam Što mije bilo..."
Na žalost, činilo se da i profesori prosuđuju slično kao ona. Toliko su ih zatrpavali domaćim zadaćama da im
uskrsni blagdani nisu ni izdaleka bili tako ugodni kao božični. Bilo je teško opustiti se kad je
Hermiona uz njih nabrajala dvanaest načina uporabe zmajevske krvi ili vježbala pokrete čarobnim štapićem.
Stenjući i zijevajući, Harry i Ron provodili su veći dio slobodnog vremena s njom u knjižnici nastojeći
svladati sve dodatne zadatke.
"Ja ovo nikad neću upamtiti!" planuo je Ron jednog popodneva, odložio pero na stol i Čeznutljivo se
zagledao kroz prozor knjižnice. Bijaše to prvi uistinu lijep dan u posljednjih nekoliko mjeseci. Nebo je bilo
vedro i plavo kao različak, a u zraku se osjećao dah ljeta.
Harry, koji je u knjizi Sto čarobnih trava i gljiva upravo tražio 'jasenak', nije digao pogled sve dok Ron nije
rekao: "Hagride! Što ćeš ti u knjižnici?"
Hagrid, koji u svom ogrtaču od krtičjeg krzna nikako nije pristajao u tu sredinu, dovukao se do njih držeći
nešto u ruci iza leđa.
"Onako, samo gledam", odgovori nesigurnim glasom, čime je odmah probudio njihovu radoznalost. "A šta
vas troje smjerate?" Odjednom ih nepovjerljivo pogleda. "Ne tražite valjda još Nicolasa Flamela?"
"Ah, već smo poodavno otkrili tko je on", važno odgovori Ron. "A znamo i što onaj pas tamo čuva, kamen
mu..."
"Pssstf" Hagrid se obazre da vidi ne sluša li ih tkogod. "Nemojte sad o tome zijat, šta vam je?"
"Zapravo smo te htjeli nešto priupitati", reče Harry. "Recimo, što još osim Bundija Čuva taj kamen?..."
"PSSST!" opet će Hagrid. "Čujte... dođite poslije k meni, al pazite, ja vam ništa ne obećavam da ću vam red
Samo nemojte o tome br-bljat ovdi, učenici ne smiju o tome ništa znat. Mislit će još da sam vamja toreko..."
"Dobro, onda, do viđenja", reče mu Harry.
Hagrid ode dalje, stružući nogama po podu.
"A Stoje ono skrivao iza leda?" zamišljeno ih priupita Hermiona.
"Misliš da je to nešto u vezi s kamenom?"
"Idem baš pogledati u kojem je dijelu knjižnice bio", reče Ron, komu je dodijalo učenje. Nakon minute-dvije
vrati se s naramkom knjiga koje baci na stol.
"Zmajevi" Šapne. "Hagrid je tražio knjige o zmajevima! Pogledajte samo ove naslove: Vrste zmajeva u
Velikoj Britaniji i Irskoj, Od jajeta do pakla, Priručnik za vlasnike zmajeva. "
"Hagrid je oduvijek želio imati zmaja. Rekao mije to prvog dana kad smo se upoznali", reče Harry.
"Ali to je protuzakonito", napomene Ron. "Uzgoj je zmajeva zabranjen Čarobnjačkom konvencijom iz .
godine, to je bar opće-poznato. Bilo bi teško spriječiti bezjake da nas otkriju kad bismo u vrtu iza kuće držali
zmajeve. Uostalom, zmajeve ne možeš pripitomiti, suviše su opasni. Da ste samo vidjeli kakve je opekotine
zadobio Charlie od divljih zmajeva u Rumunjskoj!"
"Ali u Britaniji nema divljih zmajeva?" priupita ga Harry.
"Kako ih ne bi bilo", odgovori Ron. "Postoje obični velški zeleni i hebridski crni. Mogu vam reći da
Ministarstvo magije ima grdnih muka da to prikrije. Naši moraju neprestano ćarati bezjake koji su otkrili
zmajeve da zaborave na njih."
