GLAVA SEDMA
RAZREDBENI KLOBUK
Vrata se začas otvore. Na njima stajaše visoka, crnokosa vještica u smaragdnozelenoj pelerini. Lice joj bijaše
vrlo strogo i Harry prvo pomisli da se ovoj nikako ne bi valjalo zamjeriti.
"Prvi razred, profesorice McGonagall", reče Hagrid.
"Hvala, Hagride. Ja ću ih povesti dalje."
I širom otvori vrata. Predvorje je bilo tako veliko da bi u njega stala čitava kuća Dursleyjevih. Kameni zidovi
bijahu osvijetljeni bakljama kao i u Gringottsu, strop bijaše previsok da bi se mogao dobro razaznati, a
velebne mramorne stube pred njima vodile su na katove.
Svi pođu za profesoricom McGonagall po kamenom popločenom podu. Kroz vrata s desne strane Harry je
čuo žamor stotinjak glasova - učenici ostalih razreda jamačno su već bili stigli - ali profesorica McGonagall
povede učenike prvog razreda u malu praznu odaju uz samo predvorje. Svi su se natiskali u nju i stajali
zbijeni jedan uz drugog više nego što je bilo potrebno. Nemirno su zvjerali oko sebe.
"Dobro došli u Hogwarts!" reče im profesorica McGonagall. "Uskoro će početi banket u čast početka
Školske godine, ali prije nego što zauzmete svoja mjesta u Velikoj dvorani, razvrstat ćemo vas po domovima.
Razvrstavanje je neobično važna ceremonija jer, dok god budete ovdje, dom će vam biti u Hogwartsu neišto
kao vaša obitelj. Predavanja ćete slušati s ostalim učenicima iz svog doma, spavat ćete u spavaonici svoga
doma, a slobodno ćete vrijeme provoditi u društvenoj prostoriji svoga doma. Postoje četiri doma,
Grvffindori, Hufflepuffi, Ravenclawi i Slvtherini. Svaki dom ima svoju dičnu povijest i svaki je dom
iznjedrio znamenite vještice i čarobnjake. Dok god budete u Hogwartsu, vaši će uspjesi donositi bodove
vašem domu, a svakim će prekršajem propisa vaš dom izgubiti određeni broj bodova. Na kraju Školske
godine dom koji osvoji najviše bodova dobiva počasni pokal, Što je velika čast. Nadam se da će svatko od
vas biti na diku domu kojem pripadne. Ceremonija razvrstavanja započet će za koju minutu u nazočnosti svih
učenika naše škole. Predlažem vam da se dotjerate što bolje možete dok čekate."
Pogled joj se načas zadrža na Nevilleovoj pelerini prikopčanoj ispod lijevog uha, i na Ronovu zamazanom
nosu. Harry nervozno pokuša zaglađiti kosu.
"Ja se vraćam po vas čim bude sve spremno", reče profesorica McGonagall. "Molim vas da dotle ostanete
ovdje na miru." I ode iz odaje. Harry proguta slinu. "A kako će nas to razvrstavati po domovima?" upita
Rona.
"Mislim da je to neka vrsta ispita. Fred mi je rekao da jako boli, ali mislim da se samo šalio."
Harryju poskoči srce u grudima. Ispit? Pred cijelom školom? A on ne zna još nijednu čaroliju... što li će,
zaboga, morati učiniti? Nije očekivao ovako nešto čim stigne u školu. Tjcskobno pogleda oko sebe i zapazi
da su i svi ostali prestravljeni. Svi su uglavnom Šutjeli, osim Hermione Granger koja je brzorečicom Šaputala
sve čarobne formule koje je naučila napamet ne znajući još koja će joj od njih zatrebati. Harry se upne svim
silama daje ne sluša. Nikad, nikad nije bio ovako nervozan, čak ni onda kad je morao Durslcvjevima odnijeti
službeno školsko izvješće daje na neki nepoznati način poplavio periku svoga učitelja. Netremice je zurio u
vrata. Svakog časa vratit će se profesorica McGonagall i odvesti ga u njegovu propast.
