VISESOKOVN I NAPITAK
Kad su stigli do vrha zavojitih stuba, profesorica McGonagall pokuca na vrata. Vrata se tiho otvore
i oni udu. Profesorica McGonagall reče Harryju neka je malo pričeka, i ostavi ga samog.
Harry pogleda oko sebe. Jedna je stvar bila sigurna - od svih profesorskih soba u kojima je do tada
bio, ova je Dumbledoreova bila kudikamo najzanimljivija. Da se nije luñački bojao da će biti
isključen iz škole, Harry bi rado iskoristio priliku da je razgleda.
Bijaše to velika i lijepa, okrugla soba puna čudnih tihih šumova. Na stolićima tankih nogu ležali su
neobični srebrni instrumenti koji su šumili i ispuštali oblačiće dima. Na zidovima su visili portreti
starih školskih ravnatelja i ravnateljica. Svi su oni spokojno drijemali u svojim okvirima. Bijaše tu i
jedan veliki pisaći stol s nogama u obliku šapa, a na polici iza njega ležao je otrcani i poderani
čarobnjački šešir - Razredbeni klobuk.
Harry je oklijevao. Oprezno obiñe sve one vještice i čarobnjake što su drijemali na zidovima. Neće
valjda ništa biti ako uzme taj klobuk i ponovo ga stavi na glavu? Samo da vidi... samo da se uvjeri
da ga je klobuk doista svrstao u pravi dom.
Tiho obiñe pisaći stol, uzme klobuk s police i polako ga natakne na glavu. Bio mu je prevelik pa
mu je spuznuo preko očiju, baš kao i prvi put kad ga je nabio na glavu. Zurio je u crnu podstavu
klobuka i čekao. Tad mu sitan glas šapne u uho:
"Ne da ti vrag mira, Harry Potter?"
"Oyaj, da", promrmlja Harry, "Ovaj", oprostit~ što ~as uznemirujem... htio sam vas pitati..,"
"Nisi naćisto jesam li te smjestio u pravi dom, je li?" oštroumno će klobuk, "Da.., tebe ie bilo
~eobićno teško ra~vrstati, Ali ostajem
pri onome što sam rekao..." Harryju poskoči srce u grudima. "... da bi ti dobro bilo i kod
Slytherina."
Harryju se skvrči želudac. Dohvati vrh klobuka i skine ga. Držao ga je u ruci onako mlohava,
prljava i izblijedjela. Vrati ga na policu osjećajući mučninu.
"Nemaš pravo", dobaci nepomičnom i nijemom klobuku, pa uzmakne natraške motreći ga. Tad
začuje za sobom čudan, prigušen glas i naglo se okrene.
84
Ipak nije bio sam. Na zlatnoj prečki iza vrata stajala je nekakva oronula ptica nalik na napol
očerupana purana. Harry se zagleda u nju a ptica mu uzvrati zlokobnim pogledom i ponovo ispusti
onaj isti prigušeni glas. Harry pomisli da izgleda vrlo nezdravo. Oči su ptičurine bile mutne, a još
dok ju je Harry gledao, iz repa joj ispadnu dva pera.
Harry je baš pomislio kako bi mu sad još samo trebalo da Dumbledoreova najdraža ptica ugine dok
je on s njom sam u sobi, kadli ptica iznenada plane.
Harry krikne od užasa i uzmakne opet natraške za pisaći stol. Grozničavim pogledom potraži oko
sebe kakvu čašu vode, ali vode nigdje ni za lijek. Ptica se dotle pretvorila u vatrenu kuglu. Potom je
glasno zakričala i u hipu nije više bila ništa drugo do hrpe pepela što je tinjala na podu...
Otvore se vrata i u sobu uñe Dumbledore, natmuren i ozbiljan. "Gospodine profesore," dahne
Harry, "vaša ptica... Ja joj nisam ništa napravio... jedriostavno se sama zapalila..:"
Na Harryjevo veliko čudo, Dumbledore se nasmiješi.
"Bilo je već i vrijeme", reče mu. "Danima je već grozno izgledao, pa sam mu govorio neka se radije
već jednom pokrene."
Profesor se nasmije Harryjevu zgranutom izrazu na licu. "Fawkes je, Harry, feniks, a feniksi izgore
kad im doñe vrijeme da uginu i da se ponovo rode iz pepela. Gledajte ga samo..."
Harry pogleda i vidje kako sitna, naborana, netom roñena ptica
diže glav~ iz pepela, Bila je isto onal~o ru~na kao i o~a stara ptičuri
na~ "Steta je što ste ga morali vidjeti baš na dan spaljivanja", reče
Dumbledore sjedajući za pisaći stol. "On je inače uglavnom lijep, s
f r v . ~ . .
~.."1..."....... "~.,....... . ..1"~....." .."..."..,. 1'!`"...1.". "., r"..~"~~.".." .,4.""
Mogu nositi vrlo velike terete, suze su im Ijekovite i vrlo su vjerne domaće životinje."
Onako zgranut Fawkesovim samospaljivanjem, Harry je smetnuo s uma zašto se tu uopće nalazi, ali
se učas svega prisjeti kad se Dumbledore zavali na visoki naslon svoje stolice i upre u njega
prodoran pogled svojih svijetloplavih očiju.
