BAUK U ORMARU
Malfoy se pojavio na nastavi tek u četvrtak ujutro, kad je već bilo prošlo pola predavanja iz
Čarobnih napitaka što su ga zajedno pohañali Slvtherini i Grvffindori. Ponosno je ušao u
predavaonicu u bivšoj tamnici, s previjenom rukom u povezu o vratu, držeći se, po Harrvjevu
mišljenju, kao junak koji je ostao živ nakon teške bitke.
"Kako je, Dračo?" upita ga smijuljeći se Pansy Parkinson. "Još te jako boli?"
52
"Aha", potvrdi Malfov i nakrevelji se tobože od boli. Ali Harry zapazi kako je, čim se Pansy
okrenula na drugu stranu, namignuo Crabbeu i Goyleu.
"Sjedite, sjedite!" nehajno će profesor Snape.
Harry i Ron se nezadovoljno zgledaju. Da su oni ovako zakasnili na predavanje, Snape im ne
bi rekao: "Sjedite, sjedite!" nego bi ih strogo kaznio. Ali Malfoy je na Snapeovim
predavanjima mogao raditi što je htio. Snape je bio predstojnik doma Slvtherina i općenito
favorizirao svoje učenike.
Danas su spravljali jedan novi napitak za smanjivanje. Malfoy je postavio svoj kotlić uz
Harrvjev i Ronov tako da su sva trojica pripremala sastojke na istom stolu.
"Gospodine!" obrati se Malfoy profesoru. "Gospodine profesore, morat će mi netko zbog ove
moje ruke pomoći narezati korijene tratinčica..."
"Weasley, narežite mu te korijene!" zapovjedi Snape a da nije ni digao pogled.
Ron pocrveni kao rak.
"Ništa nije toj tvojoj ruci!" prosikće Malfoyu.
Malfoy mu se naceri u lice i reče:
"Weasley, čuo si što je rekao profesor Snape, daj mi nareži te korijene!"
Ron uzme nož, privuče Malfoveve korijene i počne ih grubo sjeckati tako daje svaki komadić
bio različite veličine.
"Gospodine profesore," opet će Malfov otegnutim glasom, "Weas-ley mi uništava korijene!"
Snape priñe njihovu stolu, zagleda se niz svoj kukasti nos u Malfoveve korijene i odbojno se
osmjehne ispod svoje duge, masne, crne kose.
"Zamijenite, Weasley, svoje korijene za Malfoveve!" "Ali, gospodine..."
Ron je u posljednjih četvrt sata brižno sjeckao svoje korijene na komadiće posve iste veličine.
"Smjesta!" reče mu Snape svojim najopasnijim glasom.
Ron odgura svoje uredno narezane korijene Malfoyu, pa opet posegne za nožem.
"Gospodine profesore, morao bi mi netko i ovu smežuranu smokvu oguliti", reče Malfoy
jedva se suzdržavajući da ne prasne u zloban smijeh.
"Potter, dajte vi Malfovu ogulite tu smokvu!" naloži Snape i pogleda Harryja gadljivo, kao što
gaje uvijek gledao.
Harry uzme Malfovevu smežuranu smokvu, a Ron počne popravljati ono što je bio pokvario
na korijenima što ih je sad morao sam upotrijebiti. Gulio je smokvu što je brže mogao pa je
bez riječi dobacio Malfovu. Malfoy se dotle cerio od uha do uha.
"A jeste li vidjeli u zadnje vrijeme svog pajdaša Hagrida?" tiho ih priupita.
"Što te briga!" otresito mu odgovori Ron a da ne digne pogled.
"Bojim se da taj neće dugo biti nastavnik", napomene Malfoy tobože tužnim glasom. "Mom
ocu nije baš drago što sam se ozlijedio..."
"Samo ti brbljaj, Malfoy, pa ću te ja stvarno ozlijediti!" zareži Ron.
"... pritužio se Školskom odboru. / Ministarstvu magije. A moj je otac, znate, utjecajan čovjek.
Ozljeda je takve naravi..." tu tobože duboko i bolno uzdahne, "da se ne zna hoću li se ikad
više moći normalno služiti ovom rukom."
