DUELANTSKI KLUB
Kad se Harry u nedjelju ujutro probudio, bolnička je soba bila jarko obasjana zimskim suncem, a u
ruci je opet osjećao da ima kosti, samo ukočene. Brzo se pridigao da baci pogled na Colinov krevet,
ali~mu je vidik bio zastrt visokim zastorima iza kojih se Harry jučer bio presvukao. Čim je opazila
da se probudio, Madame Pomfrey užurbano je došla s doručkom na pladnju, a odmah mu je zatim
počela savijati i rastezati ruku i prste.
74
"Sve je u redu", reče mu dok je on nespretno kusao kašu lijevom rukom. "Nakon doručka ću vas
otpustiti."
Harry se obuče što je brže mogao i pohita u Gryffindorsku kulu jedva čekajući da ispriča Ronu i
Hermioni sve o Colinu i Dobbyju, ali ih ne nañe. Poñe ih tražiti pitajući se kamo li su mogli otići.
Bio je pomalo uvrijeñen što njih ne zanima ima li on opet kosti u ruci ili nema.
Dok je prolazio pored knjižnice, iz nje laganim korakom izade Fercy Weasley, po svemu su~eći
mnogo bolje raspoložen nego kad su se prošli put sreli.
"O zdravo, Harry!" pozdravi ga. "Jučer si izvrsno letio, svaka ti čast! Gryffindori su preuzeli
vodstvo u Medudomskom prvenstvu ti si im donio pedeset bodova!"
"Jesi li možda vidio Rona ili Hermionu?" upita ga Harry.
"Ne, nisam", odgovori Percy s nešto bljeñim smiješkom na licu. "Nadam se da Ron nije opet u
nekom ženskom zahodu... "
Harry se na silu osmjehne gledajući za Percyjem, a onda se od
mah zaputi u nužnik Plačljive Myrtle. Nije vidio razloga zašto Ron i Hermiona ne bi opet bili tu.
Nakon što se uvjerio da ni Filch ni bilo tko od prefekata nisu u blizini, otvori vrata i začuje njihove
glasove
iz~edne zatvorene kabine.
"Ja sam", reče zatvarajući vrata za sobom. Začuje nekakav zveket, pljusak vode i uzdah iz one
kabine, a onda opazi i Hermionino oko kako viri kroz ključanicu.
"Harry!" usklikne ona. "Kako si nas uplašio! Hodi unutra... kako ti je ruka?"
"Dobro", odgovori Harry i ugura se u kabinu. Na zahodu je stajao stari kotlić, a po pucketanju ispod
njega Harry zaključi da pod kotlićem gori vatra. Hermionina je specijalnost bilo čaranje vatre
otporne na vodu.
"Htjeli smo doći po tebe, ali smo umjesto toga odlučili početi spravljati višesokovni napitak",
objasni mu Ron dok je Harry jedva nekako zatvarao vrata za sobom. "Zaključili smo da je ovo
najsigurnije mjesto za tako nešto."
Harry im počne pripovijedati o Colinu, ali mu Hermiona upadne u riječ:
"To već znamo, čuli smo jutros profesoricu McGonagall kako priča o tome profesoru Flitwicku.
Zato smo i odlučili da se radije prihvatimo posla..."
"Što prije izvučemo od Malfoya priznanje, to bolje", progunda Ron. "Znaš šta ja mislim? Da je on
bio tako razočaran poslije utakmice da se iskalio na Colinu..."
"Imam vam još nešto reći", nastavi Harry gledajući Hermionu kako trga snopiće glistovnice i baca
ih u napitak. "Dobby me posjetio usred noći."
Ron i Hermiona pogledaju ga u čudu. Harry im ispripovjedi sve
što mu je Dobby kazao". ili zatajio, Ron i Hermiona Slušali su ga otvorenih usta.
"I prije je već bila otvorena Odaja tajni?" priupita ga Hermiona.
"Onda je sve jasno", reče Ron slavodobitnim glasom. "Bit će da
je Lucius l~alfoy otvorio Odaju dok je još ovdje išao u školu, a sa~ je
otkrio dragom starom Dracu kako se to radi. To je bar jasno. Ipak je šteta što ti Dobby nije rekao
kakva se neman tamo krije. Da mi je znati kako to da nitko nije primijetio da 5e to čudovi~te smuca
po školi?"
"Možda se može ućiniti nevidljivim?" nabaci I~ermiona gurajući ~ijavice na dno kotlića. "Ili se
može pretvoriti u oklop ili tako nešto? i;fn~n nns" n lrn~"nlnnnnLirrv rtnntrimn f)
"Ti, Hermiona, malo previše čitaš", reče joj Ron sipajući mrtve muhe zlatare na pijavice. Zatim
izgužva praznu vrećicu od muha zlatara i ponovo pogleda Harryja. "I tako nas je Dobby spriječio da
stignemo na vlak a tebi i ruku slomio..." Zavrti glavom. "Znaš šta, Harry? Ako ti taj ne prestane
spašavati život, ubit će te!"
Do ponedjeljka ujutro proširila se po cijeloj školi vijest da je i Colin Creevey napadnut i da sad leži
tako reći mrtav u bolničkom krilu. Uskoro je sve brujalo od glasina i sumnji. Učenici prve godine
75
kretali su se po dvorcu u gusto zbijenim skupinicama, kao da se boje da će biti napadnuti ako se
odvaže kretati sami.
Ginny Weasley, koja je na predavanjima iz Čarolija sjedila uz Colina Creeveya, bila je
unezvijerena, ali je Harry smatrao da Fred i George griješe u načinu na koji je nastoje raspoložiti.
