GRVFFINDORI PROTIV RAVENCLAVVA
Reklo bi se daje došao kraj prijateljstvu izmeñu Rona i Hermio-ne. Oboje su bili tako bijesni
jedno na drugo da Harry nije mogao vjerovati da će se ikad pomiriti.
Ron se ljutio na Hermionu što nikad nije ozbiljno shvatila Kri-vonjine pokušaje da poždere
Šugonju, što se nije potrudila da ga drži na oku i što je još i dalje tvrdila da Krivonja nije ništa
kriv i molila ga da malo bolje potraži Šugonju pod krevetima u muškoj spavaonici.
Tvrdokorno je ostala rm svom mišljenju da Ron nema dokaza da je Krivonja požderao
Šugonju, da su one riñe dlake ležale tamo na podu možda još od Božića i da Ron pati od
predrasuda protiv njezina mačka još od onog trenutka kad je Krivonja skočio Ronu na glavu u
Magičnoj menažeriji.
Harry je osobno bio uvjeren da je Krivonja smazao Šugonju, a kad je pokušao uvjeriti
Hermionu da svi znaci upućuju na to, ona se i na njega naljutila.
"Dobro, ti si na Ronovoj strani, ja sam unaprijed znala da ćeš biti!" odsjekla je prodornim
glasom. "Najprije Vatrena munja, a sad i Šugonja, svemu sam samo ja kriva, je li? Ostavi me
radije na miru, Harry, imam posla preko glave!"
Ron nikako nije mogao preboljeti gubitak svoga štakora.
107
"Ma hajde, Rone, uvijek si i sam govorio kako je Šugonja dosadan", rekao mu je Fred ne bi li
ga utješio. "Osim toga, bio je već poodavno sav izblijedio, kopnio je iz dana u dan. Vjerojatno
je i bolje za njega što je u tren oka otegnuo papke. Onaj gaje samo progutao, vjerojatno
Šugonja nije ništa ni osjetio."
"Frede!" ogorčeno će Ginny.
"Pa i sam si, Rone, govorio da samo jede i spava", priklopi George.
"Jednom je čak Govlea ugrizao!" ojañeno će Ron. "Sjećaš li se, Harry?"
"Aha, to je istina", potvrdi Harry.
"To mu je bio najveći trenutak u životu!" reče Fred uzalud se trudeći da ostane ozbiljan.
"Neka ožiljak na Govleovu prstu bude trajan spomen na njega! Ma hajde, Rone, skokni radije
u Hogsmea-de i kupi si drugog štakora! Kakvog ima smisla tu sad sliniti!"
U posljednjem pokušaju da raspoloži Rona, Harry ga je uspio nagovoriti da poñe s njim na
zadnji trening grvffindorske ekipe prije utakmice s Ravenclawima, pa da nakon toga isproba
Vatrenu munju. Činilo se daje Ron doista načas zaboravio na Sugonju ("Sjajno! A mogu li i
opaliti koji put na gol?"). I tako su zajedno pošli na metlobojsko igralište.
Madame Hooch, koja je još nadgledala treninge Grvffindora da bi držala Harrvja na oku, bila
je isto tako oduševljena Vatrenom munjom kao i svi ostali. Prije nego što su uzletjeli, uzela ju
je u ruku i iznijela svoje stručno mišljenje:
"Gledajte samo kakva je to izbalansiranost! Ako serija Nimbusa ima kakav nedostatak, onda
je to lagan nagib prema repu... često nakon dvije-tri godine svi oni vuku malo unatrag.
Modernizirali su i držak, koji je malo tanji od Partfiša i podsjeća me na stare Srebrne strijele...
šteta što njih više ne proizvode. Ja sam se na jednoj od njih naučila letjeti, na jednoj vrlo
dobroj, staroj metli..."
Raspredala je tako još neko vrijeme dok joj Wood nije napokon upao u riječ:
"Ovaj... Madame Hooch? Hoćete li sad dati Harrvju njegovu Vatrenu munju? Moramo ipak
trenirati..."