Medutim, prije nego što je Dumbledore dospio izustiti ijednu riječ, vrata se naglo i gromoglasno
otvore i u sobu upadne Hagrid, sumanuta pogleda, s kapuljačom navrh raskuštrane crne glave, i s
mrtvim pijetlom kojim je još mlatarao oko sebe.
"Profesore Dumbledore, nije Harry ništa kriv!" ustvrdi Hagrid usrdnim glasom. "Ja sam razgovaro š
njim nekoliko sekundi prije nego što je onaj dečko pronaden, Harry, gospodine nije imo kad to
napravit..."
Dumbledore zausti da nešto kaže, ali Hagrid nastavi po svome mašući pijetlom, onako uzrujan, tako
da je perje frcalo na sve strane. "... On to nije mogo napravit, ja ću se zaklet na to i pred
Ministarstvom magije ako treba..."
"Hagride, ja..."
"... Ovo vam nije pravi krivac, gospodine, ja znam da Harry ne bi nikad..."
"Hagride!" glasno progovori Dumbledore. "Ja i ne mislim da je Harry bio napadač."
"Ah", uzdahne Hagrid. Pijetao mu beživotno visio uz bok. "U
redu, ~a ću onda, gospodine ravnate~ju, pričekat vani,.,"
I zbunjeno izañe iz so~e.
"Gospodine profesore, vi stvarno ne mislite da sam to bio ja?"
ponovi Harry pun nade dok je Dumbledore uklanjao pijetlovo perje s pisaćeg stola.
"Ne, Harry, ne mislim", umiri ga Dumbledore iako se ponovo smrknuo. "Ipak bih htio
porazgovarati s vama."
Harry je nervozno čekao dok ga je Dumbledore promatrao skupivši na stolu duge prste.
"Moram vas pitati, Harry, imate li mi možda što kazati?" blago ga upita. "Bilo što."
Harry nije znao što da mu odgovori. Prisjeti se kako je Malfoy
onda povikao: "Sad ste vi na redu, mutnjaci!" I prisjeti se kako je vi
85
šesokovni napitak krčkao u nužniku Plačljive Myrtle. Zatim se prisjeti bestjelesnog glasa koji je dva
puta čuo, i spomene se kako je Ron rekao: "Čak ni u čarobnjačkom svijetu nije dobarznak čuti
glasove koje nitko drugi ne čuje. "Sjeti se i što su svi drugi govorili o njemu, i kako se zgrozio pri
pomisli da je u nekoj vezi sa Salazarom Slythe
rmom...
"Nemam, gospodine profesore", odgovori. "Nemam vam ništa kazati."
Nakon dvostrukog napada na Justina i Skoro Bezglavog Nicka, ono što je do tada bila samo
nervoza prometnulo se u pravu paniku. Reklo bi se, začudo, da je ljude više zabrinula sudbina
Skoro Bezglavog Nicka. Ljudi su se pitali kako se duhu moglo takvo što dogoditi. Kakva je to
užasna sila koja može učiniti nešto nažao nekome tko je već mrtav? Došlo je do prave navale na
rezervacije mjesta u Hogwarts ekspresu, jer su svi jedva čekali da otputuju kući za Božić.
"Ako se ovako nastavi, mi ćemo jedini još ovdje ostati", reče Ron Harryju. "Mi, Malfoy, Crabbe i
Goyle. Kakvi će to veseli blagdani biti!"
Crabbe i Goyle, koji su uvijek činili sve što i Malfoy, takoder su se prijavili da će ostati u
Hogwartsu za vrijeme blagdana. Ali Harryju je bilo drago što većina učenika odlazi. Dozlogrdilo
mu je gledati kako ga se kolege klone u hodnicima, kao da će odjednom iskesiti očnjake ili izrigati
otrov. Dozlogrdilo mu je slušati kako kolege mrndžaju, sikću i upiru prstom u njega dok prolazi
mimo.
Meñutim, Fredu i Georgeu bilo je sve to vrlo zabavno. Oni su uživali trčati pred Harryjem po
hodnicima i vikati na sav glas: "Sklonite se pred Slytherinovim baštinikom, evo zbilja tog opakog
čarobnjaka!..."
Percy nije nikako odobravao takvo ponašanje. "To nije uopće smiješno", hladno im reče.
"Ah, daj sc makni, Pcrcy", dobaci mu Fred. "Harryju se žuri," "Da, Harry hita u Odaju tajnl da
popije čaj sa svojiln zubarim
slugom", doda George gušeći s~ od smij~ha.
Ni fTinml tn nii~ hiln ~aha~lnn
"Prestanite s tim!" preklinjala ih je svaki put kad bi Fred glasno pitao Harryja tko će mu biti
sljedeća žrtva, ili kad bi se George branio od Harryja krupnim češnjakom.
Harry se nije ljutio zbog toga. Bilo mu je čak i drago što bar Fred i George misle da je pomisao da
je on Slytherinov baštinik doista smiješna. Ali reklo bi se da njihovo lakrdijanje ide na živce Dracu
Malfoyu, koji je bivao sve kiseliji kad bi ih zatekao pri toj igri.
