MUTNjACI I ČUDNI GLASOVI
U idućih je nekoliko dana Harry dobar dio vremena rtrošio na izbjegavanje Gilderoya Lockharta
kad god bi ga spazio u hodniku. Ali teže mu je bilo izbjeći Colina Creeveyja, koji je očito znao
napamet Harryjev raspored sati. Činilo se da je Colin najsretniji kad bi po šest-sedam puta na dan
priupitao: "Kako si, Harry?" a Harry mu uzvratio "Zdravo, Coline", ma koliko se doimao iznerviran
u tom času.
Hedviga se još ljutila na Harryja zbog onog nesretnog leta automobilom, a Ronov je štapić još bio
neispravan. U petak ujutro štapić je nadmašio sama sebe time što je na predavanju iz Čarolija
izletio Ronu iz ruke i pogodio malog, starog profesora Flitwicka ravno medu oči ostavivši za sobom
veliku zelenu kvrgu koja je napadno pulsirala. Zbog svega toga Harry je bio sretan kad je napokon
došao vil~end. On, Ron i Hermiona namjeravali su u subotu posjetiti Hag
rida, Me~utim, Harryja je, nekoliko sati prerano za njegov ukus, probudio Oliver Wood, kapetan
gryffindorskog metlobojskog tima. "Sta je, št~ je~?~ pospano ga upita Hat't~y,
"Metlobojski trening!" odgovori mu Wood. "Idemo!"
Harry zaškilji prema prozoru. Rumeno i zlatno nebo bijaše obavijeno tankom izmaglicom. Sad kad
se probudio, nije mu bilo jasno
kako je mogao spavati od bučnog žvrgoljenja ptica. "Olivere," prostenje Harry, "pa tek je eik zore!"
"Toćno", odvrati Wood. Bijaše to visok i kršan ućenik šeste godine, a trenutno su mu se oči
krijesile od ludog oduševljenja. "Ovo
se dobro uklapa u naš novi program treninga, Hajde, zgrabi tu svoju met~tl pa da krenemo!'j
odlućno će Wood, "Ni jedna druga ekipa
"Bravo!" reče mu Wood. "Vidimo se za petnaest minuta na terenu!"
Kad je našao svoju skrletnu metlobojsku pelerinu i zagrnuo se još i plaštom da mu bude toplije,
Harry načrčka poruku Ronu da zna kamo je otišao, pa side niza zavojite stube, sa svojim
Nimbusom 2000 o ramenu, u društvenu prostoriju. Tek što je došao do rupe u zidu pokrivene
portretom, začuje za sobom štropot i ugleda Colina Creeveyja kako juri niza stube, s fotoaparatom
što mu se ludo klatio o vratu, i s nečim što je grčevito držao u ruci.
"Harry, čuo sam nekoga kako te spominje na stubama! Pogledaj samo što nosim sa sobom. Dao
sam razviti film i htio sam ti pokazati...
Harry rastreseno pogleda fotografiju kojom mu je Colin mahao pod nosom.
Pokretni crno-bijeli Lockhart potezao je svom snagom nekoga za ruku, koju je Harry prepoznao kao
svoju. Bilo mu je drago što vidi da se njegov lik na fotografiji junački opire i ne da se izvući na
vidjelo. Dok je Harry to gledao, Lockhart je napokon digao ruke od njega i skljokao se, zadihan, na
bijeli rub slike.
"Hoćeš li mi se potpisati?" umiljato ga zamoli Colin.
43
"Neću", odsiječe Harry kao na panju i obazre se oko sebe da se uvjeri da u prostoriji nema nikog
drugog. "Oprosti, Coline, žuri mi se... idem na metlobojski trening."
I provuće se l~roz rupu u zidu.
"Auuu! Čekaj me! Ja nisam još nikad gledao metlobojsku utakmicu!"
I Colin se provuče za njim kroz rupu.
"Ma, to će ti biti dosadno", brže će Harry, ali se Colin nije obazirao na njegove riječi. Bio je sav
ozaren od uzbudenja.
"Ti si u zadnjih sto godina najmlañi igrač, je li, Harry? Je li to istina?" nastavi Colin kaska~ući uz
n~e~a. "Vjerojatno sjajno igraš. Ja
nisamjoš nil~ad j~h~6 ~i~ ~l2tll. J2 ~1 t0 teŠkO? Je 11 to tVOj~ Ill~tl~~ ~~ h to najbolja od svih
me~li?"