Tad se dogodi nešto zbog čega poskoči pola metra uvis - nekoliko je učenika iza njega vrisnulo.
"Stoje, do..."
Zinuo je. I ostali su oko njega zinuli. Dvadesetak je duhova nahrupilo u odaju kroz stražnji zid. Bisernobijeli
i gotovo prozirni, klizili su kroz odaju razgovarajući među sobom i jedva se osvrćući na učenike prvog
razreda. Reklo bi se da se prepiru oko nečega. Jedan je od njih, nalik na malog debelog fratra, govorio:
"Treba sve to oprostiti i zaboraviti, kad ti velim, i dati mu još jednu priliku..."
"Dragi moj Fratre, pa zar nismo već Peevesu dali sve prilike koje je zaslužio? Sve nas samo sramoti, a znaš
da nije čak ni duh... A što, zaboga, svi vi radite ovdje?"
Duh koji je nosio gusto nabran okrugao ovratnik i usko pripijene hlače od tanke tkanine iznenada je opazio
učenike prvog razreda.
Nitko mu ne odgovori.
"Novi učenici?" reče debeli Fratar smješkajući se svima redom. "Valjda će vas uskoro razvrstati?"
Nekoliko dječaka klimne bez riječi glavom.
"Nadam se da ću vas vidjeti među Hufflepuffima!" opet će Fratar. "I ja sam, znate, nekad njima pripadao."
"Hajde radije odlazite!" reče netko oštrim glasom. "Ceremonija razvrstavanja samo što nije počela."
Vratila se profesorica McGonagall. Duhovi odlete jedan za drugim kroz suprotni zid.
"A vi se sad svrstajte i pođite za mnom", reče profesorica McGonagall učenicima prvog razreda.
Čudno se osjećajući, kao da su mu noge od olova, Harry stane u vrstu iza dječaka žućkastocrvenkaste kose, a
Ron iza njega, pa svi skupa pođu iz odaje u predvorje, te kroz dvostruka vrata stupe u Veliku dvoranu.
Harry nije ni u snu vidio takvu neobičnu i sjajnu dvoranu. Bila je
osvijetljena tisućama i tisućama svijeća što su lebdjele u zraku nad
četiri dugačka stola za kojima su sjedili ostali učenici. Na tim su sto
lovima blistali zlatni tanjuri i pehari. Na drugom kraju dvorane nala
zio se još jedan dugački stol za kojim su sjedili profesori. Profesorica
McGonagall povede učenike prvog razreda do tog mjesta tako da se
poredaju pred ostalim učenicima i okrenu leđa profesorima. Stotine
očiju zurile su u njih poput blijedih fenjera pri treperavom svjetlu
svijeća. Tu i tamo među učenicima duhovi su sjali poput mutna sre
bra. Zazirući od svih tih očiju uperenih u njih, Harry podigne pogled
i ugleda baršunasti crni strop posut zvijezdama. Začuje Hermionin
šapat: %
"Tako je začarano da izgleda kao nebo vani. Čitala sam o tome u knjizi Povijest Hogwartsa."
Bilo je teško povjerovati da je to gore strop, i da Velika dvorana nije jednostavno pod vedrim nebom.
Harry Potter i kamen mudraca
Harry brže ponovo obori pogled kad profesorica McGonagall bez riječi postavi pred učenike prvog razreda
stolac bez naslona. Na stolac stavi Šiljasti čarobnjački klobuk, pokrpan, ofucan i neobično prljav. Teta
Petunia ne bi takav klobuk trpjela u svojoj kući.
Harryju načas padne na um da će iz klobuka možda sad netko izvući zeca, tako mu je to sve skupa izgledalo.
Opazi da svi u dvorani zure u klobuk, pa se i on zagleda. Nekoliko je trenutaka vladao posvemašnji muk. A
onda se klobuk sam pomakne. Pokraj oboda nastane rupa široka kao usta - i klobuk odjednom zapjeva:
Klobuk ljepotan, to sigurno nisam,
Al tko po izgledu sudi se vara,
Ma nadire klobuk bolji od mene
Kakvi cilindri, kakva tijura.
