GLAVA TRINAESTA
kazuje stvarno, ili uopće moguće. Sutra će, Harry, ovo zrcalo biti premješteno na novo mjesto. Molim te da
ga ubuduće više ne tražiš. Ako ipak ikad opet naiđeš na njega, sad ćeš znati što je posrijedi. Nije dobro
zanositi se snovima i zaboraviti živjeti, to dobro upamti! A sad se radije zaogrni opet tim svojim divnim
plaštem i otiđi na počinak." Harry ustane.
"Gospodine... profesore Dumbledore? Smijem li vas nešto pitati?" "Eto, upravo si me nešto upitao",
osmjehne se Dumbledore. "Ipak, možeš me još nešto pitati."
"A što vi vidite kad pogledate u ovo zrcalo?" "Ja? Ja vidim sebe kako u ruci držim par debelih, vunenih
čarapa." Harry iskolači oči.
"Čovjek nema nikad dosta čarapa", produži Dumbledore. "Evo, prošao je još jedan Božića ja nisam dobio ni
jedan par Čarapa. Ljudi će mi i dalje darovati samo knjige."
Tek kad je opet legao u krevet, Harry pomisli da Dumbledore možda ipak nije bio posve iskren s njim.
Međutim, odgurujući Šugo-nju sa svog jastuka, pomisli daje to bilo sasvim osobno pitanje.
NICOLAS FLAMEL
Dumbledore je uvjerio Harryja da će mu biti bolje da ne traži više zrcalo Erised, pa je Čarobni plašt
nevidljivosti ostao do kraja božičnih blagdana složen na dnu njegova velikog kovčega. Harry bi bio isto tako
najradije zaboravio što je vidio u zrcalu, ali nije mogao. Počeli su ga mučiti ružni snovi. Više puta je sanjao
kako mu roditelji nestaju pri blijesku zelenog svjetla dok se netko smije visokim smijehom.
"Vidiš da Dumbledore ima pravo, to bi te ogledalo moglo još izluditi", reče Ron kad mu je Harry
ispripovjedio te snove.
Hermiona, koja se vratila dan prije nego što je počelo drugo polugodište, drukčije je gledala na te stvari,
Onaje bila razapeta izme-du užasa pri pomisli kako je Harry ustao iz kreveta i lunjao po školi tri noći za
redom ("Što bi bilo da te je Filch ulovio!"), i razočaranja što nije bar otkrio tko je Nicolas Flamel.
Gotovo su već bili izgubili svaku nadu da će ikad otkriti Flamelo-vo ime u nekoj knjizi iz knjižnice, premda
je Harry i dalje bio uvjeren daje naišao negdje na to ime. Čim je počelo drugo polugodište, opet su počeli
listati knjige u knjižnici po desetak minuta za vrijeme odmora. Harry je imao još manje vremena od njih
dvoje jer su opet počeli treninzi metloboja.
Wood je trenirao momčad oštrije nego ikad. Čak ni beskrajne kiše koje su smijenile snijeg nisu mu mogle
pokvariti raspoloženje. Wea-slevjevi su se tužili daje Wood postao pravi fanatik, ali Harry je bio na
Woodovoj strani. Ako u sljedećoj utakmici pobijede Hufflepuffe, prestići će Slvtherine u prvenstvu domova
prvi put u sedam godina. Neovisno o želji da pobijede, Harry je primijetio da ga ružni snovi manje muče
nakon napornog treninga.
Zatim, na treningu jednog neobično kišovitog dana, na blatnom terenu, Wood priopći momčadi jednu lošu
vijest. Upravo se bio naljutio na Weasleyjeve koji su se neprestance obrušavali jedan na drugoga i pravili se
da će pasti s metle.
"Prestanite se već jednom zezati!" proderao se Wood. "Upravo ćemo zbog takvih gluposti izgubiti meč! Ovu
će tekmu suditi Snape, a znate da će on tražiti i najmanju izliku da oduzme bodove Grvffin-dorima!"
Na te je riječi George Weasley doista pao s metle.
