TAJNI DNEVNIK
Hermiona je ostala u bolnici nekoliko tjedana. Kad su se ostali učenici vratili s božićnih ferija,
proširile su se glasine o njezinu nestanku jer su svi, naravno zaključili da je i ona napadnuta. Toliki
su se učenici izredali pokraj bolnice ne bi li je bar letimice ugledali da je Madame Pomfrey ponovo
izvukla zastore i objesila ih na Hermionin krevet kako bi je poštedjela sramote da je kolege vide s
licem obraslim krznom.
Harry i Ron posjećivali su je svake večeri. Kad je počela obuka, donosili su joj svakog dana
domaće zadaće.
"Da su meni izrasli takvi zalisci, ja bih se bar malo odmorio od učenja", rekao joj je Ron jedne
večeri stavljajući hrpu knjiga na stolić uz krevet.
"Ne budali, Rone, moram držati korak s vama", živahno mu odgovori Hermiona. Raspoloženje joj
se znatno popravilo otkako su
joj nestale dlake s li~a i oČi jaj ~alo-pomalo opet poprimale sme~u boju. "Pletpostavljam da niste
naišli ni na kakve nove tragove?" upita ih šaptom, da je Madame Pomfrey ne čuje.
"Ništa", zlovoljno joj odgovori Harry.
"A ja sam bio tako siguran da je to Malfoyevo maslo", ponovi Ron po stoti put.
"Što ti je to?" zapita Harry Hermionu pokazujući na nešto zlatno što je virilo ispod kreveta.
"Ah, samo nečije želje da što prije ozdravim", žurno će Hermiona nastojeći skloniti kartu s vidika,
ali je Ron bio brži od nje. Izvuče kartu, otvori je i pročita naglas:
"Gospo~ici Gr~ngerže~~ sisvrv ozdravljenje njen zabrinuti pro fesor
Gilderoy Lockhart, nositelj Merlinova ~eler~da rr~ćeg stup~ja s lentorr~,
počasni član Lige za borbu protiv mračnih sila i peterostruki osvajač Nagrade hještičjeg tjednika za
najčarobniji o,smijeh. "
Ron gadljivo pogleda Hermionu.
"I ti spavaš s tom kartom pod jastukom?"
Ali uto dojuri u sobu Madame Pomfrey s večernjom dozom lijeka i prištedi Hermioni obvezu da
odgovori na to pitanje.
"Je li Lockhart najveći ljigavac kojeg si ikad sreo?" upita Ron Harryja kad su izašli iz bolničkog
krila i pošli uza stube prema Gryffindorskoj kuli. Snape im je bio zadao svu silu domaćih zadataka
tako da je Harry pomislio da će sve to vjerojatno riješiti tek do šestog razreda u Hogwartsu. Ron je
upravo govorio kako mu je žao što nije pitao Hermionu koliko štakorskih repova treba ubaciti u
napitak za rast kose kadli im dopre do ušiju bijesna vika s kata iznad njih.
"To je Filch", promrsi Harry. Obojica pohitaju uza stube, sakriju se i naćule uši.
"Ne misliš valjda da je opet netko napadnut?" upita ga Ron napetim glasom.
93
Mirno su stajali nagnutih glava prema Filchovu glasu koji je zvučao izrazito histerično.
",., još više posla za mene!Da svu noć čistim, kao da nemanz dosta posla! Ma ovo je zbilja prelilo
čašu, idem ravrco do Dumbledorea... "
Koraci mu se malo-pomalo izgube. Uskoro zaćuju kako su se zalupila vrata u dalji~i,
Obojica zavire iza ugla. Filch je očito bio na svom uobićajenom stražarskom mjestu - opet su se
obreli u hodniku u kojem je bila napadanuta Gospa Norris. Na prvi su pogled vidjeli zbog čega se
Filch tako razgalamio. Polovica je hodnika bila preplavljena vodom koja kao da je još navirala
ispod vrata zahoda Plačljive Myrtle. Sad kad Filch više nije galamio, čuli su Myrtlino cmizdrenje
kako se odbija od zidova zahoda.
"Što je sad opet njoj?" zapita Ron.
"Hajde da vidimo!" reče Harry pa obojica zadignu pelerine iznad gležnjeva i zagaze kroz veliku
lokvu prema vratima na kojima je plsalo "U l~aru", Ne obazirući s~, kao i obično, na taj natpis, u~u
Plačljiva Myrtla plakala je glasnije i jače, ako je to bilo moguće, nego ikad do tada. Činilo se da se
krije u onoj svojoj kabini. U nužniku je bio mrak jer su svijeće bile pogašene pod navalom vode, od
koje su i zidovi i pod bili mokri.
"Što ti je, Myrtlo?" upita je Harry.
"Tko je to?" ojadeno zaklokoće Myrtla. "Jeste li opet došli bacati nešto na mene?"
Harry priñe njenoj kabini gacajući kroz vodu, pa je priupita: "Zašto bismo mi bacali nešto na tebe?"