Ništa oni spram mene nisu,
Subare, kape, šeširi, turbani,
V Hogwartsu oduvijek ja sam glavni,
Jer ja sam Kolobuk razredbeni
Tko od vas misli da trna nešto,
Što smjera sakrit u svojoj glavi,
Mek pokrije tjeme ovim kolbukom,
Ja ću prepoznat gdje dom mu je pravi.
U Gryffmdor možda svrstat se želiš,
Gdje stoluju vrli, srca im hrabra, Plemeniti, odvažni, pouzdam.
To klobuk ovaj može razabrat. U ćeš u Hufflepuff možda otići, U dom pravednih i odanih đaka, Mahom
stpljivih i nadasve vrijednih, Vještica i čarobnjaka. Ili pak s društvom sebi sličnih. Kanišpoć u dom
Ravenclawa, Gdje mudroga uma i pameti hitre, Stječe se znanje učenih slova. A možda će ipak S!ytherini,
Postati tvoji druži od milja, To društvo prepredenih guja, Učinit će sve da dođe do cilja. No sad bez straha na
glavu sa mnom, navalite naprijed, što ste se stisli. Pod obodom mojim sigurni ste, Jer ja sam klobuk koji
misli.
Kad je klobuk otpjevao svoju pjesmu, svi su u dvorani burno zapljeskali. Klobuk se pokloni svakom od četiri
stola, a onda se opet smiri.
"Morat ćemo dakle samo nataknuti taj klobuk!" šapne Ron Harryju. "Ubit ću Freda!
Aonmijcneštobajaoohrvanjus trolom,"
Harry se ovlaš osmjehne. Da, mnogo je bolje nataknuti taj klobuk nego izvesti neku čaroliju, ali bi radije
nataknuo klobuk bez svih ovih gledalaca. Klobuk će ga vjerojatno koješta pitati, a Harry se nije trenutačno
osjećao hrabar ni dosjetljiv, niti uopće raspoložen. Da je klobuk spomenuo dom za one koji se osjećaju
pomalo nelagodno, to bi bio pravi dom za njega.
Profesorica McGonagall stupi pred njih s dugim svitkom pergamenta u rukama.
"Kad prozovem koga od vas, taj će nataknuti klobuk i sjesti na ovaj stolac da bude razvrstan", reče im.
"Abbott, Hannah!"
Rumena djevojčica s plavim pletenicama nespretno izađe iz vrste i natakne klobuk na glavu, koji joj sklizne
preko očiju, pa sjedne na stolac. Načas zavlada muk, a onda klobuk izvikne:
"HUFFLEPUFF!"
Stol na desnoj strani oglasi se klicanjem i pljeskom, a Hannah ode za taj stol i sjedne. Harry opazi onog duha
nalik na debela fratra kako joj veselo maše.
"Bones, Sušan!"
"HUFFLEPUFF!" ponovo vikne klobuk, a Sušan odbrza do Hannah i sjedne uz nju.
"Boot, Terry!"
"RAVENCLAVV!"
Ovaj put zaplješćc drugi stol s lijeve strane. Nekoliko Raven-clawa ustane da stisne ruku Terrvju kad im se
pridruži.
"Brocklehurst, Mandy" također je pripala Ravenclawima, ali je "Brown, Lavender" bila prva medu učenicima
prvog razreda koja je postala nova Grvffindorka, pa se za krajnjim stolom na lijevoj strani razlegne burno
klicanje. Harry je vidio Ronovu braću blizance kako zvižde u znak odobravanja.
Zatim je "Bulstrade, Millicent" postala Slvtherinka. Možda je Harry to samo uvrtio sebi u glavu, ali nakon
svega onoga što je čuo o Slvtherinima, učini mu se da su oni prilično nezgodna čeljad.
Rowling
Sad mu je već doista bilo mučno. Sjeti se kako su se nekad u školi na tjelovježbi birale momčadi za
utakmicu. Njega su svagda posljednjeg birali, ne zato što nije bio dobar u tom nadmetanju nego zato što se
nitko nije želio zamjeriti Dudleyju.
"Finch-Fletchley, Justin!"
"HUFFLEPUFF!"
