GROZAN PORAZ
Profesor Dumbledore poslao je sve Grvffindore natrag, u Veliku dvoranu, gdje su im se nakon
desetak minuta pridružili Huffle-puffi, Ravenclavvi i Slvtherini, koji su svi bili krajnje
zbunjeni.
"Profesori i ja moramo temeljito pretražiti cijeli dvorac", rekao im je profesor Dumbledore
pošto su predavači McGonagall i Flit-wick zatvorili sva vrata u dvorani. "Vi ćete svi, na
žalost, radi vlastite sigurnosti, morati ovdje provesti noć. Molim prefekte da stražare na
ulazima u dvoranu. Svu odgovornost preuzimaju glavni prefekt i glavna prefektica. Ako doñe
do bilo kakvih incidenata, molim da me se odmah obavijesti", nadoda obraćajući se Percvju,
koji se doimao strašno ponosno i važno. "Javite mi po kojem od duhova!"
Profesor Dumbledore ušuti spremajući se da ode, ali onda još dometne:
"Ah, da, trebat će vam..."
Pošto učini ležeran pokret čarobnim štapićem, dugi se stolovi povuku do zidova dvorane, a
nakon još jedne slične kretnje, pod je bio pokriven stotinama mekih, ljubičastih vreća za
spavanje.
"Želim vam dobro spavanje!" reče na kraju profesor Dumbledore, izañe i zatvori vrata za
sobom.
U dvorani se učas razlegne uzbuñen žamor. Gryffindori su pričali ostalim učenicima što se
dogodilo.
"Svi u vreće za spavanje!" vikne Percy. "Hajde, dostaje bilo razgovora! Svjetla se gase za
deset minuta!"
"Hajdemo!" reče Ron Harrvju i Hermioni, pa uzmu svoje vreće za spavanje i odvuku ih u kut.
"Mislite da je Black još u dvorcu?" upita ih Hermiona tjeskob-nim šaptom.
"Očito je da Dumbledore misli da bi mogao biti", odgovori joj Ron.
"Sva je sreća što je izabrao baš ovu večer", napomene Hermiona dok su se zavlačili, potpuno
odjeveni, u vreće za spavanje i naslanjali se na lakat da nastave razgovor. "Jedinu večer kad
nismo bili u našoj kuli..."
"Ja bih rekao da on više ne zna koji je datum, jer je stalno u bijegu", reče Ron. "Nije mu bilo
jasno da je Noć vještica. Inače bi bio upao ovamo."
Hermiona se sva naježi.
Svi su ostali oko njih zapitkivali jedno te isto: "Kako je uspio ući unutra?"
"Možda zna kako se aparatira?" nabaci jedan Ravenclaw koji je ležao metar-dva dalje od njih.
"Znate, da se pojavi onako, iz ničega."
69
"Vjerojatno se prerušio", reče neki Hufflepuff s pete godine.
"Možda je uletio kroz prozor?" priklopi Dean Thomas.
"Ma je li moguće da sam ja ovdje stvarno jedina osoba koja se potrudila pročitati knjigu
Povijest Hogwartsa ?" srdito upita Hermiona obraćajući se Harrvju i Ronu.
"Vjerojatno jesi", reče Ron. "A zašto pitaš?"
"Zato što ovaj dvorac, znate, nije zaštićen samo zidovima", objasni im Hermiona. "Njega štite
i kojekakve čarolije da nitko ne može potajno ući u njega. Ovdje se ne može samo tako
aparatirati. I voljela bih vidjeti kako bi se to čovjek mogao prerušiti da prevari de-mentore. Pa,
oni stražare na svim prilazima školi. Vidjeli bi ga i kad bi doletio. A Filch zna i za svaki tajni
hodnik kroz koji se eventualno može ući..."
"Gasimo svjetla!" vikne Percy. "Svi u vreće za spavanje, nema više razgovora!"
Svijeće se odjednom sve pogase. Jedino su još svijetlili duhovi koji su se okolo motali i
ozbiljno razgovarali s prefektima, i začarani strop što je bio, kao i onaj pravi, nebeski svod,
posut zvijezdama. Zbog svega toga, i zbog šaputanja koje se još čulo u dvorani, Harry je imao
osjećaj da spava pod vedrim nebom i da pirka vjetrić.
Svakog sata pojavio bi se na vratima po jedan profesor da provjeri stanje u dvorani. Oko tri
sata u noći, kad su već mnogi učenici bili napokon pozaspali, došao je i profesor Dumbledore.
Harry ga je
gledao kako traži Percyja, koji se šuljao izmeñu vreća za spavanje i korio one koji su još
razgovarali. Percy je bio nedaleko od Harrvja, Rona i Hermione, koji su naglo ušutjeli praveći
se da spavaju kad su čuli kako se približavaju Dumbledoreovi koraci.
"Ima li kakvih tragova, gospodine profesore?" upita ga Percy šaptom.
"Nema. A je li ovdje sve u redu?"