Naizmjence su čaranjem uspijevali da im naraste krzno, ili da se ospu čirevima, pa onda iskakali iza
kipova pred nju. Prestali su to raditi tek kad im je Percy, tresući se sav od bijesa, zaprijetio da će
javiti gospodi Weasley da Ginny pati od noćnih mora.
Dotle je, iza leda profesora, u školi procvala trgovina talismanima, amajlijama i drugim zaštitnim
sredstvima. Neville Longbottom kupio je velik, smrdljiv luk, šiljast purpurni kristal i truli rep
daždevnjaka prije nego što su mu članovi Gryffindora objasnili da njemu ne prijeti nikakva
opasnost, jer je potomak čistokrvne čarobnjačke obitelji pa ga po svoj prilici nitko neće dirati.
"Najprije su se okomili na Filcha," odgovorio ~m je Neville onako prestrašena okrugla lica, "a svi
znaju da sam i ja nešto kao hrkan,'
Drugog tjedna u mjesecu prosincu profesorica McGonagall došla je, kao i obično, popisati sve one
koji će za Božić ostati u školi. Prijavili su se i Harry, Ron i Hermiona. Kad su čuli da i Malfoy
ostaje u školi, to im se učinilo vrlo sumnjivim. Božićni blagdani bili bi idealna prilika da se posluže
višesokovnim napitkom i pokušaju izvući od njega željeno priznanje,
Na žalost, napitak je bio tek dopola zgotovljen, Još im je nedosta
jao rog dvoroga i zmija drvolaza, a to su mogli pribaviti samo iz Snapeovih privatnih zaliha. Harry
je osobno mislio da bi se radije suočio i sa Slytherinovim legendarnim čudovištem nego da ga
Snape ulovi
u kra~i u njegovoj sobi.
Kako se bližio četvrtak popodne kad će imati blok-sat iz Čarobnih napitaka, Hermiona im žustro
reče:
' "Morat ćemo mu odvući pažnju na drugu stranu da bi se netko od nas ušuljao u njegovu sobu i
uzeo što nam treba."
Harry i Ron nervozno je pogledaju.
"Mislim da će najbolje biti da ja idem u kradu", nastavi Hermiona praktičnim tonom. "Vas biste
dvojica izletjeli iz škole kad biste opet nešto zabrljali, a ja nisam još dosad kažnjavana. Vi ćete
dakle morati samo izazvati gužvu kojom će Snape biti zaokupljen pet-šest minuta."
Harry se ovlaš osmjehne. Namjerno izazvati gužvu na Snapeovu sati iz Čarobnih napitaka, bilo je
otprilike isto tako preporučljivo kao i ubosti u oko zmaja dok spava.
Satovi Čarobnih napitaka održavali su se u jednoj od velikih prostorija bivše tamnice. Predavanje u
četvrtak popodne teklo je uobičajenim tokom. Izmeñu drvenih stolova stajalo je dvanaest kotlića iz
kojih se pušilo, a na stolovima su se nalazile mjedene vage i lonci sa sastojcima. Dok se Snape
provlačio izmeñu oblaka pare i sipao otrovne primjedbe na račun Gryffindora, Slytherini su se
zadovoljno smijuckali. Draco Malfoy, koji je bio Snapeov ljubimac, neprestance je bacao oči riba
gušavica na Rona i Harryja, koji su znali da mu ne smiju ničim uzvratiti jer bi bili kažnjeni prije
nego što bi uspjeli reći "keks".
Harryjeva otopina za nadimanje bila je odviše rijetka, ali je on bio
zaokupljen važnijim mislima. Cekao je na Hermionin signal i jedva da je slušao Snapea kako se
izruguje njegovu vodenastom napitku.
Kad se Snape okrenuo i otišao gnjaviti Nevillea, Hermiona je ulovila Harryjev pogled i klimnula
mu glavom.
Harry se hitro sagne iza svog kotlića, izvadi iz džepa Fredove Filibusterove rakete i kvrcne po
njima čarobnim štapićem. Rakete počnu šištati i prštati. Znajući da ima samo nekoliko sekunda
vremena, Harry se uspravi, nacilja i baci raketu ravno na cilj - u Goyleov kotlić.
76
Goyleov napitak prasne i prospe se po učenicima. Pojedinci su vrištali, pogoñeni kapima otopine za
nadimanje. Malfoya je otopina po~odila u lice pa mu ~e nos natekao poput balona. Goyle ae
posrtao držeći se za oči~ koje su mu se povećale do veličine tanjura. Sn~pe je
nasto~ao uspostaviti red i ustanoviti što se zapravo dogodilo. Usred
te zbrk~ Harry je opazlo kako so H~rmiona tiho iskrada iz prostorlj~,
"Mir! MIR!" urlao je Snape. "Svi koji su pogoñeni otopinom neka doñu k meni da im dadem
napitak za splašnjavanje. Uh, kad otkrijem krivca za ovo..."
Harry se svladavao da se ne nasmije gledajući Malfoya kako juri prema profesoru pognute glave
pod teretom nosa veličine male dinje. Dok je polovica učenika nesigurno prilazila Snapeovoj
katedri nekima su od njih ruke bile teške poput debelih toljaga, a neki nisu mogli govoriti jer su im
usne bile natekle preko svake mjere - Harry je opazio kako se Hermiona krišom vratila u
predavaonicu s nabušenom pelerinom na trbuhu.
Pošto su svi popili gutljaj protuotrova te su im splasnuli pojedini otoci, Snape je odjurio do
Goyleova kotlića i iščeprkao iz njega iskrivljene crne ostatke rakete. Iznenada zavlada muk.