"To je sve zato što jedva čeka da svima prizna da je on taj", znalački će Ron. "Znaš kako teško
podnosi pomisao da je netko u nečemu bolji od njega, a ti sad ubireš priznanja za sav njegov prljavi
trud."
"Neće to dugo potrajati", zadovoljno ustvrdi Hermiona. "Još malo pa će višesokovni napitak biti
gotov. Za koji dan ćemo saznati od njega istinu."
Napokon su započele božićne ferije i na dvorac se spustila tišina duboka kao što je bio dubok snijeg
na zemlji. Harryja nije smetala nego smirivala ta tišina. Uživao je u činjenici da su on, Hermiona i
Weasleyjevi sami u Gryffindorskoj kuli, što je značilo da se mogu nesmetano igrati igre
"eksplozivni puc-puc" i vježbati se na miru za dvoboje. Fred, George i Ginny radije su ostali u školi
nego da s roditeljima odu u posjet Billu u Egipat. Percy, koji nije odobravao sve ono što je nazivao
njihovim djetinjastim ponašanjem, nije provodio mnogo vremena u gryffindorskoj društvenoj
prostoriji. Već im je bio svečano priopćio da on ostaje u školi preko Božića samo zato što mu je
dužnost kao prefektu da bude potpora profesorima u ovim nemirnim vremenima.
~OŽIGIIð j~ jutl0 OSY~nulo hladno i bijelo. HarrY~a i Ronai ko~i su ostali sami u spavaonici,
vrlo je rano probudila Hermiona upavši im u sobu potpuno odjevena, s darovima za obojicu u
rukama.
"Budenje!" glasno im reče odgrćući zastore s prozora.
"Hermiona... tebi ovdje nije mjesto", dobaci joj Ron zaklanjajući rukom oči od svjetla.
86
"Sretan Božić!" reče mu Hermiona dobacujući mu dar. "Ja sam veĆ skoro sat vremena na no$ama.
Dodala sam još malo muha zlatara
u napitak. Napitak je konačno gotov."
Harry se, iznenada posve budan, pridigne u krevetu. "Jesi li sigurna?"
"Sto posto", odgovori mu Hermiona i makne štakora Šugonju s kreveta da može sjesti na rub
postelje s baldahinom. "Ako ćemo to stvarno uraditi, onda bi to trebalo biti večeras."
U taj mah doleti u sobu Hedviga noseći u kljunu mali zamotuljak.
"Zdravo!" zadovoljno je pozdravi Harry kad mu sleti na krevet. "Opet razgovaraš sa mnom?"
Ona ga nježno gricne za uho, što je bio kudikamo ljepši dar od onoga što je donijela sa sobom.
Pokazalo se da je to dar od Dursleyjevih. Poslali su mu jednu čačkalicu i poruku da se raspita ne bi
li mogao u Hogwartsu provesti i ljetne ferije.
Ostali su božićni darovi bili mnogo više po volji Harryju. Hagrid mu je poslao veliku konzervu
kolača prelivenog sirupom. Harry je odlučio smekšati kolač uz vatru prije nego što ga počne jesti.
Ron mu je poklonio knjigu Letimo s topnicima, punu zanimljivih podataka o njemu najdražoj
metlobojskoj momčadi. Hermiona mu je kupila raskošno orlovsko pero za pisanje. Kad je otvorio
posljednji dar, Harry je u njemu našao novi, ručno pleteni pulover od gospode Weasley i veliku
tortu sa šljivama. Spremio je njezinu čestitku, ponovo obuzet osjećajem krivnje, jer se sjetio
automobila gospodina Weasleyja, koji nitko više nije vidio nakon sudara s napadačkom vrbom. I
sjetio se kako se on i Ron opet spremaju prekršiti školske
propise.
NitkQ, ćak ni netko tko se grozio pri pomisli da će poslije morati
popiti višesokovni napitak, nije mogao a da ne uživa u božićnom objedu u Hogwartsu.
Velika je dvorana bila veličanstveno ukrašena. Ne samo što je u njoj bilo desetak božićnih drvaca
pokrivenih injem i debelih traka od božikovine i zimzelena raspetih unakrst pod stropom, nego je sa
stropa padao i začarani snijeg, topao i suh. Dumbledore je poveo pjevanje i otpjevao nekoliko
svojih najdražih božićnih pjesama. Ha
~ri~ je nakvn svakvg ispijenvg petlara punča s jajt~na bivao ~~e ~lasniji. Percy, koji nije primijetio
da je Fred začarao njegovu značku prefekta tako da je sad na njoj pisalo "Perfekt", neprestance ih je
sve zapitkivao čemu se smiju. Harryja nije smetala čak ni činjenica štn ie Malfov od slvtherinskoQ
stola ~lasno dobacivao ru7ne nri
mjedbe na račun njegova novog pulovera. Ako bude bar malo sreće, vratit će on Malfoyu za koji sat
milo za drago.