"Bog te pitaj!" vikne Myrtla i izroni na novom valu vode što se razlije po već mokrom podu. "Ja
ovdje lijepo sjedim i gledam svoja posla, a onda netko zaključi da će biti jako smiješno da baci
knjigu na mene..."
"Ali tebi ne može nitko ništa nažao učiniti ako baci nešto na tebe", razborito će Harry. "Mislim, to
jednostavno proñe kroz tebe, zar ne?"
Pogriješio je što je to rekao. Myrtla se nadme i vrisne:
"Neka onda svi bacaju knjige na Myrtlu jer ona ništa ne osjeća! Dobit ćete deset bodova ako joj
knjiga proñe kroz želudac! Pedeset bodova ako joj proñe kroz glavu! Lijepo, ha-ha-ha! Ja ne mislim
da je to baš neka zgodna igra!"
"A tko je uopće bacio knjigu na tebe~" upita je I~arry.
"Ne znam... Baš sam sjedila u koljenu odvodne cijevi i razmišljala o smrti kad mi je knjiga prošla
ravno kroz tjeme", reče Myrtla gledajući ih poprijeko. "Eno je tamo prijeko, sva je promočena."
Harry i Ron pogledaju pod umivaonik na koji im je pokazivala Myrtla. I doista je ondje ležala tanka
knjižica. Imala je otrcane crne korice i bila isto onako mokra kao i sve u tom zahodu. Harry priñe
da je uzme, ali Ron iznenada ispruži ruku da ga zadrži,
"Što ti je?" upita ga Harry.
"Jesi li poludio?" reče Ron. "To može biti opasno."
"Opasno?" ponovi Harry smijući se. "Ma hajde bježi, kako bi to moglo biti opasno?"
"Nećeš mi vjerovati," nastavi Ron gledajući knjigu u strahu, "ali meñu onim knjigama koje je
Ministarstvo zaplijenilo - to mi je tata pričao - bila je i jedna koja ti može spaliti oči. A tko je god
pročitao Sonete jednog čarobnjaka govorio je do kraja života samo u stihovi
ma. Jedna je stara vještica u Bathu imala knjigu koju ne možeš prestati čitati! Jednostavno moraš
stalno hodati okolo zadubljen u nju i sve poslove obavljati samo jednom rukom. L.."
"Dobro, shvatio sam", reče Harry.
Knjižica je ležala na podu, onako neobična i promočena.
"E pa, kako ćemo znati ako je ne pogledamo?" reče, sagne se i podigne je s poda.
Odmah je shvatio da je to rokovnik, a po izblijedjeloj godini na koricama razabrao je da je pedeset
godina star. Radoznalo ga otvori. Na prvoj je stranici bilo ispisano samo ime "T. M. Riddle"
umrljano tintom.
"Čekaj malo", reče Ron, koji mu je oprezno prišao i zavirio preko ramena. "Poznato mi je to ime...
T. M. Riddle dobio je nagradu za posebne zasluge za ovu školu prije pedeset godina."
94
"Otkud, pobogu, to znaš?" upita ga Harry u čudu.
"Otud što me je Filch natjerao da mu za kaznu oko pedeset puta izglancam medalju", razdražljivo
će Ron. "Upravo sam po njemu i izrigao one golaće. Da si ti brisao oko sat vremena sluz s nečijeg
imena, i ti bi ga zapamtio!"
Harry rastavi pojedine mokre stranice. Na njima nije ništa pisalo. Ni na jednoj od njih nije bilo ni
traga ničemu pisanom, čak ni "Rodendan tetice Mabel" ili "Zubar, u 3 i pol".
"Nikad ništa nije tu zapisano", razočarano će Harry.
"Čudim se zašto ga je uopće netko bacio u zahod", znatiželjno će Ron,
Harry pogleda poledinu rokovnika i pročita na njoj otisnuto ime novinskog ñistzibutera sV
auxha~lRoaña uLonñonU.
"Valjda se rodio kao bezjak", zamišljeno će Harry, "kad je kupio rokovnik na Vauxhall Roadu..."
"Tja, od ovoga nećeš imati neke velike koristi", reče Ron pa tiše nadoda: "Pedeset bodova ako ga
baciš Myrtli kroz nos."
Harry ipak strpa rokovnik u džep.
Hermiona je napustila bolnicll bez brkova, bez repa i kr2na, negdje na poćetku veljač~, P~v~
v~~~ri nakon povratka iz bolnice, Harty joj je u Gryffindorskoj kuli pokazao rokovnik T. M,
Riddlea i irnri~~n ini lralrn cn na načli
"Ohooo, možda u njemu ima neka skrivena moć?" oduševljeno će Hermiona uzimajući rokovnik u
ruke i pomno ga razgledajući.
"Ima, ima, ali jako je dobro skriva", reče Ron. "Možda je stidljiv? Nije mi jasno, Harry, zašto to ne
baciš?"
"Da mi je samo znati zašto ga je netko stvarno pokušao baciti!" odvrati Harry. "A zanimalo bi me i
zašto je Riddle dobio nagradu za posebne zasluge za Hogwarts."