"Ako ikad utvrdim tko je ovo bacio," šapne Snape, `jamčim vam da će ta osoba biti isključena iz
škole."
Harry je namjestio na licu izraz za koji se nadao da izražava nedoumicu. Snape ga je mjerkao
pogledom. Kad je nakon desetak minuta zazvonilo zvonce, Harryju je pao kamen sa srca.
"On zna da sam to bio ja", reče Harry Ronu i Hermioni dok su hitali prema zahodu Plačljive Myrtle.
"Vidio sam to lijepo po njemu:' Hermiona ubaci nove sastojke u kotlić i uzme grozničavo miješati.
"Napitak će biti gotov za dva tjedna", zadovoljno utvrdi.
"Snape ne može dokazati da si to bio ti", pokuša Ron utješiti Harryja, "Sto ti uopće može?"
"Koliko ja poznajem Snapea, mogao bi mi grdno zapapriti", reče
Harry dok se napitak pjenio i krčkao.
Tjedan dana kasnije Harry, Ron i Hermiona prolazili su kroz predvorje kad ugledaju skupinicu
učenika okupljenih oko oglasne ploče, na kojoj bješe netom izvješen pergament. Uzbuñeni Seamus
Finnigan i Dean Thomas pozovu ih rukom.
"Osniva se duelantski klub!" reče Seamus. "Večeras je prvi sastanalcl Ja bih se rado upisao u tećaj
za dvoboje, to bi nam ovih dana
moglo dobro doći,"
"Što, zar ti misliš da bi slytherinsko čudovište prihvatilo dvoboj?" priupita ga Ron, all i on
radoznalo proćita obavijest na ploći.
"Moglo bi ipak biti od neke koristi", reče Harryju i Hermioni kad su pošli na večeru. "Da
pogledamo?"
Harry i Hermiona bili su oboje za to, pa su u 8 sati navečer opet pohitali u Veliku dvoranu. Veliki
stolovi za blagovanje bili su nestali, a uz jedan zid pojavila se zlatna pozornica osvijetljena
tisućama svijeća što su lebdjele u zraku. Strop je opet bio baršunastocrne boje. Reklo bi se da se
pod njim skupila većina učenika. Svi su bili nekako uzbudeni i nosili čarobne štapiće.
"Zanima me tko će nas podučavati?" reče Hermiona dok su upadali medu raspričane kolege. "Netko
mi je rekao da je Flitwick u mladim danima bio ponajbolji duelant, možda će nas on podučavati?"
"Samo da nije..." započne Harry, ali naglo umukne i prostenje na podij je stupio Gilderoy Lockhart
u sjajnoj pelerini plavoj poput šljive, i u pratnji nikog drugog nego Snapea, koji je, kao i obično, bio
u crnom.
Lockhart mahne rukom okupljenima ne bi li ih utišao, a onda im dovikne:
"Doñite bliže, bliže! Vidite li me svi? Čujete li me svi? Izvrsno! Dakle, profesor Dumbledore dao
mi je odobrenje da osnujem ovaj mali duelantski klub, da vas sve izvježbam za svaki slučaj, ako se
budete morali braniti kao što sam se ja branio u nebrojenim zgodama... pojedinosti o tome možete
naći u mojim dosad objavljenim djelima. Dopustite mi da vam predstavim svog asistenta, profesora
Snapea", produ~i Lockhart sa širokim i blistavim osmijehom na licu, "On tvrdi
77
da se i on donekle razumije u dvoboje pa je ljubazno pristao da mi pomogne na poćetku iwesti
jednu malu demonstraciju. Ali ne mo
rate se ništa brinuti... nakon toga ću vam vratiti vašeg profesora Čarobnih napitaka živa i zdrava, ne
bojte se!"
"Zar ne bi bilo idealno da likvidiraju jedan drugog?" promrmlja Ron Harryju na uho.
Snape je napućio gornju usnu. Harry se čudio što se Lockhart još uvijek smješka. Da je Snape njega
tako pogledao, on bi pobjegao glavom bez obzira.
Lockhart i Snape okrenu se jedan drugome i poklone. Bar se Lockhart poklonio nervozno vrteći
prstima, a Snape je samo razdražljivo mahnt~o glavom, Zatim obojica podignu štapiće kao mačeve,
"Kao što vidite, obojica držimo štapiće u uobičajenom borbe
nom sta~u", reče Lockhart nijemom skupu, "Kad izbrojim do iri, ba
cit ćemo svoje prve čini. Dakako da ni jedan od nas nema ubilačke namjere."
"Ja se ne bih kladio da je baš tako", promrsi Harry gledajući Snapea kako je iskesio zube.
" » Jedan... dva... tri...
Obojica zamahnu štapićima iznad ramena. Snape uzvikne: `~'xpelliarmus!" Zasljepljujući blijesak
skrletnog svjetla pokosi Lockharta i on odleti natraške s pozornice, tresne o zid, spuzne i raskreči se
na podu.
Malfoy i još neki Slytherini počnu klicati od radosti. Hermiona se propne na prste.
"Nije mu se valjda ništa dogodilo?" procvili držeći ruku preko usta.
"Baš nas briga!" odvrate Harry i Ron uglas.
Lockhart se jedva osovi na noge. Klobuk mu je odletio a kovrčava kosa digla se na glavi.
"E, sad ste vidjeli!" reče i vrati se teturajući na podij. "To vam je bila čarolija razoružanja-ja sam,
kao što ste vidjeli, izgubio svoj štapić... ah, hvala vam, gospoñice Brown. Da, to vam je, profesore
Snape, bila dobra ideja da im pokažete tu čaroliju, samo, ako smijem reći, bilo je unaprijed jasno
što ćete izvesti. Mogao sam vas ja lako sprije
.. citi u tome da sam bas htio. A1~ drzao sam da ce za nyh biti poucno da vide..."