Tek što su Harry i Ron smazali treću porciju božićnog pudinga, Hermiona im je dala znak da izañu
iz dvorane kako bi obavili posljednje pripreme za večernji pothvat.
"Još nam uvijek treba nešto od onih u koje ćemo se pretvoriti", reče Hermiona praktičnim glasom,
kao da ih šalje u trgovinu po prašak za pranje rublja. "Očito je da bi najbolje bilo da pribavite nešto
od Crabbea i Goylea, jer su oni najbolji Malfoyevi prijatelji i on će njima sigurno reći sve što ga
pitaju. Isto se tako moramo osigurati da pravi Crabbe i Goyle ne upadnu u sobu dok budemo
ispitivali Malfoya. Ja sam već sve to razradila", proslijedi ona mirnim glasom ne obazirući se na
Harryjevo i Ronovo zabezeknuto lice, pa podigne uvis dva pozamašna čokoladna kolača. "U ove
sam kolače stavila malo običnog sredstva za spavanje. Vi samo treba da se pobrinete da ih Crabbe i
Goyle nañu. Znate već kako su oni proždrljivi, sigurno će ih odmah pojesti. A kad jednom zaspe,
iščupajte im koju vlas i sakrijte to u spremište metli."
Harry i Ron se u čudu zgledaju. "Hermiona, ja ipak mislim da..."
"To bi moglo vrlo nezgodno završiti..."
Ali u Hermioninu je pogledu bio nekakav čelični sjaj, donekle sličan onome što je katkad sjalo u
pogledu profesorice McGonagall.
"Napitak bi nam bio bezvrijedan bez Crabbeovih i Goyleovih vlasi", strogo će ona. "Želite li vi
ispitati Malfoya ili ne?"
87
"~Ia dobro, dobro", reći će Harr~. "A što je s tobom? Komu ćeš ti iščupati dlaku?"
"Ja već imam svoju!" ponosno će Hermiona vadeći iz džepa bočicu i pokazujući im u njoj jednu
jedinu vlas. "Sjećate se kako sarn se u Duelantskom klubu hrvala s Millicent Bulstrode? Ova joj je
dlaka ostala na mojoj pelerini nakon što me je pokušala udaviti! Otišla je kući za Božić... pa ću
samo morati Slytherinima reći da sam se ipak odlučila vratiti."
Kad je Hermiona ponovo otišla provjeriti višesokovni napitak, Ron se okrene Harryju s izrazom
osudenika na smrt i reče mu: "Jesi li ti ikad čuo za neki drugi plan u kojem toliko stvari može
~ao~ako za~ršiti~"
* * *
Ali, na Harryjevo i Ronovo veliko čudo, prva faza operacije protekla je upravo onako glatko kako
je Hermiona bila predvidjela. Nakon božićnog čaja čekali su u pustom predvorju da naidu Crabbe i
Goyle, koji su bili ostali sami za slytherinskim stolom jedući po četvrti komad torte. Harry je bio
namjestio čokoladne kolače na stubišno priručje. Kad su ugledali Crabbea i Goylea kako izlaze iz
Velike dvorane, Harry i Ron brže-bolje se sakriju iza jednog oklopa uz glavni ulaz.
"Koliko se uopće čovjek može udebljati?" oduševljeno šapne Ron kad Crabbe veselo pokaže
Goyleu na kolače i dohvati ih. Glupo se cereći, obojica strpaju kolače u svoja velika usta. Časak su
pohlepno žvakali, sa slavodobitnim izrazom na licu. A onda su se obojica, bez ikakve promjene
izraza, svalila na pod.
Najteže je bilo sakriti ih u ormar na drugoj strani predvorja. Pošto su ih ipak nekako utrpali medu
krpe i metle, Harry iščupa dvije dlake što su rasle Goyleu na čelu, a Ron uzme nekoliko Crabbeovih
vlasi. Ukrali su im i cipele jer su im vlastite bile premale za Crabbeova i Goyleova stopala. Tada su,
svejednako se čudeći sami sebi, odjurili u zahod Plačljive Myrtle.
Jedva su u njemu što vidjeli od gustog crnog dima što je izlazio iz kabine u kojoj je Hermiona
miješala napitah u kotliću` Pošto su zaklonili lica pelerinama, Harry i Ron tiho pokucaju na vrata.
"Hermiona?"
U bravi nešto škljocne i pojavi se Hermiona s tjeskobnim izra
zom na sjajnom ticu. Iza nje je krčkao napitak gust poput sirupa. Na zahodskoj dasci stajale su
spremne tri čaše.
"Imate ih?" upita ih Hermiona bez daha.
Harry joj pokaže Goylove dlake.
"Odlično. Ja sam ove pelerine zdipila iz praonice", reče Hermiona i pokaže im na jednu vrećicu.
"Trebat će vam veći brojevi kad budete Crabbe i Goyle."
Svi se troje zagledaju u kotlić. Izbliza je napitak izgledao kao uzavrelo gusto, crno blato.
"Sigurna sam da sam sve dobro napravila", reče Hermiona ner
vozno ponovo čitajući umrljanu stranicu tl knj~zi Najpotentnrji čarobni napici, "Napitak izgleda
baš kao što piše u knjizi.,. Kad ~a po
pijemo, imat ćemo točno sat vremena da se ponovo pretvorimo u same sebe."