"Mogao ju je za svašta dobiti", reče Ron. "Možda je osvojio trideset značaka, ili spasio profesora od
divovske hobotnice? Možda je ubio Myrtlu i time svima učinio uslugu..."
Ali Harry je po zadubljenom izrazu na Hermioninu licu zaključio da ona misli isto što i on.
"Što je?" priupita ih Ron gledajući jedno pa drugo.
"E pa, Odaja tajni otvorena je prije pedeset godina, je li tako?" reče Harry. "Tako nam je rekao i
Malfoy."
"Aha..." polako će Ron.
"A i ovaj je rokovnik pedeset godina star", preuzme Hermiona uzbudeno kuckajući prstom po
njemu.
"Pa šta onda?"
"Oh, Rone, daj se probudi!" obrecne se Hermiona na nj. "Znamo da je osoba koja je prošli put
otvorila Odaju isključena iz škole prije pedesetgodina. Znamo da je T. M. Riddle dobio nagradu 2.a
posebne zasluge za školu prije pedeset godina. E pa, što ako je Riddle
dobio tu na~radu z~to što je ulolrio Slyt~erino~a b~~tlnika? IZ njego~ ~a bismo dnevnika
v~ero~atno sve saznali: i gdje je ta Odaja, i kako se
može otvoriti, i kakva neman prebiva u njoj. Osoba koja ovaj put stoji iza tih napada ne bi baš
voljela da se to ovuda povlači, zar ne?" "To ti je, Hermiona,genijalna teorija," reče Ron, "samo što
ima
jednu malu manu. U tom dnevniku ništa ne piše. "
Ali Hermiona je već vadila iz torbice svoj štapić. "Možda je ispisan nevidljivom tintom?" šapne.
I kucne tri puta po rokovniku i izusti:
"Aparecium!" Ništa se ne dogodi. Nimalo obeshrabrena, ~-Iermiona ponovo gur
ne ruku u torbicu i izvadi iz nje nešto nalik na jarkocrvenu gumicu za brisanje`
"Ovaj sam otkrivač nabavila u Zakutnoj ulici", reče,
Snažno je trljala gumicom ispod natpisa "1. siječnja". Ništa se opet ne dogodi.
95
"Ma kažem ti ja da tu nema ničeg pod milim Bogom", opet će Ron. "Riddle je jednostavno za Božić
dobio rokovnik, ali mu se nije dalo voditi dnevnik."
Harry nije znao čak ni sam sebi objasniti zašto jednostavno nije bacio taj rokovnik. Činjenica je da
ga je on, iako je znao da u njemu ništa ne piše, rastreseno uzimao u ruke i okretao stranice, kao da
je to neka priča koju bi htio pročitati do kraja. I premda je bio uvjeren da nikad prije nije čuo za ime
T. M. Riddle, svejedno mu se činilo da mu to ime nešto znači, gotovo kao da mu je Riddle prijatelj
od malih nogu, samo što ga je napol zaboravio. Ipak je to bilo besmisleno. On nikada nije imao
prijatelja dok nije došao u Hogwarts. Za to se bio pobrinuo Dudley.
Ipak Harry čvrsto odluči saznati nešto više o Riddleu, pa se sutradan u zoru zaputi u trofejnu odaju
da razgleda Riddleovu posebnu nagradu, u pratnji zainteresirane Hermione i vrlo skeptičnog Rona,
koji im je rekao da se nagledao trofejne odaje do mile volje.
Riddleova ulaštena zlatna medalja bila je spremljena u kut kabineta. Na njoj nije bilo zapisa o tome
zašto ju je Riddle dobio ("Sva sreća što je tako, inače bi bila još veća pa bih je još i sad glancao!"
rekao je Ron.) Ipak su Riddleovo ime našli i na jednoj staroj medalji za čarobnjačke zasluge, i na
popisu nekadašnjih glavnih prefekata.
"Podsjeća me zapravo na Percyja", reče Rori i namršti nos od gadenja. "Prefekt, pa glavni prefekt...
vjerojatno uvijek najbolji na godini!"
"Ti to govoriš kao da je to nešto loše", reče mu Hermiona pomalo uvrijeñeno.
Sunce je opet počelo blago obasjavati Hogwarts. I u samom se dvorcu popravilo raspoloženje.
Nakon napada na Justina i Skoro Bezglavog Nicka nije više bilo novih napada, a profesorica Sprout
Z~dovoljno je obZnanila da su mandragore postale hirovite i tajan
stvene, što znači da uskoro neće više biti djeca. V
"Cim se povuku bubuljice, bit će spremne da se ponovo presade u lonce", čuo ju je Harry kako
jednog popodneva Ijubazno govori
Filchu. "A nakon toga neće trebati mnogo vremena da ih režemo i pirjamo. Uskoro će vam se vratiti
Gospa Norris."
Harry je pomislio da se Slytherinov baštinik možda obeshrabrio. Kad je škola ovako budna i
oprezna, vjerojatno je sve riskantnije otvoriti Odaju tajni. Možda se to čudovište, ma kakvo ono
bilo, upravo sprema na još jedan pedesetogodišnji zirnski san?