"Zato se sad tu toliko prenavljaš?" reče Harry i slučajno odsije-če, jer mu se ruka tresla od
gnjeva, glavu mrtvoj gusjenici. "Ne bi li Hagrid izgubio posao, je li?"
"Znaš šta, Potter", odgovori mu Malfoy šaptom, "to je djelomice istina. Ali to će mi donijeti
još neke prednosti. Weasley daj mi nasjeckaj te gusjenice!"
Nekoliko kotlića dalje od njih, Neville je bio zapao u poteškoće. On je na predavanjima iz
Čarobnih napitaka redovito imao velikih problema. To mu je bio najteži predmet, a još je gore
bilo to što se silno bojao profesora Snapea. Njegov napitak, koji je trebao biti jar-kozelene,
otrovne boje, postao je...
"Narančast, Longbottom", reče Snape, pa zagrabi malo njegova napitka i vrati ga s visine u
53
kotlić da svi vide kakve je boje. "Narančast. Reci mi, mali, može li išta prodrijeti u tu tvoju
debelu tikvu? Zar me nisi čuo kako sam ti glasno i jasno rekao da ti je potrebna samo jedna
štakorska slezena? I zar ti nisam isto tako lijepo rekao da će biti dovoljno tek nekoliko kapi
soka od pijavice? Što još moram, Longbottom, učiniti da me shvatiš?"
Neville se crvenio i drhtao. Samo što se nije rasplakao. "Molim vas, gospodine profesore,"
reče Hermiona, "molim vas, mogu lija pomoći Nevilleu da ispravi pogrešku?..."
"Ne sjećam se, gospoñice Granger, da sam vas ja zamolio da se tu sad pravite važni", hladno
odreže Snape, a Hermiona se zacrveni kao i Neville. "Longbottom, na kraju ovoga predavanja
dat ćemo nekoliko kapi ovog napitka tvojoj žabi krastači da vidimo što će se dogoditi. Možda
će te to ipak nagnati da drugi put učiniš sve kako treba."
Snape ode dalje i ostavi Nevillea zadihana od straha. "Pomozi mi!" procvili Neville obraćajući
se Hermioni.
"Hej, Harry!" reče Seamus Finnigan i sagne se preko stola da posudi od Harrvja mesinganu
vagu. "Jesi li čuo što piše jutros u Dnevnom proroku? Kažu daje netko vidio Siriusa Blacka."
"Gdje?" brže ga upitaju Harry i Ron. Malfoy je s druge strane stola napeto slušao njihov
razgovor.
"Nedaleko odavde", odgovori Seamus prilično uzbuñeno. "Vidjela ga je neka bezjakinja. Njoj,
naravno, nije bilo jasno što je posrijedi. Bezjaci misle da je Black običan kriminalac, kao i
svaki
drugi. I zato je nazvala onaj policijski broj. Ali, dok je netko iz Ministarstva magije stigao na
to mjesto, njega više nije bilo."
"Nedaleko odavde..." ponovi Ron i značajno pogleda Harrvja, a onda se okrene i primijeti
kako ih Malfov pozorno sluša. "Što je, Malfov? Da ti još nešto ogulim?"
Ali Malfov je pakosno sijevao očima motreći Harrvja. Naslonivši se na stol, dobaci mu:
"Što misliš, Potter, ne bi li ga mogao i sam uloviti?"
"Aha, mislim", nehajno će Harry.
Malfovu se tanke usne iskrive od himbena smiješka.
"Ja bih, naravno, na tvom mjestu već nešto poduzeo", tiho pripomene. "Ja ne bih ostao u školi
kao uzoran dečko, nego bih ga negdje vani potražio."
"O čemu ti to, Malfov, trabunjaš?" osorno ga upita Ron.
"Pa zar zbilja, Potter, neznaš?" dahne Malfov a svijetle mu se oči suze.
"Što?"
Malfov se tiho i podrugljivo naceri.
"Možda ipak ne želiš riskirati svoju kožu?" reče mu. "Radije ćeš je ostaviti dementorima? Eh,
da sam ja na tvom mjestu ja bih se osvetio, ja bih radije sam krenuo u lov na njega."