Harlv niie znan kakn rla Qa ee nclnnnrli. ~siećan ~e kan da ima
"Ja zapravo ne znam kako se igra metloboj", opet će Colin bez daha. "Je li istina da se igra sa četiri
lopte? A da dvije od njih lete same okolo i nastoje srušiti igrače s metle?"
"Da", potvrdi Harry teška srca, pomiren sa činjenicom da mora Colinu objasniti zamršena pravila te
igre. "Te se lopte zovu maljci. U svakoj ekipi igraju po dva goniča koji palicama odbijaju maljce sa
svoje polovice. Fred i George Weasley su goniči u timu Gryffindora.
"A čemu služe ostale lopte?" upita ga Colin i spotakne se o dvije stepenice jer je otvorenih usta
zurio u Harryja.
"E pa, balun... to ti je povelika crvena lopta... njome se postižu zgodici. Po tri lovca u svakoj ekipi
dobacuju balun jedan drugome i nastoje ga protjerati izmedu vratnica na kraju igrališta.., to su ti tri
dugačke motke s obručima na vrhu."
"A četvrta lopta?..."
"... Četvrta je lopta zlatna zvrčka, vrlo mala, vrlo brza i teško ju je uhvatiti", odgovori mu Harry. "A
uhvatiti je mora tragač jer se utakmica završava tek kad se zvrčka ulovi. Koji god tragač ulovi
zvrčku, to donosi njegovoj ekipi još sto pedeset bodova."
"A ti si tragač Gryffindora, je li tako?" priupita ga Colin sa strahopoštovanjem u glasu.
"Da", potvrdi Harry kad su već izašli iz dvorca i zaputili se po orošeno~ travi. "Postoji još i vratar.
On čuva vratnice. I to ti je zapravo sve."
Ali Colin nije prestao zapitkivati Harryja dok su silazili niz travnate obronke do metlobojskog
igrališta. Harry ga se otresao tek kad
je ušao u svlačionicu. Colin mu je još doviknuo pištavit~ glasom~ "1a idem, Harry, zauzeti što
bolje mjesto!" prije nego što je odjurio na tribine.
Ostali igrači Gryffindora bili su već u svlačionici. Reklo bi se da je Wood jedini potpuno budan.
Fred i George Weasley sjedili su, podbuhlih očiju i raskuštrani, do učenice četvrte godine Alicije
Spinnet, koja je kanda drijemala naslonjena na zid. Njezine suigračice loviCe~ Katie Bell i
Angeliria Johnson, zijevale su sjedeći sučelice njit~a, jedna do druge,
"A, tu li si, Har~y, gdje si bIo dosad?" živah~o ga uprta Wood~ "Htio sam n~ brZinu
pQr~zgovarati sa svima vama prije nego što iza
;- --- -- ~~-~.. :.... "~~, ~~~p~~n liata ~m;eli~n nncri nrnoram trPnit~o~
Wood rasprostre pred njima velik plan metlobojskog igrališta na kojem bijahu ucrtane mnoge crte,
strelice i križići raznobojnim olovkama. Izvadi čarobni štapić, kvrcne njime po planu i strelice se
počnu po njemu kretati poput gusjenica. Dok je Wood pričao o novoj taktici, Fredu Weasleyju
klonula je glava na rame Aliciji Spinnet. Štoviše, Fred je i zahrkao.
Za prvi plan trebalo im je gotovo dvadeset minuta vremena, a ispod njega je bio još jedan, a ispod
ovoga još jedan. Dok je Wood i dalje razglabao, Harry je sav obamro.
"Tako dakle", reče najposlije Wood i naglo prene Harryja iz ugodnog snatrenja o tome što bi u tom
trenutku mogao doručkovati u dvorcu. "Je li sad sve jasno? Imate li kakvih pitanja?"
44
"Ja imam, Olivere, jedno pitanje", reče mu George, koji se iznenada trgnuo iz drijemeža. "Zašto
nam nisi sve to rekao jučer, kad smo bili potpuno budni?"
Woodu nije ovo pitanje bilo po volji.