Hufflepuff Ernie Macmillan nije bio takav optimist. On je još bio uvjeren da je Harry glavni krivac
i da se "odao" u Duelantskom klubu. Duh Peeves nije bio ni od kakve pomoći - iznenada se
pojavljivao u pretrpanim hodnicima pjevajući "Gle Pottera kožodera..." U tom je taktu i plesao.
Činilo se da Gilderoy Lockhart vjeruje da su samo zbog njega prestali napadi. Harry ga je slučajno
čuo kad je to rekao profesorici McGonagall dok su se Gryffindori svrstavali u red za predavanje iz
Preobrazbe.
"Ja, Minerva, mislim da više neće biti nikakvih nezgoda", rekao je značajno se kvrckajući prstom
po nosu i namigujući. "Mislim da je Odaja ovaj put zauvijek zaključana. Krivac je vjerojatno
shvatio da je samo pitanje vremena kad ću ga ja uloviti na djelu. Pametno je od njega što je odustao
od napada prije nego što sam se ozbiljno okomio na nj. Školi je sad, znate, najpotrebnije da joj
netko digne mor~~, D~ se izbrišu s~ećan~a na te nemile dogacfaje! Zasad vam neću ništa više reći,
ali mislim da ~nam onaj pravi lijek..."
I ponovo se kvrcne po nosu i otperja.
4 , , ,
~~trn~esti veljače za dorućkom postalo ~e ~asno što ~e Lockhart mislio po~ ~~~izanjem morala",
Harry se te noći nije biv naspa~ao jer
je kasno navečer bio na metlobojskom treningu, pa je zakasnio na doručak u Velikoj dvorani. Kad
je stupio u nju, u prvi je mah pomislio da je ušao na pogrešna vrata.
Svi su zidovi u dvorani bili okićeni velikim, sablasnim ružič~stim cvjetovima. Još je gore bilo što
su sa svijetloplavog stropa padali srcoliki korijandori. Harry je prišao gryffindorskom stolu za
96
kojim je sjedio Ron. Za Rona bi se reklo da mu je zlo. Hermiona je, mecfutim, bila kanda sklona
smijuljenju.
"Što se to doga~a?" upita ih Harry sjedajući i uklanjajući korijandore sa svoje šunke.
Ronu je očito bilo odviše mučno da bi mogao govoriti, pa mu samo pokaže na profesorski stol.
Lockhart, u sablasnoj ružičastoj
pelerini koja se slagala s dekoracijama, zamahao je rukama ne bi li utišao prisutne. Profesorima su
oko njega lica bila kao od kamena. Harry je sa svog mjesta zapazio kako je profesorici McGonagall
zadrhtao mišić na obrazu. Snape je izgledao kao da mu je tko netom dao da popije velik pehar
Kosto-rasta.
"Sretno vam Valentinovo!" uzvikne Lockhart. "I htio bih zahvaliti četrdeset i šestorim osobama
koje su mi uputile karte! Da, ja sam uzeo sebi slobodu da vam svima priredim ovo malo
iznenañenje... ali ovo još nije sve!"
Pljesne rukama i iz predvorja stupi u dvoranu desetak mrzovoljnih patuljaka. Ali ne bilo kakvih
patuljaka - svi su nosili zlatna krilca i harfe.
"Ovo su moji dragi glasnici ljubavi!" usklikne Lockhart. "Oni će vam danas po školi raznositi
ljubavne poruke! Ali ni tu još nije kraj zabavi! Zamolio bih profesora Snapea da vam pokaže kako
se na brzinu spravlja ljubavni napitak! A kad smo već kod toga, naš lukavi stari kolega profesor
Flitwick zna više o torne kako se čaranjem ljudi dovode u trans nego ijedan drugi čarobnjak kojeg
ja poznajem!"
Profesor Flitwick zario je glavu u ruke. Snape je pak izgledao kao da će prvog učenika koji ga
zamoli da mu spravi ljubavni napitak otrovati.
"Hermiona, reci mi, molim te, da ti ipak nisi jedna od onih četrdeset šest osoba!" reče Ron kad su
odlazili iz Velike dvorane na
prvo predavanje. Hermiona odjednom uzme pomno tražiti u torbici raspored sati, pa mu i ne
odgovori na to pitanje. ,
Cijelo~ to~ dana patuljci su neprestance upadali u učionice za vrijeme predavanja i uručivali
učenicima ljubavne poruke za Valentinovo, na veliko nezadovoljstvo profesora. Kasno popodne,
dok su Gryffindori odlazili uza stube na predavanje iz Čarolija, jedan je od patuljaka sustigao
Hamyja i uzuiknuo:
"Ej, vi! `Arry Potter!"
Bijaše to posebno mrk patuljak koji se gurao laktovima ne bi li se probio do Harryja.
Pocrvenjevši pri pomisli da će pred skupinom učenika prve godi
ne, meñu kojima je slučajno bila i Ginny Weasley, primiti ljubavno
plsamcc, Harry pokuša ul~aknuti glas~uu, Ali patuljak mu pre5ijc~
če put probijajući se kroz gužvu i udarajući učenike nogama po go
~_~ a_.~_ a
"Imam glazbenu poruku za `Arryja Pottera osobno", reče i uzme prijeteći prebirati po žicama harfe.