"Sve je, gospodine, kako treba."
"Dobro. Nema smisla da ih sad sve premještamo. Pronašao sam jednog privremenog čuvara za
rupu u zidu kod Grvffindora. Sutra će se svi moći vratiti u svoje sobe."
"A Debela dama, gospodine profesore?"
"Skriva se gore, na drugom katu, na zemljovidu Argvllshirea. Po svemu sudeći, odbila je
propustiti Blacka bez lozinke pa ju je on napao. Još je sva izbezumljena, ali čim se smiri, reći
ću gospodinu Filchu da je vrati na njezino mjesto."
Harry začuje kako se vrata iznova otvaraju i kako se opet približavaju nečiji koraci.
"Gospodine ravnatelju?" Bio je to Snape. Harry je nepomično ležao i napeto osluškivao.
"Pretražili smo cijeli treći kat. Nema ga nigdje. Filch je pregledao i tamnicu, ni tamo ničeg
nema."
"A što je s opservatorijem? Sa sobom profesorice Trelawney? Sa sovinjakom?"
"Sve smo to pretražili..."
"Odlično, Severuse. Nisam zapravo ni očekivao da će se Black ovdje dugo zadržavati."
"A imate li, profesore, kakvu teoriju o tome kako je ušao?" upita ga Snape.
Harry ovlaš pomakne glavu s prekriženih podlaktica da oslobodi i drugo uho.
"Imam ih mnogo, Severuse, ali je jedna nevjerojatnija od druge."
Harry malko otvori oči i pogleda ih sve odozdo. Dumbledore mu je bio okrenut leñima, ali je
vidio Percvjevo lice, napeto i zaneseno, i Snapeovo, iz profila, Ijutito i nezadovoljno.
"Sjećate se, gospodine ravnatelju, razgovora koji smo vodili pred... ah... pred sam početak
školske godine?" upita ga Snape, koji jedva daje otvarao usta, kao da želi Percvja isključiti iz
razgovora.
"Sjećam se, Severuse", potvrdi Dumbledore, ali kao da mu je u glasu bilo nešto poput
opomene.
"Izgleda... gotovo nemoguće... daje Black mogao ući u školu bez nečije pomoći iznutra. Ja
sam vam onda izrazio zabrinutost kad ste postavili..."
70
"Ja ne vjerujem da bi itko u ovom dvorcu pomogao Blacku da uñe", reče Dumbledore, a ton
kojim je to rekao pokazivao je toliko jasno da ovaj razgovor smatra završenim da mu Snape
nije ni odgovorio. "Ja sad moram dolje, do dementora", nastavi Dumbledore. "Obećao sam im
da ću ih obavijestiti čim pretražimo dvorac."
"Zar nisu i oni htjeli, gospodine profesore, pomoći pri pretraživanju?" upita ga Percy.
"Ma jesu", hladno će Dumbledore. "Ali nijedan dementor neće prekoračiti prag ovog dvorca
dok sam ja ovdje ravnatelj."
Percy je djelovao pomalo posramljeno. Dumbledore izañe iz dvorane hitrim i tihim koracima.
Snape počeka još koji trenutak s izrazom duboke ogorčenosti na licu, a onda i on ode.
Harry zime na Rona i Hermionu. Oboje su ga gledali razrogače-nim očima, u kojima se
odražavao strop posut zvijezdama.
"Što im sve to znači?" priupita ih Ron.
U školi se u idućih nekoliko dana govorilo samo o Siriusu Blacku. Sve su apsurdnije bivale
teorije o tome kako je ušao u dvorac. Hufflepuffka Hannah Abbott pričala je na sljedećem
predavanju iz Travarstva svakome tko ju je htio slušati kako se Black mogao pretvoriti i u
procvjetani grm.
Rasparano platno na kojem je nekad bila Debela dama zamijenjeno je slikom Sir Cadogana i
njegova debelog, sivog ponija. Nitko nije bio time osobito zadovoljan. Sir Cadogan je
neprestance izazivao učenike na dvoboj i smišljao dozlaboga komplicirane lozinke, koje je
mijenjao najmanje dva puta na dan.
"On je potpuno lud!" ljutite je Seamus Finnigan tvrdio Percvju. "Zar ne možemo dobiti nikog
drugog?"
"Nitko s drugih slika ne želi preuzeti taj posao", odgovori mu Percy. "Uplašili su se onoga što
se dogodilo Debeloj dami. Sir Cadogan bio je jedini toliko hrabar da se sam prijavio."
Meñutim, Harryja je Sir-Cadogan najmanje brinuo. Na Harryja su sad svi pazili. Predavači su
izmišljali izgovore da šetaju s njim hodnicima, a Percy Weasley (Harry je pretpostavljao da je
Percy dobio takve upute od majke) bio mu je stalno za petama, kao kakav neobično
dostojanstveni pas čuvar. Povrh svega toga, profesorica McGonagall pozvala je Harrvja u
svoju sobu s takvim mračnim izrazom na licu daje Harry pomislio daje zacijelo netko umro.