"E, sad, slušajte me svi dobro", reče strijeljajući ih pogledom. "Lani smo morali osvojiti prvenstvo.
Mi imamo apsolutno najbolji tim. Ali, na žalost, zbog nekih okolnosti na koje nismo mogli utje»
cati... Harry se promeškolji na stolici kao krivac. Dok se igrala posljednja utakmica prošle godine,
on je ležao bez svijesti u bolničkom
krilu, što je značilo da je Gryffindorima nedostajao igrač pa su doživjeli najteii poraz u posljednjih
tri5to go~ina,
Woodu je bio potreban kratak predah da ponovo zavlada sobom, Bilo je očito da ga još peće onaj
poraz`
"I zato ćemo ove godine trenirati više nego ikad... Dobro, idemo sad primijeniti novu teoriju u
praksi~~~ uzvikne woocj, zgra~i svo]u
metlu i povede igrače iz svlač~oniee. Njegova ekipa pode za njim, ukočenih nogu i svejednako
zijevajući.
Toliko su se dugo bili zadržali u svlačionici da je sunce već odskočilo, iako su se nad travom na
stadionu još vukli pramenovi magle. Kad je Harry izašao na teren, ugledao je Rona i Hermionu
kako sj~d~ ~a tribina~n~.
"~ar niste'QŠ Z~vršili trenin~?" upita ga Ron s ne'ericom u ~lasu. J
. ,.
(L1~T:~V"" :nn ." rinn4~,» nr~rrnvnrr rrttt u9t'i`li 49~1;f~11n OIPl~~nlP1 111'P.
Harry zajaše na metlu, otisne se od zemlje i vine se uvis. Lice mu ošine svježi jutarnji povjetarac i
probudi ga mnogo djelotvornije od Woodove govorancije. Divno je bilo ponovo biti na
metlobojskom igralištu. Obletio je punom brzinom cijeli stadion utrkujući se s Fredom i Georgeom.
"Kakvo je ono čudno škljocanje?" upita ga Fred kad su se naglo zaokrenuli.
Harry baci pogled na tribine. Colin je sjedio na jednom od najviših sjedala, držao u ruci fotoaparat i
snimao snimku za snimkom. Njegovo je škljocanje neobično glasno odjekivalo na praznom
stadionu.
"Pogledaj ovamo, Harry! Ovamo!" dovikivao mu je prodornim glasom.
"Tko ti je taj?" upita Fred Harryja.
"Nemam pojma", slaže Harry i poveća brzinu da odmakne što dalje od Colina.
"Što se to zbiva?" zapita smrknuti Wood leteći im u susret. "Zašto nas onaj prvoškolac fotografira?
Ne sviña mi se to. Možda je i slytherinski špijun koji bi htio prokljuviti naš novi program
treninga?"
"On je Gryffindor", brzo rnu odgovori Harry.
"Slytherini, Olivere, ne trebaju špijuna", reče mu George. "Kako to misliš?" razdražljivo ga upita
Wood.
"pa oni su već tU", odgovori George poka~ujući dolje,
Nekoliko je učenika u zelel~itn pelerinama upravo izašlo na teren s metlama u rukama.
"Nevjerojatno!" ogorčeno prosikće Wood. "Ja sam rezervirao teren za danas! To ćemo odmah
izvesti načistac!"
Wood se strmoglavi prema zemlji i, onako srdit, ne spusti se meko, štoviše, malko zaglavinja
silazeći s metle. Za njim slete i Harry, Fred i George.
"Flint!" prodere se na kapetana Slytherina. "Mi sad imamo tre
ning! Radi toga smo i tako rano ustali! hvolite s~ lijepo pokupiti!"
Marcus Flint bio je krupniji čak i od Wooda. S trolovski lukavim
Sletjele su i Angelina, Alicija i Katie. U ekipi Slytherina nije bilo djevojaka. Dječaci su stajali jedan
do drugoga pred Gryffindorima i svi se do jednoga posprdno smješkali.
"Ali ja sam rezervirao teren!" reče Wood pjeneći se od bijesa. "Ja sam ga rezervirao!"
45
"Ah," izusti Flint, "a ja imam ovdje odobrenje koje mi je potpisao profesor Snape: "Ja, profesor S.