Snape ga je krvnički gledao. Možda je Lockhart to ipak opazio jer najednom reče:
~~Dosta je bilo demonstriranja~ Ja sad idem medu vas da vas razvrstam na parove. Profesore
Snape, hoćete li mi pomoći, molim vas..." Obojica zañu meñu učenike i počnu sastavljati parove.
Lockhart
spari Nevillea sa Justinom Finch-Fletchleyjem, ali Snape doñe do Harryja i Rona prije Lockharta.
"Mislim da je vrijeme da razdvojimo par iz snova", podsmjehne im se on. "Weasley, vi ćete biti par
s Finniganom, a Potter..."
Harry automatski priñe Hermioni.
"To ne dolazi u obzir", reče Snape smješkajući se hladno. "Gos
podine Malfo~~ hodite amo, Da vidimo kako ćete vi izaći na kra~ sa
Slavnim Potterom, A vi se, ~ospo~ice Granger", moiete spariti s
gospoñlcom »ulstrode."
Malfoy se približi Harryju smijuckajući se. Za njim dode i jedna Slytherinka, koja podsjeti Harryja
na sliku koju je vidio u Ferijama s vješticama. Bila je krupna i zdepasta, s izazivački isturenom
jakom bradom. Hermiona joj se ovlaš osmjehne, ali joj ona ne uzvrati osmijehom.
"Okrenite se sad svako svom partneru!" dovikne im Lockhart koji se vratio na podij. "I poklonite se
jedno drugome!"
Harry i Malfoy jedva da su naklonili glave ne odvajajući očiju jedan od drugoga.
"Štapiće na gotovs!" vikne Lockhart. "Kad izbrojim do tri, bacite svoje čini da razoružate
protivnika... samo da ga razoružate... ne želimo nikakve nezgode. Jedan... dva... tri..."
Harry zamahne štapićem iznad ramena, ali je Malfoy zamahnuo već nakon "dva" i svojom
čarolijom tako s:nažno pogodio Harryja da je ovaj imao osjećaj kao da ga je tko tavom raspalio po
glavi. Harry posrne, ali ostane na nogama i, ne časeći ni časa, uperi štapić ravno u Malfoya i vikne:
78
"Rictusempra!"
Mlaz srebrna svjetla zgodi Malfoya u trbuh pa se on dašćući presamiti.
Kad Malfoy poklekne, Lockhart panično vikne iznad glava parova zaokupljenih borbom:
"Rekao sam vam da samo razoružate protivnika!"
Harry je pogodio protivnika čarolijom škakljanja tako da se Malfoy previjao od smijeha. Harry
uzmakne, obuzet neodredenim osjećajem da ne bi bilo sportski začarati Malfoya dok je na podu, ali
je to bila pogreška. Hvatajući zrak, Malfoy uperi štapić u Harryjeva koljena i izusti gušeći se:
"Tarantallegra!" Sljedećeg je trenutka Harry izgubio vlast nad nogama, koje su zaplesale neku vrstu
brzog fokstrota.
"Stanite! Stanite!" prodere se Lockhart, ali Snape preuzme komandu.
"Finite Incantatem!" vikne. Harry prestane plesati, a Malfoy se prestane smijati pa obojica
pogledaju oko sebe.
Sve oko njih bijaše obavijeno zelenkastim dimom. NeUille i Jus
tin ležali su na podu predlšući, Ron je pridizao s poda Seamusa pe
peljasta lica i ispričavao mu se zbog onoga što mu je učinio svojim slomljenim štapićem. Meñutim,
Hermiona i Millicent Bulstrode još su se nadmetale. Millicent je držala u "kravati" Hermionu koja
je cviljela od boli. Štapići i jedne i druge ležali su zaboravljeni na podu. Harry im priskoči i otrgne
Millicent od Hermione, što nije bilo nimalo lako jer je Millicent bila znatno viša od njega.
"O Bože", izusti Lockhart skakućući izmeñu učenika i promatrajući razbojište. "Ustanite,
Macmillan... pazite, pazite, gospoñice Fawcet... dobro stisnite ranu, Boot, pa će začas prestati
krvarenje... Mislim da će biti bolje da vas naučim kako ćete blokirati neprijateljske čini", nastavi
Lockhart stojeći smeten nasred dvorane. Zirnuvši na Snapea, koji je sijevao crnim očima, u hipu
skrene pogled na drugu stranu. "A sad trebam dva dobrovoljca... kako bi bilo da to budete vi,
Longbottom i Finch-Fletchley?"
"To vam nije, profesore Lockhart, dobra ideja", reče Snape prilazeći mu poput velika i zlokobna
šišmiša. "Longbottom izaziva pravu pustoš čak i najobičnijim čarolijama. Evo, ovo što je ostalo od
Finch-Fletchleya možemo poslati u bolnicu u kutiji šibica." Nevilleovo okruglo rumeno lice
postane još rumenije. "Kako bi bilo da pokušamo s Malfoyem i Potterom?" predloži Snape
smješkajući se iskrivljenim usnama.
"Izvrsna ideja!" usklikne Lockhart i mahne rukom Harryju i Malfoyu neka doñu u sredinu dvorane.
Gomila se razmakne da ih propusti.
"Dakle, l~arry," nastavi Lockhart, "kad Draco >aperi štapić u vas, Vl Cete 01~0 DapIaVltl~"
Podigne svoj štapić i pokuša izvesti kompliciranu, vrckavu kretnju rukom, ali mu štapić ispadne iz
ruke. Snape se zasmijulji dok je Lockhan brže-bolje podizao štapić govoreći:
"Hopla... moj je štapić, izgleda, malo previše uzbuñen."