"Nema smisla više pred vama, Potter, tajiti", rekla mu je vrlo ozbiljnim glasom. "Znam da će
vas ovo što ću vam reći šokirati, ali Sinus Black..."
"Znam ja da on mene traži", umorno će Harry. "Čuo sam kad je Ronov otac rekao to njegovoj
majci. A gospodin Weasley radi u Ministarstvu magije."
Reklo bi se da se profesorica McGonagall zgranula. Postoje ča-sak zurila u njega, reče mu:
"A, tako! E pa, onda ćete, Potter, valjda shvatiti zašto mislim da ne bi bilo dobro da navečer
trenirate metloboj. Tamo na igralištu, na kojem ste sami sa svojim suigračima, izloženi ste
velikoj opasnosti..."
"Ali u subotu igramo prvu utakmicu!" ogorčeno će Harry. "Ja moram, gospoño profesor,
trenirati!"
Profesorica McGonagall pomno gaje promatrala. Harryje znao daje njoj i te kako stalo do
uspjeha grvffindorske ekipe. Uostalom, upravo je ona prva predložila da on bude tragač u
njihovu timu. Čekao je suzdržana daha što će mu sad reći.
"Hmmm..." Profesorica McGonagall ustane i zagleda se kroz prozor u metlobojsko igralište
koje se zbog kiše jedva naziralo. "E pa... sam Bog zna da bih ja i te kako voljela da konačno
osvojimo taj pokal... ipak, Potter... bilo bi mi lakše kad bi uz vas bio netko od nastavnika.
Zamolit ću Madame Hooch da nadzire vaše treninge."
Kako se bližila prva metlobojska utakmica, vrijeme je bivalo sve gore i gore. Ipak,
grvffindorska ekipa nije se dala pokolebati i trenirala je žešće nego ikad pod nadzorom
Madame Hooch. A tada, na posljednjem.treningu uoči subotnje utakmice, Oliver Wood priop71
ćio je svojoj ekipi lošu vijest.
"U subotu ne igramo protiv Slvtherina!" rekao im je Ijutitim glasom. "Upravo me posjetio
Flint. Umjesto toga, igramo protiv Hufflepuffa."
"Zašto?" upitaju ga svi suigrači ujedan glas.
"Flint je kao izgovor naveo to što je njihovu tragaču još ozlijeñena ruka", odgovori Wood
bijesno škrgućući zubima. "Ali jasno je zašto oni to rade. Ne žele igrati po ovakvom vremenu.
Misle da bi im zbog toga šanse bile smanjene..."
Cijelog su tog dana puhali snažni vjetrovi i pljuštala kiša, a još dok je Wood govorio, razlegla
se u daljini grmljavina.
"Malfovevoj ruci nije ništa!" bijesno će Harry. "On se samo pretvara."
"I ja to znam, ali ne možemo ništa dokazati", ogorčeno će Wood. "Mi smo svu taktiku
pripremali protiv Slvtherina, a sad ćemo igrati protiv Hufflepuffa koji igraju sasvim drukčije.
Oni sad imaju novog kapetana i tragača, Cedrica Diggorvja..."
Iznenada se Angelina, Alicia i Kate zahihoću.
"Što je?" upita ih Wood mršteći se zbog takva lakoumna ponašanja.
"Je li to onaj visoki, zgodni dečko?" priupita ga Angelina. "Snažan i šutljiv?" dopuni je Kate,
pa se opet sve tri zahihoću.
"Šutljiv je samo zato što je preglup da bi znao sastaviti dvije riječi", nestrpljivo će Fred. "Ali
meni nije jasno zašto si ti, Olivere, tako zabrinut. S Hufflepuffima ćemo lako izaći na kraj.
Kad smo prošli put igrali s njima, sjećate se valjda kako je Harry ulovio zvrčku za otprilike
pet minuta."
"Ali tada smo igrali pod sasvim različitim uvjetima!" prodere se Wood malko izbuljenih očiju.
"Diggorv je sastavio vrlo jaku ekipu! I on je izvrstan tragač! Ja sam se pribojavao da ćete vi to
upravo tako olako shvatiti! Ne smijemo se opustiti! Moramo usredotočiti sve svoje napore!
Slvtherini nas žele uloviti na krivoj nozi! Mi moramo pobijediti!"
"Daj se smiri, Olivere", reče mu Fred pomalo zabrinutim glasom. "Mi vrlo ozbiljno shvaćamo
Hufflepuffe. Vrlo ozbiljno!"
Dan uoči utakmice vjetar je zavijao i kiša lijevala jače nego ikad. U hodnicima i učionicama
bilo je toliko mračno da su upaljene dodatne baklje i svjetiljke. Slvtherini su se samodopadno
smješkali, navlastito Malfov.
"Eh, samo da me ruka toliko ne boli!" uzdisao je dok su vjetar i kiša bubnjali po prozorima.