"Što ćemo sad?" šapne Ron.
"Pretočit ćemo napitak u tri čaše i dodati mu dlake."
Hermiona zagrabi u napitak i ulije ga u čaše. Zatim drhtavom rukom istrese dlaku Millicent
Bulstrode iz bočice u prvu čašu.
Napitak je još kuhao poput kipućeg kotlića i silno se pjenio. Malo zatim poprimi nezdravu, žutu
boju.
"Fuj... ekstrakt Millicent Bulstrode!" reče Ron gadljivo gledajući čašu. "Kladio bih se da ima
odvratan okus."
"A sad dodajte i vi dlake!" reče im Hermiona.
Harry ubaci Goyleove dlake u srednju čašu a Ron Crabbeove u treću. Obje su se čaše zapjenile i
zašištale. Goyleova je čaša poprimila kaki boju šmrklja, a Crabbeova tamnu, mutnu, smedu boju.
88
"Čekajte malo!" reče Harry kad su Ron i Hermiona posegnuli za čašama. "Bolje će biti da ne
popijemo svi troje napitak ovdje unutra. Kad se pretvorimo u Crabbea i Goylea, nećemo moći stati
u ovu kabinu. A ni Millicent Bulstrode nije baš neka vilovnica."
"Pametna glavica!" reče mu Ron i otključa vrata. "Idemo svako u svoju kabinu!"
Pazeći da ne prolije nijednu kap napitka, Harry se zatvori u srednju kabinu.
"Jeste Ii spremni?" dovikne im.
"Jesmo", odgovore mu Ron i Hermiona,
" ' )7
Jedan... dva... tm...
Stisnuvši prstom nos, Harry popije napitak u dva velika gutljaja. Napitak je imao okus raskuhanog
zelja.
Umah mu se utroba počne grčiti kao da je progutao žive zmije. Presamitivši se, pomisli da će
možda i povraćati. A onda ga nešto zapeče u želucu i brzo se prenese po cijelom tijelu, sve do
vrhova prstiju na rukama i nogama. Zatim ga obuzme nekakav užasan osjećaj, kao da se topi, pa se
sav zadihan spusti na sve četiri. Koža mu je na čitavom tijelu zakuhala poput vrelog voska a šake
mu počele naočigled rasti, prsti debljati, nokti se širiti i zglavci se nadimati kao buhtle. Ramena mu
se bolno razvukla, a po bockanju na čelu zaključi da mu
se kosa spušta prema obrvama, Pelerina mu je pukla dok su mu se
prsa širila kao bačva kojoj su popucali obruči. Stopala su ga silno zaboljela u cipelama za četiri
broja premalima.
Ali sve je prestalo isto tako nenadano kao što je i počelo. Harry je ničice ležao na hladnom
kamenom podu i slušao Myrtlu kako zlovoljno grglja u zadnjoj kabini. Jedva jedvice odbaci cipele
s nogu i ustane. Tako se dakle osjeća Goyle! Drhtavom krupnom šakom svuče svoju staru pelerinu
koja mu je dosezala do tridesetak centimetara iznad gležnjeva, pa obuče drugu i obuje Goyleove
cipeletine. Htjede skloniti kosu s očiju, ali na čelu napipa samo kratke čekinje slične žici. Tada
shvati da mu naočale zamagljuju vid jer Goyleu očito nisu bile potrebne. Skine ih i dovikne:
"Je li kod vas dvoje sve u redu?"
Iz usta mu je izašao Goyleov tih osoran glas.
"Aha", dopre zdesna Crabbeovo duboko groktanje.
Harry otključa vrata i stane pred napuklo zrcalo. Iz zrcala su u njega zurile Goyleove mutne,
duboko usañene oči. Harry se počeše za uhom. Isto se tako počeše i Goyle.
Ron otvori vrata. Zagledaju se jedan u drugoga. Ron se nije ni po čemu razlikovao od Crabbea, od
okrugle frizure do dugih ruku kao u gorile, samo što je bio blijed i zgranut.
"Ovo je nevjerojatno!" reče Ron prilazeći zrcalu i hvatajući se za Crabbeov plosnati nos.
"Nevjerojatno!"
"Najbolje da se požurimo", reče Harry otpuštajući remen sata na ruci što mu je zasjekao u Goyleovo
debelo zapešće. "Moramo još
otkriti gdje je slytherins~a društvena prostorija. Nadam se da ćemo
usput naći nekoga za kim ćemo poći..."
Ron, koji se zagledao u Harryja, reče:
"Nemaš pojma kako je čudno vidjeti Goylea da razmišlja. " Zalupa na Hermionina vrata. "Hajde,
moramo krenuti..."
Odgovori mu nečiji visoki glas:
"Ja... ja mislim da ipak neću s vama. Idite vi bez mene!" "Hermiona, mi znamo da je Millicent
Bulstrode rugoba, ali nitko neće znati da si to ti."
"Ne... zbilja... radije ne idem s vama. Vas se dvojica požurite, nemojte gubiti vrijeme!"