Snape, izdajem odobrenje momčadi Slytherina da danas trenira na metlobojskom terenu radi
uvježbavanja novog tragača. "
"Imate novog tragača?" rastreseno ga priupita Wood. "A gdje vam je?"
Iza šest krupnih prilika pred njima istupi sedmi, nešto manji, dječak smijuljeći se bljedunjavim,
šiljastim licem. Bio je to Draco Malfoy.
"Da nisi ti možda sin Luciusa Malfoya?" upita ga Fred mrko gledajući Malfoya.
"Čudno je što spominješ baš Dracova oca", reče Flint, a cijela se momčad Slytherina osmjehne još
širim osmijehom. "Pogledajte samo njegove velikodušne darove timu Slytherina!"
Sva sedmorica podignu uvis svoje metle, Na jutarnjem suncu
2ablista pred Gryffindorima se~am ulaštenih novih novcatih držaka
i sedam natpisa ispisanih na njima lijepim zlatnim slovima "Nimbus 2001".
"Najnoviji model koji se tek prošlog mjeseca pojavio na tržištu", nehajno napomene Flint i otpuhne
zrnce prašine s kraja drška svoje
metle. "Mislim da je kudikamo bolji od stare serije 2000. A što se tiče starih Partfiša," zlobno se
naceri Fredu i Georgeu, koji su u ruk~~l~ držali Partfiše S, "njima možete eventualno brisati ploču
u školi,"
Nitko iz ekipe Gryffindora nije u prvi mah uspio ni riječi izustiti. Malfoy se tako široko nacerio da
su mu se hladne oči pretvorile u puke proreze.
"Gle, gle!" reče Flint. "Publika upada u teren!"
Ron i Hermiona dolazili su da vide što se to zbiva,
"Sto se do~odilo?" upita Ron Harryja, "Zašto ne trenirate? I što ovaj ovdje radi?"
"Ja sam novi slytherinski tragač", naduto mu odgovori Malfoy. "Upravo se dečki dive metlama koje
je moj otac poklonio našem timu."
Ron razjapi usta i zagleda se u sedam prekrasnih metli pred sobom.
"Zar nisu super, a?" ležerno ga priupita Malfoy. "No, možda će i gryffindorska ekipa skupiti nešto
zlata da kupi nove metle. Mogli biste utopiti te stare Partfiše 5, možda bi ih neki muzej otkupio na
dražbi?"
Slytherinska ekipa prasne u smijeh.
"Ali, nitko u gryffindorskoj ekipi nije bar morao kupiti mjesto u timu", oštro će Hermiona. "Svi su
oni upali u tim zahvaljujući samo svom talentu."
Malfoyu zadrhti naduti izraz na licu.
"Tebe nitko ništa nije pitao, ti prljava mala mutnjakušo!" odbrusi joj on.
Harry odmah shvati da je Malfoy rekao nešto doista ružno, jer na te riječi umah nastane dreka. Flint
je morao stati pred Malfoya da spriječi Freda i Georgea da se obračunaju s njim. Alicija je vrisnula:
"Kako se usuc~uješ!" a Ron je izvukao štapić iz pelerine i povikao:
"Platit ćeš mi za ovo, Malfoy!"
I bijesno ispod Flintove ruke uperi štapić u Malfoyevo Iice.
Na stadionu se razlegne jak prasak a iz krivog kraja Ronova štapića sakne mlaz zelena svjetla i
pogodi Rona u trbuh tako da se on zanese natraške i padne na travu.
"Rone! Rone! Kako ti je?" procvili Hermiona.
Ron zausti da nešto kaže, ali ne izusti ni riječi. Umjesto toga, glasno se podrigne i nekoliko puževa
golaća ispadne mu iz usta u krilo.
Slytherinska momčad previjala se od smijeha. Flint se presamitio naslonjen na svoju now metlu da
ne padne. Malfoy je bauljao i
u~arao šakotn po zemlji. Gryffindori su se okupili oko Rona, kojiae i dalj~ rigao velike, sjajne
golaće, Činilo se da ga nitko ne ieli taknuti.
"Najbolje će biti da ga odvedemo do Hagrida, on je tu najbliie", reće I~arry Hermioni, koja hrabro
klimne glavom, pa obadvoje uh~
46
"Što se dogodilo, Harry? Što se dogodilo? Je li bolestan? Ali ti ga valjda možeš izliječiti?" Colin je
dotrčao sa svog mjesta na tribinama pa je sad kaskao uz njih dok su odlazili s terena. Ron je duboko
uzdahnuo i izrigao još nekoliko golaća.