Harry nije mogao ni na što drugo misliti nego na sutrašnju utakmicu. Oliver Wood dolazio je
izmeñu predavanja trkom do njega i dijelio mu savjete. Kad se to i po treći put dogodilo,
Wood mu je toliko dugo solio pamet daje Harry odjednom primijetio da već deset minuta
kasni na predavanje iz Obrane od mračnih sila, pa je potrčao hodnikom a Wood je još
doviknuo za njim:
"Diggory strašno brzo skreće u stranu pa bi, Harry, možda bilo dobro da koji put izvedeš
luping..."
Harry se naglo zaustavi ispred predavaonice Obrane od mračnih sila, otvori vrata i upadne
unutra.
"Oprostite, profesore Lupin, što kasnim..."
Ali s katedre ga nije motrio profesor Lupin, nego Snape.
"Predavanje je, Potter, započelo prije desetak minuta, pa mislim da ćemo zbog ovoga oduzeti
Grvffindorima deset bodova. Sjedite!"
Ali Harry se nije ni pomaknuo s mjesta. "A gdje je profesor Lupin?" zapita.
"Rekao je da se danas tako loše osjeća da ne može predavati", odgovori mu Snape s
iskrivljenim smiješkom na usnama. "Zar vam nisam rekao da sjednete?"
Ali Harry se i dalje nije micao s mjesta.
"A što mu je?"
72
Snape sijevne onim svojim crnim očima.
"Nije mu život u opasnosti", odgovori držeći se kao da mu je žao što nije. "Još pet bodova
manje za Grvffindore, a ako vas budem morao još jednom zamoliti da sjednete, Grvffindori će
imati još pedeset bodova manje."
Harry polako ode do svog mjesta i sjedne. Snape obiñe pogledom sve učenike redom.
"Kako rekoh prije nego što nas je Potter prekinuo, profesor Lupin nije ostavio nikakve
bilješke o tome što ste dosad obradili..."
"Dopustite, gospodine profesore, obradili smo bauke, crvene čepiće, kapuke i gruvalice",
odvergla Hermiona, "i baš smo se spremali..."
"Šutite!" hladno će Snape. "Ja nisam od vas tražio nikakve informacije, nego samo
komentiram neorganiziranost profesora Lupina."
"On je najbolji profesor Obrane od mračnih sila kojeg smo ikad imali!" smiono ustvrdi Dean
Thomas, a ostali učenici mrmorenjem potvrde njegove riječi. Snape je izgledao opasniji nego
ikad.
"Vas nije teško zadovoljiti. Lupin ne postavlja pred vas velike zahtjeve... ja mislim da bi i
učenici prve godine znali izaći na kraj sa crvenim ćepicama i gruvalicama. Danas ćemo se
pozabaviti..."
Harry ga je motrio kako lista udžbenik sve do posljednjeg poglavlja, za koje je držao da ga
nisu još mogli obraditi.
"... vukodlacima", dovrši Snape.
"Ali, gospodine profesore," reče Hermiona, koja se nije mogla suzdržati, "još nije vrijeme da
prijeñemo na vukodlake, najprije bismo morali obraditi pikusrale..."
"Gospoñice Granger," produži Snape ubitačno mirnim glasom, "ja sam mislio da ja držim
predavanje, a ne vi. A sad vas lijepo molim da svi okrenete stranicu tri stotine i devedeset
Četvrtu." Ponovo obiñe sve pogledom. "Svi! l to odmah!"
Učenici otvore knjigu na toj stranici bacajući ogorčene poglede iskosa i zlovoljno nešto
gunñajući.
"Tko mi od vas može reći po čemu se vukodlak razlikuje od pravog vuka?" upita ih Snape.
Svi su sjedili i mukom mučali, svi osim Hermione, koja je, kao i obično, naglo digla ruku
uvis.
"Nitko?" reče Snape ne obazirući se na Hermionu. Na licu mu je opet titrao onaj iskrivljeni
smiješak. "Zar mi možda želite reći da vas profesor Lupin nije naučio čak ni koja je osnovna
razlika izmeñu..."
"Pa, rekli smo vam", iznenada će Parvati, "da nismo još došli do vukodlaka, da smo još na..."
"Tišina!" zareži Snape. "E, bome, lijepo, nisam mislio da ću još naići na učenike treće godine
koji ne bi prepoznali vukodlaka kad bi na njega naišli. Potrudit ću se izvijestiti profesora
Dumbledorea koliko zaostajete..."
"Dopustite, gospodine profesore," opet će Hermiona, koja je još držala ruku u zraku,
"vukodlak se razlikuje od pravog vuka po nekoliko sitnih pojedinosti. Vukodlakova njuška..."
"Ovo je već drugi put, gospoñice Granger, da govorite bez dopuštenja", Snape će ledenim
glasom. "Pet bodova manje za Grvffin-dore zato što ste vi takva nesnosna sveznalica."