"O čemu ti to pričaš?" srdito ga upita Harry, ali u tom trenutku Snape objavi:
"Dosad ste već morali izmiješati sve potrebne sastojke. Ovaj napitak treba prokuhati prije
upotrebe. Zato pospremite stvari dok napitak krčka na vatri, a onda ćemo iskušati
Longbottomov..."
Crabbe i Goyle su se otvoreno cerili gledajući Nevillea kako se preznojava i grozničavo
miješa napitak. Hermiona mu je krajičkom usana, da je Snape ne vidi, šaputala upute. Harry i
Ron pospreme neiskorištene sastojke i odu oprati ruke i zaimače u kamenom sudoperu u kutu.
"Što je to Malfov htio reći?" upita Harry šaptom Rona držeći ruke pod ledenim mlazom što je
tekao iz usta vodorige. "Zašto bih seja osvećivao Blacku? Pa, on mi ništa nije učinio... zasad."
"Ma on sve to izmišlja", bijesno procijedi Ron, "ne bi li ti počinio kakvu glupost..."
Kako se bližio kraj predavanja, Snape priñe Nevilleu koji je čučao uz svoj kotlić.
"Doñite sad svi ovamo", reče Snape sijevajući svojim crnim očima, "da vidimo što će se
dogoditi Longbottomovoj žabi krastači. Ako je uspio spraviti otopinu za smanjivanje, žaba će
se smanjiti na punoglavca. A ako je nešto zabrljavio, o čemu uopće ne dvojim, žaba će se
54
vjerojatno otrovati."
Grvffindori su u strahu pratili što se zbiva. Slvtherini su pak bili radosno uzbuñeni. Snape je
uzeo žapca Trevora u lijevu ruku i umočio žličicu u Nevilleov napitak, koji je sad bio zelen, te
je kapnuo nekoliko kapi u Trevorovo ždrijelo.
Nastao je trenutak napete tišine za koje je Trevor progutao one kapi. Onda se čuo jedan tihi
pop i na Snapeovu dlanu pojavio se, batrgajući se, punoglavac Trevor.
Grvffindori su oduševljeno zapljeskali. Snape, kiseo, izvadi iz džepa svoje pelerine bočicu i
kapne nekoliko kapi iz nje na Trevora, koji iznenada postane opet normalno razvijeni žabac.
"Grvffindorima oduzimam pet bodova", reče Snape, nakon čega nestane smiješak s
grvffindorskih lica. "Rekao sam vam, gospoñice Granger, da mu ne smijete pomagati."
Harry, Ron i Hermiona popeli su se uz ulazne stube i ušli u predvorje. Harry je još razmišljao
o onome što mu je Malfoy rekao, a Ron je bjesnio na Snapea.
"Oduzeo je Grvffindorima pet bodova zato što je napitak bio u redu! Zašto mu, Hermiona, nisi
slagala? Trebala si mu reći daje Ne-ville to učinio bez ičije pomoći!"
Ali Hermiona mu ništa ne odgovori. Ron se obazre.
"Pa, gdje je sad ona?"
I Harry se okrene. Stajali su na vrhu stepenica i gledali kako učenici prolaze mimo njih i
odlaze u Veliku dvoranu na ručak.
"Pa, bila je stalno za nama", reče Ron mršteći se.
Mimo njih proñe i Malfov izmeñu Crabbea i Goylea. Naceri se Harrvju i nestane.
"Eno je!"
Hermiona se malko zadihala hitajući uza stube. U jednoj je ruci grčevito stiskala torbu a
drugom kao daje spremala nešto pod pelerinu.
"Kako si to izvela?" upita je Ron.
"Što to?" odvrati Hermiona pristupajući im.
"Jedan si čas bila za nama, a u drugom si času bila opet na dnu stepenica."
"Kako?" Činilo se da se Hermiona malko zbunila. "Ah... Morala sam se po nešto vratiti. Ma,
neću..."
Na njezinoj je torbi nastala pukotina po šavu. Harry se nije tome iznenadio jer je vidio da je u
torbi najmanje desetak velikih i teških knjiga.