"Ah... da... evo izvolite, Potter", reče Madame Hooch. "Ja ću sjediti tu s Weasleyjem..."
I ona ode s Ronom na tribine, a grvffindorska se ekipa okupi oko Wooda da čuje njegove
posljednje upute pred sutrašnju utakmicu.
"Harry, upravo sam doznao tko u ekipi Ravenclavva igra na mjestu tragača - Cho Chang, sa
četvrte godine, i dosta je dobra... Zapravo sam se nadao da neće biti spremna jer je imala
problema s ozljedama..." Wood se nezadovoljno smrkne zbog potpunog oporavka Cho Chang,
a onda nastavi: "S druge strane, ona leti na Kometu
26, što je upravo smiješno prema Vatrenoj munji." Bacivši zadivljen pogled na
Harrvjevu metlu, Wood proslijedi: "Dobro, dečki i cure, idemo..."
Napokon je Harry zajahao svoju Vatrenu munju i otisnuo se od zemlje.
Bilo je bolje nego što je i sanjati mogao. Vatrena munja reagirala je i na najmanji dodir. Reklo
bi se da više sluša njegove misli nego stisak ruke. Poletjela je preko igrališta brzinom od koje
se cijeli stadion pretvorio u zeleno-sivu mrlju. Harry tako naglo skrene da Ali-cia Spinnet
vrisne, a onda se potpuno mirno sunovrati i dodirne nogama travnati teren prije nego što se
iznova vine deset, petnaest, dvadeset metara uvis...
"Harry, pazi, sad ću ispustiti zvrčku!" dovikne mu Wood.
Harry se okrene i pojuri za jednim udaračem prema vratnicama i prestigne ga bez po muke, a
onda opazi zvrčku kako polijeće iza Wooda. Za deset sekunda držao ju je već čvrsto u ruci.
Ekipa je burno klicala. Harry opet ispusti zvrčku i dade joj prednost od jedne minute, a onda
poleti za njom, prolazeći u slalomu izmeñu suigrača, spazi je kako vreba uz koljeno Katie
Bell, elegantnim lupingom zaobiñe Katie i ponovo ulovi zvrčku.
Bio je to najbolji trening do tada. Nadahnuti nazočnošću Vatrene munje u svojoj sredini,
suigrači su besprijekorno izvodili najbolje poteze. Kad su opet sletjeli svi na zemlju, Wood
108
nije imao ni jedne zamjerke ni na koga, a George Weasley je istaknuo da se to prvi put
dogodilo.
"Ne mogu zamisliti što bi nas moglo spriječiti da sutra slavimo pobjedu!" reče Wood. "Osim
ako ne... Harry, jesi li riješio onaj svoj problem s dementorima?"
"Aha", potvrdi Harry misleći na svoga slabašnog patronusa i priželjkujući da mu patronus
ojača.
"Dementori se, Olivere, sutra neće pojaviti, jer bi Dumbledore onda stvarno pošizio",
samouvjereno će Fred.
"E pa, nadajmo se da neće", složi se Wood s njim. "U svakom slučaju... svi ste bili dobri. A
sad natrag u kulu... i rano na spavanje..."
"Ja ću još malo ostati, Ron bi htio isprobati Vatrenu munju", reče Harry Woodu. Dok su ostali
suigrači išli u svlačionicu, Harry ode do Rona, koji preskoči ogradu oko terena i poñe mu u
susret. Madame Hooch je bila zaspala na svom sjedalu na tribinama.
"Evo ti je!" reče Harry pružajući Ronu Vatrenu munju.
Sa zanesenim izrazom na licu, Ron zajaše metlu i odleti u mra-čak što se hvatao, a Harry poñe
uz rub terena gledajući za njim. Već je bio pao mrak kad se Madame Hooch prenula iza sna,
prekorila Harrvja i Rona što je nisu probudili i naložila da se odmah vrate u dvorac.