Hermiona pocrveni kao rak, spusti ruku i zagleda se u pod očima punim suza. Najpouzdaniji
znak kako nitko od učenika ne voli Sna-pea bijaše to što su ga sad svi prkosno gledali, jer je
svako od njih bar jedanput rekao Hermioni da je sveznalica, a Ron, koji je najmanje dva puta
na tjedan govorio Hermioni da je sveznalica, glasno progovori:
"Vi ste nam postavili pitanje a ona zna odgovoriti na njega! Zašto onda pitate ako ne želite
čuti odgovor?"
Svi su učas shvatili daje Ron prekardašio. Gledali su suzdržana daha kako Snape polako
prilazi Ronu.
73
"Bit ćete kažnjeni, Weasley", reče Snape slatkim glasom unoseći se Ronu u lice. "A ako
budete još ikad preda mnom kritizirali moje nastavne metode, vjerujte mi da ćete zbog toga
grdno požaliti."
Nitko nije do kraja sata ni pisnuo. Svi su sjedili i prepisivali iz knjige ono što piše o
vukodlacima, dok se Snape šuljao izmeñu redova klupa i pregledavao domaće zadaće koje im
je bio zadao profesor Lupin.
"Ovo je vrlo slabo objašnjenje... ovo nije točno, u Mongoliji ima više kapuka... I profesor
Lupin je za ovo dao osam bodova od deset? Ja vam ne bih dao ni tri..."
Kad je napokon zazvonilo zvonce, Snape ih je još malo zadržao.
"Svatko će od vas napisati sastavak, koji će meni predati, o tome kako se vukodlaci mogu
prepoznati i ubiti. Molim vas da napišete dva svitka pergamenta na tu temu, i to do
ponedjeljka ujutro. Vrijeme je da se ovdje uvede red. Weasley, ostanite još malo da porazgovaramo
o vašoj kazni."
Harry i Hermiona izašli su s ostalima iz predavaonice i pričekali dok nisu odmakli toliko
daleko da ih nitko nije mogao čuti. Tek su tada dali sebi oduška na Snapeov račun.
"Snape nije nikad ovako govorio protiv drugih profesora Obrane od mračnih sila, iako je
oduvijek priželjkivao njihovo mjesto", reče Harry Hermioni. "Zašto je baš Lupina uzeo na
zub? Misliš da je sve to samo zbog onoga što se dogodilo s baukom?"
"Ne znam", zamišljeno će Hermiona. "Ali stvarno se nadam da će profesor Lupin uskoro
ozdraviti..."
Kad im se Ron nakon pet minuta pridružio, bio je zapjenjen od bijesa.
"Znate li što mije taj..." (tu počasti Snapea takvim izrazom da ga Hermiona opomene:
"Rone!") "zadao za kaznu? Moram oribati sve noćne posude u našoj bolnici. / to bez čarolija!"
Duboko je predisao, stisnutih šaka. "Da se bar Black sakrio u njegovu sobu! I da nam je bar
prištedio trud i likvidirao ga!"
Harry se sutradan probudio iznimno rano, još prije nego što je svanulo. Časak je mislio da
gaje probudilo bujanje vjetra, ali onda je oćutio hladan ćuh na šiji i naglo se uspravio - pokraj
njega je lebdio kućni duh Peeves i snažno mu puhao u uho.
"Što to radiš?" bijesno će Harry.
Peeves napuše obraze, snažno puhne i odleti natraške iz sobe grakćući.
Harry potraži u mraku budilicu i pogleda na nju. Bilo je tek četiri i pol. Psujući Peevesa,
prevrne se i pokuša iznova zaspati, ali sad kad je već bio budan, bilo mu je teško ne obazirati
se na grmljavinu što mu se razlijegala iznad glave, na vjetrušinu što je udarala o zidove dvorca
i na škripu drveća u daljini, u Zabranjenoj šumi. Za koji sat bit će na metlobojskom igralištu i
probijati se kroz tu vjetrušinu. Napokon digne ruke od spavanja, ustane, obuče se, uzme svoj
Nimbus 2000 i tiho izañe iz spavaonice.
Kad je otvorio vrata, nešto mu se očeše o nogu. Sagne se na vrijeme da u posljednji čas zgrabi
Krivonju za kraj repa i povuče ga za sobom.
"Znaš da mislim da Ron ima pravo što se tebe tiče", sumnjičavo će Harry Krivonji. "Ovdje bar
ima miševa koliko hoćeš, idi radije njih loviti! Idi, idi", nadoda gurkajući Krivonju nogom
niza zavojite stube. "Ostavi Šugonju na miru!"
U društvenoj prostoriji još se jače razlijegala huka oluje. Meñutim, nije se zavaravao da će
utakmica biti odgoñena. Metlobojske utakmice ne odgañaju se zbog takvih sitnica kao što je
olujno nevrijeme. Ipak mu je bilo teško pri duši. Wood mu je u hodniku bio pokazao Cedrica
Diggorvja. Diggorv je bio učenik pete godine i znatno krupniji od Harrvja. Tragači su obično
bili lagani i hitri, ali Diggo-ryjeva bi tjelesna težina mogla biti prednost po ovakvu vremenu,
jer će ga vjetar teže moći skrenuti s puta.