Harry primijeti da klobuk katkad izvikne ime doma odmah, a da mu kod drugih treba malo više vremena da
se odluči. "Finnigan, Seamus", onaj dječak crvenkastožućkaste kose što je stajao uz Har-ryja u vrsti, sjedio je
na stolcu čitavu minutu prije nego što ga je klobuk proglasio Grvffindorom.
"Granger, Hermiona!"
Hermiona samo što ne otrča do stolca i brže nabije klobuk na glavu.
"GRYFFINDORKA!" vikne klobuk. Ron proštenje.
Harryju iznenada padne grozna misao na um, kao što uvijek grozne misli nenadano padaju na um. Što će biti
ako uopće ne bude izabran? Što će biti ako bude satima sjedio s klobukom na glavi sve dok mu ga
profesorica McGonagall ne skine s glave i kaže da je očito posrijedi greška, pa da će najbolje biti da se
vlakom vrati kući?
Kad je prozvan Nevilie Longbottom, onaj dječak što je neprestance gubio žabu krastaču, on se, idući prema
stolcu, spotakne i padne. Klobuku je trebalo podosta vremena da se odluči što će s Nevil-leom. Kad je
napokon viknuo - GRYFFINDOR - Nevilie potrči s klobukom na glavi, pa se morade trkom vratiti, usred
općeg smijeha, kako bi ga predao "MacDougalu, Moragu".
Kad je pak prozvan Malfov, taj se važno došeta do klobuka i učas dobije ono stoje želio: tek što je stavio
klobuk na glavu, razlegne se:
"SLYTHERIN!"
Malfov se zatim, zadovoljan samim sobom, pridruži svojim prijateljima Crabbeu i Govleu.
Nije ih više mnogo ostalo nerazvrstanih.
"Moon"... "Nott"... "Parkinson"... pa onda blizanke "Patir i "Pati)"... pa "Perks, Sally-Anne"... i onda,
naposljetku: "Potter, Harry!"
Kad je Harry krenuo prema klobuku, iznenada se po svoj dvorani razlegne šapat kao da vatra pucketa:
Harry Potter i kamen mudraca
"Je li to rekla Potter?"
"OnaHarry Potter?"
Posljednje što je Harry još vidio prije nego što mu je klobuk pao na oči, bijaše dvorana puna ljudi koji su
iskretali vratove ne bi li ga bolje vidjeli. U idućem je trenutku vidio još samo crnu nutrinu klobuka. Čekao je.
"Hmmm", reče mu sitni glas u uho. "Teško. Vrlo teško. Vidim mnogo hrabrosti. Pa ni glava nije loša. Imaš i
talenta, o da, Bože mili... i silnu želju da se dokažeš, e, to je zanimljivo... Pa, kamo da te djenem?"
Harry se grčevito držao rukama za rubove stolca misleći: "Samo ne među Slvtherine, neću medu Slvtherine!"
"Ne bi medu Slvtherine, a?" reče onaj glasić. "Jesi li siguran? Mogao bi, znaš, danas-sutra biti velik, sve ti je
tu u tvojoj glavi, a Slytherini bi ti pomogli na tom putu do veličine, o tom nema dvojbe... nećeš? Pa, dobro,
onda, ako si baš siguran... onda budi GRYFFINDOR!"
Harry je čuo kako je klobuk izviknuo tu posljednju riječ da ga čuje cijela dvorana. On skine klobuk i pođe
nesigurnim koracima prema stolu Grvffindora. Osjeti takvo olakšanje Stoje napokon izabran i što nije pripao
Shtherinima da gotovo i ne primijeti da njemu najviše od sviju kliču. Prefekt Percy ustane i snažno mu stisne
ruku a blizanci Waesley uzviknu: "Potter je naš! Potter je naš!" Harry sjedne sučelice duhu s visokim
ovratnikom koga je već bio uočio. Duh ga potapše po mišici, a Harryja iznenada obuzme grozan osjećaj kao
da je zaronio rukom u kantu punu ledene vode.