Harry prebaci Vatrenu munju preko ramena i zaputi se s Ronom sa mračnog stadiona
raspravljajući s njim o neobično glatkom letu Vatrene munje, o njezinoj fenomenalnoj
akceleraciji i preciznim okretima u zraku. Kad su bili već na pola puta do dvorca, Harry zirne
na lijevu stranu i spazi nešto od čega mu dah zastane - dva oka krijesila su se u tami.
Naglo stane kao ukopan. Srce mu je lupalo pod rebrima.
"Što ti je?" upita ga Ron.
Harry upre prstom u mrak. Ron izvadi čarobni štapić i prošapće:
"Lumos!"
Zraka svjetla padne na travu, obasja jedno stablo i osvijetli mu grane - meñu propupalim
lišćem sjedio je na grani Krivonja.
"Gubi se!" zaurla Ron pa se sagne i dohvati kamen iz trave, ali prije nego što ga baci,
Krivonja nestane mašući dugim, riñim repom.
"Vidiš li?" bijesno izusti Ron i baci kamen na zemlju. "Ona ga i dalje pušta da se smuca kud
god hoće... vjerojatno je poslije Šugonje smazao i koju pticu..."
Harry je šutio. Duboko je uzdahnuo od olakšanja što gaje obu-zelo. Časkom je bio uvjeren da
su ono bile oči Groze. Opet nastave put do dvorca. Malko posramljen zbog trenutne panike,
Harry nije ništa rekao Ronu... Nije više gledao ni lijevo ni desno sve dok nisu stigli do dobro
osvijetljena predvorja.
Harry je sutradan ujutro sišao na doručak s ostalim dječacima iz njegove spavaonice. Svi su
oni držali da Vatrena munja zaslužuje neku vrstu počasne straže. Kad je Harry ušao u Veliku
dvoranu, sve su se glave okrenule prema Vatrenoj munji i razlegao se uzbuñeni, glasni žamor.
Harrvju je bilo neobično drago što se svi Slvtherini, pak, drže kao da ih je grom ošinuo.
"Jesi mu vidio facu?" veselo ga upita Ron osvrćući se na Mal-foya. "On to još uvijek ne može
shvatiti! Sjajno!"
Wood se takoñer grijao na odrazu slave Vatrene munje.
"Stavit ćemo je, Harry, ovamo!" reče i položi čarobnu metlu na sredinu stola okrenuvši je tako
da joj svi mogu pročitati ime na dršku. Ravenclawi i Hufflepuffi prilazili su da je razgledaju.
Cedric Diggory došao je čestitati Harrvju što je dobio tako izvrsnu zamjenu za Nimbus, a
Percvjeva djevojka Penelopa Cleanvater upitala gaje smije li uzeti Vatrenu munju u ruke.
"E, Penny, samo bez špijuniranja!" srdačno joj reče Percy dok je ona pomno razgledala
Vatrenu munju. "Penelopa i ja smo se okladili", reče on cijeloj ekipi, "u deset galeona na
ishod utakmice!"
109
Penelopa ponovo odloži Vatrenu munju, zahvali Harrvju i vrati se za svoj stol.
"Harry... pobrini se da sigurno pobijedimo", usrdno mu šapne Percy. "Jer ja nemam deset
galeona. Da, Penny, evo me, dolazim!" I odjuri da podijeli s njom prepečenac.
"Jesi li siguran, Potter, da znaš upravljati tom metlom?" priupita ga netko hladnim, otegnutim
glasom.
Došao je i Dračo Malfoy da malo bolje pogleda Vatrenu munju, a za njim ustopice Crabbe i
Goyle.
"Aha, mislim da znam", nehajno mu odgovori Harry.
"Ima masu specijalnih mogućnosti, je li?" opet Malfoy zlobno reče sijevajući očima. "Šteta što
uz nju nisi dobio i padobran... za svaki slučaj, ako ti se približi koji dementor."
Crabbe i Goyle se pakosno nacere.