Har~y zbunjeno pogleda Rona,
"Sad si već sličniji Goyleu", reče mu Ron. "Tako i on izgleda svaki put kad mu profesori postave
neko pitanje."
89
"Hermiona, je li tebi dobro?" upita je Harry kroz vrata. "Jest... dobro mi je... Idite vi samo..."
Harry pogleda na sat. Prošlo je već pet od dragocjenih šezdeset minuta.
"Onda ćemo se opet ovdje vidjeti, je li?" upita je.
Harry i Ron oprezno otvore vrata nužnika, uvjere se da je zrak čist pa krenu.
"Nemoj tako mahati rukama u hodu", promrmlja Harry Ronu. "Što?"
"Crabbe ih drži nekako ukočenije..." "Može li ovako?"
"Aha, tako je već bolje."
Poñu niz mramorne stube. Sad samo da naidu na nekog Slytherina koji se vraća u slytherinsku
društvenu prostoriju. Ali nigdje ni žive duše.
"Imaš li ti možda kakvu pametnu ideju?" promrmlja Harry. "Slytherini uvijek dolaze na doručak s
one strane", reče Ron i
mahne glavom prema ulazu u tamnicu. Tek što je to rekao, na tom se ulazu pojavi djevojčica duge,
kovrčave kose.
"Oprosti," reče Ron žurno joj prilazeći, "zaboravili smo kako se ide do naše društvene prostorije."
"Kako, molim?" osorno će djevc~jčica. "Do naše društvene prostorije? Pa, ja sam Ravenclaw."
I ode sumnjičavo se obzirući.
Harry i Ron pohitaju niz kamene stube u mrak. Koraci su im neobično glasno odjekivali jer su to
bili koraci Crabbeovih i Goyleovih velikih stopala. Pobo~ali su se da ovo ipak neće biti onako lako
kako su se nadali.
Labirintski hodnici bijahu pusti. Silazili su sve dublje i dublje is
pod škole i neprestance pogledavah na sat da vide koliko im je još vremena preostalo. Nakon četvrt
sata, kad ih je već počeo spopadati oćaj, zaćuju kako se pred njima nešto kreće.
"Ahat" uz~u~eno ć~ Rotl, "Eva jednog od njih~"
Nečija spodoba izade iz pokrajnje prostorije. Medutim, kad su pohitali do nje, srca im sidu u pete.
Nije to bio nikakav Slytherin, nego Percy.
"Što ti radiš tu dolje?" u čudu ga upita Ron. Percy ga uvrijedeno pogleda.
"To se tebe ništa ne tiče", osorno mu odvrati. "Ti si Crabbe, je li?" "Pa... da, da", odgovori Ron.
"E pa, idite lijepo u svoju spavaonicu", strogo će Percy. "Ovih dana nije baš pametno smucati se po
ovim mračnim hodnicima." "Ali i ti se smucaš", odbrusi mu Ron.
"Ja sam prefekt", isprsi se Percy. "Mene neće nitko napasti." Harry i Ron iznenada začuju iza sebe
nečiji glas. Prema njima je dolazio Draco Malfoy. Prvi put u životu Harryju je bilo drago što ga
vidi.
"A, tu ste vi!" reče im on otegnutim glasom gledajući ih. "Pa zar ste vas dvojica sve do sada klopali
u Velikoj dvorani? A ja sam vas tražio, htio bih vam pokazati nešto strašno smiješno."
Malfoy ošine Percyja pogledom.
"A što ti, Weasley, ovdje tražiš?" podrugljivo ga upita. Percy je bio ogorčen.
"Ti bi mogao ipak iskazivati malo više poštovanja prema jednom prefektu!" reče mu. "Ne sviña mi
se to tvoje držanje!"
Malfoy se posprdno osmjehne i mahne rukom Harryju i Ronu neka poñu za njim. Harry umalo da
se ne ispriča Percyju, ali se u posljednji čas pribere. On i Ron pohitaju za Malfoyem, koji im, kad
zamaknu za ugao, reče:
"Taj Peter Weasley..."
"Percy", automatski ga ispravi Ron.
"Ma, nije važno", reče Malfoy. "Primijetio sam da se u zadnje vrijeme često ovuda smuca. On
valjda misli da će sam uloviti Slytherinova baštinika."
I nasmije se kratkim i podrugljivim smijehom. Harry i Ron se uzbuñeno zgledaju.
Malfoy zastane uz goli i vlažni kameni zid. "Kako ono glasi nova lozinka?" upita Harryja.
"Pa, ovaj,~," promuca Harry.
90
"Ah, da... Čistokrvni!" reče Malfoy ne obazirući se na nj. Polako se otvore kamena vrata skrivena u
zidu. Malfoy prode kroz njih, a za njim i Harry i Ron.
Slytherinska društvena prostorija bila je dugačka, niska podzemna dvorana grubih kamenih zidova i
stropa, s kojeg su na lancima visile okrugle, zelenkaste svjetiljke. U bogato isklesanu kaminu
pucketala je vatra, a u izrezbarenim naslonjačima nazirali se obrisi nekoliko Slytherina.