Sad je tek dobro vidio glavni stol. Na najbližem kraju sjedio je Hagrid, koji mu je ulovio pogled i podigao
palce uvis. U sredini glavnog stola sjedio je, na velikoj zlatnoj stolici, Albus Dumbledore. Harry ga odmah
prepozna po onoj sličici koju je dobio uz čokoladnu žabu u vlaku. Njegova je srebrnkasta kosa jedina u
cijeloj dvorani isto onako jarko sjala kao i duhovi. Harry zapazi i profesora Quirrella, onog nervoznog
mlađeg čovjeka iz Šupljeg kotlića. Doimao se vrlo čudno, u nekakvom velikom purpurnom turbanu.
Ostalo je još samo troje nerazvrstanih učenika. "Turpin, Lisa" postala je Ravenclawka,
aondajedošaorednaRona. On je sad već bio blijedozelen u licu. Harry mu je držao palce pod stolom. Malo
zatim klobuk izvikne:
"GRYFFINDOR!"
Harry je oduševljeno pljeskao kao i svi ostali kad se Ron svali na stolicu do njega.
"Bravo, Rone, sjajno!" svečano dobaci Percy Weasley s druge strane stola u trenutku kad je "Zabini, Blaise"
proglašena Slytherin-kom. Tada profesorica McGonagall smota opet svoj svitak i odnese nekamo Razredbeni
klobuk.
Harry pogleda u svoj prazni zlatni tanjur. Sad je tek shvatio koliko je gladan. Činilo mu se daje prošla čitava
vječnost otkako je jeo one slastice u vlaku.
Albus Dumblcdore ustane. Sav ozaren, gledao je učenike oko sebe i raskrilio ruke kao da ne može zamisliti
ljepši prizor.
"Dobro došli!" reče im. "Dobro došli u novu školsku godinu u Hogwartsu! Htio bih vam kazati nekoliko
riječi prije nego što započne banket. Evo tih riječi: 'Bluna! Salo! Svašta! UŠtip!' Hvala lijepa!"
I opet sjedne. Svi mu zaplješću i počnu klicati. Harry nije znao bi li se smijao ili ne bi.
"Nije li on... nije li on malko šašav?" nesigurno priupita Percvja.
"Šašav?" bezbrižno ponovi Percy. "On je genijalan! Najbolji Čarobnjak na svijetu! Ali jest malko šašav.
Hoćeš li malo krumpira, Harry?"
Harry zine. Sad su odjednom posude pred njima bile pune jela. Nikad nije vidio najednom mjestu toliko jela
koja voli: pečenu govedinu, pečene piliće, svinjske kotlete i janjeće kotlete, kobasice, slaninu i odreske,
kuhani krumpir, pečeni krumpir, pomfrit. Yorkshirski puding, grašak, mrkvu, sok od pečenja, kečap i, iz
nekog nepoznatog razloga, ljute mentol bombone.
Harry nije nikad uistinu gladovao kod Dursleyjevih, ali nikad se nije ni najeo dosita. Dudley bi uvijek pojeo
sve Što je Harry uistinu volio, pa makar mu i pozlilo. Harry napuni svoj tanjur svačim pomalo osim mentol
bombona, pa uzme jesti. Sve je bilo vrlo ukusno.
"To zbilja dobro izgleda", tužno će duh s visokim ovratnikom gledajući Harryja kako reže odrezak.
"Pa zar vi ne jedete?..."
"Ja nisam jeo već gotovo ćetiristo godina", odgovori mu duh. "Dakako da i ne moram jesti, ali mi to ipak
nedostaje. Čini mi se da vam se nisam još predstavio? Ja sam Sir Nicholas de Mimsy-Porpington, stojim vam
na raspolaganju. Kućni duh u Grvffindorskoj kuli."
"Ja znam tko ste vi!" iznenada uzvikne Ron. "Braća su mi pričala o vama... vi ste Skoro Bezglavi Nick!"
"Ja bih više volio da me zovete Sir Nicholas de Mimsy..." uštogljeno počne duh, ali ga crvenkastožućkasti
Seamus Finnigan presiječe u riječi:
"Skoro Bezglavi? Kako to možete biti skoro bezglavi?"
Sir Nicholas držao se pomalo uvrijeđeno, kao da se to njihovo ćaskanje ne kreće željenim smjerom.