"Snape će nam suditi!" probrgljao je blatnim ustima. "Pa kad je on uopće sudio utakmico? On nikako neće
biti objektivan ako mi budemo imali priliku prestići Slvtherine."
I ostali su članovi momčadi sletjeli do Georgea da se pridruže njegovim prigovorima.
"Nisam ja tomu kriv", reče Wood. "Mi se samo moramo potruditi da igramo fer kako ne bismo Snapeu dali
razloga da nas ošteti."
"Sve je to lijepo i dobro", pomisli Harry, samo što je on imao još jedan razlog više ne željeti da Snape bude u
njegovoj blizini za vrijeme utakmice.
Ostali su se suigrači nakon treninga zadržali još neko vrijeme da popričaju kao i obično, ali se Harry odmah
zaputi u društvenu prostoriju Grvffjndora, u kojoj zatekne Rona i Hermionu kako igraju šah. Šah je bilo
jedino natjecanje u kojem je Hermiona redovito gubila. Harry i Ron su držali daje to dobro za nju.
"Nemoj mi sad ništa govoriti", reče Ron kad je Harry sjeo do njih. "Moram se koncent..." Tada spazi
Harryjevo lice i nastavi: "Što ti je? Grozno izgledaš."
Harry im tiho, da ga nitko drugi ne čuje, ispripovjedi sve o Sna-peovoj iznenadnoj, zloslutnoj želji da sudi
mctlobojsku utakmicu.
"Nemoj radije igrati!" odmah mu reče Hermiona.
"Reci im da si bolestan", dopuni je Ron.
"Pravi se da si slomio nogu", predloži mu Hermiona.
"Stvarno slomi nogu!" reče mu Ron.
"Ne mogu", odgovori Harry. "Nemamo nijednog rezervnog tragača. Ako seja izvučem, Grvffindori neće
moći uopće igrati."
Uto u društvenu prostoriju upadne Neville. Nikom nije bilo jasno kako se provukao kroz rupu ispotl portreta,
jer su mu noge bile vezane na način koji su odmah prepoznali kao urok sputanih nogu. Morao je sve do
Grvffindorske kule skakutati poput zeca.
Svi su mu se smijali osim Hermione, koja mu je priskočila u pomoć i izbavila ga protuurokom. Neville je
tada raširio noge i ustao dršćući cijelim tijelom.
"Što se dogodilo?" upita ga Hermiona i povede do Harryja i Rona da sjedne uz njih.
"Malfoy", odgovori Neville drhtavim glasom. "Sreo sam ga ispred knjižnice. Rekao mi je da baš traži nekog
na kome će iskušati taj urok."
"Idi odmah k profesorici McGonagall!" reče mu Hermiona. "Prijavi ga!"
Neville odmahne glavom.
"Ne želim imati još više neprilika", promumlja.
"Moraš mu se, Neville, suprotstaviti!" reče Ron. "On je navikao gaziti sve oko sebe, ali to nije razlog da
legneš pred njega da mu bude lakše."
"Ne moraš mi govoriti da sam prevelika kukavica da budem Grvffindor, to mi je Malfoy već rekao", zajeca
Neville.
Harry opipa džep na pelerini i izvadi iz njega čokoladnu žabu, posljednju koja mu je još ostala iz kutije koju
mu je poklonila Hermiona za Božić. Dade taj slatkiš Nevilleu, koji samo što ne zaplače.
"Ti sam vrijediš koliko tucet Malfoya", reče Harry. "Zar te nije Razredbcni klobuk dodijelio Gryffindorima?
A gdje je Malfoy? Medu onim smrdljivim Slvtherinima!"
Dok je razmotavao čokoladnu žabu, Nevilleu su zatitrale usne od slabašna osmijeha.
"Hvala ti, Harry... Idem radije spavati... Hoćeš li možda sličicu, ti ih skupljaš, je li?"
Dok je Neville odlazio, Harry pogleda sličicu iz serije Slavni čarobnjaci.
"Opet Dumbledore", reče. "Njega sam i prvog dobio..."
Iznenada zine. Zagleda se u poleđinu sličice. Zatim pogleda Rona i Hermionu.