"Zašto sve to nosaš sa sobom?" upita je Ron.
"Pa, znaš koliko predmeta slušam", odgovori mu Hermiona bez daha. "Hoćeš li mi pridržati
ove knjige, molim te?"
"Ali..." Ron je okretao u rukama knjige koje mu je pružila, i usput razgledao korice. "Danas
nemaš ni jedan od ovih predmeta. Danas popodne imamo još samo Obranu od mračnih sila."
"Ma, da", neodreñeno otpovrne Hermiona, ali onda opet potrpa sve knjige u torbu. "Nadam se
da će biti nešto dobro za ručak, umirem od gladi", nadoda i produži dalje prema Velikoj
dvorani.
"Nemaš li i ti osjećaj da nam Hermiona nešto taji?" upita Ron Harrvja.
Kad su došli na prvo predavanje profesora Lupina iz Obrane od mračnih sila, njega još nije
bilo u predavaonici. Svi su posjedali, izvadili knjige, pera i pergamente i zapodjeli razgovor
kad se on naposljetku pojavio. Neodreñeno se osmjehnuo i stavio svoju ofucanu, staru torbu
za spise na katedru. Bio je isto onako bijedno odjeven kao i uvijek, ali je djelovao zdravije
nego u vlaku, kao da se u meñuvremenu dva-tri puta pošteno najeo.
"Dobar dan", pozdravi ih. "Molim vas da spremite opet sve knjige u torbe. Danas ćemo imati
jedno praktično predavanje. Trebat će vam samo štapići."
Dok su učenici spremali knjige u torbe, neki su od njih razmijenili znatiželjne poglede. Nikad
do tada nisu imali praktičnu nastavu iz Obrane od mračnih sila, osim ako se tu ne računa ono
znamenito predavanje prošle godine kad im je bivši predavač u predavaonicu donio kavez pun
55
vilovnika i onda ih pred njima oslobodio.
"Dobro, onda," reče profesor Lupin kad su svi bili spremni za polazak, "molim vas da poñete
za mnom!"
Zbunjeni ali radoznali, učenici su poustajali i pošli iz predavaonice za profesorom Lupinom.
Poveo ih je kroz pusti hodnik i zamak-nuo za ugao, gdje su najprije ugledali kućnog duha
Peevesa kako naopako lebdi u zraku i zatiskuje ključanicu gumom za žvakanje.
Peeves je digao pogled tek kad je profesor Lupin došao na pola metra do njega. Tada je
zatresao nogama sa zakovrnutim prstima i zapjevušio:
"Lupež, lopuža Lupin", pjevao je Peeves. "Lupež, lopuža Lupin..."
Ma koliko inače bio nepristojan i neposlušan, Peeves je obično iskazivao kakvo-takvo
poštovanje profesorima. Svi brže-bolje pogledaju profesora Lupina da vide kako će on primiti
ovu bezobrašti-nu. Na njihovo veliko čudo, on se i dalje samo smješkao.
"Ja bih, Peeves, na tvom mjestu izvadio tu gumu iz ključanice", ljubazno mu reče. "Inače,
gospodin Filch neće moći do svojih metli."
Filch je bio kućni nadstojnik u Hogvvartsu, prgav, propali čarobnjak koji je vječito vodio rat s
učenicima, pa i s Peevesom. Meñutim, Peeves se nije obazirao na riječi profesora Lupina,
nego je samo glasno zafrktao prskajući pljuvačkom oko sebe.
Profesor Lupin tiho uzdahne i izvadi svoj čarobni štapić.
"Ovo je jedna korisna mala čarolija", dobaci učenicima preko ramena. "Molim vas da dobro
pripazite što ću uraditi."
I podigne štapić do visine ramena, izusti: "VadivazU" i uperi ga u Peevesa.
Munjevito poput metka, guma za žvakanje izleti iz ključanice i zabije se Peevesu ravno u
lijevu nosnicu. Duh se naglo uspravi u zraku i odleti psujući na sav glas.