Preostalo vrijeme do zore Harry je proveo uz vatru ustajući od vremena do vremena da
spriječi Krivonju da se opet odšulja uza stube do muške spavaonice. Naposljetku je zaključio
74
da je vrijeme za doručak pa se sam provukao kroz rupu u zidu ispod portreta.
"Ustani i bori se, ti šugavo pseto!" dovikne mu Sir Cadogan. "Ma daj zaveži!" zijevne Harry.
Živnuo je malo uz veliku porciju zobene kaše, a kad se prihvatio prepečenca, pojavili su se i
ostali članovi ekipe.
"Ovo će biti čupavi meč", reče Wood, koji za doručkom ništa nije okusio.
"Prestani se, Olivere, uzrujavati!" pokuša ga Alicia umiriti. "Nas zbilja ne smeta ovo malo
kiše."
Ali, bilo je to znatno više nego malo kiše. Metloboj je, meñutim, bio toliko popularan sport da
su svi učenici, kao i obično, ipak došli na utakmicu, samo što su trčali niz tratinu do igrališta
pognutih glava pod žestokim vjetrom, koji im je izbijao kišobrane iz ruku. Baš prije nego što
će ući u svlačionicu, Harry ugleda Malfoya, Crabbea i Govlea kako mu se pod golemim
kišobranom, na putu do stadiona, kese i upiru prstom u njega.
Igrači su obukli svoje skrletne pelerine i pričekali da Wood, kao i obično, održi govoranciju
prije utakmice ne bi li ih ohrabrio, ali od toga nije ovaj put bilo ništa. Pokušao je nekoliko
puta govoriti, meñutim, proizveo je samo neke zvukove kao da nešto guta, a onda je očajnički
zavrtio glavom i mahnuo rukom neka poñu za njim.
Vjetar je bio tako jak da su teturali izlazeći porebarke na teren. Ako su ih gledaoci i
pozdravljali, ništa nisu mogli čuti od silne grmljavine. Kiša je pljuštala po Harrvjevim
naočalama. Kako će uopće vidjeti zvrčku pod ovim uvjetima?
Hufflepuffi su im prilazili s druge strane terena u pelerinama žutim poput kanarinaca.
Kapetani su pristupili jedan drugome i rukovali se. Diggory se osmjehnuo Woodu, ali se
Wood držao kao da ga je spopao čeljusni grč, i samo je klimnuo glavom. Harry je vidio kako
Madame Hooch bezglasno izgovara riječi: "Na metle!" Izvukao je desno stopalo iz blata tako
daje šljapnulo, a onda je zajahao svoj Nimbus 2000. Madame Hooch prinese pištaljku ustima i
za-zviždi - prodorni zvižduk kao daje dopro iz velike daljine - i oni se svi vinu u zrak.
Harry se brzo penjao uvis, samo mu se Nimbus 2000 malko zanosio na vjetru. Držao gaje što
je čvršće mogao i, škiljeći na kiši, okrenuo se u zraku.
Nakon prvih pet minuta bio je skroz-naskroz mokar i promrzao, i teško je razaznavao čak i
suigrače a kamoli sitnu zvrčku. Letio je naprijed-natrag preko igrališta, pored mutnih i žutih
figura, a da pojma nije imao što se zbiva na drugoj strani. Od hujanja vjetra nije mogao čuti
javni prijenos utakmice. Gledatelji su bili sakriveni pod morem pelerina i potrganih kišobrana.
Umalo da ga jedan maljac nije oborio s metle. Tako je slabo vidio od kiše što mu se slijevala
niz naočale da nije ni primjećivao maljce oko sebe.
Izgubio je osjećaj za vrijeme. Sve je teže i teže držao metlu u rukama. Nebo je bivalo sve
mračnije, baš kao daje noć nakanila pasti ranije nego što je bilo vrijeme. Dva puta umalo da se
nije sudario s drugim igračem a da nije ni znao je li to bio njegov suigrač ili protivnički igrač.
Svi su već bili toliko mokri a kiša je tako lijevala da ih nije razlikovao.
Kad je prvi put sijevnula munja, Madame Hooch je zazviždala. Harry je vidio samo obrise
Wooda usred guste kiše kako mu maše da sleti na zemlju. Cijela se ekipa spustila u blato.
"Ja sam zatražio predah!" vikne Wood suigračima. "Doñite amo da se sklonimo..."
Skutrili su se pod veliki kišobran na rubu terena. Harry skine naočale i na brzu ruku ih obriše
pelerinom.
"Koji je rezultat?"
"Imamo pedeset bodova prednosti", odgovori Wood. "Ali ako se ubrzo ne domognemo
zvrčke, morat ćemo igrati i po mraku."