"Nemojte ovdje!" prosikće Harry i pokuša pobjeći.
"Smirite se!" progunda patuljak, zgrabi Harryja za torbu i povuče ga natrag.
"Pustite me!" zareži Harry otimajući se.
Torba mu se od tog natezanja raspukne. Knjige, čarobni štapić, pergament i pero prospu se po podu,
a usto mu se još razbije i bočica tinte.
Harry je žurno nastojao pokupiti sve te stvari prije nego što patuljak zapjeva, pa je tako došlo do
zastoja u hodniku.
"Kakva je to gužva?" dopre odnekud hladan i otegnut glas Draca Malfoya. Harry je grozničavo
trpao u raspuknutu torbu svoje stvari ne bi li umaknuo Malfoyu prije nego što patuljak zapjeva
ljubavnu pjesmu.
"Kakvo je to komešanje ovdje?" začuje se još jedan poznati glas. Bio je to Percy Weasley.
97
Izbezumljeni Harry pokuša pobjeći glavom bez obzira, ali ga patuljak uhvati oko koljena i obori na
pod tako da sve zazvoni.
"Eto tako," reče sjedeći mu na gležnjevima, "a sad počujte sljedeću poruku u stihovima!"
"Oči su mu skroz zelene, poput žabe skiseljene,
Kosa ko iz crne noći, bojom nalik školskoj ploči.
Sladak mi je, i lijep k tome, on pripada srcu mome, Junak mlad što srca laka moć slomi Vladaru
mraka. "
Harry bi dao sve svoje zlato iz Gringottsa da je mogao tog časa ispariti. Uzalud se nastojeći smijati
s ostalima, osovi se na noge koje su mu utrnule pod patuljkovom težinom. Percy Weasley trudio se
pak svim silama rastjerati okupljene učenike, od kojih su se neki nasmijali do suza.
"Odlazite, odlaZite, wonilo je već prije pet muuta, odla~ite na predavanja, smjesta!" govorio je on
odgui'ujući neke mlañe učenike. rrTt~' ~alfoy~"
Zirnuvši oko sebe, Harry opazi kako se Malfoy saginje i uzima nešto s poda. Podrugljivo se cereći,
pokaže to Crabbeu i Goyleu, a Harry shvati da je to Riddleov rokovnik.
"Vrati mi to!" tiho mu zapovjedi Harry.
"Baš me zanima što je Potter tu zapisao!" reče Malfoy, koji očito nije primijetio godinu otisnutu na
koricama pa je zacijelo zaključio da je to Harryjev dnevnik. Svi se oko njih utišaju. Ginny je
užasnutim pogledom prelazila s rokovnika na Harryja i natrag.
"Vrati mu to, Malfoy!" strogo će Percy. "Samo da nešto pogledam", odvrati Malfoy izazivački
mašući rokovnikom Harryju pod nosom.
Percy će opet:
"Kao školski prefekt..."
Ali Harry izgubi strpljenje, izvuče svoj štapić i uzvikne: "Expeliarmus!"
Isto onako kao što je Snape bio razoružao Lockharta, Harry je čaranjem izbio Malfoyu rokovnik iz
ruke. Rokovnik poleti kroz zrak i Ron ga ulovi široko se smiješeći.
"Harry!" uzvikne Percy. "U hodnicima nema čaranja! Morat ću te prijaviti, da znaš!"
Ali Harry nije za to mario, Zeznuo je Malfoya, a to je svakako vrijedilo da Gryffindori izgube pet
bodova. Malfoy je bio bijesan pa, kad je prolazio mimo Ginny koja je ulazila u učionicu, zlobno joj
dovikne:
"Mislim da Potter nije baš uživao u tvojoj poruci!"
Ginny je pokrila lice rukama i uletjela u učionicu. Ron zareži i iz
vuće svoj štapić, ali ga Harry odvuće na drugu stranu. Sva je sreća bila što Ron neće morati opet
rigati golaće za sve vrijeme predavanja iz Carolija,
Tek kad su došli na sat profesora Flitwicka, Harry zapazi nešto
čudno na Riddleovu rokovniku. Sve su mu druge knjige bile poprskane skrletnom tintom, samo je
rokovnik ostao isto onako čist kao Št0 ~e bio priae nego što mu se iz bočice prolila tinta, Htio ~e na
to
u,~oZotitt Rona, ah ~e Ron i o~et il~lao problel~la sa svojim štapićem - s vrha štapića opet su mu
izbijali veliki purpurni mjehurići, pa ga trenutno ništa drugo nije zanimalo.
***
Te je večeri Harry otišao na spavanje prije ostalih u njihovoj spavaonici. Bilo je to djelomice zato
što nije mogao podnijeti da mu Fred i George još jedanput otpjevaju "Oči su ynu skrozzelene,
poputžabe skiseljene'; a djelomice i zato što je želio ponovo razgledati Riddleov rokovnik. Znao je
da Ron misli kako time samo trati vrijeme.