"Svaka vam čast, gospodine profesore!" zapanjeno će Dean Thomas.
"Hvala, Deane!" reče profesor Lupin spremajući ponovo štapić u džep. "Da krenemo dalje?"
Svi poñu dalje. Učenici su u hodu gledali bijedno odjevena profesora Lupina s nešto više
poštovanja. On ih povede kroz jedan drugi hodnik i stane pred vratima zbornice.
"Izvolite unutra!" reče im, otvori vrata i skloni se u stranu.
U zbornici, dugoj prostoriji obloženoj drvenim pločama i punoj različitih stolica koje se nisu
slagale meñu sobom, nije bilo nikog osim jednog nastavnika. Profesor Snape sjedio je u nisku
naslonjaču i digao pogled kad su učenici počeli upadati u prostoriju. Sijevnuo je očima, a oko
usta mu zatitrao ružan, podrugljiv smiješak. Kad je profesor Lupin ušao i htio za sobom
zatvoriti vrata, Snape mu dobaci:
"Nemojte zatvarati vrata, Lupin! Radije ne bih ostao ovdje gledati što se zbiva." Pa ustane i
dostojanstveno proñe mimo učenika. Pelerina se vijorila za njim. Na vratima se okrene na peti
i nadoda: "Možda vas nitko, Lupin, nije još upozorio na to, ali meñu ovim je učenicima i
Neville Longbottom. Savjetovao bih vam da njemu ne povjeravate nikakve teže zadatke.
Osim ako mu gospoñica Granger ne daje upute šaptom na uho."
Neville se zacrveni, a Harry osine Snapea srditim pogledom. Snapeu nije bilo dovoljno što ne
daje Nevilleu mira na svojim predavanjima, nego ga još ponižava i pred drugim predavačima.
Profesor Lupin uzvije obrvama.
"A ja sam baš mislio kako će mi Neville pomoći izvesti prvu fazu operacije", odvrati.
"Štoviše, uvjeren sam da će on to i vrlo uspješno učiniti."
Neville se, ako je to uopće bilo moguće, još više zacrveni. Snape iskrivi usne. Ipak, izañe bez
riječi i zalupi vratima za sobom.
"A sad izvolite samo dalje!" reče profesor Lupin i mahne rukom prema dnu prostorije, gdje je
bio samo jedan stari ormar u kojem su nastavnici držali rezervne pelerine. Kad profesor Lupin
priñe ormaru, ormar se iznenada zanjiše i tresne o zid.
"Nema razloga za zabrinutost!" mirno će profesor Lupin kad nekolicina ñaka uplašeno
56
ustukne. "Tu vam je unutra samo jedan bauk!"
Reklo bi se da većina učenika smatra daje to dovoljan razlog za zabrinutost. Neville upre
prestravljen pogled u profesora Lupina, a Seamus Finnigan prestrašeno gledaše kako se kvaka
na vratima ormara bučno okreće.
"Bauci vole mračna, zatvorena mjesta", nastavi profesor Lupin. "Najradije se zavuku u ormar,
u rupe izmeñu kreveta, pod sudopere u kuhinji -jednom sam vidio jednoga od njih kako se
smjestio u veliki sat u drvenom ormariću. Ovaj se pak ovamo zavukao jučer popodne, pa sam
zamolio ravnatelja da se zbornica isprazni kako bih
mogao održati praktičnu nastavu s učenicima treće godine. E, a sad se postavlja prvo pitanje -
što je zapravo bauk?"
Hermiona digne ruku uvis.
"Bauk stalno mijenja oblik", odgovori. "Može poprimiti svaki oblik za koji misli da će nas
njime najviše uplašiti."
"Ne bih se ni sam znao bolje izraziti", reče profesor Lupin, a Hermiona se sva ozari od
ponosa. "To znači da ovaj bauk koji sad čuči tu unutra u tami, nije još poprimio nikakav oblik.
On još ne zna čime će najviše zaplašiti osobu s druge strane vrata. Nitko ne zna kako bauk
izgleda kad je sam, ali čim ga pustim van, on će postati ono čega se svatko od nas najviše boji.