Snape priñe Malfoyu, sagne se i šapne mu nešto na uho. I Malfoy se zasmijulji. Harry nervozno
pogleda Lockharta i reče mu:
"Gospodine profesore, možete li mi još jednom pokazati taj svoj obrambeni potez?"
"Frka, ha?" promrsi Malfoy tako da ga Lockhart nije mo~ao čuti.
"To su tek tvoje puste želje!" odbrusi mu Ha~~y k~aj~~kotri tts~tl~. Lockhart veselo klepne
Harryja po ramenu i reće mu:
"Učinite, Harry, sve isto onako kao ja!" "Što, da ispustim štapić?"
Ali Lockhart ga nije slušao.
"Tri... dva... jedan... kreni!" uzvikne. Malfoy hitro podigne štapić i prodere se: "Serpensortia!"
Vrh mu štapića prasne. Harry je zgranut gledao kako iz protivnikova štapića sune duga, crna zmija i
tresne na pod izmedu njih dvojice pa se uspravi, spremna za napad. Gomila naglo ustukne i napravi
borcima mjesta vrišteći na sav glas.
"Samo mirno, Potter!" reče mu Snape lijenim glasom očito uživajući u tom prizoru - kako Harry
nepomično stoji pred razjarenom zmijom. "Ja ću je maknuti..."
79
"Pustite mene!" uzvikne Lockhart, pa zavitla štapićem prema zmiji i iznenada nešto prasne. Ali
zmija nije nestala nego se vinula oko tri metra uvis i bučno tresnula opet na pod. Onako
raspomamljena, bijesno sikćući, krene ravno na Justina Finch-Fletchleyja i ponovo se uspravi i
iskesi zube, spremna za napad.
Harry nije bio načisto zašto je to učinio, nije čak bio ni svjestan da je tako odlučio. Jedino je znao
da su ga noge same ponijele kao da je na koturaljkama, te da je glupo doviknuo zmiji: "Ostavi ga na
miru!" I začudo-neobjašnjivo-zmija se izvali na pod, poslušna kao
debelo gumeno crijevo za polijevanje vrta; očiju uprtih u Harryja,
Harry osjeti kako ga napušta strah. Znao je da zmija neće više nikog napasti, iako ne bi umio
objasniti otkud to zna.
Podigne pogled na Justina i osmjehne mu se očekujući da će Justin odahnuti, ili da će se začuditi, ili
mu čak iskazati zahvalnost... no nipošto da će se uplašiti ili naljutiti.
"Kakvu to igru igraš?" vikne Justin i, prije nego što je Harry dospio išta reći, okrene se i izjuri iz
dvorane.
Snape istupi naprijed, zamahne štapićem i zmija iščezne u oblačiću crnog dima. I Snape je gledao
Harryja na neočekivan način - bi
jaše to oštar i proračunat pogled, koji se Harryju nije svidio, Bio je nejasno svjestan i zloslutnog
mrmljanja što se širi po dvorani, Zatim osjeti kako ~a netko odostra~a poteže za pelerinu`
rrr ~ ~~ Y n i I(TT ~ 1 ~ I
Ron ga je izveo iz dvorane, a Hermiona ih je pratila sa strane. Dok su prolazili kroz vrata, učenici
su s obje strane uzmicali pred njima kao da se boje da se ne zaraze. Harryju nije bilo jasno što se
zbiva, a ni Ron ni Hermiona nisu mu ništa objasnili dok ga nisu odveli uza stube do prazne
gryffindorske društvene prostorije. Tu Ron gurne Harryja u naslonjač i reče mu:
"Ti si parsel-ust. Zašto nam to nisi rekao?" "Što sam ja?" upita ga Harry.
"Parsel-ust!" ponovi Ron. "Ti znaš govoriti sa zmijama!" "Znam", potvrdi Harry. "Ali ovo mi je tek
drugi put u životu. Jednom sam slučajno u zoološkom vrtu nahuckao bou constrictora na svog
bratića Dudleyja... no to je duga priča... i onda mi je zmija rekla da nije nikad bila u Brazilu, a ja
sam je na neki način oslobodio iako to nisam htio. To je bilo prije nego što sam saznao da sam
čarobnjak..."
"Boa constrictor ti je rekla da nije nikad bila u Brazilu?" ponovi Ron slabašnim glasom.
"Pa šta onda?" reče Harry. "Kladio bih se da bi to i mnogi drugi razumjeli."
"E, ne, ne bi", odsiječe Ron. "To je vrlo rijedak talent. Harry, to ti ne valja."
"Što ne valja?" upita ga Harry i ozbiljno se naljuti. "Što je to sa svima vama? Čuj, da nisam toj
zmiji rekao da ne napadne Justina..." "A, to si joj dakle rekao?"
"Kako to misliš? Pa i ti si bio tamo... čuo si me."
"Čuo sam te kako govoriš parselskim jezikom," reče Ron, "zmijskim jezikom. Mogao si joj svašta
reći. Nije čudo što se Justin uspaničario. Izgledalo je kao da zmiju nagovaraš na nešto, tako
otprilike. Bilv je to, znaš, jezovitv,"
Harry se zapilji u njega.
"Pa zar sam ja govorio nekim drugim jezikom? Ali... ja to uopće nisam primijetio... kako mogu
govoriti nekim drugim jezikom a da nisam toga svjestan?"
Ron zavrti glavom. On i Hermiona izgledali su kao da im je tko umro. Harryju nije bilo jasno što je
u tome tako strašno.