"Oooh!" usklikne očarani Colin i podigne fotoaparat. "Harry, možeš li ga tako malo pridržati?"
"Miči se odavde, Coline", Ijutito će Harry. On i Hermiona pomogli su Ronu da napusti stadion i
poñe prema rubu šume.
"Evo, Rone, samo što nismo stigli!" reče Hermiona kad su ugledali lovočuvarevu kolibu. "Začas će
biti sve u redu... evo nas..." Kad su došli na šest-sedam metara od Hagridove drvenjare, ot
vore se vrata, ali se na njima ne pojavi Hagrid nego Gilderoy Lockhart u pelerini najnježnije
sljezove boje.
"Hodi brže da se sakrijemo!" prosikće Harry i odvuče Rona za obližnji grm. Hermiona poñe pomalo
neodlučno za njima.
"To je sasvim jednostavno ako znate što vam je činiti!" glasno reče Lockhart Hagridu. "Ako vam
zatreba pomoć, znate gdje ćete me naći! Poklonit ću vam svoju knjigu... čudim se što je još nemate.
Potpisat ću vam se u nju i poslati vam je. E pa, do vi8enja!"
I zagrabi krupnim koracima prema dvorcu.
Harry pričeka dok im Lockhart ne iščezne iz očiju, a onda izvuče
Rona iz grma i odvede ga do Hagridovih vrata, te odlučno pokuca. Hagrid se začas pojavi prilično
namrgoñen, ali čim ih ugleda, razvedri se.
"Baš sam se pito kad ćete doć... upadajte, upadajte... uplašio sam se da se profesor Lockhart vraća."
Harry i Hermiona pomognu Ronu da prekorači prag i ude u kolibu, u kojoj je bila samo jedna
prostorija, a u njoj u jednom kutu golem krevet, a u drugom vatra što je veselo pucketala. Harry
posjedne Rona u naslonjač i na brzinu objasni Hagridu što se dogodilo.
Reklo bi se da Hagrid nije Zbunjen Ronovim problemom s golaćima,
"Bolje da ti iza~u neg da uñu", veselo reče i postavi pred Rona veliku bakrenu posudu. "Izrigaj in,
Ron~, sve do j~dnoga!"
"Mislim da ne moŽemo ništa drugo nego pričekati da to prode", zabrinuto reče Hermiona gledajući
Rona kako se presamitio na~ po~,»1~m "Tn;a ~ahtipvna čarnliia čak i karl ie ćnviek a naihnlioi for
Hagrid im je užurbano kuhao čaj. Njegov pas za lov na veprove Očnjak slinio je po Harryju.
"A što je Lockhart htio od tebe?" upita Harry češući Očnjaka po ušima.
"Ma dijelio mi savjete kako da istjeram voden-duhove iz bunara", progunda Hagrid sklanjajući s
oribanog stola napol očerupana pijetla i stavljajući čajnik na stol. "Ko da ja ne znam kako se to
radi! I lupeto je još nešto o nekoj vili narikači koju je kobajagi otjero. Ako je ijedna riječ od toga
bila istinita, pojest ću smjesta ovaj kotlić."
Hagridu nije bilo ni najmanje slično kritizirati profesore u Hogwartsu pa ga Harry u čudu pogleda.
Meñutim, Hermiona ustvrdi malko višim glasom od uobičajenoga:
"Mislim da si, Hagride, ipak malo nepravedan. Očito je profesor Dumbledore procijenio da je on
najbolji čovjek za taj posao..."
"On je bio jedini čovjek za taj poso", odvrati Hagrid i ponudi ih tanjurom slastica prelivenih
sirupom. Ron je kašljao nadnesen nad bakrenom posudom. "Jedini, kad vam kažem. Teško je danas
nać nekog za taj predmet. Niko se, znate, ne otima za taj poso. Ljudi misle da je to ukleta stvar. Već
se poodavno niko nije dugo zadržo na tom mjestu. Nego, recite mi," nastavi Hagrid i mahne glavom
prema Ronu, "koga je on to tio začarat?"