"Našao sam ga!" šapne im. "Našao sam Flamela! Jesam li vam rekao da sam negdje naišao na to ime? Bilo je
to u vlaku kad smo dolazili ovamo. Poslušajte ovo: 'Profesor Dumbledore posebice se proslavio pobjedom
nad crnim
otkrićem dvanaest načina uporabe zmajevske krvi i svojom alkemi-čarskom djelatnošću sa suradnikom
Nicolasom Flamelom!'"
Hermiona skoči na noge. Ovako uzbuđena nije bila otkako su dobiii ocjene za prvu domaću zadaću.
"Čekajte me!" reče im i odjuri uza stube do ženskih spavaonica. Harry i Ron jedva su imali toliko vremena
da razmijene začuđene poglede prije nego što se ona trkom vrati s pozamašnom starom knjigom u naručju.
"Uopće se nisam sjetila pogledati u ovu knjigu!" uzbuđeno prošapće. "Posudila sam je iz knjižnice prije više
tjedana kao lakše štivo."
"Lakše?"ponovi Ron, ali mu Hermiona reče neka radije šuti dok ona ne potraži nešto u ovoj knjizi, pa je
uzme grozničavo listati mrmljajući nešto za se.
Napokon nađe ono stoje tražila. "Znala sam! Znala sam!"
"Smijemo li sad i mi progovoriti?" progunđa Ron, ali se Hermiona ne obaziraše na nj.
"Nicolas Flamel", prošapće dramatičnim glasom, "jedini je poznati tvorac kamena mudraca!"
Ove riječi ipak nisu polučile učinak kakav je ona očekivala. "Čega?" priupitaju je Harry i Ron uglas.
"Ama, zar vas dvojica zbilja ništa ne Čitate? Pazite dobro... pročitajte radije ovo ovdje!"
Stara znanost alkemije bavi se stvaranjem kamena mudraca, legendarne supstancije koja ima začudnu moć-
Taj kamen pretvara svaku kovinu u čisto zlato, a proizvodi i eliksir života koji čini besmrtnim one koji ga
piju.
Tijekom stoljeća često se pisalo o kamenu mudraca, ali jedini takav kamen koji danas postoji pripada g.
Nicolasu Fiamelu, glasovitom alkemičaru i ljubitelju opera. G. Flamel, koji je lani proslavio svoj šest stotina
i šezdeset peti rođendan, živi mirnim životom u Devonu sa suprugom Perenetlom (šest stotina i pedeset osam
godina starom).
"Kužite?" reče im Hermiona kad su Harry i Ron pročitali tu natuknicu. "Onaj pas sigurno čuva Flamelov
kamen mudraca! Kladila bih se da je on zamolio Dumblcdorea da mu ga Čuva na sigurnom mjestu, jer su
njih dvojica prijatelji i jer je on znao da netko puca na taj kamen. Zato je i želio da se kamen premjesti iz
Gringottsa!"
"Kamen kojim se stvara zlato i koji donosi besmrtnost!" reče Harry. "Nije čudo što Snape puca na njega!
Svatko bi htio imati takav kamen."
"I nije čudo što nismo našli Flamela u onom Pregledu najnovijeg razvitka čarobnjaštva", pripomene Ron.
"On ne spada baš u najnovije doba ako mu je šest stotina i šezdeset pet godina, je li?"
Sutradan ujutro na satu Obrane od crne magije, dok su zapisivali razne načine liječenja od ugriza vukodlaka,
Harry i Ron još su raspravljali o tome što bi oni učinili kad bi imali kamen mudraca. Tek kad je Ron rekao da
bi kupio čitavu metlobojsku momčad, Harry se sjeti Snapea i skorašnje utakmice.
"Ipak ću igrati!" rekao je Ronu i Hermioni. "Kad ne bih igrao, svi bi Slvtherini pomislili da se bojim ogledati
se sa Snapeom. Ali ja ću im pokazati... ako pobijedimo, zbrisat ćemo im smiješke s lica."