"I~oćete li mi reći što je u tome loše da čovjek spriječi jednu
~adnu ~mij~tinu da odgrize Justinu glavu~" upita ih, "Zar nije sve
jedno kako sam to učinio dokle god Justin ne mora sudjelovati u lovu bezglavih jahača?"
"Nije svejedno", odvrati napokon Hermiona prigušenim glasom, "jer je Salazar Slytherin bio
znamenit upravo po tome što je govorio sa zmijama. Zato je zmija i simbol Slytherina."
Harry zine od čuda.
80
"Točno", potvrdi Ron. "Sad će cijela škola biti uvjerena da je on tvoj prapraprapradjed ili tako
nešto..."
"Ali nije", usprotivi se Harry, obuzet panikom koju nije znao ni sam sebi objasniti.
"E, to ćeš teško dokazati", ustvrdi Hermiona. "On je živio prije otprilike tisuću godina. Koliko mi
znamo, ti bi mu stvarno mogao biti potomak."
Te je noći Harry satima ležao budan. Kroz otvor izmeñu zastora na svom krevetu s baldahinom
gledao je snijeg kako promiče pokraj prozora na kuli. Premišljao je.
Bi li on doista mogao biti potomak Salazara Slytherina? On, uostalom, ništa ne zna o obitelji svog
oca. Dursleyjevi su mu oduvijek branili da ih zapitkuje o svojoj čarobnjačkoj rodbini.
Pokuša tiho kazati nešto na parselskom jeziku, ali mu riječi nisu dolazile na pamet. Činilo se da taj
jezik zna samo kad se nañe licem u lice sa zmijama.
"Ali ja sam meñu Gryffindorima", pomisli. "Razredbeni klobuk ne bi me dodijelio Gryffindorima
da mi u žilama teče slytherinska krv..."
"Ah", javi mu se u glavi pakostan, sitan glas. "Ali Razredbeni klobuk htio te je uvrstiti medu
Slytherine, zar se ne sjećaš?"
I~arry se prevrne u krevetu. Sutra će vidjeti Justina na satu Travarstva i objasniti mu da on nije
podbadao zmiju na njega, nego da ju je odvratio od njega, što bi valjda (srdito pomisli lupajući
šakom po jastuku) svaka budala morala shvatiti.
Me~utim, do Sutradan ujutro Snij~g koji je po no~i poćeo padati pre~vorio se u tako gustu vijavicu
da je otka~an posljednji sat iz Travarswa - profesorica S~rout htjela je is~robati ćarapicc i šalove na
mandra~orama, što ie bila sloŽena ooeraciia koiu ne bi nikon~ dru
gom povjerila, pogotovo što je sad bilo neobično važno da mandragore brzo izrastu i ožive Gospu
Norris i Colina Creeveyja.
Harry je sjedio uz kamin u gryffindorskoj društvenoj prostoriji i grizao se zbog svega toga dok su
Ron i Hermiona iskoristili slobodno vrijeme da odigraju partiju čarobnjačkog šaha.
"Za Boga miloga, Harry!" reče iznervirana Hermiona kad jedan od Ronovih lovaca obori jahača s
njezina konja i odvuče ga sa šahovnice. "Ako ti je to toliko važno, zašto ne potražiš Justina?"
I tako Harry ustane i proñe kroz rupu ispod portreta u zidu pitajući se gdje bi mogao naći Justina.
U dvorcu je bilo mračnije nego što je inače danju bilo, zato što se vani kovitlao gust, siv snijeg.
Drhtureći, Harry je prolazio pored učionica u kojima su predavanja bila u toku, te je, usput, zapažao
ponešto od onoga što se u njima zbiva. Profesorica McGonagall vikala je na nekoga tko je, po
svemu sudeći, pretvorio svoga prijatelja u jazavca. Odoljevši želji da zaviri u tu učionicu, Harry
produži dalje i pomisli da je Justin možda iskoristio slobodno vrijeme da malo uči, pa ga nakani
najprije potražiti u knjižnici.
I doista je skupina Hufflepuffa, kojima je takoder otpao sat iz Travarstva, sjedila u stražnjem dijelu
knjižnice. Ipak, ne bi se reklo da im je učenje na pameti. Izmedu dugih redova polica s knjigama
Harry opazi ~a Su zbili gl~ve, ~~cijelo zaneseni zanimljivim razgovorom. Nije primijetio da je i
Justin mec~u njima. Išao je prema njima
kad mu dopre do ušiju nešto od onoga što su govorili, pa zastane da
posluša, skriven na Odjelu nevidljivosti.
"Ja sam u svakom slučaju rekao Justinu da se sakrije u našu spavaonicu", govorio je krupan dječak.
"Mislim, ako ga je Potter već izabrao za svoju sljedeću žrtvu, najbolje će biti da se neko vrijeme ne
pokazuje na javnim mjestima. Justin je, naravno, očekivao da će se ovako nešto dogoditi još od
onog trenutka kad se odao pred Potterom da je roñen kao bezjak. Justin mu je zapravo priznao da je
trebao pohadati školu u Eatonu. A to nije baš nešto o čemu treba trubiti kad je Slytherinov baštinik
u lovu na žrtve, zar ne?"
"On~a ti, Ernie, misliš da ~e to stvarno bio Potter?" upita ga tjeskobnim ~lasom d~evoaćica s
plavim pletenicama.
81
"Hannah," ozbiljno će krupni djećak, "on je parsel-ust, A svi znaju da je to obilježje crnih maga.
Jesi li ikad čula da neka normalna
osoba govori sa zmijama? Pa i samog su Slytherina zvali Zmijousti!"