"Ama, što to, zaboga, Hagrid smjera?" priupita Hermiona.
Kad su nakon sat vremena pokucali na vrata lovočuvarcve kolibe, začudili su se što su na prozorima
navučeni zastori. Hagrid je viknuo: "Ko je to?" prije nego što ih je pustio unutra i onda brže-bolje opet
zatvorio vrata za njima.
Unutra je bilo zagušljivo od vrućine. Premda je bio topao dan, u kaminu je gorjela vatra. Hagrid im je skuhao
čaj i ponudio ih sendvičima s mesom od zerdava, ali su ih oni odbili.
"I tako... tjeli ste me nešto pitat?"
"Da", potvrdi Harry. Nije bilo smisla okolišati. "Pitali smo se bi li nam mogao reći Što još osim Bundija čuva
kamen mudraca?"
Hagrid se namršti.
"Dabome da ne mogu", odgovori. "Pod broj jedan, to ni ja ne znam. Pod broj dva, vi ionako već previše toga
znate, pa vam ne bi reko ni kad bi znao. Postoji valjan razlog zastoje taj kamen tu. Skoro su ga ukrali iz
Gringottsa... valjda ste već i sami na to nadoŠli? Ne ide mi u glavu ni kako ste saznali za Bundija?"
"Ma daj, Hagride, ti nam možda to ne želiš reći, ali to sigurno dobro znaš, jer znaš sve što se ovdje događa",
reče mu Hermiona toplim, laskavim glasom. Hagridu zadrhti brada. Opaze da se smješka. "Nas jedino
zanima tko je zapravo organizirao to čuvanje", nastavi Hermiona. "Zanima nas u koga je Dumbledore, osim u
tebe, imao toliko povjerenja da ga je zamolio za pomoć?"
Hagrid se na te riječi sav nadme. Harry i Ron zadovoljno pogledaju Hermionu.
"Pa, sad, mislim da bi vam to ipak mogo reć... da vidimo... Bundija je on posudio od mene... a neki su
profesori bacili čini... profesorica Sprout... profesor Flihvick... profesorica McGonagall..." nabrajao je redom
na prste. "Profesor Ouirrell.,. a nešto je, dabome, napravio i sam Dumbledore. Čekajte malo, još sam nekog
zaboravio? Ah, da, profesora Snapea."
"Snapea?"
"Aha... valjda ne sumljate više u njeg? Vidite, Snape je pomogo u čuvanju kamena, pa neće bit da bi ga tjeo
ukrast!"
Harry je znao da Ron i Hermiona misle isto što i on. Ako je i Snape sudjelovao u čuvanju kamena, onda mu
nije bilo teško doznati kako ga ostali profesori čuvaju. Vjerojatno zna sve o tome... osim, čini se, Quirrellovu
Čaroliju, i kako da prođe pokraj Bundija.
"Ti valjda jedini, Hagride, znaš kako se može proći pokraj Bundija?" napeto ga priupita Harry. "I to ne bi
valjda nikom otkrio? Čak ni jednom od profesora?"
"To ne znade niko živ izim Dumbledorea i mene", ponosno će Hagrid.
"E pa, i to je nešto", promrmlja Harry prijateljima. "Hagride, možeš li malo otvoriti prozor? Ja ću se ovdje
živ skuhati."
"Ne mogu, Harry, žao mije", odvrati Hagrid. Harry opazi kako je Hagrid zirnuo na vatru. I Harry pogleda na
tu stranu.
"Hagride... Što ti je to?"
Ali već je znao što je to. Usred vatre, ispod kotlića, nalazilo se golemo, crno jaje.
"Ah", izusti Hagrid nervozno mrseći bradu. "To je... ovaj..." "Otkud ti to, Hagride?" upita ga Ron i čučne uz
vatru da bolje
promotri jaje. "To si morao skupo platiti."