"Malfoy je nešto dobacio Hermioni, nešto vjerojatno vrlo ružno jer su svi odjednom pošizili."
"Pa i bilo je ružno", potvrdi Ron promuklim glasom i pomoli iznad stola glaw, blijedu i oznojenu.
"Malfoy joj je, Hagride, rekao da je `mutnjica'..."
Ron opet nestane pod stolom jer je uslijedio novi val golaća. Hagrid je bio ogorćen.
"Ma nije valjda!" progunda gledajući Hermionu.
47
"Jest", potvrdi ona. "Ni ja ne znam što to znači. Samo sam, naravno, shvatila da je nešto jako
nepristojno..."
"To je valjda nešto najuvredljivije što je mogao smisliti", dahne Ron ponovo izranjajući ispod stola.
"Mutnjak je zbilja ružno ime za
nekoga tko je roñcn kao b~zjak", znate, od rodit~lja koji nisu čarobnjaci, Ima nekih čarabt~j~ka",
kao što je familija Malfoy." koji misle da nema boljih od njih zato što su ono što se zove ~~stokruni
ćarob. n;'r~; ~~ pnrwm t;hn nn~irianp flvai rnlt mn camn ierlan anlać narine
tali znamo da to uopće nije važno. Uzmimo samo Nevillea Longbottoma... on je iz čistokrvne
čarobnjačke obitelji, a jedva da zna postaviti kotlić kako treba."
"Nisu još oni izmislili nijednu čaroliju koju naša Hermiona ne bi naučila", ponosno će Hagrid, a
Hermiona poprimi jarku nijansu grimizne boje.
"Odvratno je kad netko nekoga nazove takvim pogrdnim imenom", reče Ron brišući drhtavom
rukom uznojeno čelo. "Nečista krv, znate, tobože obična krv. To je čista ludost. Uostalom, većina
čarobnjaka danas nije čistokrvna. Da se nismo ženili bezjacima, bili bismo već izumrli."
Ponovo mu se smuči pa se naglo sagne.
"E pa, nimalo ti, Rone, ne zamjeram što si ga tio začarat", glasno reče Hagrid dok su novi golaći
padali u posudu. "A možda je i dobro što ti se štapić okreno protiv tebe. Vjerujem da bi Lucius
Malfoy došo u školu protestirat da si mu začaro sina. Sad bar nemaš nikakih okapanj a."
Harry bi mu najradije bio rekao da riganje golaća nije ništa bolje od sličnih okapanja, ali nije mogao
jer su mu Hagridove slastice prelivene sirupom zabetonirale čeljusti.
"Harry," iznenada će Hagrid, kao da mu je upravo tog časa palo nešto na pamet, "moram još s
tobom izvest nešto načistac. Čuo sam da si dijelio okolo svoje slike s potpisom. Kako to da ja
nisam ni jednu dobio?"
Harry se razbjesni i razdvoji slijepljene zube.
"Nisam ja uopće dijelio svoje slike s potpisom!" odvrati gorljivo. "Ako Lockhart još uvijek tvrdi
tako nešto..."
Ali tada primijeti da se Hagrid smije.
"Samo sam se šalio", reče on i srdačno potapše Harryja po leñima tako da ovaj udari bradom o stol.
"Znao sam ja da to ne može bit istina. I reko sam Lockhartu da tebi to ne treba. Ti si slavniji od
njeg, ma šta on napravio."
"Kladio bih se da mu to nije bilo drago čuti", reče Harry uspravljajući se i trljajući bradu.
"Mislim da stvarno nije", potvrdi Hagrid trepćući očima. "A kad
s~m ifiu jbš ~~l~b ~~ ~iiš~t~1 ~~ñčitñ iiij~~il~i ~lj~~ñVtl k~ji~tl, b~Ž~-bñlj~
se pokupio. Ne bi 1 ti, Rone, malo od ovih slastica?" nadoda kad se Ron ponovo pojavi.
"Neću, hvala", zahvali mu Ron slabašnim glasom. "Bolje da ne riskiram."
"Dodite vidit šta ja uzgajam", reče Hagrid kad su Harry i Hermiona popili čaj.
U malom povrtnjaku iza Hagridove brvnare raslo je desetak najvećih bundeva koje je Harry ikad
vidio. Svaka je od njih bila velika kao krmača.