Na te riječi uslijedi potmulo mrmorenje, a Ernie nastavi: "Sjećate se što je pisalo na zidu?
Neprijatelji baštinika, čuvajte se!
Potter je imao nekakav sukob s Filchom, a uskoro nakon toga napadnuta je Filchova mačka. Onaj
mali s prve godine, Creevey, naljutio je Pottera na metlobojskoj tekmi jer ga je fotografirao dok je
on ležao u blatu, a uskoro nakon toga saznajemo da je napadnut i Creevey."
"Ali on je meni oduvijek bio tako nekako simpatičan", napomene Hannah nesigurnim glasom.
"Uostalom, on je i otjerao Znate-već-koga. Pa neće valjda biti da je skroz-naskroz zao?"
Ernie tajnovito snizi glas, pa Hufflepuffi još više zbiju glave. Harry im se još više približi ne bi li
čuo što Ernie govori.
"Nitko ne zna kako je on preživio napad Znate-već-koga. Hoću da kažem da je bio još beba kad se
to dogodilo. Očekivalo bi se da od njega neće ostati ni traga. Takve je čini mogao preživjeti samo
vrlo moćan crni mag." Ernie još više spusti glas tako da jedva čujno prošapće: "Zato ga je
vjerojatno i htio ubiti Znate-već-tko. Nije želio imati za suparnika još jednog Gospodara tame. Da
mi je znati kakve se još sposobnosti kriju u tom Potteru!"
Harry nije više mogao izdržati. Glasno se nakašlje i izade iza polica pred njih. Da nije bio onako
bijesan, prizor koji je ugledao bio bi mu smiješan - svi su Hufflepuffi pred njim izgledali kao da su
se skamenili od pogleda na nj, a Ernie je problijedio kao krpa.
"Zdravo!" pozdravi ih Harry. "Tražim Justina Finch-Fletchleyja,"
Bilo je očito da su potvrñene najcrnje strepvje Hufflepuffa. Svi plašljivo pogledaju Ernieja.
"A što hoćeš od njega?" upita ga Ernie drhtavim glasom.
"Htio bih mu reći što se uistinu dogodilo s onom zmijom u Duelantskom klubu", odgovori mu
Harry.
Ernie se ugrize za blijede usne, duboko uzdahne i reče: "Svi smo mi tamo bili i lijepo vidjeli što se
dogodilo."
"Onda ste valjda primijetili i da se zmija povukla nakon što sam joj ja nešto dobacio", reče Harry.
"Ja sam samo vidio", tvrdoglavo će Ernie iako je sav drhtao, "da
si ti govorio parselskim jezikom i da si zmiju potjerao na Justina." "Nisam ja nju potjerao na
njega!" odsiječe Harry glasom kaji j~ drhtao od srdžbe. "Nije njega zmija ni taknula!"
"Jako je malo falilo", ustvrdi Ernie. "A ako ti se slučajno po glavi motaju kojekakve ideje," žurno
nadoda, "mogu ti reći da u mojoj obitelji možeš pratiti unatrag devet generacija vještica i
čarobnjaka, i da u mojim žilama teče čista krv da ne može biti čistija, pa..."
"Baš mene briga kakva krv teče u tvojim žilama!" otresito će Harry. "Zašto bih ja napadao one koji
su roñeni kao bezjaci?" "Čuo sam da mrziš bezjake kod kojih živiš", brzo ubaci Ernie. "S
Dursleyjevima ne možeš živjeti a da ih ne mrziš", odvrati
Harry. "Volio bih da to osjetiš na svojoj koži."
I okrene se na peti i izjuri iz knjižnice, zbog čega ga prijekorno pogleda Madame Pince, koja je
upravo laštila pozlaćene korice velike zbirke čarobnih formula.
Harry je bio tako bijesan da je nasumce išao hodnikom jedva primjećujući kuda ide. Posljedica je
toga bila da se zaletio u nešto veliko i čvrsto tako da se sruši na pod.
"O, zdravo, Hagride!" pozdravi Harry dižući pogled s poda. Hagridu je lice bilo potpuno skriveno
vunenom kapuljačom pokrivenom snijegom, ali to nije mogao biti nitko drugi jer je svojim
ogrtačem od krtičjeg krzna zauzeo veći dio širine hodnika. U jednoj od svojih krupnih ruku u
rukavicama držao je mrtvog pijetla.
"Je 1 sve u redu, Harry?" upita ga nakon što je zadigao kapuljaću
da bi mogao govoriti. "A što nisi na predavanju?"
82
"Otkazano je", odgovori mu Harry ustajući. "A što ti ovdje radiš?" Hagrid podigne uvis beživotnog
pijetla.
"Ovo je već drugi kojeg su ubili u ovom polugodištu", odgovori mu. "II su lisice il bauk krvopija, al
trebam odobrenje od ravnatelja da zaštitim kokošinjac čarolijom."
Zatim se malo pomnije zagleda u Harryja ispod svojih debelih obrva posutih snijegom.
"Jesi 1 siguran da ti nije ništa? Izgledaš mi nekako zajapuren i zabrinut."
Harry nije imao snage da mu ponovi sve ono što su Ernie i ostali Hufflepuffi bili nadrobili o njemu.
"Ma nije mi ništa", rečef "Moram dalje, Hagride~ sljedeći sat imamo iz Preobrazbe, a moram još
otići i po knjige.
I ode. Glava mu je bila još puna onoga što je Ernie naprićao 0
njemu.