"Evo kako", razdražljivo odgovori pa se uhvati za lijevo uho i povuče svom snagom. Čitava mu se glava
odvoji od vrata i padne na rame kao da visi na šarci. Očito mu je netko pokušao odrubiti glavu, ali to nije
učinio kako treba. Zacijelo zadovoljan zgranutim pogledima oko sebe, Skoro Bezglavi Nick vrati glavu na
vrat, kašljucne i proslijedi: "I tako, dakle... novi Gryffindori! Nadam se da ćete nam pomoći da ove godine
osvojimo prvenstvo? Grvffindori nisu još nikad tako dugo čekali na naslov prvaka. Slytherini su osvojili
pehar Šest godina za redom! Onaj Krvavi Barun postao je upravo nepodnošljiv... on vam je naime
slvtherinski duh."
Harry baci pogled na slvtherinski stol i opazi kako ondje sjedi neki grozomorni duh tupih, izbuljenih očiju,
mršava lica, u pelerini poškropljenoj srebrnkastom krvlju. Sjedio je baš uz Malfoya, koji, kako Harry
zadovoljno zapazi, nije bio osobito oduševljen mjestom koje je dobio za stolom.
"A kako se taj tako zakrvavio?" zapita Seamus radoznalo. "Nikad ga nisam pitao", obzirno odgovori Skoro
Bezglavi Nick.
Kad su se svi dosita najeli, ostaci jela nestali su s tanjura tako da su ovi opet zablistali u punom sjaju. Malo
zatim pojavi se na stolu za-slada. Čitavi blokovi sladoleda svih mogućih aroma, pita od jabuka, kolači
preliveni sirupom, čokoladni kolačići i krafni punjeni džemom, nabujci, jagode, žele i puding od riže...
Dok je Harry uzimao kolač preliven sirupom, razgovor skrene na njihove obitelji.
"Ja sam polutan", reče Seamus. "Tata mije bezjak, a mama mu je priznala da je vještica tek kad su se
vjenčali. Bio je to za njega prilično neugodan šok."
Svi se oko njega nasmiju.
"A što je s tobom, Neville?" upita ga Ron.
"Pa, mene je othranila baka, a ona je vještica", odgovori Neville.
"Ali moji su čitavu vječnost mislili da sam ja čisti bezjak. Brat moga
djeda Algie pokušavao meje uhvatiti na spavanju ne bi li izvukao od
mene nekakvu čaroliju... jednom me tako gurnuo u more s mola na
kupalištu u Blackpoolu, samo što se nisam utopio... ali se sve do
moje osme godine ništa nije dogodilo. Tada je dida Algie došao k
nama na Čaj pa me uhvatio za gležnjeve, spustio kroz prozor na katu
i tako me držao kad mu je žena Enid iznenada ponudila puslicu i on
me nehotice ispustio iz ruku. Aja sam odskočio od zemlje kao lopta...
i odskakutao kroz cijeli vrt sve do ceste. Svi su bili oduševljeni. Baka
je plakala od sreće. A da ste im samo vidjeli face kad sam primljen u
ovu školu... mislili su, znate, da ipak nisam za nju. Dida Algie bio je
tako razdragan da mi je donio žabu krastaču."
S druge strane od Harryja, Percy Weasley i Hermiona razgovarali su o predavanjima.
"Stvarno se nadam da će nastava odmah započeti jer ima toliko toga što moramo naučiti, a mene posebno
zanima Preobrazba, znaš, pretvaranje nečega u nešto drugo, naravno, to se smatra vrlo teškim..."
"Počet ćete od sitnica, od pretvaranja šibica u igle i takvih stvari..."
Harry, kojem je bilo vruće pa je bio i pospan, baci opet pogled na glavni stol. Hagrid je ispijao svoj pehar.
Profesorica McGonagall razgovarala je s profesorom Dumbledoreom. Profesor Ouirrell, s onim svojim
smiješnim turbanom, razgovarao je s profesorom masne crne kose, kukasta nosa i žućkaste puti.