"Dobio sam ga na kartama", odgovori Hagrid. "Sinoć. Bio sam
dolje u selu da nešto popijem, pa sam se s nekim neznancem i pokarto.
AJ, da vam pravo kažem, mislim da je njemu bilo i drago da ga se
riješi."
"Ama, što ćeš s tim zmajem kad se izleže?" upita ga Hermiona. "Ma čito sam ja nešto o tome", reče Hagrid i
izvuče ispod jastuka nekakvu knjižurinu. "Ovo sam posudio u knjižnici... Uzgoj zmajeva
za zabavu i korist... malo je zastarjela stvar, dabome, al se tu može svašta nać. Jaje treba držat u vatri jer ga
mater grije svojim dahom, a kad se izleže, treba ga svakih pol sata ranit kantom konjaka pomiješanog sa
pilećom krvlju. I pogledajte ovo ovdi... ovako se mogu prepoznat različita jaja... ovo što ja imadem, to je
norveški kukudrilo. To vam je rijetka vrst zmaja."
Iako se činilo daje vrlo zadovoljan sobom, Hermiona nije bila zadovoljna.
"Hagride, pa ti ovdje živiš u drvenjari", reče mu. Ali Hagrid je nije slušao. Veselo je nešto pjevušio
podjarujući vatru.
Sad su imali još jednu brigu više-što će biti sHagridom ako itko dozna da u svojoj kolibi skriva zakonski
zabranjenog zmaja?
"Da mije znati kako je to živjeti u miru božjem", uzdahne Ron. Iz večeri u večer mučio ih je sve veći broj
domaćih zadaća. Hermiona je sad i njima dvojici izradila vremenski raspored za utvrđivanje gradiva. Njih je
to izluđivalo.
A onda je jednog jutra, za doručkom, Hedviga donijela Harryju još jednu poruku od Hagrida. U njoj su
stajale samo dvije riječi:
Leže se.
Ron je htio izostati sa sata Travarstva i odmah skoknuti do Hag-ridove kolibe, ali Hermiona nije htjela ni
Čuti za to.
"Hermiona, koliko ćemo puta u životu moći vidjeti zmaja kako se leže?"
"Moramo ići na predavanja, inače ćemo imati neprilika, a to nije još ništa prema onome u što će se uvaliti
Hagrid kad netko prokuži što on radi..."
"Ma daj prestani!" šapne joj Harry.
Malfoy je u blizini stajao kao ukopan osluškujući. Što je od njihova razgovora čuo? Harryju se nije ni
najmanje sviđao izraz na njegovu licu.
Ron i Hermiona prepirali su se za sve vrijeme dok su išli na Tra-varstvo. Na kraju je Hermiona pristala da za
vrijeme jutarnjeg odmora svi skupa trknu do Hagrida. Kad je na kraju sata zazvonilo zvono u dvorcu, sve je
troje bacilo svoje lopatice za vađenje bilja i
pohrlilo preko dvorišta do Zabranjene šume. Hagrid ih je dočekao sav zajapuren i uzbuđen. "Samo što se nije
izlego!"
Uvede ih u kolibu. Jaje je ležalo na stolu. Na više je mjesta bilo popucalo. U jajetu se nešto micalo i čulo se
nekakvo čudno puckctanje. Svi su prikučili stolice stolu i promatrali jaje suzdržana daha. Odjednom začuju
nekakvo grebenje i jaje se rastvori. Mali zmaj ispadne na stol. Nije bio baš zgodan. Harry pomisli da izgleda
kao zgužvani crni kišobran. Bodljikava krila bila su mu velika prema mršavu, kao ugljen crnu tijelu. Imao je
dugačku njušku širokih nozdrva, začetke rogova i izbuljene, narančaste oči.
Kihnuo je. Dvije-tri iskre vrcnu mu iz gubice. "Zar nije lijep?" promrmlja Hagrid i ispruži ruku da pogladi
zmaja po glavi. Zmaj se okomi na njegove prste i iskesi šiljaste očnjake. "Bože dragi, gle, pa on več pozna
svoju mamicu!" usklikne Hagrid. "Hagridc," obrati mu se Hermiona, "koliko brzo zapravo rastu ta norveška
kukudrila?"