"Šteta, Malfov, što ne možeš na svoju metlu prišarafiti rezervnu ruku", reče mu Harry. "Da ti
ona ulovi zvrčku."
Grvffindorska se ekipa nasmije na sav glas. Malfovu se naglo suze svijetle oči i on se bijesno
udalji. Gledali su za njim kako se pridružuje ostalim članovima sh/therinske ekipe, koji su se
okupili oko njega i zacijelo ga pitali je li ta Harryjeva metla stvarno Vatrena munja.
U četvrt do jedanaest gryffindorski tim krenuo je u svlačionicu. Vrijeme je bilo takvo da se
nije moglo više razlikovati od onog vremena kakvo je vladalo za vrijeme utakmice protiv
Hufflepuffa. Bio je vedar, prohladan dan, s laganim povjetarcem. Ovaj put neće biti problema
s vidljivošću, i Harrvja je, iako je bio nervozan, počelo obuzimati radosno uzbuñenje kakvo
može izazvati samo metloboj-ska utakmica. Čuli su kako ostali učenici pristižu na stadion.
Harry
je skinuo svoju crnu školsku pelerinu, izvadio iz džepa čarobni štapić i turio ga u potkošulju
koju je nosio ispod metlobojske pelerine. Nadao se ipak da mu neće zatrebati. Odjednom se
upita je li i profesor Lupin meñu gledaocima.
"Znaš što ti je činiti", reče mu Wood kad su se već spremali izaći na teren. "Ako izgubimo
ovu tekmu, ispali smo iz trke za prvaka. Leti... leti samo onako kako si jučer letio na treningu,
i sve će biti dobro!"
Kad su izašli na teren, razlegao se snažan pljesak. Ravenclawski tim, u plavom, stajao je već
na sredini igrališta. Njihova tragačica, Chao Ćhang, bila je jedina djevojka u njihovoj ekipi.
Bila je gotovo za glavu niža od Harrvja, a Harry nije mogao a da ne primijeti, koliko god bio
nervozan, da je vrlo zgodna. Kad su ekipe stale jedna prema drugoj iza svojih kapetana,
osmjehnula se Harrvju, koji je osjetio kako ga je u trbuhu presjeklo nešto što, po njegovu
mišljenju, nije imalo nikakve veze s tremom.
"Wood i Davies, rukujte se!" žustro zapovjedi Madame Hooch, i Wood stisne ruku kapetanu
Ravenclawa.
"Na metle!... Na moj zvižduk, uzletite... tri... dva... jedan..."
Harry se otisne od zemlje a Vatrena munja poleti više i brže od svih drugih metli. Obletio je
na njoj cijeli stadion i počeo vrebati zlatnu zvrčku slušajući dotle službeni prijenos
Weasleyjeva prijatelja Leeja Jordana.
"Uzletjeli su, a najveća je senzacija ovoga meča Vatrena munja na kojoj u grvffindorskom
timu leti Harry Potter. Po mišljenju lista Vješta metla, Vatrena munja bit će službena metla
nacionalne reprezentacije na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu..."
"Jordane, hoćete li nam radije reći što se zbiva na utakmici?" upadne mu u riječ profesorica
McGonagall.
"Imate pravo, gospoño profesor... samo sam usput htio navesti neke manje poznate podatke.
Usput budi rečeno, Vatrena munja ima ugrañenu samokočnicu i..."
"Jordane!"
"Dobro, dobro, Gryffindori su u posjedu lopte, lovica Grvffin-dora Katie Bell juri prema
110
vratima..."
Harry proleti mimo Katie iz suprotnog smjera motreći oko sebe neće li gdjegod spaziti zlatni
bljesak i primjećujući da ga Cho Chang
ustopice prati. Nedvojbeno je vrlo dobro letjela... neprestance mu je presijecala put
prisiljavajući ga da promijeni smjer.
"Pokaži joj, Harry, kakvo ubrzanje imaš!" dovikne mu Fred leteći mimo njega za maljcem
koji se okomio na Aliciju.