To se zbilo sasvim nenadano. Profesor kukasta nosa pogledao je mimo Quirrellova turbana ravno u oči
Harryja - i tog trena Harry osjeti oštru, vrelu bol u ožiljku na ćelu.
"Ajoj!" Harry se pljesne rukom po glavi.
"Što ti je?" upita ga Percy.
"N-ništa."
Bolje minula isto tako naglo kao što se i javila. Harryju je bilo teže otresti se osjećaja koji ga je obuzeo od
profesorova pogleda - osjećaja da ga profesor ni najmanje ne voli.
"Tko je onaj profesor što upravo razgovara s profesorom Quir-rellom?" upita Percvja.
"Oho, ti već poznaješ Ouirrella? Nije Čudo što on djeluje tako nervozno. Ono je s njim profesor Snape. On
predaje Čarobne napitke,
ali mu nije baš do toga... svi znaju da puca na Ouirrellovo mjesto. Taj Snape zna strašno mnogo o crnoj
magiji."
Harry je neko vrijeme motrio Snapea, ali Snape njega više nije pogledao.
Napokon je i zaslade nestalo. Profesor Dumblcdore iznova ustane. U dvorani zavlada muk.
"Hm... samo još riječ-dvije sad kad smo siti i napiti. Imam za vas nekoliko obavijesti na početku školske
godine. Učenici prvog razreda moraju znati da im je zabranjen pristup u šumu na našem zemljištu. A bilo bi
dobro da i neki stariji učenici to imaju na umu."
Dumbledore sijevne svojim žmirkavim očima prema blizancima Weasley.
"Isto me tako naš nadstojnik gospodin Filch zamolio da vas podsjetim da se u hodnicima za vrijeme odmora
ne smije čarati. Metloboj-ske utakmice igrat će se u drugom tjednu prvog polugodišta. Svatko tko želi igrati
za momčad svoga doma treba da se obrati Madame Hooch. I, najposlije, moram vas obavijestiti da ove
godine ne smijete ulaziti u hodnik na trećem katu što vodi u desno krilo ako ne želite izgubiti glavu na vrlo
bolan način."
Harry se nasmije. On je bio jedan od rijetkih koji su se nasmijali.
"Ne misli valjda ozbiljno?" upita šaptom Percvja.
"Bit će da misli", otpovrne namršteni Percy motreći Dumbledorca. "Ovo je čudno, obično nam navede i
razlog zbog kojeg ne smijemo nekamo ići... šuma je puna opasnih zvijeri, kao što već svi znaju. Mislim daje
ipak trebao nešto reći bar nama prefektima."
"A sad, prije nego što pođemo na počinak, zapjevajmo svi našu Školsku himnu!" uzvikne Dumbledore. Harry
zapazi da se ostali profesori prilično ukočeno smješkaju.
Dumbledore polako zamahne svojim čarobnim štapićem kao da želi otjerati muhu s njegova vrha, a iz štapića
izleti duga, zlaćana vrpca, vine se visoko iznad stolova i izvije se poput zmije u zraku u obliku riječi.
"Neka svatko pjeva himnu prema svojoj najdražoj melodiji", reče Dumbledore. "A sad, zapjevajmo!" I cijela
škola zatuli iz sveg glasa:
Za Hogwarts, za Hogwarts, za Hoooog-warts, Gdje znanje skupljamo mi Nauči nas mlade i! stare
Kako čarobirati, U prazne i šuplje glave, Gdje pokoja mušica spi, Uspi nam čarobne trave, Sve znanje nek
znadu svi. Pokaži nam sve učenja vrijedno I pokloni nam pamćenja dar, Ocijeni nas što bolje možeš. Sve
ostalo naša je stvar.
Nisu svi završili pjesmu u isto vrijeme. Na kraju su pjevali još samo blizanci Weasley na melodiju neke vrlo
spore pogrebne koračnice. Dumblcdore im je dirigirao nekoliko posljednjih stihova svojim čarobnim
štapićem, a kad su i oni došli do kraja, bio je jedan od onih koji su najbučnijc pljeskali.
"Eh, glazba, glazba!" reče otirući oči. "To je čarolija koja baca u zasjenak sve što mi ovdje radimo! A sad
pođimo na počinak. Idemo, brže, brže!"