Hagrid zausti da joj odgovori, ali iznenada problijedi kao krpa, skoči na noge i trkne do prozora. "Što ti je?"
"Neko je zavirio unutra kroz zavjese... neki klinac... eno ga bježi natrag u školu."
Harry jurne do vrata i pogleda van. Čak i s te udaljenosti prepozna bjegunca.
Malfov je vidio zmaja.
Harry, Ron i Hermiona bili su sljedećeg tjedna vrlo nervozni zbog smiješka stoje Malfovu neprestano titrao
na licu. Veći su dio slobodnog vremena provodili u Hagridovoj zamračenoj kolibi nastojeći ga urazumiti.
"Ma daj ga radije pusti", nagovarao ga je Harry, "Oslobodi ga!" "Ne mogu", odgovori mu Hagrid. "Još je
premali. Krepo bi." Pogledaju zmaja. Za svega tjedan dana postao je tri puta duži nego stoje bio. Iz nozdrva
mu je stalno izbijao dim. Hagrid je bio toliko zaokupljen njime da uopće nije obavljao svoje lovočuvarske
poslove. Po podu su ležale razbacane prazne boce konjaka i pileće perje.
"Odlučio sam ga prozvat Norbert", reče Hagrid gledajući zmaja zamagljenim pogledom. "Sad me već stvarno
pozna. Pazite! Nor-berte! Norberte! Di ti je mamica?"
"Njemu nisu sve ovce na broju", šapne Ron Harryju na uho.
"Hagride," glasno će Harry, "ako ga zadržiš još dva tjedna, Norbert će ti prerasti kuću. A Malfov bi te mogao
svakog časa prijaviti Dumbledoreu."
Hagrid se ugrize za usnu.
"Ja... ja znadem da ga ne mogu dovijeka držat kod sebe, al ne mogu ga ni samo tako izbacit iz kuće, zbilja ne
mogu."
Harry se iznenada obrati Ronu:
"Charlie!"
"Ni tebi nisu sve na broju", odvrati Ron. "Ja sam Ron, sjećaš se valjda?"
"Ma ne... mislim na Charlieja, na tvog brata Charlieja, u Rumunjskoj, gdje proučava zmajeve. Mogli bismo
Norberta poslati njemu. Charlie bi se mogao pobrinuti za njega i onda ga pustiti u divljinu."
"Sjajno!" usklikne Ron. "Što ti, Hagride, veliš na to?"
Na kraju se Hagrid složio da bi mogli Charlieju poslati sovu da ga pitaju za mišljenje.
Sljedeći se tjedan dozlaboga otegao. U srijedu navečer sjedili su Hermiona i Harry sami u društvenoj
prostoriji dugo nakon što su svi ostali otišli na počinak. Sat je upravo odbio ponoć kad se otvori rupa u zidu
ispod portreta. Ron zbaci sa sebe Harryjev Čarobni plašt nevidljivosti, pa se pojavi pred njima. Vratio se iz
Hagridove kolibe, gdje je pomogao Hagridu nahraniti Norberta, koji je sad žderao crknute štakore na košare.
"Ugrizao me!" reče i pokaže im šaku omotanu krvavim rupčićem. "Najmanje tjedan dana neću moći držati
pero u ruci. Taj je zmaj stvarno najužasnija zvijer koju sam ikad vidio, a Hagrid se ponaša prema njemu kao
da je to nekakav slatki mali zeko. Kad me ugrizao, Hagrid me još prekorio da sam ga uplašio. A kad sam
odlazio, pjevao mu je uspavanku."
Netko pokuca na prozor u mraku.
Rowling
"To je Hedviga!" reĆe Harry i pohrli da pusti sovu u sobu. "Si-gumo nam nosi Charliejev odgovor!"