"Samo ako tebe oni ne zbrišu s terena!" reče Hermiona.
Međutim, kako se utakmica približavala, Harry je bivao sve nervozniji, bez obzira na ono što je govorio
Ronu i Hermioni. Ni ostali članovi momčadi nisu bili spokojni. Divna je bila pomisao da će Grvffindori
prestići Slvthcrine u međudomskom prvenstvu, jer u tome još nitko nije uspio u posljednjih sedam godina, ali
kako će to ostvariti uz suđenje onako pristrana suca?
Harry nije bio načisto da li mu se to samo pričinja, ali na Snapea je nailazio kamo god bi pošao. Na mahove
se Čak pitao da ga Snape možda ne slijedi ne bi li ga gdjegod uhvatio nasamo? Predavanja Čarobnih napitaka
postala su prava mora svakog tjedna - Snape ga je tako strašno mučio. Da možda nije saznao da su oni otkrili
tajnu kamena mudraca? Harryju nije bilo jasno kako je on to mogao saznati, ali je kadikad imao grozan
osjećaj da Snape umije čitati tuđe misli.
Kad su mu Ron i Hermiona sutradan popodne ispred svlačionice poželjeli sreću, Harryje znao da se oboje
pitaju hoće li ga još ikad vidjeti živa. Nije to bila baš utješna spoznaja. Harry nije čuo gotovo ništa od
VVoodovih riječi ohrabrenja pred samu utakmicu dok je oblačio metlobojsku pelerinu i uzimao u ruke svoj
Nimbus .
Dotle su Ron i Hermiona sjeli na tribinama uz Nevillea, kojem nije bilo jasno zašto su njih dvoje tako
neraspoloženi, ni zašto su sa sobom na utakmicu donijeli svoje čarobne štapiće. Ni Harry nije znao da su Ron
i Hermiona u potaji vježbali urok za sputavanje nogu. Tu su ideju preuzeli od Malfova koji ju je iskušao na
Nevilleu, i bili su spremni primijeniti je protiv Snapea ako pokaže i najmanju želju da naudi Harryju.
"Pazi, nemoj zaboraviti da urok glasi LocomotorMortis", promr-mljala je Hermiona dok je Ron turao štapić u
rukav. "Znam " odbrusi joj Ron. "Nemoj me tupiti." Wood je u svlačionici pozvao Harryja na stranu, "Ne bih
htio vršiti pritisak na tebe, Potter, ali ako nam je ikad bilo potrebno što prije uloviti zvrčku, onda je to upravo
sada. Gledaj da okončaš tekmu prije nego što Snape dospije previše iskazati naklonost Hufflepuffima."
"Cijela je škola na tribinama!" reče Fred Weasley izvirujući kroz vrata svlačionice. "Čak je... bogami... i
Dumblcdore došao na tekmu!"
Harryju poskoči srce od radosti.
"Dumbledore?" ponovi i jurne do vrata da se uvjeri u istinitost Frcdovih riječi. I doista, nije bilo teško
prepoznati onu srebrnu bradu.
Harry bi se bio najradije nasmijao na sav glas od olakšanja. Sad se nije imao čega bojati. Snape se
jednostavno neće usuditi da mu na bilo koji način naudi dok utakmicu gleda Dumbledore.
Možda je zato Snape bio onako srdit kad su momčadi izlazile na teren. Primijetio je to i Ron.
"Nisam još nikad vidio Snapea tako pokunjena", reče on Her mioni. "Pazi... počelo je. Joj!"
Netko je udario Rona u Šiju. Bijaše to Malfov.
"Ah, oprosti, Weasley, nisam te primijetio."
Malfoy se cerio Crabbeu i Govleu od uha do uha.
"Baš me zanima koliko će dugo ovaj put Potter izdržati na metli. Hoće li se tko kladiti sa mnom? Hoćeš li ti,
Weasley?"
Ron mu ne odgovori. Snape je upravo dosudio kazneni udarac u korist Huffkpuffa zato što ga je Georgc
Weasley pogodio maljcem. Hermiona, koja je sve prste prekrižila u krilu, netremice je zurila u Harryja, koji
je kružio nad terenom poput jastreba tražeći pogledom zvrčku.