"Ja zbog ovoga nemam nikakvih šansi", ojañeno će Harry mašući naočalama.
Baš u tom trenu pojavi se uza nj Hermiona držeći pelerinu preko glave, začudo sva ozarena.
"Nešto mije palo na pamet, Harry! Daj mi brže te svoje naočale!"
On joj pruži naočale, a njegovi se suigrači u čudu zagledaju kako ona kucka svojim čarobnim
75
štapićem po njima i izgovara riječ "Impervius!"
"Evo ti ih!" reče i vrati Harrvju naočale. "Sad ti više kiša neće smetati."
Wood ju je pogledao kao da će je poljubiti.
"Sjajno!" dovikne promuklim glasom za njom dok je ona nestajala meñu gledaocima. "U redu,
dečki i cure, a sad idemo na pobjedu!"
Hermionina je čarolija uspjela. Harry je još bio sav ukočen, i još je bio mokar kao nikad u
životu, ali je lijepo vidio sve oko sebe. Iznova obuzet samopouzdanjem, jurio je na metli kroz
uskovitlani zrak, vrebao na sve strane zvrčku, izmicao maljcima i uklanjao se Diggo-ryju koji
je letio iz suprotnog smjera...
Ponovo je sijevnula munja i udario grom. Igra je bivala sve opasnija. Harry je morao što prije
uloviti zvrčku...
Okrenuvši se u zraku, htjede se vratiti do sredine igrališta, ali u tom trenu još jedna munja
obasja tribine i Harry opazi nešto što mu privuče pozornost - silhuetu čupave, crne psine što se
jasno ocrtavala na pozadini neba i nepomično stajala u najgornjem, praznom redu sjedala.
Harrvju klizne iz obamrlih ruku držak metle i Nimbus se spusti metar-dva. Otresavši mokri
čuperak kose s očiju, ponovo baci pogled na tribine. Psa više nije bilo.
"Harry!" dopre do njega Woodov tjeskoban povik od grvffindor-skih vratnica. "Harry, za
tobom je!"
Harry se sav izbezumljen okrene. Cedric Diggory je letio preko igrališta, a izmeñu njih je na
kiši treperila u zraku zlatna točkica...
Panično se trgnuvši, Harry polegne po dršku metle i jurne prema zvrčki.
"Hajde!" dobaci Nimbusu dok gaje kiša šibala po licu. "Brže!"
Ali nešto se čudno zbivalo. Na stadionu je zavladao grobni muk. Iako je i dalje jednako
snažno puhao, vjetar je odjednom utihnuo. Baš kao daje tko isključio ton, ili kao daje Harry
iznenada oglušio. Što je zapravo bilo posrijedi?
A onda ga zahvati dozlaboga poznati val hladnoće, i prožme mu nutrinu, u trenutku kad opazi
kako se nešto dolje na terenu kreće...
Prije nego što je stigao porazmisliti, Harry je odvojio oči od zlatne zvrčke i pogledao dolje.
Dolje je stajalo najmanje sto dementora okrenuvši svoja zakukuljena lica gore, prema njemu.
Harrvju se učini da mu se ledena voda
u prsima diže i siječe utrobu. A onda opet začuje ono... netko je vrištao, vrištao u njegovoj
glavi... neka žena...
"Nemojte Harryja, nemojte Hanjja, molim vas, nemojte Harrjja!" "Makni se, ženska glavo...
makni se, kad ti kažem..." "Nemojte Hatryja, molim vas, nemojte, uzmite radije mene, ubijte
radije mene..."
Harrvju je glava bila puna bijele magle što se kovitlala i ošamući-vala ga... Što on to radi?
Zašto leti? Mora joj pomoći... ona će umrijeti... ubit će je...
Padao je i padao kroz ledenu maglu. "NemojteHanjja!Molim vas... smilujtese... smilujtese..."
Netko se smijao prodornim smijehom, žena je vrištala a Harry se obeznanio.
"Sva je sreća što je teren bio tako raskvašen."
"Ja sam mislio daje sigurno mrtav."
"Nije čak ni naočale razbio."
Harry je čuo te glasove kako šapuću oko njega, ali mu ništa nije bilo jasno. Nije imao pojma
gdje je, ni kako je ovamo dospio, ni što je radio prije toga. Samo je znao da ga boli svaki
djelić tijela, kao da je isprebijan.
"To je bilo nešto najužasnije što sam vidio u životu."
Najužasnije... nešto najužasnije... zakukuljene, crne spodobe... hladnoća... vrištanje...
Harry naglo otvori oči. Ležao je u bolničkom krilu. Oko kreveta je stajala cijela grvffindorska
metlobojska ekipa, blatna od glave do pete. Bili su tu i Ron i Hermiona, koji su izgledali kao
76
da su netom izašli iz bazena.
"Harry!" obrati mu se Fred, koji je ispod blata bio neobično bijel. "Kako ti je?"