Sve troje zbiju glave da zajedno pročitaju pismo.
Dragi Rone!
Kako si? Hvala na pismu - vrlo bih rado preuzeo to norveško ku-kudrilo, ali će ga biti teško dopremiti
ovamo. Mislim da bi najbolje bilo da mi ga pošaljete po nekim mojim prijateljima koji mi sljedećeg tjedna
dolaze u posjet. Nevolja je samo u tome što ih nitko ne smije vidjeti da nose zakonski zabranjenog zmaja.
Možete U prenijeti kukudrila na najviši toranj dvorca u subotu u ponoć? Tamo bi se moji prijatelji mogli
sastati s vama i ponijeli ga sobom dok je još mrak.
Odgovori mi što prije.
Voli te Charlie Svi se troje zgledaju.
"Imamo Čarobni plašt nevidljivosti", reče Harry. "Tu ne bi smjelo biti problema... ja mislim da je plašt
dovoljno velik za nas dvojicu i Norbcrta."
To što su se oboje odmah složili s njegovim prijedlogom bio je znak daje za njima bio doista užasan tjedan
dana.
Ali je uto iskrsnula nova zapreka. Sutradan ujutro Ronu je ugrizena šaka tako natekla daje bila dvaput veća
nego inače. On nije bio načisto bi li se smio obratiti Madame Pomfrev - neće li ona možda prepoznati
zmajevski ugriz? Ali popodne nije bilo druge. Rana je poprimila ružnu nijansu zelene boje. Očito su
Norbertovi očnjaci bili otrovni.
Harry i Hermiona odjurili su na izmaku dana u bolničko krilo i zatekli Rona u krevetu u strašnom stanju.
"Nije mi samo šaka problem," Šapnuo im je, "iako se osjećam kao da će mi otpasti. Malfov je rekao Madame
Pomfrey da želi posuditi od mene jednu knjigu, pa ga je ona pustila k meni, a on mi se onda narugao do mile
volje. Stalno mi je prijetio da će joj reći što me je uistinu ugrizlo... ja sam njoj rekao da me ugrizao pas, ali
mislim da mi ne vjeruje... a sve to on radi zato što sam ga izlemao na tekmi."
Harry i Hermiona nastojali su umiriti Rona.
"Ma sve će to proći do subote u ponoć", reče mu Hermiona, ali to nipošto ne umiri Rona. Naprotiv, uspravi
se u krevetu i oblije ga znoj.
"Do subote u ponoć!" izusti promuklim glasom. "Ma ne... ma ne... sad sam se tek sjetio... Charliejevo je
pismo bilo u onoj knjizi koju sam posudio Malfovu. Sad on točno zna na koji se način kanimo osloboditi
Norberta."
Harry i Hermiona nisu imali prilike odgovoriti mu. U torn je trenu u sobu ušla Madame Pomfrev i otjerala ih
rekavši im da se Ron mora dobro naspavati.
"Prekasno je da mijenjamo plan", reče Harry Herrnioni. "Nemamo više kad poslati Charlieju još jednu sovu,
a ovo nam je možda jedina šansa da se riješimo Norbcrta. Moramo prihvatiti rizik. Osim toga, imamo plašt o
kojem Malfov ništa ne zna."
Kad su otišli do Hagrida, on je porazgovarao s njima kroz prozor, dok je njegov pas Očnjak sjedio vani sa
zamotanim repom.
"Ne mogu vas pustit unutra", reče im bez daha. "Norbert je u nezgodnoj fazi, ali ću ja već s njim izać na
kraj."
Kad su mu rekli za Charliejevo pismo, navrle su mu suze na oči, ali je to možda bilo i zato što ga je Norbert
baš u tom času ugrizao za nogu.
"Uuuh! Ma nije to ništa, ugrizo me samo za čizmu... igro bi se on sa mnom... ipak je on tek beba."
Beba tresne repom o zid tako da zazveče prozori. Harry i Hermiona vrate se u dvorac priželjkujući da subota
Što prije dođe.