"Pričekajte me ovdje!" reče Malfoy Harryju i Ronu pokazujući im na prazne naslonjače nešto dalje
od vatre. "Sad ću vam to pokazati... upravo mi je stiglo od oca..."
Pitajući se što li će im to Malfoy pokazati, Harry i Ron sjednu. Nastojali su se držati kao da su kod
kuće.
Nakon jedne minute vrati se Malfoy noseći nešto što je izgledalo kao novinski izrezak, pa gurne to
Ronu pod nos.
"Evo ti nešto da se nasmiješ", reče mu.
Harry opazi kako Ron razrogači oči od prepasti. Pošto na brzinu pročita izrezak, usiljeno se
osmjehne i pruži ga Harryju.
Bijaše to članak iz Dnevnogproroka u kojem je od riječi do riječi stajalo:
ISTRAGA U MINISTARSNU MAGIJE
Danas jeArthur Weasley, predstojnik Odjela za
zloupolrebu bezjačkih artefakata, kažnjen globom od pedesetgaleoria što je zaćarao jedan bezjački
automobil. G. Lucius Malfoy, član nadzornog odbora Škole
vještičarenja i čarobnjaštva u Hogwartsu, gdje se ove godine srušio začarani automobil, zatražio je
danas ostavku g. Weasleyja.
"Weasley je nanio štetu ugledu Ministarstva'; izjavio je našem reporteru g. Malfoy. "On je očito
nesposoban predla~ati valjane zakone, i njegov bi smiješni Zakon o
zaštiti bezjaka trebalo smjesta suspendirati, "
Od g. Weasleyja nismo uspjeli dobiti izjavu, a njegova je
supruga rekla izvjestiteljima neka se gu~e prije nego što
n~hu~k~ na njih njihova obiteljskoggu~ar
"Što veliš?" nestrpljivo će Malfoy kad mu Harry vrati izrezak. "Zar ne misliš da je to smiješno?"
"Ha-ha", sumorno se nasmije Harry.
"Arthur Weasley toliko voli bezjake da bi trebao slomiti svoj štapić i prijeći k njima", prezirno će
Malfoy. "Sudeći po tome kako se ponašaju, ne bi se nikad reklo da su Weasleyjevi čistokrvni
čarobnjaci."
Ronu se - ili bolje reći Crabbeu - lice iskrivi od bijesa. "Što ti je, Crabbe?" obrecne se Malfoy na nj.
"Boli me želudac", progunña Ron.
"E, idi onda u bolnicu i daj svim onim mutnjacima tamo nogom u guzicu u moje ime", reče mu
Malfoy smijuckajući se. "Znate da se čudim zašto Dnevni prorok nije još ništa javio o svim tim
napadima", zamišljeno nastavi. "Valjda Dumbledore nastoji sve to zataškati'? Ako ti napadi uskoro
ne prestanu, dobit će nogu. Moj otac uvijek tvrdi da je Dumbledore nešto najgore što se moglo
dogoditi ovoj školi. On obožava sve one koji su se rodili kao bezjaci. Jedan pošteni ravnatelj ne bi
nikad primio u školu onakav ološ kao što je Creevey."
Malfoy počne tobože snimati zamišljenim fotoaparatom oponašajući okrutno ali vjerno Colina:
"Potter, mogu te snimiti, Potter? Mogu li dobiti tvoj autogram`? Mogu li ti, Potter, molim te,
polizati cipele?"
Spusti ruke i pogleda Harryja i Rona. "Ma što je to s vama dvojicom?"
Puno prekasno Harry i Ron se na silu nasmiju` Ipak, ćinilo se da je Malfoy zadovoljan. Možda
Crabbe i Goyle uvijek imaju ovako kasno paljenje?
"Sveti Potter, prijatelj mutnjaka", polako izusti Malfoy. "Ni on nema pravog čarobnjačkog osjećaja,
inače se ne bi ñružio s onom uobraženom mutnjakušom Grangericom. A ljudi još misle da je on
Slytherinov baštinik!"
91
Harry i Ron čekali su suzdržana daha - Malfoy će im zacijelo za koji časak priznati da je on taj. Ali
onda...
"Da mi je znati tko je taj", razdražljivo će Malfoy. "Ja bih mu ipak mogao pomoći."
Ron tako zine da Crabbeovo lice postane još tupavije ne~o ina. če. Srećom, Malfoy to ne primijeti,
a Harry, koji je brzo mlslio, reče;
"Ali ti sigurno pretpostavljaš tko stoji iza svega toga?..."
"Ma znaš, Goyle, da nemam pojma, koliko ti puta to moram ponoviti?" otrese se Malfoy na nj. "A
otac mi baš ništa ne želi reći kako je prošli put otvorena Odaja. To je, naravno, bilo prije pedeset
godina, dakle još prije njegova vremena, ali on zna sve o tome, i kaže da se sve to držalo u strogoj
tajnosti i da bi bilo sumnjivo kad bih ja znao previše o tome. Ipak, ja znam nešto, a to je, kad je
prošli put otvorena Odaja tajni, da je jedan mutnjak ubijen. I zato bih se kladio da je samo pitanje
vremena kad će ovaj put netko od njih nastradati... Nadam se da će to biti Grangerica", nadoda s
užitkom.