Sjedio je na svom krevetu s baldahinom i listao prazne stranice, na kojima nije bilo ni traga od
skrletne tinte. Tada izvadi iz ormarića kraj kreveta novu bočicu, umoči pero u nju i ispusti kap tinte
na prvu stranicu.
Tinta načas zasja na papiru, a onda nestane, kao da ju je upila stranica. Uzbuñeni Harry umoči po
drugi put pero u tintu i napiše "Ja se zovem Harry Potter".
98
Riječi su na trenutak zasjale na stranici, a onda su i one iščeznule kao da ih nije nikad bilo. Tada se
napokon nešto dogodi.
Na stranici se pojave, ispisane njegovom tintom, riječi koje on uopće nije napisao:
"Zdravo, Hariy Potter! Ja se zovem Tom Riddle. Kako si došao do mog dnevnika?"
I te riječi izblijede, ali tek kad Harry počne iznova pisati, te napiše: "Netko ga je bacio u zahodsku
školjku."
Nestrpljivo je čekao Riddleov odgovor:
"Sva je sreća što sam svoje uspomene pribilježio na trajniji načiri nego tintom. Ali oduvijek sam
znao da će biti ljudi koji neće željeti da drugi čitaju ovaj dnevnik. "
"Kako to misliš?" načrčka Harry i, onako uzbuñen, napravi packu na toj stranici.
"U ovom su dnevniku opisane uspomene na neke strahote. Nedjela koja su zataškana. Strahote koje
su se dogodile u Školi vještičarenja i čarobnjaštva u Hogwartsu. "
"Ja sam trenutačno u toj školi", brže napiše Harry. "U Hogwartsu se opet zbivaju neke grozote.
Znaš li ti išta o Odaji tajni?"
Srce mu je lupalo. Odgovor je brzo uslijedio, ali rukopis je postao neuredni~i, kao da se Riddle žuri
da kaže sve što zna.
"Dakako da znam za Odaju tajni, Umoje su doba tvt'dtli da je to le
genda, da Odaja r~e postoji` Alć to nlje bila istina, l~ad sam bio na petoj godini, Odaja je otvorena i
čudovište je napalo nekoliko ačenLka i na kraju jednu učenicu ubilo, Ja sam uhvatio osobu koja je
otvorila Ddaju ~ ona je isključena iz škole. Ali se ravnatelj, prof esor Dippet, posramio
što se tako nešto dogodilo u Hogwartsu pa je zabranio priznati istinu. Izmislili su priču da je ta
djevojčica bila žrtva nesretnog slučaja. Meni su dodijelili lijepu, sjajnu medalju s ugraviranom
posvetom i zapovjedili mi da držim jezik za zubima, ali ja sam znao da bi se to moglo opet
dogoditi. Čudovište je ostalo živo, a onaj koji ga je oslobodio nije bačen u zatvor. "
U svojoj užurbanosti da mu otpiše, Harry umalo da nije prevrnuo bočicu tinte.
"To se isto i sad dogada. Bilo je već tri napada, a čini se da nitko ne zna tko stoji iza njih. Tko je
prošli put stajao iza svega toga'?" "Mogu ti pokazati ako želiš'; glasio je Riddleov odgovor. "Ne mo
raš mi vjerovati na riječ. Mogu te povesti u svoje pamćenje one noći kad sam ga ulovio na djelu. "
Držeći pero nad dnevnikom, Harry je krzmao. Kako to Riddle misli? Kako bi to on mogao ući u
nečije pamćenje? Nervozno se obazre na vrata spavaonice u kojoj se hvatao mračak. A kad je opet
pogledao u dnevnik, vidio je kako se pomaljaju nove riječi:
"Hodi da ti pokažem!"
Harry pričeka djelić sekunde, a onda napiše dva slova: " »
O. K.
Stranice dnevnika počnu se nadimati kao da ih je zahvatio jak vje
tar sve dok se ne zaustave negdje oko sredine mjeseca lipnja. Harry zine kad opazi kako se mali
kvadrat za 13. lipnja pretvara u nešto slično minijaturnom televizijskom ekranu, Pomalo drhtavom
rukom
prinese taj prozorčlć oku i, prije nego shvati što se zbiva, nagne se naprijed. Prozorčić se proširi i
on osjeti kako mu tijelo napušta krevet i naglavačke upada kroz otvor u stranicu, u vrtlog boja i
sjena.
Osjeti da opet stoji na čvrstom tlu i podrhtava dok se napokon iznenada ne izbistre nejasni obrisi
pred njim.
Umah je znao gdje je. Ta okrugla prostorija s usnulim portretima, to je Dumbledoreova soba...
samo što za pisaćim stolom ne sjedi Dumbledore. Smežuran, krhak čarobnjak, ćelav izuzev
nekoliko čuperaka sijede kose, čita pismo pri svjetlu svijeće. Harry nije nikad prije vidio tog
čovjeka.
"Oprostite", reće mu podrhtavajući` "Nisam htio smetati.,."