Kad je došlo vrijeme da se Hagrid oprosti s Norbertom, bilo bi im ga možda i žao da nisu bili onako zabrinuti
zbog onoga Što moraju učiniti. Bijaše vrlo mračna, oblačna noć i malo su kasno stigli u Hag-ridovu kolibu,
jer su morali pričekati da im se u predvorju skloni s puta Peeves, koji je trenirao tenis udarajući loptu o zid.
Hagrid je bio spremio Norberta u veliku košaru.
"Metnuo sam mu puno štakora i nešto konjaka za put", reče im prigušenim glasom. "I ubacio sam mu i
njegova medu da se poigra ako mu bude dosadno."
Iz košare su dopirali čudni zvuči po kojima je Harry zaključio da je Norbert otkinuo medi glavu.
Harry Potter i kamen mudraca
"Pa-pa, Norberte!" zajeca Hagrid kad Harry i Hermiona pokriju košaru plaŠtem, pa se i sami zavuku pod
njega. "Tvoja te mamica neće nikad, nikad zaboravit!"
Poslije im uopće nije bilo jasno kako su uspjeli odnijeti košaru do dvorca. Ponoć se bližila dok su nosili
Norberta uz mramorne stube do predvorja i po mračnim hodnicima. Popeli su se zatim uz još jedne stube, pa
još jedne... nije im mnogo pomogao ni prečac koji je Harry poznavao.
"Još samo malo!" reče Harry bez daha kad su stigli do ispod najvišeg tornja.
Tada se iznenada pred njima nešto uskomeša tako da malne ispuste košaru iz ruku. Smetnuvši s uma da su
nevidljivi, sklone se s košarom u sjenu i zagledaju se u obrise dviju osoba koje su se natezale među sobom na
udaljenosti od tri-četiri metra. Upali se svjetiljka.
Profesorica McGonagall, s mrežom za kosu na glavi i u kućnoj haljini s kariranim uzorkom, potezala je
Malfova za uho.
"Kazna!" vikala je na njega. "I dvadeset bodova manje za Slvtfie-rine! Kako se usuđujete lunjati okolo usred
noći..."
"Ali, gospođo profesor, morate me shvatiti, dolazi Harry Pot-ter... sa zmajem!"
"Kakve to gluposti govorite! Kako se usuđujete tako lagati! Hajdemo... još ću ja i s profesorom Snapcom
porazgovarati o vama, Malfove!"
Nakon toga je uspon uza strme zavojite stube do vrha tornja bio prava igrarija. Tek kad su stupili na svježi
noćni zrak, zbacili su sa sebe plašt, sretni što opet mogu slobodno disati. Hermiona Čak i zapleše step.
"Malfov je kažnjen! Najradije bih zapjevala!"
"Radije nemoj", zamoli je Harry.
Čekali su smijući se na Malfovev račun, a Norbert je dotle mlatio repom u košari. Nakon desetak minuta iz
mraka se strmoglave prema njima četiri metle.
Charliejevi su prijatelji bili pravi veseljaci. Pokazali su Harryju i Hermioni konjsku opremu koju su sami
izradili kako bi mogli zajedno nositi Norberta. Sva su se četvorica upregla u tu opremu da nose Norberta
između sebe, a onda su se Harry i Hermiona rukovali s njima i od srca im zahvalili na pomoći.
Napokon je Norbert poletio... odletio... i nestao.
Dok su se vraćali niza zavojite stube, srca su im bila isto tako laka kao i ruke, jer više nije bilo Norberta.
Nema više zmaja... Malfov je kažnjen... što bi im još uopće moglo pokvariti sreću?
Odgovor na ovo pitanje dočekao ih je na dnu stuba. Čim su stupili u prvi hodnik, iz mraka izroni Filchovo
lice.
"E pa, lijepo, lijepo", prošapće on. "Sad ste zbilja u sosu!"
Čarobni plašt nevidljivosti zaboravili su bili na vrhu tornja.