Ron je stiskao Crabbeove šačetine. Smatrajući da bi se ipak malo previše odali kad bi Ron sad
maznuo Malfoya po nosu, Harry ga pogledom opomene i zapita:
"A znaš Ii ti možda jesu li osobu koja je prošli put otvorila Odaju uhvatili?"
"O, da... tko god bio, taj je bio isključen iz škole", odgovori mu Malfoy. "Vjerojatno je još u
Azkabanu."
"U Azkabanu?" zbunjeno ponovi Harry.
"U Azkabanu... u čarobnjačkom zatvonc, Goyle", objasni mu Malfoy gledajući ga s nevjericom.
"Časna riječ, kad bi još sporije kopčao, s tobom se uopće ne bi moglo razgovarati."
Promeškoljivši se u naslonjaču, nastavi:
"Otac mi kaže neka se ne guram pred rudo i neka ostavim Slytherinova baštinika da radi svoje.
Kaže da se naša škola mora očistiti
od sveg tog mutnjaćkog šljama, ali neka se radije ne mije5am u te
stvari! On, naravno, ima sad dosta svojih briga. Znate li da je Ministarstvo magije izvršilo prošlog
tjedna premetačinu na našem posjedu?"
Harry pokuša natjerati Goyleovo tupo lice da izrazi zabrinutost. "Aha..." reče Malfoy. "Srećom,
nisu našli bogzna što. Stari čuva neke vrlo vrijedne stvari potrebne za crnu magiju. Ali, srećom,
imamo i mi svoju tajnu odaju ispod poda u našem salonu..."
"Oho!" usklikne Ron.
Malfoy ga pogleda. Pogleda ga i Harry. Ron pocrveni. Čak mu je i kosa pocrvenjela. I nos mu se
pomalo počeo produživati... istjecalo
im je vrijeme. Ron se opet pretvarao u sama sebe, a sudeći po užasnutom izrazu na njegovu licu, i
Harry se isto tako pretvarao u satna S~b~.
Obojica skoče na noge.
"Moram uzeti lijek za želudac", progunña Ron, pa bez mnogo okolišanja obojica izjure iz
slytherinske društvene prostorije, zalete se kroz rupu u kamenom zidu i otperjaju hodnikom
očajnički se nadajući da Malfoy nije ništa posumnjao. Harry je osjećao kako mu noge landaraju u
Goyleovim cipeletinama, a kako se smanjio, morao je i pelerinu u hodu pridići. Jurnuli su uza stube
i upali u mračno predvorje, u kojem su čuli prigušenu lupu iz ugrañenog ormara u koji su bili
zaključali Crabbea i Goylea. Ostavivši cipele pred vratima ormara, odjure u čarapama uz mramorne
stube do zahoda Plačljive Myrtle.
"Ipak nismo uludo protratili vrijeme", reče zadihani Ron zatvarajući vrata zahoda za sobom. "Znam
da nismo još otkrili tko stoji iza tih napada, ali ću sutra javiti tati neka potraži skrivene stvari ispod
poda u Malfoyevu salonu."
Harry se ogleda u napuklom zrcalu. Opet je bio onaj pravi. Dok je Ron lupao po vratima
Hermionine kabine, Harry natakne naočale. "Hermiona, izlazi, imamo ti masu toga ispričati..."
"Odlazite!" prokriješti Hermiona. Harry i Ron se zgledaju.
92
"Što se dogodilo?" upita je Ron. "Valjda si i ti opet ona ista, mi smo..."
Ali iznenada kroz zatvorena vrata kabine klizne Plačlj iva Myrtla. Harry je nikad nije vidio tako
zadovoljnu.
"~OOOð00~1, čekajte m~lo d~ Vl~it~", reče im. "Dogodilo se nešto zbilja strašno!"
Brava škljocne i pojavi se Hermiona jecajući. Glavu je pokrila pelerinom.
"Što je?" nesigurno je upita Ron. "Da ti nije još ostao Millicentin nos, ili što ti je?"
Hermiona odgrne pelerinu a Ron ustukne pred njom i sjedne u umivaonik.
Hermioni je lice bilo obraslo crnim krznom. Oči joj požutjele, a iz kose joj virile šiljaste uši.
"Ono je bila m-mačja dlaka!" procvili ona. "M-millicent Bulstro
de m-mora d~ ~~na ~-mačku! A taj s~ n-napi~ak ne rabi za p-preobrazb~ u Ži~otinje~"
"Uh, uh", uzdahne Ron.
"Sad će se s tobom zbilja strašno sprdati!" zadovoljno će Myrtla. "Nije to ništa, Hermiona!" brže će
Harry. "Odvest ćemo te gore, u bolnicu. Madame Pomfrey nikad ne postavlja suvišna pitanja..."
Trebalo im je podosta vremena da nagovore Hermionu da izade iz nužnika. Plačljiva Myrtla
ispratila ih je grohotnim smijehom. "Čekaj samo dok svi ne prokuže da imaš rep!"