"Justin je očekivao da će se ovako nešto dogoditi još od onog trenutka kad se odao pred Potterom
da je roc~en kao bezjak... "
Harry se teškim korakom popne uza stube i poñe kroz hodnik, još mračniji od drugih. Baklje je bio
pogasio jak, leden propuh koji je puhao kroz pritvoreni prozor. Bio je već prošao polovicu hodnika
kad se spotakne o nešto što je ležalo na podu.
Kad se okrene da pogleda ono o što se spotaknuo, osjeti kako mu se okreće želudac.
Na podu je ležao Justin Finch-Fletchley, ukočen i hladan, sa zgranutim izrazom na licu, tupo
zagledan u strop. I to još nije bilo sve. Do njega je bila još jedna figura, nešto najčudnije što je
Harry ikad vidio.
Bijaše to Skoro Bezglavi Nick, ali ne više onako bisernobijel i proziran nego ispunjen crnim
dimom, a lebdio je, nepomičan i u vodoravnom položaju, na petnaestak centimetara od poda. Glava
mu bila napol odsječena, a na licu isto onako zgranut izraz kao i u Justina.
Harry se osovi na noge dišući ubrzano i kratko, dok mu je srce bubnjalo po rebrima. Mahnito
pogleda na jednu i na drugu stranu pustog hodnika i zapazi kolonu pauka kako gmižu od tijela
najbrže što mogu. Jedini su zvuci bili prigušeni glasovi profesora iz učionica s obje strane hodnika.
Mogao je pobjeći i nitko nikad ne bi saznao da je bio ovdje, Ipak ih jednostavno nije mogao ostaviti
da tu leže... mora dovesti pomoć. Hoće li mu itko povjerovati da nema nikakve veze s ovim`'
Dok je tako stajao obuzet panikom, bučno se otvore najbliža vrata i na njih izleti kućni duh Peeves.
"Vidi, vidi, pa to je naš mali posro Potter!" raskokodače se Peeves i usput nakrivi Harryju naočale
poskakujući pokraj njega. "A što to Potter smjera? Koga to vreba..."
Ali usred salta Peeves se naglo zaustavi. Lebdeći naopačke u zraku, opazio je Justina i Skoro
Bezglavog Nicka. Vrativši se u normalni položaj, napuni pluća zrakom i, prije nego što ga je Harry
uspio spriječiti, vrisne iz sveg glasa:
"NAPAD! NAPAD! JOŠ JEDAN NAPAD! NI JEDAN SMRTNIK NI
DUH MSU VIŠE SIGURNI! SPAŠAVAJTE SE! NAAAAPAD!"
Tres"` tres`., tres,., - vrata su se u hodniku naglo otvarala jedna za drugima, a ućenici povtvjeli na
njih, Nekoliko dugih t~i~uta ~o
Bezglavom Nicku neprestano su gazili. Harry je stajao pribijen uza zid dok su profesori vikom
zahtijevali od učenika da se smire. Dotrčala je i profesorica McGonagall, a za njom i njezini
učenici, od kojih je jedan još imao prugastu crno-bijelu kosu. Profesorica je svojim štapićem
izazvala snažan prasak kojim je uspostavila tišinu, a onda je svim učenicima zapovjedila da se vrate
u učionice. Tek što se hodnik donekle ispraznio, na poprište stigne zadihani Hufflepuff Ernie.
"Uhvaćen na djelu!" prodere se Ernie, potpuno blijed u licu, dramatično upirući prstom u Harryja.
"Dosta više toga, Macmillane!" oštro mu dobaci profesorica McGonagall.
Peeves je skakutao u zraku iznad njih i promatrao scenu cereći se zlobno, jer je oduvijek volio kaos.
Dok su profesori pregledavali Justina i Skoro Bezglavog Nicka, Peeves je zapjevao:
Gle Pottera kožodera, nosi lice ubojice,
Kosi dake nabrzake, od mutnjaka do mutnjice.
83
"Dosta, Peeves!" obrecne se na nj profesorica McGonagall pa Peeves uzmakne natraške plazeći
jezik Harryju.
Profesor Flitwick i profesor Sinistra s ~djela astronomije odni~
jeli su Justina u bolnićko krilo, ali kao da nitko nije znao što da urade sa Skoro Bezglavim Nickom.
Na kraju profesorica McGonagall prizove čaranjem velik ventilator i dade ga Ernieju da njime
otpravi Skoro Bezglavog Nicka uza stube. I doista je Ernie otpuhao ventilatorom Nicka kao kakvu
tihu crnu lebdjelicu. I tako su Harry i profesorica McGonagall ostali sami u hodniku.
"Izvolite, Potter, ovuda!" reče mu ona.
"Gospoño profesor," odmah će Harry, "kunem vam se da ja nisam..."
"Ovo više ne stoji do mene, Potter", reče profesorica McGonagall trpkim glasom.
Kad su bez riječi zamaknuli za ugao, profesorica se zaustavi pred
jednom velikom i vrlo ruinom vodorigom.
"Limunov šerbet!" reče ona, To je očito bila lozinka jer vodoriga
odjednom oživi i makne se u stranu, a zid se iza nje razdvoji. Iako je strahovao od onoga što slijedi,
Harry se nije mogao svemu tome na
čuditi. Iza zida su naišli na zavojite stube koje su se kretale gore poput pomičnih stepenica. Čim su
on i profesorica McGonagall stupili na njih, Harry začuje kako se zid za njima potmulo zatvara.
Penjali su se u krugovima sve više i više dok Harry najposlije, osjećajući kako mu se vrti u glavi, ne
ugleda pred sobom blistava hrastova vrata s alkom u obliku grifona.
Sad je znao gdje su. Ovo je zacijelo Dumbledoreovo prebivalište.