To znači", nastavi profesor Lupin ne obazirući se na Nevilleovo tiho dahtanje od straha, "da
svi mi od sama početka imamo jednu veliku prednost pred ovim baukom. Pogañaš li, Harry,
koja je to prednost?"
Smišljajući kako da odgovori na to pitanje uz Hermionu, koja je neprestance poskakivala na
svom mjestu i dizala ruku u zrak, što ga je ometalo u razmišljanju, Harry se ipak odvaži
odgovoriti:
"Pa, ovaj... valjda to što nas ovdje mnogo ima pa ne zna koji oblik da poprimi?"
"Točno!" potvrdi profesor Lupin, a Hermiona spusti ruku, pomalo razočarana. "Kad imate
posla s baukom, uvijek je dobro da vas bude što više. Onda se on zbuni. Nije načisto u što da
se pretvori, u truplo bez glave ili u puža mesoždera. Jednom sam vidio jednog bauka koji je
počinio baš tu pogrešku - pokušao je zaplašiti dvije osobe u isti mah pa se pretvorio tek u
polovicu puža. To uopće nije bilo strašno. Čarolija kojom možemo otjerati bauka prilično je
jednostavna, ali iziskuje duhovnu snagu. Ono, znate, što najviše pogaña bauka, to je smijeh.
Morate nastojati da ga prisilite da poprimi oblik koji će vam biti smiješan. Najprije ćemo
isprobati tu čaroliju bez čarobnog štapića. Ponovite, molim vas, za mnom... Ridikulus!"
"Rldikulus!" ponove svi učenici u jedan glas.
"Dobro", reče profesor Lupin. "Vrlo dobro. Ali to je, na žalost, tek najlakši dio posla. Ta riječ,
znate, nije sama po sebi dovoljna. A sad vi, Neville, stupate na scenu."
Ormar se opet zatresao, ali se Neville još jače tresao dok mu je prilazio kao da prilazi
vješalima.
"Tako je, Neville", proslijedi profesor Lupin. "Idemo redom -što bi ti rekao da te najviše na
svijetu plaši?"
Neville je micao usnama, ali potpuno bezglasno.
"Nisam te, Neville, razumio, oprosti", veselo će profesor Lupin.
Neville prilično izbezumljeno pogleda oko sebe, kao da moli da mu tko pomogne, a onda
izusti jedva čujnim šaptom:
"Profesora Snapea."
Gotovo se svi nasmiju. Čak se i Neville osmjehne kao da se ispričava. Meñutim, profesor
Lupin se kanda zamisli.
"Profesora Snapea... hmmm... Neville, ti, ako se ne varam, živiš kod bake?"
"Ovaj... da", nervozno odgovori Neville. "Ali... ne bih volio ni da se bauk u nju pretvori."
"Ne, ne, nisi me razumio", opet će profesor Lupin smješkajući se. "Zanima me možeš li nam
57
reći kako ti je baka obično odjevena?"
Neville se kanda zbuni, ali odgovori:
"Pa... uvijek nosi isti šešir. Visok, s punjenim lešinarom na vrhu. I dugačku haljinu... obično
zelenu... i katkad šal od lisičjeg krzna."
"I ručnu torbu?" pokuša mu profesor Lupin pomoći. "Da, veliku, crvenu torbu", potvrdi
Neville.
"Dobro, onda", opet će profesor Lupin. "Možeš li, Neville, sad sasvim jasno zamisliti sve te
stvari? Možeš li ih u duhu vidjeti?"
"Mogu", odgovori Neville nesigurno, pitajući se očito što nakon ovoga slijedi.
"Kad bauk izleti iz ormara i ugleda te, Neville, on će poprimiti obličje profesora Snapea",
nastavi Lupin. "A ti ćeš podići svoj čarobni štapić... ovako... i uzviknuli 'Ridikulus!'... i
usredotočiti se svim silama na odjeću svoje bake. Ako sve bude kako treba, natjerat ćeš
profesora bauka Snapea da se pretvori u šešir s lešinarom na vrhu, i u onu zelenu haljinu, i u
veliku, crvenu torbu."