99
A1i ćaro~njak ne ~igne pogled, Nastavi ćitati malko namršten, Harry se primakne njegovu stolu i
promuca;
"~lnni r~n nr~om ili ntn~~~
Čarobnjak se i dalje nije obazirao na njega. Štoviše, reklo bi se da ga nije ni čuo. Pomislivši da je
čarobnjak možda nagluh, Harry podigne glas:
"Oprostite što sam vas uznemirio. Ja sad idem", podvikne. Čarobnjak smota pismo i uzdahne,
ustane i proñe mimo Harryja a da ga i ne pogleda, te ode do prozora navući zastore.
Nebo je bilo crveno kao rubin; očito je sunce bilo na zalasku. Čarobnjak se vrati do pisaćeg stola,
sjedne i zavrti prstima promatrajući vrata.
Harry se obazre po sobi. Nema tu feniksa Fawkesa, nema onih srebrnih sprava. To je Hogwarts
kakav je bio u Riddleovo doba, što znači da nije Dumbledore ravnatelj nego ovaj nepoznati
čarobnjak, a da je on, Harry, tek nešto više od fantoma, potpuno nevidljiv ljudima od prije
pedesetak godina.
Netko pokuca na vrata.
"Naprijed", reče stari čarobnjak slabašnim glasom.
U sobu ude dječak od svojih šesnaest godina i skine šiljasti klobuk. Na prsima mu se sjaji srebrna
značka prefekta. Mnogo je viši od Harryja, ali i on ima kao ugljen crnu kosu.
"Ah, Riddle!" reče ravnatelj.
"Pozvali ste me, profesore Dippet?" reče Riddle. Bio je nekako
nervozan.
"Sjedite", reče mu Dippet. "Upravo sam pročitao pismo koje ste mi uputili."
"Ah", uzdahne Riddle, sjedne i vrlo čvrsto stislle šake.
"Dragi moj dećko", dobrostivo mu se obrati Dippet. i`Nikako vas ne mogu preko ljeta zadržati u
školi. Vi sigurno želite kući na ferije?"
"Ne želim", umah odgovori Riddle. "Mnogo bih radije ostao u Hogwartsu nego da se vraćam u
onaj... u onaj..."
"Čini mi se da vi za vrijeme ferija boravite u jednom bezjačkom sirotištu?" radoznalo će Dippet.
"Da, ~ospodine", odgovori Riddle i malko pocrveni.
"Ui ste porijeklom bezjak?"
"Napola, gospodine", otpovrne Riddle. "Otac mi je bio bezjak, a majka vještica."
`~I nhn ~m trAr41 t~AlYdb~li 1 ~~
"Majka mi je umrla, gospodine, odmah nakon mog rodenja. Rekli su mi da je još poživjela tek
toliko da mi nadjene ime Tom, po mom ocu, i Marvolo po mom djedu."
Dippet sućutno mljacne.
"Tome, stvar je u tome", uzdahne on, "što bi se u vašem slučaju mogla napraviti iznimka, ali u
sadašnjim okolnostima..."
"Vi mislite, gospodine, na sve one napade?" reče Riddle, a Harryju poskoči srce u grudima pa priñe
bliže da mu ništa ne promakne od ovog razgovora.
"Točno", potvrdi ravnatelj. "Dragi moj dečko, sigurno vam je jasno kako bi glupo bilo od mene da
vam dopustim da ostanete u ovom dvorcu nakon završetka školske godine. Pogotovo s obzirom na
onu nedavnu tragediju... na smrt one sirote djevojčice... Bit ćete kudikamo sigurniji u tom vašem
sirotištu. Uostalom, u Ministarstvu se magije upravo raspravlja o tome da se zatvori ova škola. Mi
nismo... ovaj... ništa bliže otkrivanju uzroka ovim sadašnjim neugodnostima..."
Riddle razrogači oči.
"Gospodine... ali kad bi se ulovila ta osoba... Kad bi sve to prestalo..."
"Kako to mislite?" priupita ga Dippet pomalo reskim glasom i uspravi se na stolici. "Riddle, želite
li možda reći da znate nešto više o tim napadima?"
"Ne znam, gospodine", brže mu odgovori Riddle.
Ali Harry~e bio uv~eren da~e to ona ista vrsta niJekanfa koJemae
100
i on pr~bjegao u razgovoru s Dumbledoreom.
Dippet se zavali na naslon stolice, pomalo razoćaran.
"Možete ići, Tome..."
Riddle ustane i teškim korakom izade iz sobe. Harry pode za njim. Sišavši pomičnim zavojitim
stubama, obojica se nadu pokraj one
vodorige u sve mračnijem hodniku. Riddle zastane, pa zastane i Harry promatrajući ga. Harry je
vidio da Riddle ozbiljno o nečemu razmišlja. Namršten, grickao je donju usnu.
Tada, kao da se odjednom o~lućio, pohita dalje, a Harry nećujno po~e za njim. Nisu nikog sreli dok
nisu ~ošli do pxedvorja. Tad visok čarobnjak duge, valovite, crvenkaste kose i brade zovne Riddlea
s mramornog stubrsta.
Harry se zagleda u tog čarobnjaka. Bijaše to nitko drugi nego pedesetak godina mlañi Dumbledore.