Reklo bi se da se Harrvju naglo vraća pamćenje. Munja... Groza... zlatna zvrčka... dementori...
"Što se dogodilo?" upita ih on i tako se naglo uspravi u krevetu da svi zinu od čuda.
"Pao si", odgovori mu Fred. "Pao si... s koje ono visine... otprilike petnaest metara?"
"Mislili smo da si poginuo", reče Alicia podrhtavajući.
Hermiona ispusti sitan, pištav glas. Oči joj bile podlivene krvlju.
"A utakmica?" zapita Harry. "Što se dogodilo? Hoćemo li igrati novu?"
Nitko da mu odgovori. Grozna istina dopre mu do svijesti, teška kao kamen.
"Nismo valjda... izgubili?"
"Diggorv je ulovio zvrčku", odgovori mu George. "Odmah nakon tvog pada. Njemu nije
uopće bilo jasno što se dogodilo. Kad se okrenuo i vidio tebe kako ležiš na zemlji, htio je da
se poništi rezultat pa da se igra nova utakmica. Ipak, oni su pošteno pobijedili... to čak i Wood
priznaje."
"A gdje je Wood?" upita ih Harry jer je iznenada shvatio da Wood nije meñu njima.
"Još je pod tušem", odgovori mu Fred. "Izgleda da bi se najradije utopio."
Harry obori glavu na koljena a rukama se uhvati za kosu. Fred ga zgrabi za rame i grubo
prodrma.
"Smiri se, Harry, dosad si svaki put ulovio zvrčku."
"Moralo se i to jedanput dogoditi, da je ne uloviš", priklopi George.
"Nije još sve propalo", dometne Fred. "Izgubili smo s razlikom od sto bodova, je li tako? Pa
ako Hufflepuffi izgube protiv Raven-clawa, a mi pobijedimo Ravenclawe i Slvtherine..."
"Hufflepuffi bi morali izgubiti s razlikom od najmanje dvjesto bodova", ustvrdi George.
"Ali, ako oni pobijede Ravenclavve..."
"Ne dolazi u obzir, Ravenclawi su za njih previše jaki. Ali, ako Slvtherini izgube protiv
Hufflepuffa..."
"Sve to ovisi o broju bodova... o razlici od najmanje sto bodova za jedne ili za druge..."
Harry je ležao i šutio kao zaliven. Izgubili su utakmicu... on je prvi put izgubio jednu
metlobojsku utakmicu!
Nakon desetak minuta pojavi se Madame Pomfrev i Harrvjevim suigračima reče da ga ostave
na miru.
"Opet ćemo ti doći", reče mu Fred. "Prestani se gristi, Harry, ti si još uvijek najbolji tragač od
svih koje smo dosad imali."
Igrači izañu iz sobe ostavljajući za sobom blatne tragove. Nezadovoljna Madame Pomfrey
zatvori vrata za njima. Ron i Hermiona primaknu se Harrvjevu krevetu.
"Dumbledore se ozbiljno naljutio", reče Hermiona drhtavim gla-sorn. "Nikad ga dosad nisam
takvog vidjela. Dok si ti padao, on je istrčao na teren i mahnuo štapićem tako da ti je usporio
pad prije nego što si tresnuo o zemlju. A onda je okrenuo štapić prema de-mentorima i ispalio
na njih nešto srebrno. Nakon toga su oni odmah napustili stadion... razbjesnio se što su uopće
došli na teren, čuli smo ga kako ih grdi..."
"A onda je tebe čarolijom smjestio na nosila", reče Ron. "I dok si ti lebdio na nosilima,
otpratio te do škole. Svi su mislili da si..."
Glas mu utihne, ali Harry jedva da to primijeti. Razmišljao je o tome što su mu dementori
učinili... o onom vrištanju. Kad je digao pogled, opazi da ga Ron i Hermiona tako tjeskobno
promatraju da brže-bolje smisli što će reći.
"A je li tko uzeo moj Nimbus?"
Ron i Hermiona se brzo zgledaju.
"Pa, ovaj..."
"Što je?" priupita ih Harry prelazeći pogledom s jednoga na druga
77
"Pa... kad si ti pao, vjetar gaje odnio", izusti Hermiona neodlučnim glasom.
"I?"
"I pao je... pao je... o, Harry... pao je na Napadačku vrbu."
Harrvju se okrene sva utroba. Napadačka je vrba bila opako stablo u sredini školskog dvorišta.
"I?" opet će on strepeći od odgovora.
"Pa, znaš kakva je Napadačka vrba", reče Ron. "Znaš... znaš da ona ne trpi ničije udarce."
"Malo prije nego što si ti došao k svijesti, profesor Flitwick je donio Nimbus", izvijesti
Hermiona Harrvja tankim glasićem.
I polako dohvati torbu do svojih nogu, okrene je naopačke i istrese na krevet desetak
komadića rastrganog drva i grančica, jedine ostatke Harrvjeve vjerne i, naposljetku, poražene
metle.