Kad su zaobilazili vratnice Ravenclawa, Harry je naglo ubrzao tako daje Cho zaostala za njim.
Baš u trenutku kad je Katie uspjela postići prvi zgoditak u utakmici, a navijači Grvffindora
počeli oduševljeno klicati, spazi zvrčku kako leti nisko iznad zemlje nedaleko od ograde.
Harry se strmoglavi. Cho je opazila što on radi, pa pojuri za njim. Harry još više ubrza
osjećajući kako ga obuzima radosno uzbuñenje. Pikiranje je bila njegova specijalnost. Bio je
na svega tri do četiri metra udaljen od zvrčke...
Tada jedan od udaraca Ravenclawa udari svom snagom po malj-cu, a Harry naglo promijeni
smjer i izmakne mu za koji centimetar, ali u tih nekoliko presudnih sekunda zvrčka je nestala
s vidika.
Razlegne se snažan uzdah razočaranja iz grla grvffindorskih navijača, ali isto tako i buran
pljesak navijača Ravenclavva za uspješan potez svog udaraca. George Weasley dade sebi
oduška uputivši drugi maljac izravno na protivničkog udaraca, koji se morao prevrnuti u zraku
da izbjegne udarcu.
"Grvffindori vode s osam naprama nula, a pogledajte samo Varenu munju! Potter trenutno
izvlači maksimum iz nje. Gledajte samo kako se okreće... Changov Komet nije joj
jednostavno dorastao. Automatska ravnoteža Vatrene munje upravo je fantastična u onim
dugim..."
"Jordane! Da vas možda ne plaćaju da reklamirate Vatrenu munju? Nastavite radije
komentirati utakmicu!"
Ravenclavvi su se počeli oporavljati. Postigli su tri zgoditka tako da su Grvffindori imali još
samo pedeset bodova prednosti. Ako Cho ulovi zlatnu zvrčku, prije Harrvja, Ravenclawi će
pobijediti. Harry se nešto niže spusti i za dlaku izbjegne sudar s ravenclawskim lovcem
grozničavo motreći na sve strane. Zlatni bljesak, lepršanje krilaca... zvrčka je kružila oko
grvffindorske vratnice...
Harry ubrza držeći na oku zlatnu točku u daljini, ali u sljedećoj sekundi Cho iznenada iskrsne
pred njim i prepriječi mu put...
"Hany, nemoj izigravati kavalira!" zaurla Wood kad Harry skrene u letu da izbjegne sudar.
"Sruši je s metle ako baš moraš!"
Harry se okrene i opazi Cho kako mu se smješka. Zvrčka je opet nestala. Harry poleti uvis i
uskoro se nañe na šest-sedam metara iznad zemlje. Krajičkom oka zamijeti da Cho leti za
njim... očito je odlučila da radije pokriva njega nego da sama traga za zvrčkom. Pa, dobro,
onda... ako ga baš kani progoniti u stopu, morat će snositi i posljedice takve svoje odluke...
Ponovo se strmoglavi, a Cho, misleći daje on opet spazio zvrčku, poleti za njim. Harry se
naglo zaustavi a ona se nastavi sunovraćati. On se opet vine uvis kao tane i po treći put opazi
zvrčku kako se sjaji daleko nad terenom, na polovici Ravenclawa.
On ubrza, a ubrza i Cho, nekoliko metara ispod njega. On je bio brži i svakom je sekundom
sve više sustizao zvrčku... ali onda...
"Oh!" vrisne Cho i pokaže rukom nadolje.
Harry svrati pozornost na tu stranu.
Odozdo su ga gledala tri visoka, crna, zakukuljena dementora.
Nije zastao da porazmisli. Zavukavši ruku u njedra, naglo izvadi čarobni štapić i poviče:
"Expecto patronum!"
111
Iz vrha štapića izbije nešto srebrnastobijelo, nešto golemo. Znao je daje time pogodio
dementore, ali nije zastao u letu da ih pogleda. Glava mu je bila svejednako čudesno bistra pa
baci pogled naprijed - samo što nije stigao do zvrčke. Ispruži ruku u kojoj je još držao štapić i
jedva nekako ulovi u šaku malu zvrčku što se batrgala.