Razlegne se buran smijeh. Ormar se još jače zatrese.
"Ako Neville uspije, bauk će vjerojatno zatim obraćati pozornost redom na sve nas ostale",
produži profesor Lupin. "Molim vas da se sada svi načas prisjetite čega se najviše bojite, i da
zamislite kako biste to nešto natjerali da bude smiješno..."
Svi u zbornici umuknu. Harry pomisli... što njega najviše na svijetu plaši?
Prvo mu je na pamet pao lord Voldemort - Voldemort ponovo u punoj snazi. Ali, još prije
nego što je počeo smišljati protunapad na bauka Voldemorta, pred oči mu izañe užasna slika...
Gnjila, mokra ruka što je kliznula u crnu pelerinu... dugo, glasno disanje iz nevidljivih usta... i
onda prodorna hladnoća tako da je imao osjećaj da se utapa...
Harry zadrhti i pogleda oko sebe nadajući se da nitko ništa nije primijetio. Mnogima su oči
bile čvrsto zatvorene. Ron je mrmljao sebi u bradu: "Pokidaj mu noge!" Harry je bio uvjeren
da zna o čemu je riječ. Ron je najviše strahovao od pauka.
"Jeste li sad svi spremni?" upita ih profesor Lupin.
Harry oćuti kako se trgnuo od straha. On nije bio još spreman. Kako možeš nagnati dementora
da ne izgleda onako jezovito? Ali nije htio zatražiti još malo vremena. Svi su ostali klimali
glavama i zavrtali rukave.
"Neville, mi ćemo se sad svi malo povući", opet će profesor Lupin. "Tako da ti imaš više
mjesta, jasno? Ja ću zatim pozvati sljedećega... a sad se svi lijepo povucite da Neville može
slobodno zamahnuti štapićem..."
"Čekaj, Neville, dok izbrojim do tri", nastavi profesor Lupin upirući svojim čarobnim
štapićem u kvaku na ormaru. "Jen... dva... tri... sad!"
Iz vrha čarobnog štapića profesora Lupina polete iskre i pogode kvaku na vratima ormara.
Vrata se širom otvore. Iz ormara izañe opasni profesor Snape, kukasta nosa, sijevajući očima
prema Ne-villeu.
Neville ustukne s podignutim štapićem u ruci bezglasno izgovarajući nešto. Snape se okomi
na njega i posegne za nečim u pelerini.
"R-r-ridikulus!" propenta Neville.
Razlegne se prasak kao da je tko puknuo bičem. Snape se spo-takne. Bio je u dugačkoj haljini
sa čipkastim porubom i u visoku klobuku s punjenim lešinarom izjedenim od moljaca, a vitlao
je velikom, grimiznom ručnom torbom.
Razlegne se grohotan smijeh. Bauk, zbunjen, zastane, a profesor Lupin vikne:
"Parvati, naprijed!"
Parvati poñe naprijed s odlučnim izrazom na licu. Snape se okomi na nju. Ponovo se razlegne
prasak, a ondje gdje je on stajao pojavi se krvava mumija u povojima, koja se okrene licem
bez očiju Parvati i poñe prema njoj sasvim polagano, vukući noge za sobom i dižući ukočene
58
ruke...
"Ridikulus!" uzvikne Parvati.
Povoji se na mumiji razvežu i padnu mumiji pod noge. Ona se zaplete u njih i padne ničice, a
glava joj se otkotrlja po podu.
"Seamus!" vikne profesor Lupin. Seamus projuri mimo Parvati.
Pras! Ondje gdje je do tada bila mumija pojavi se žena sa crnom kosom dugom do poda i sa
zelenkastim licem kao u kostura - vila narikača! Razjapi usta i prostorijom se razlegne
nezemaljski glas, dug lelek od kojeg se Harrvju digne kosa na glavi...
"Ridikulus!" prodere se Seamus.
Vila narikača ispusti škripav zvuk i uhvati se za vrat - ostala je bez glasa.
Pras! Vila narikača pretvori se u štakora koji počne loviti sam sebi rep, a onda opet pras i
štakor se pretvori u čegrtušu, koja puzi i uvija se zatim pras i čegrtuša se prometne u jednu
jedinu krvavu očnu jabučicu.