"Znate li kako ja mislim da se biraju igrači za momčad Grvffin-dora" ?" glasno će opet Malfoy nakon
nekoliko minuta, kad je Snape
bez ikakva razloga poklonio još jedan kazneni udarac Hufflepuffima. "To su vam sve dečki vrijedni žaljenja.
Evo vidite, Pottera žale zato što je ostao bez roditelja, a Weasleyjeve zato što su uvijek bez love... pa i ti bi,
Longbottome, morao biti u njihovoj momčadi zato Što nemaš pameti."
Neville pocrveni kao rak, ali se okrene na sjedalu da pogleda Malfova u oči.
"Ja sam vrijedim tucet takvih kao što si ti, Malfoy", promuca.
Malfov, Crabbe i Goyle prasnu u grohotan smijeh, ali Ron se još nije usuđivao odvojiti očiju od utakmice, pa
samo reče:
"Reci mu samo, Neville, što ga ide!"
Romi su živci bili napeti kao strune zbog strepnje za Harryja.
"Pazi, Malfoye... ako još samo pisneš..."
"Rone!" iznenada će Hermione. "HarryL."
"Što? Gdje?"
Harry se odjednom spektakularno sunovratio, Što je izmamilo uzdahe i klicanje općinstva. Hermiona ustane i
gurne u usta prekrižene prste dok se Harry obrušavao prema zemlji kao tane.
"Imaš sreću, Weasley, Potter je sigurno na zemlji primijetio nekakvu lovu!" dobaci mu Malfoy.
Ronu prekipi. Prije nego što se Malfoy uspio snaći, Ron je bio na njemu i pritisnuo ga o tlo. Neville se malo
skanjivao, a onda se popeo preko naslona svog sjedala da pomogne Ronu.
"Naprijed, Harry!" podvrisne Hermiona i skoči na svoje sjedalo da bolje vidi kako Harry juri ravno na
Snapea... nije ni primijetila kako se Malfoy i Ron dotle valjaju ispod njena sjedala, niti čula stenjanje i jauke
iz vrtloga šaka što su ga tvorili Neville, Crabbe i Goyle.
Visoko u zraku Snape se okrene na metli taman na vrijeme da vidi kako nešto Skrletno leti mimo njega
promašivši ga tek za koji centimetar. Sljedećeg se trena Harry zaustavi u padu i slavodobitno podigne uvis
ruku u kojoj je držao zvrčku.
Na tribinama nastane urnebes. Ovo će zacijelo biti rekord, nitko se nije sjećao daje zvrčka ikad tako brzo
ulovljena.
"Rone! Rone! Gdje si? Gotova je utakmica! Harry je pobijedio! Mi smo pobijedili! Gryffindori su prešli u
vodstvo!" vrištala je Hermiona od veselja pocupkujući na svom sjedalu i grleći Parvati Patil u redu pred
sobom.
Rowline
Na tridesetak centimetara od zemlje Harry skoči s metle. Nije mogao vjerovati sam sebi. Uspio je... utakmica
je završila, jedva da je potrajala pet minuta. Kad su se Grvffindori razmiljeli po terenu, ugledao je Snapea
kako slijeće nedaleko od njega, stisnutih usana i blijed kao krpa. Zatim Harry osjeti nečiju ruku na ramenu i
ugleda pred sobom Dumbledorcovo nasmiješeno lice.
"Bravo", reče mu Dumbledore tiho tako da gaje samo on mogao čuti. "Drago mi je što vidim da se nisi u
mislima previše bavio onim zrcalom... što si bio zaokupljen drugim stvarima... svaka ti čast!..."
Snape ogorčeno pljune na zemlju.