"Ravnatelj me, gospodine, pozvao na razgovor", odgovori Riddle. "E pa, izvolite što prije u krevet",
reče mu Dumbledore i pogleda Riddlea istim onim prodornim pogledom koji je Harry tako dobro
poznavao. "Ovih dana nije uputno motati se po ovim hodnicima, nakon onog..."
I teško uzdahne, poželi Riddleu laku noć i ode dalje. Riddle je gledao za njim dok mu nije iščeznuo
iz očiju, a onda se brže-bolje zaputi ravno niz kamene stube u tamnicu. Harry ga je ustopice
slijedio.
Ali, na Harryjevo razočaranje, Riddle ga nije odveo u skroviti hodnik ni u tajni tunel, nego u onu
istu prostoriju u kojoj je Harry slušao Snapeova predavanja iz Čarobnih napitaka. Baklje nisu bile
upaljene, pa kad Riddle odgurne pritvorena vrata, Harry je vidio samo Riddlea kako posve
nepomično stoji uz vrata i motri vanjski hodnik.
Harryju se činilo da su tu proveli najmanje sat vremena. Vidio je samo Riddleovu spodobu uz vrata
kako viri u hodnik i čeka nešto, nepomičan poput kipa. I baš kad je popustila Harryjeva radoznalost
i napetost, i kad je već poželio vratiti se u sadašnjost, začuje kako se nešto pred vratima kreće.
Netko se šuljao hodnikom. Čuo je kako prolazi kraj prostorije u kojoj su on i Riddle sakriveni. Tiho
poput sjene, Riddle se provuče kroz vrata i pode u tom smjeru, a Harry opet na prstima za njim
zaboravl~a~ući da n~ega nitko ne može čuti.
Išli su tako pet~šest minuta za onim koracima dok Riddle naj~dnom ne zastane, glave nagnute
prema novim šumovima, Harry začuje kako se neka vrata otvaraju škripeći i kako netko nešto
govori promuklim šaptom:
"Ajde... moram te izvuć odavle... ajde sad... upadaj u sanduk..." Taj mu je glas bio odnekud poznat.
Riddle iznenada zamakne za ugao, a Harry za njim. Spazi tamne obrise krupna dječaka kako čuči
pred otvorenim vratima uz koja stoji nekakav velik sanduk.
"'Bar večer, Rubeus!" resko ga pozdravi Riddle. Dječak zalupi vratima i uspravi se.
"Što ćeš ti tu, Tome?"
Rlddl~ mu pri~~ l~liž~ i r~~~~
"Gotovo je s tim. Moram te, Rubeuse, prijaviti. Raspravlja se već ozbiljno o tome da se škola u
Hogwartsu zatvori ako ne prestanu ti napadi."
"Kako ti to..."
"Ne mislim ja da si ti htio nekog ubiti. Ali čudovišta nisu dobri Ijubimci. Ja vjerujem da si ga pustio
van samo da se razgiba i..." "Nije on nikog ubio!" ustvrdi krupni dječak i nasloni se na zatvo
rena vrata. Harry začuje kroz vrata nekakvo čudno šuškanje i škljocanj e.
"Hajde, hajde, Rubeuse", reče Riddle i još mu se više približi. "Sutra dolaze ovamo roditelji mrtve
djevojčice. Najmanje što škola u Hogwartsu može sad učiniti jest da zatuče zvijer koja im je ubila
kćer..."
"Nije ju on ubio!" zaurla dječak, a glas mu odjekne mračnim hodnikom. "Ne bi ju on ubio! Nikad!"
"Makni se!" reče mu Riddle i izvuče svoj štapić.
101
Čarolijom obasja hodnik nenadanim plamenim svjetlom. Vrata se iza krupnog dječaka tako silovito
širom otvore da ga odbace do suprotnog zida. Na vrata izañe nešto zbog čega Harry ispusti dug,
prodoran krik koji kanda ne ču nitko drugi osim njega.
Golemo, nisko, dlakavo tijelo sa mnoštvom crnih nogu, mnogobrojne užagrene oči i kliješta oštra
poput britve - Riddle ponovo podigne svoj štapić ali prekasno. Neman ga obori i odjuri dalje
hodnikom te nestane. Riddle se osovi na noge gledajući za njom. Podigne
štapić, ali krupni djećak skoći na njega, otme mu štapić i sruši ga na pod vićući:
"NEEEEEEE!" Sve se pred Harryjevim očima zakoluta i potpuno smrači, a on
sam tresne na svoj krevet s baldahinom u gryffindorskoj spavaonici i ostane ležati raširenih nogu i
ruku. Na trbuhu mu je ležao Riddleov otvoreni dnevnik.
Prije nego što je došao do daha, otvore se vrata spavaonice i ude Ron.
"A, tu si!" reče mu.
Harry se pridigne na krevetu. Drhtao je sav obliven znojem. "Što ti je?" upita ga Ron zabrinuto ga
gledajući.
"Rone~ to ti ~e sve Hagridovo maslo. Hagrid je prije pedeset go~i~a otvorio ~daju taj~i!"