Odjekne zvižduk Madame Hooch. Harry se u zraku okrene i opazi kako mu šest skrletnih
točaka hrle u susret. U idućem trenu cijela ga je ekipa toliko grlila da umalo što ga nisu srušili
s metle. Odozdo je čuo burno klicanje navijača Grvffindora.
"Svaka ti čast!" vikao je Wood. Alicia, Angelina i Katie izljubile su sve Harrvja, a Fred gaje
tako čvrsto zagrlio da mu je malne otkinuo glavu. Ekipa je u totalnom neredu uspjela nekako
sletjeti na zemlju. Harry je sišao s metle i vidio kako oduševljeni navijači jure na teren, s
Ronom na čelu. Prije nego što se snašao, progutala gaje ushićena gomila.
"Da!" derao se Ron i dizao Harrvju ruku visoko u zrak. "Da! Da!"
"Izvrsno, Harry!" razdragano će Percy. "Zaradio sam deset ga-leona! Oprosti, moram sad
potražiti Penelopu..."
"Bravo, Harry!" prodere se Seamus Finnigan.
"Sjajno, do vraga!" poviče Hagrid iznad glava uzbibane mase Grvffindora.
"Bio je to zbilja dobar patronus!" šapne nečiji glas Harrvju na uho.
Harry se okrene i ugleda pred sobom profesora Lupina, potresenog i razdraganog u isti mah.
"Dementori uopće nisu djelovali na mene!" uzbuñeno će Harry. "Nisam ama baš ništa
osjetio!"
"To je vjerojatno zato što to... ovaj, i nisu bili dementori", reče mu profesor Lupin. "Doñi da
vidiš nešto..."
I povede Harrvja iz gužve do ruba igrališta.
"Gadno si uplašio gospodina Malfova", opet će Lupin.
Harry se zagleda u prizor pred sobom. Na zemlji su ležali na hrpi Malfov, Crabbe, Goyle i
Marcus Flint, kapetan slytherinskog tima. Svi su se oni batrgali ne bi li se izvukli iz dugih,
crnih pelerina s kapuljačama. Činilo se daje Malfoy prije toga stajao na Govleovim ramenima.
Uz njih je stajala bijesna profesorica McGonagall.
"Nedostojan trik!" vikala je. "Sramotan i kukavički pokušaj da se onemogući u igri
gryffindorski tragač! Svi ćete vi odreda biti kažnjeni, a Slytherinima oduzimam još pedeset
bodova! Porazgovarat ću o tome i s profesorom Dumbledoreom, toliko da znate! Ah, evo i
njega!"
Ako je išta moglo konačno blagosloviti gryffindorsku pobjedu, onda je to bilo to. Ron, koji se
probio kroz gužvu do Harrvja, presa-mitio se od smijeha gledajući Malfoya kako se nastoji
izvući iz pelerine, u kojoj je još bila Goyleova glava.
"Idemo, Harry!" reče George, koji se takoñer probio do njega. "Idemo na feštu! Svi u
grvffindorsku društvenu prostoriju!"
"Tako je", potvrdi Harry. Odavno nije bio tako sretan. On i ostali suigrači, još uvijek u
skrletnim pelerinama, poveli su navijače sa stadiona natrag, u dvorac.
Svi su se osjećali kao da su već osvojili metlobojski pokal. Slavilo se čitav taj dan i dobar dio
noći. Fred i George Weasley nestali su na jedno dva sata i vratili se s punim naručjima
pivoslaca, pjenušava napitka od bundeva i nekoliko vrećica slatkiša iz Medičamice.
"Kako ste to izveli?" prokriješti Angelina Johnson kad je Geor-ge počeo bacati u gomilu žabe
krastače od peperminta.
"Uz malu pomoć Lunca, Crvorepa, Tihotapa i Paroška", šapne Fred Harrvju na uho.