"Lijepo su porasle, a?" zadovoljno će Hagrid. "To je za Noć vještica... a dotle će već bit još puno
veće."
"A čime si ih prihranjivao?" upita ga Harry.
Hagrid se osvrne da vidi da nema nikog drugog u blizini. "Pa, znaš... onako... malo sam im
pomago..."
Harry primijeti Hagridov ružičasti kišobran sa cvjetnim uzorcima naslonjen na stražnji zid kolibe.
Harry je imao razloga vjerovati da taj kišobran nije samo ono što izgleda da jest; zapravo je bio
uvjeren da se u njemu krije Hagridov stari školski čarobni štapić. Hagrid se nije smio baviti
magijom. Kad je bio na trećoj godini u Hogwartsu, bio je isključen iz škole, ali Harry nije nikad
uspio saznati zašto je bio isključen... kad god bi u razgovoru došli na tu temu, Hagrid bi se glasno
nakašljao i na tajanstven način oglušio dok se god razgovor ne bi promijenio.
48
"Pretpostavljam da je posrijedi čarolija debljanja?" reće Hermio
na, podvojen~ iz~edtt neodobravanja i uveseljenja. "E pa, dobro si to izveo!"
`°To mi je rekla i tvoja sestrica", reče Hagrid i mahne glavom Ronu. "Tek sam ju jučer prvi put
sreo." Hagrid zirne na Harryja a brada mu se trzne. "Rekla mi je da razgledava okolicu, al sve bi
reko da se nadala da će srest nekog kod mene." Namigne Harryju. "Ako me baš pitate, mislim da ne
bi odbila ni sliku s pot..."
"Ma daj prestani!" reče mu Harry. Ron prasne u smijeh i prospe još nekoliko golaća po zemlji.
"Pazi malo šro radiš!" ~aurla Hagrid i odvuče Rona od n jegovih
dragocjenih bundeva,
Približavalo se vrijeme rućka, a kako HatYy od ranog jutra nije
da se u školi dobro najede. Oproste se s Hagridom i vrate se u dvorac. Ron je od vremena do
vremena štucao, ali je izbacio još samo dva mala golaća.
Čim su stupili u hladno predvorje, razlegne se nečiji glas:
"A, tu ste vas dvojica, Potter i Weasley!" Profesorica McGonagall dolazila im je, smrknuta, u
susret. "Večeras ćete izdržati kaznu." "A što ćemo raditi, gospoño profesor?" upita je Ron i jedva se
savlada da se ne podrigne.
">T ćete laštiti srebrninu u trofejnoj sobi s gospodinom Filchom", odgovori mu profesorica
McGonagall. "I to bez čarolija, Weasley... samo poštenim radom."
Ron proguta slinu. Nadstojnik Argus Filch bio je omražen meñu učenicima u školi.
"A vi ćete, Potter, pomagati profesoru Lockhartu u odgovaranju na pisma njegovih obožavatelja",
nadoda profesorica McGonagall. "Ma ne... zar ne bih i ja mogao s Ronom u trofejnu sobu?"
očajnički će Harry.
"Nipošto!" odsiječe profesorica McGonagall uzvijajući obrvama. "Profesor Lockhart je izričito
zatražio vas. Obojica nastupate točno u 8 sati."
Harry i Ron, potpuno utučeni, odvuku se u Veliku dvoranu, a za njima i Hermiona, s izrazom na
licu koji je govorio: `7pak ste obojica prekršili školske propise!" Harry nije uživao u kosanom mesu
s pire
krumpirom onoliko koliko se bio nadao. Svaki je od njih dvojice bio uvjeren da je prošao gore od
onoga drugoga.
"Filch će me tamo zadržati čitavu noć", neveselo će Ron. "Bez čarolija! U onoj sobi ima najmanje
sto pokala. A ja ne znam ništa čistiti na bezjački način."
"Ja bih se rado zamijenio s tobom", reče mu Harry promuklim glasom. "Ja sam se kod Dursleyjevih
svega načistio. Ali odgovarati Lockhartovim obožavateljima... to će biti zbilja užasno..."
Subota popodne kao da se istopila. Tek što su se okrenuli, bilo je već pet do osam i Harry je pošao
stružući nogama prema Lockhartovoj sobi na drugom katu, Zaškrgutao je zubima i pokucao.