Harry je nakon nekog vremena izašao sam iz svlačionice da spremi svoj Nimbus u spremište metli. Nije se
sjećao da je ikad bio sretniji. Zaista je učinio nešto na što je mogao biti ponosan... nitko više neće moći reći
da je on tek slavno ime. Nikad mu nije večernji zrak tako slatko mirisao. Hodajući po mokroj travi, ponovo je
proživljavao u mislima posljednji sat vremena, sretnu mješavinu doživljaja: Grvffindori trče da ga podignu
na ramena, Ron i Hermiona u daljini đipaju od veselja, Ron mu kliče iako mu krv curi iz nosa.
Došao je do spremišta, naslonio se na drvena vrata i pogledao Hogwarts, na kojem su se prozori crvenjeli od
večernjeg rumenila. Grvffindori su prešli u vodstvo! Uspio je, pokazao je Snapeu... A kad je već pomislio na
Snapea...
Zakukuljena prilika hitro je sišla niz vanjske stube dvorca. Ne želeći očito biti viđena, pošla je brzim
korakom prema Zabranjenoj šumi. Gledajući za njom, Harry smetne s uma izvojevanu pobjedu. Prepoznao je
onaj hod nalik na šuljanje. Snape se prikrada Zabranjenoj šumi dok su svi ostali na večeri... što to znači?
Harry ponovo skoči na svoj Nimbus i poleti. Kružeći nečujno nad dvorcem, vidio je kako Snape trči u Šumu.
Letio je za njim.
Drveće bijaše tako gusto da nije primijetio kamo je Snape otišao. Kružio je sve niže i niže dodirujući najviše
granje drveća dok ne začuje nečije glasove. Poleti prema njima i bešumno se spusti na visoku bukvu.
Oprezno pode po debeloj grani držeći metlu čvrsto u rukama i gledajući kroz krošnju.
Dolje, na sjenovitu proplanku, stajao je Snape, ali ne sam. S njim je bio Ouirrell. Harry mu nije uspio
razaznati izraz na licu, ali je
Quirrell mucao više nego ikad. Harry naćuli uši ne bi li razabrao što govore.
"... n-ne znam, S-scveruse, z-zašto ste htjeli da se bas ovdje s-s-sastanemo..."
"Ah, želio sam da to ostane među nama", odvrati Snape ledenim glasom. "Uostalom, učenici ne bi smjeli
ništa znati o kamenu mudraca."
Harry se sagne naprijed. Ouirrell je nešto mumljao. Snape ga presiječe u riječi:
"Jeste li konačno pronašli način na koji možemo proći pokraj one Hagridove beštije?"
"Ali, S-s-severuse, ja..."
"Valjda, Ouirrelle, ne želite od mene napraviti neprijatelja?" priupita ga Snape i približi mu se za još jedan
korak.
"Ja n-ne znam što vi..."
"Znate vi jako dobro što ja mislim."
U blizini tako glasno hukne sova da Harry umalo da ne padne s drveta. Održi se ipak na grani i začuje
Snapea:"... taj vaš mali hokus-pokus. Ja čekam."
"Alija n-n-ne..."
"Dobro, onda", odsiječe Snape. "Uskoro ćemo opet popričati, nakon što malo bolje promislite i odlučite se
komu ćete se prikloniti."
Pa prebaci pelerinu preko glave i ode s proplanka. Bio je već sumrak, ali je Harry još vidio Ouirrella kako
nepomično stoji, kao da se skamenio.
"Harry, gdje si ta>?"prokriješti Hermiona.
"Pobijedili smo! Ti si pobijedio! Pobijedili smo!" vikne Ron i po-tapše Harryja po leđima. "Ja sam pak
Malfovu nabio šljivu na oko, a Neville se sam uhvatio ukoštac s Crabbeom i Govleom! Još je bez svijesti, ali
Madame Pomfrcv kaže da će sve biti u redu... Prestigli smo Slvtherine! Svi tebe čekaju u društvenoj
prostoriji, slavimo pobjedu, Fred i George zdipili su nešto kolača i pića iz kuhinje."
"Manite se sad toga", izusti Harry bez daha. "Hajdemo u neku praznu sobu da vam nešto ispričam..."
Prije nego što je zatvorio vrata za sobom, provjerio je još da se tu negdje ne krije Pccves, a onda im
ispripovjedi što je sve vidio i Čuo.