Samo jedna osoba nije sudjelovala u tom slavlju. Hermiona je, za divno čudo, sjedila u kutu i
nastojala čitati knjižurinu koja je nosila naslov Kućni život i društveni običaji britanskih
bezjaka. Harry je ustao od stola, za kojim su Fred i George počeli žonglirati bocama
pivoslaca, i pristupio joj.
112
"Zar ti uopće nisi bila na utakmici?" upita je.
"Kako ne bih bila", odgovori mu Hermiona neobično visokim glasom a da nije digla pogled.
"I jako mi je drago što smo pobijedili, i mislim da si ti stvarno dobro igrao, ali moram sve ovo
pročitati do ponedjeljka."
"Hodi, Hermiona, da pojedeš nešto s nama", reče joj Harry i pogleda Rona pitajući se je li Ron
dovoljno dobro raspoložen da zakopa iskopanu ratnu sjekiru.
"Ne mogu, Harry, moram pročitati još četiristo i dvadeset dvije stranice!" odvrati Hermiona
pomalo histeričnim glasom. "Uostalom..." Zirne na Rona. "On ne želi da vam se pridružim."
O tom nije bilo ni najmanje dvojbe jer je Ron baš u tom trenu glasno rekao:
"Da Šugonja nije nedavnopožderan, sad bi mogao pojesti jednu od ovih muha od šećerne vune
koje je jako volio..."
Hermiona brižne u plač. Prije nego što je Harry dospio što reći ili učiniti, uzela je onu
knjižurinu pod pazuho i, svejednako jecajući, otrčala do stuba koje su vodile do ženskih
spavaonica, te nestala.
"Zar je ne možeš baš ni časka ostaviti na miru?" tiho priupita Harry Rona.
"Ne mogu!" glatko odgovori Ron. "Kad bi bar pokazala da joj je žao... ali Hermiona neće
nikad priznati daje pogriješila. Još se uvijek drži kao daje Šugonja otišao na odmor ili tako
nešto."
Grvffindorsko je slavlje završilo tek kad se u jedan sat u noći u društvenoj prostoriji pojavila
profesorica McGonagall u kućnom kaputu od tartana i s mrežicom za kosu, te zatražila od
svih da poñu na spavanje. Harry i Ron uspeli su se uza stube svejednako razgovarajući o
utakmici. Napokon je Harry, iscrpljen, legao u krevet, navukao
zastor na svom krevetu sa četiri stupa da mu ne smeta mjesečina, izvalio se i gotovo istog
časa osjetio kako tone u san...
Usnio je vrlo neobičan san. Hodao je kroz šumu, s Vatrenom munjom prebačenom preko
ramena, i išao za nečim srebrnastobije-lim. To je nešto stalno krivudalo izmeñu drveća pa ga
je samo na mahove letimice vidio kroz krošnje. Htio je to nešto pošto-poto sustići, pa je
ubrzao korak, ali je i ono ispred njega pohitalo. Harry je prešao u trk i začuo kako pred njim i
topot sve brže odmiče. Napokon je potrčao kao bez duše, a ispred sebe je začuo galop. Tada
iza jednog zavoja izbije na čistinu i začuje:
"GRRRRRRRHHHHHHHHHHINEEEEEEEEEE!"
Iznenada se probudi kao da gaje tko ćušnuo. Potpuno smeten u mrklu mraku, potraži pipajući
oko sebe zastore na krevetu, i začuje nekakvo kretanje u sobi i glas Seamusa Finnigana s
druge strane:
"Što je to?"
Harrvju se učini da su se vrata spavaonice zalupila. Napokon nañe otvor izmeñu zastora i
odgrne ga, a u isti mah Dean Thomas upali svjetiljku.
Ron je sjedio na svom krevetu sa zastorom odgurnutim na jednu stranu, sav prestravljen.
"Black! Sirius Black! S nožem u ruci!"
"Što?"