Vrata se umah širom otvore. Lockhart ga ushićeno pogleda.
Pri svjetlu mnogih svijeća, na zidovima su jarko sjale nebrojene Lockhartove uokvirene fotografije.
Na nekoliko se njih čak i potpisao. Još je jedna velika hrpa slika ležala na pisaćem stolu.
"Vi ćete ispisivati adrese na kuvertama!" reče Lockhart Harryju kao da je to neka velika čast. "Ova
je prva za moju dobru Gladys Gudgeon... moju veliku obožavateljicu!"
Minute su se vukle dozlaboga sporo. Harry je pustio da ga Lockhartov glas zapljuskuje, samo bi
kadikad izustio: "Aha", "Jest" ili "Da". Gdjekad bi ulovio po neku rečenicu kao što je: "Slava vam
je, Harry, prevrtljiva dama", ili: "Biti slavan znači slavno djelovati, upamtite to!"
Svijeće su malo-pomalo dogorijevale i bacale treperavo svjetlo na mnogobrojna Lockhartova
pokretna lica što su ih motrila. Harry je bolnom rukom ispisivao, kako mu se činilo, na već tisućitoj
kuverti adresu Veronike Smethley. Ojañeno pomisli da bi već bilo vrijeme da ode, da već jednom
ode...
A onda začuje nešto... nešto potpuno različito od kapanja svijeća što dogorijevaju i Lockhartova
blebetanja o njegovim obožavateljicama.
49
Bijaše to glas od kojeg mu se sledila krv u žilama, glas od kojeg mu je zastao dah, glas ispunjen
ledenim otrovom.
"Hodi... hodi amo... da te rasporim... da te raskomadam... da te ubijem... "
Harry skoči na noge, a na ulici Veronike Smethley pojavi se velika ljubičasta packa,
"Kako?" upita on na sav glas,
"Znam!" uzvikne Lockhart. "Šest punih mjeseci na vrhu liste bestselera! Oborio sam sve rekorde!"
"Ne", mahnito će Harry. "Onaj glas!" "Molim?" zbunjeno će Lockhart. "Kakav glas?" "Onaj... onaj
glas koji je rekao... zar ga niste čuli?" Lockhart je zaprepašteno gledao Harryja.
"0 čemu vi t0, Harry, g0Y0ilt~~ MOŽ~~ ~te malo zadri~emali? Bože dragi"` pogledajte koliko je
već sati! Pa mi ovdje sjedimo već skoro ćetiri sata! Upravo nevjerojatno". kako vrijeme leti!"
Harry mu ne odgovori` ~lapinjao je uši ne bi li opct ćuo onaj glas, ali carl viče ničta niie čun ncim
1,nckharta kakn mn ~nvnri da ne smiie
očekivati da će svaki put kad bude kažnjen ovako dobro proći. Harry ode od njega sav omamljen.
Bilo je već tako kasno da je gryffindorska društvena prostorija bila gotovo pusta. Harry ode ravno u
spavaonicu. Ron se još nije bio vratio. Harry obuče pidžamu i legne u krevet da ga čeka. Nakon
pola sata dode i Ron. Unio je u zamračenu sobu jak vonj laštila. Masirao je desnu ruku.
"Mišići su mi se potpuno ukočili", prostenje i izvali se na krevet. "Natjerao me da četrnaest puta
glancam onaj metlobojski pokal dok nije bio potpuno zadovoljan. A onda sam još jedanput izrigao
golaće po medalji za posebne zasluge. Trebala mi je čitava vječnost da odstranim svaki trag sluzi...
A kako je tebi bilo s Lockhartom?"
Govoreći sasvim tiho da ne probudi Nevillea, Deana i Seamusa, Harry ispripovjedi Ronu od riječi
do riječi sve ono što je čuo.
"A Lockhart ti je rekao da nije ništa čuo?" upita ga Ron. Harry je na mjesečini zapazio kako se
namrštio. "Misliš da je lagao? Ipak mi to nije jasno... čak i da je bio netko nevidljiv, morao je
otvoriti vrata!"
"Znam", potvrdi Harry, zavali se na krevetu sa četiri stupa i zagleda u baldahin nad sobom. "Ni
meni to nije jasno.