"Zbunjen je!" vikne Lupin. "Još malo pa smo uspjeli! Dean!"
Dean prošiša mimo njih.
Pras! Očna jabučica postala je odsječena ruka koja se prevrne i počne puziti po podu kao rak.
"Ridikulus!" poviče Dean.
Nešto škljocne i ruka se nañe u mišolovci.
"Izvrsno! Rone, ti si na redu!"
Ron jurne mimo ostalih.
Pras!
Nekoliko učenika zavrišti. Orijaški pauk, visok gotovo dva metra i sav dlakav, krene na Rona
opasno škljocajući kliještima. Harrvju se načas učini da se Ron sledio, ali onda...
"Ridikulus!" zaurla Ron i paukove noge nestanu. Pauk se prevrne i počne se kotrljati po podu.
Lavender Brown vrisne i pobjegne
ispred njega i zaustavi se tek pred Harrvjevim nogama. Harry podigne svoj čarobni štapić,
ali...
"Čekajte!" iznenada vikne profesor Lupin i pojuri naprijed.
Pras!
Nestao je pauk bez nogu. Časkom su još svi izbezumljeno gledali oko sebe da vide gdje je.
Tada spaze srebrnobijelu kuglu kako se njiše u zraku pred Lupinom, koji gotovo lijeno izusti:
"Ridikulus!"
Pras!
"Naprijed, Neville, i dokrajči ga!" reče Lupin kad bauk padne na pod u obliku žohara. Opet
prasak! Vratio se Snape. Ovaj put Neville odlučno nasrne na njega.
"Ridikulus!" poviče, i svi na tren ugledaju opet Snapea u čipkastoj haljini prije nego što
Neville prasne u grohotan smijeh, a bauk prsne i razleti se na tisuću sićušnih pramenova dima,
te iščezne.
"Izvrsno!" uzvikne profesor Lupin kad se razlegne pljesak. "Izvrsno, Neville! Svi ste bili
dobri. Da vidimo... po pet bodova Grvffin-dorima za svakog pojedinca koji se suprotstavio
bauku... za Nevillea deset jer je on to učinio dva puta... i po pet za Hermionu i Harrvja."
"Alija nisam ništa učinio", reče Harry.
"Ti i Hermiona, Harry, točno ste odgovorili na moja pitanja na početku predavanja", nehajno
će Lupin. "Svi ste bili izvrsni, vrlo dobar nastavni sat. Za domaću zadaću molim vas da
pročitate poglavlje o baucima i da ga pismeno sažmete... sažetak ćete mi predati u
ponedjeljak. To je zasad sve."
Učenici izañu iz zbornice uzbuñeno razgovarajući. Harry, meñutim, nije bio dobro raspoložen.
Profesor Lupin gaje namjerno spriječio da se uhvati ukoštac s baukom. Zašto? Je li možda
zato što je vidio Harrvja kako se onesvijestio u vlaku, pa je zaključio da nije dorastao ovako
59
nečemu? Je li možda mislio da bi opet pao u nesvijest?
Ali reklo bi se da nitko drugi nije ništa od toga primijetio.
"Jeste li vidjeli kako sam izašao na kraj s onom vilom narikačom?" vikne Seamus.
"A ja s onom rukom!" priklopi Dean mašući rukom oko sebe.
"A Snape u onom šeširu!"
"A moja mumija!"
"Nije mi jasno zašto se profesor Lupin boji kristalnih kugli?" zamišljeno će Lavender.
"Ovo je bilo najbolje predavanje iz Obrane od mračnih sila od svih koje smo dosad imali, zar
ne?" reče Ron uzbuñenim glasom dok su se vraćali u predavaonicu po torbe.
"Rekla bih da je on zaista dobar predavač", zadovoljno ustvrdi Hermiona. "Ali žao mije što se
i ja nisam ogledala s tim baukom..."
"A kako bi ga ti vidjela?" upita je Ron smijuckajući se. "Kao zadaću za koju bi dobila samo
devet od deset mogućih bodova?