"Ovdje je bio. Maločas. Razrezao mije zastor! Probudio me!"
"Jesi li siguran, Rone, da nisi to sanjao?"
"Pogledajte zastore! Bio je ovdje, kad vam kažem!"
Svi su se iskobeljali iz kreveta. Harry prvi stigne do vrata, a za njim se i ostali sjure niza
stube. Za njima su se otvarala vrata i javljali se pospani glasovi:
"Tko je to vikao?" "Šta to radite?"
Društvena je prostorija bila osvijetljena žarom vatre što se gasila. U praznoj sobi još su ležali
razbacani ostaci slavlja.
"Jesi li, Rone, siguran da to nisi sanjao?" "Vidio sam ga, kad ti kažem!" "Kakva je to
113
halabuka?"
"Profesorica McGonagall nam je rekla da svi moramo na spavanje!"
Došlo je i nekoliko djevojčica niza stube ženske spavaonice navlačeći u hodu kućne kapute i
zijevajući. Pojavili su se i neki drugi dječaci.
"Sjajno, nastavljamo slaviti?" ushićeno će Fred Weasley.
"Svi natrag u spavaonice!" reče Percy, koji je dojurio u društvenu prostoriju prikapčajući u
hodu značku glavnog prefekta na pidžamu.
"Perce... Sirius Black!" izusti Ron slabašnim glasom. "U našoj spavaonici! S nožem u ruci!
Probudio me!"
Svi u društvenoj prostoriji utihnu.
"Koješta!" reče Percy pomalo zbunjeno. "Prejeo si se valjda, Rone... pa te je spopala noćna
mora..."
"Ma kad ti kažem..."
"E, sad je zbilja dosta!"
Vratila se i profesorica McGonagall. Zalupila je portretom za sobom i ušla u društvenu
prostoriju strijeljajući pogledom sve oko sebe.
"I ja sam oduševljena što su Grvffindori dobili utakmicu, ali je ovo zbilja previše! Percy, ja
sam od vas ipak nešto više očekivala!"
"Ja, gospoño profesor, nisam ovo dopustio!" reče joj Percy ogorčeno se nadimljući. "Upravo
sam im zapovjedio da se svi vrate u krevete! Moj je brat Ron imao noćnu moru..."
"Nije to bila mora!" prodere se Ron. "Gospoño profesor, kad sam se probudio, nada mnom je
stajao Sirius Black, s nožem u ruci!"
Profesorica McGonagall se zagleda u njega.
"Nemojte, Weasley, biti smiješni! Kako se Black mogao provući kroz rupu ispod portreta?"
"To njega pitajte!" reče Ron upirući drhtavim prstom u poleñinu slike Sir Cadogana. "Pitajte
ga nije li možda vidio..."
Mjerkajući Rona nepovjerljivim pogledom, profesorica McGonagall ponovo odmakne portret
i provuče se kroz rupu. Svi su u društvenoj prostoriji napeto osluškivali.
"Sir Cadogan, jeste li maloprije pustili jednoga nepoznatog čovjeka u Gryffindorsku kulu?"
"Svakako, milostiva gospo!" uzvikne Sir Cadogan.
Nastane tajac, i u društvenoj prostoriji i izvan nje.
"Propustili ste ga, dakle?" ponovi profesorica McGonagall. "A... a lozinka?"
"Znao ih je!" ponosno će Sir Cadogan. "Znao je, milostiva, sve lozinke od ovog tjedna!
Pročitao mi ih je sa cedulje!"
Profesorica McGonagall ponovo se provuče kroz rupu u zidu i stane pred zgranutu gomilu.
Bila je blijeda kao krpa.
"Tko je od vas", zapita drhtavim glasom, "bio toliko nevjerojatno blesav da zapiše sve lozinke
od ovog tjedna i onda ih izgubi?"
Zavlada dubok muk koji prekine najtanji od svih mogućih prestravljenih glasića. Dršćući sav,
od glave do nogu u mucastim papučama, Neville Longbottom polako digne ruku uvis.