Grvffindori prvog razreda podu za Percvjem kroz raspričane redove iz Velike dvorane i uz mramorne stube.
Harryju su noge opet bile kao od olova, ali samo zato Što je bio silno umoran i sit. Bio je toliko pospan da se
nije uopće čudio što se ljudi na portretima koji vise u hodnicima došaptavaju i pokazuju na njih u prolazu, ni
što ih je Pcrcy dva puta proveo kroz dovratke skrivene iza drvenih ploča i visećih tapiserija. Opet su se
penjali uz nekakve stube zijevajući i stru-žući nogama, Harry se samo pitao koliko će još dugo tako hodati
kad se iznenada svi zaustave.
Pred njima je u zraku lebdio svežanj štapova, a kad Percy zakorači prema njima, štapovi navale na nj sa svih
strana.
"Peeves", Šapne Percy učenicima prvog razreda. "Kućni duh." Percy povisi glas:, "Pokaži se, Peeves!"
Razlegne se jak i neugodan zvuk, kao kad se balon izduši.
"Zar možda hoćeš da se obratim Krvavom Barunu?"
Odjekne prasak i pojavi se čovječuljak opakih crnih očiju i razjapljenih usta lebdeći prekriženih nogu u zraku
i hvatajući redom štapove.
."Uuuuuuh!" izusti i zasmijulji se pakosno. "Prvašići! Kakva divota!"
Odjednom se okomi na njih pa svi pognu glave.
"Odlazi, Peeves, ili ću te prijaviti Krvavom Barunu, ozbiljno ti kažem!" obrecne se Percy na njega.
Peeves isplazi jezik i nestane, ali prije toga još mlatne Ncvillea štapovima po glavi. Ćuli su ga još kako zuji u
daljini i prebire usput po oklopima.
"Morate dobro paziti na Peevesa", reče im Percy kad produže dalje. "S njim jedino Krvavi Barun zna izaći na
kraj. Ne sluša čak ni nas, prefekte. Evo nas, stigli smo."
Na samu kraju hodnika virio je portret vrlo debele žene u ružičastoj svilenoj haljini.
"Lozinka?" upita ih ona.
"Caput Draconis", odgovori Percy, a portret se odmakne i otkrije okruglu rupu u zidu. Svi se provuku kroz tu
rupu - Nevilleu su pri tome morali pomoći - i obretu se u društvenoj prostoriji Grvffin-dora, udobnoj,
okrugloj i punoj mekih naslonjača.
Percy uputi djevojčice na jedna vrata u njihovu spavaonicu a dječake na druga. Na vrhu zavojitih stuba -
očito su bili u jednoj od kula - napokon su došli do svojih kreveta: pet postelja na četiri stupa s baldahinom i
baršunskim zastorima. Kovčezi su im već bili tu. Pre-umorni da bi još mnogo razgovarali, obukli su pidžame
i izvalili se u krevete.
"Dobra je bila večera, ha?" promrmlja Ron Harryju kroz zavjesu. "Bježi, Šugonjo! Evo, žvače mi plahte."
Harry je još htio pitati Rona je li kušao kolač preliven sirupom, ali gotovo istog časa zaspi.
Možda se Harry prejeo jer je usnio VTIO neobičan san. Nosio je na glavi turban profesora Ouirrella. Turban
muje neprestano nešto govorio, kako mora odmah prijeći među Slytherine jer mu je tako suđeno. Harry je
odgovorio turbanu da ne želi biti Slvtherin. Turban mu je bivao sve teži i teži. Pokušao gaje skinuti s glave,
ali gaje turban tako stegnuo da ga je zaboljele Pojavio se i Malfoy, koji mu se smijao dok se on natezao s
turbanom. A onda se Malfoy pretvorio u profesora kukasta nosa Snapea, koji se smijao glasno i hladno.
Zatim je blijesnulo zeleno svjetlo i Harry se probudi dršćući, sav uznojen.
Prevrnuo se na drugu stranu i ponovo zaspao, a kad se sutradan probudio, nije se više sjećao tog sna.
