GLAVA DESETA
NOC VJEŠTICA
Malfov nije mogao vjerovati svojim očima kad je vidio da su Harry i Ron sutradan još u Hogwartsu, umorni
ali dobro raspoloženi. I doista su Harry i Ron sutradan smatrali da je susret s troglavom psinom bio sjajna
pustolovina i jedva su čekali novi susret. Dotle je Harry ispričao Ronu sve o onom paketiću koji je, po svemu
sudeći, prebačen iz Gringottsa u Hogwarts. Obojica su dugo razbijala sebi glavu zašto su bile potrebne takve
mjere opreza.
"To je ili nešto vrlo vrijedno ili vrlo opasno", reče Ron.
"Ili i jedno i drugo."
Ali, kako su jedino pouzdano znali da je taj tajanstveni predmet otprilike pet centimetara dugačak, nisu baš
imali osobitih izgleda odgonetnuti što je to ako ne pribave dodatne informacije.
Ni Neville ni Hcrmiona nisu pokazali ni najmanje zanimanja za ono što se nalazi ispod psa i vrata u podu.
Neville je jedino želio da se nikad više ne nade u blizini te psine.
Hermiona nije više uopće htjela razgovarati s Harryjem i Ro-nom, ali ona je bila takva nametljiva sveznalica
da su obojica bili sretni što je tako. Njima je sad jedino bilo na umu kako da se osvete Malfovu, a takva im je
prigoda, na njihovo veliko zadovoljstvo, stigla nakon tjedan dana poštom.
Kad su sove, kao i obično, nagrnule u Veliku dvoranu, svi su uman zapazili dugačku, tanku pošiljku koju je
nosilo šest velikih planinskih sova. Harryja je, kao i sve ostale, zanimalo što se nalazi u tom velikom paketu,
pa se zgranuo kad su sove sletjele i spustile ga baš pred njega oborivši mu usput komadić slanine na pod. Tek
što su opet odletjele, jedna je druga sova spustila na paket pismo.
Harry je najprije otvorio pismo, što je bila sva sreća jer je u njemu pisalo ovo:
Rowling
NE OTVARAJTE PAKET ZA STOLOM!
U njemu je vaš novi Nimbus , ali ja ne želim da svi znaju da imate metlu jer bije onda htjeli i svi ostali. Sastat
ćete se večeras s Oliverom Woodom u sati na mettobojskotn igralištu da održite prvi trening.
Prof. M. McGonagall
Harry je jedva prikrio veselje kad je pružio pisamce Ronu da ga pročita.
"Nimbus !" zavidno usklikne Ron. "Ja ga nisam nikad čak ni pipnuo."
Ubrzo su izašli iz dvorane želeći otvoriti paket nasamo prije prvog predavanja, ali u predvorju ugledaju
Crabbea i Goylca koji su im prepriječili put do stuba. Malfov otme Harryju paket i opipa ga.
"To je metla", reče i baci paket natrag u naručje Harryju, s mješavinom jala i pizme na licu. "Ovaj put ćeš,
Potter, nagrabusiti jer učenici prvog razreda ne smiju imati metlu."
Ron nije odolio da mu ne kaže:
"Nije to nikakva stara metla, to je Nimbus . A što si ti, Malfov, ono rekao da imaš kod kuće, Komet ?" Ron
se osmjehne Harryju: "Kometi su blještavi, ali nisu u istoj kategoriji kao Nim-busi."
"Ma što ti znaš o tome, Weasley, ti ne možeš sebi priuštiti ni polovicu drška", odbrusi mu Malfov. "Ti i tvoja
braća morate sigurno skupljati šibu po šibu."
Prije nego što mu je Ron dospio odgovoriti, uz Malfoya se pojavi profesor Flihvick i propišti:
"Valjda se, dečki, ne svađate?"
"Gospodine profesore, Potteru je netko poslao metlu", brzo odvrati Malfov.
"Da, da, znam", reče profesor Flitwick i oduševljeno pogleda Harryja. "Profesorica McGonagall ispričala mi
je, Potter, sve o posebnim okolnostima. A koji si model dobio?"
"Nimbus , gospodine", odgovori Harry suzdržavajući se da ne prasne u smijeh gledajući zabezeknuti izraz na
Malfovevu licu. "Zapravo sam ga dobio upravo zahvaljujući Malfovu", nadoda.
Harry i Ron jurnu uza stube svladavajući se da se ne nasmiju Malfoyevu očitom bijesu i smetenosti.
"Pa, to je i istina", likovao je Harry kad su stigli do vrha stuba. "Da nije on Nevilleu oteo onaj njegov
nezaboravak, ja ne bih ni upao u momčad..."
"I sad valjda misliš da ti je to nagrada za kršenje propisa?" dopre odostraga nečiji ljutiti glas. Hermiona se za
njima penjala uza stube i nezadovoljno gledala paket u Harryjevoj ruci.
"Ja sam mislio da ti ne razgovaraš s nama?" reče joj Harry.
"Da, radije se ti toga i dalje drži," reče Ron, "nama to potpuno odgovara."
Hermiona se udalji visoko uzdignuta nosa.
Harry je toga dana imao muke da usredotoči pozornost na predavanja. Misli su mu neprestance bježale u
spavaonicu, u kojoj mu je nova metla ležala pod krevetom, ili lutale po metlobojskom igralištu na kojem će
večeras trenirati. Večerao je a da nije bio ni svjestan što jede, a onda je pohrlio s Ronom uza stube da
napokon razmota Nimbus .
"Uuuh!" uzdahne Ron kad metla padne na Harryjev krevet.
Čak je i Harry, koji nije imao pojma o razlikama između pojedinih metli, pomislio da je divna. Sjajna i vitka,
s drškom od mahagonija, imala je dug rep od čvrsto vezanih šiba, a pri vrhu je drška pisalo Nimbus .
Kako se bližilo sati, Harry je izašao iz dvorca i zaputio se u sumrak do metlobojskog igrališta. Nikad još nije
bio na tom stadionu. Stotine sjedala nizale su se na tribinama oko terena tako da su gledaoci mogli s te visine
lijepo vidjeti što se zbiva na igralištu. Na oba kraja terena bijahu pobodene tri zlatne motke s obručima na
vrhu. One su podsjetile Harryja na cjevčice od plastike na koje bezjačka djeca puštaju mjehure od sapunice,
samo što su ove motke bile gotovo dvadeset metara visoke.
Harry je jedva čekao da poleti, pa nije ni dočekao Wooda nego je zajahao na svoju metlu i otisnuo se od
zemlje. Kakav krasan osjećaj - letio je između vratnica i gore-dolje iznad terena. Nimbus okretao se, na
najmanji dodir, kamo god bi Harry poželio.
"Hej, Potter, silazi!"
Stigao je Oliver Wood. Pod rukom je nosio veliku pletenu košaru. Harry sleti do njega.
"Izvrsno", reče mu Wood sjajnih očiju. "Sad mi je jasno što je profesorica McGonagall mislila... ti si stvarno
prirodan talent. Ja ću te večeras samo naučiti pravila igre, a ubuduće ćeš trenirati s momčadi po tri puta na
tjedan."
otvori košaru. U njoj su bile lopte četiri različite veličine.
"Tako", reče Wood. "E pa, mctloboj nije teško shvatiti, ali gaje teško igrati. Na svakoj je strani po sedam
igrača. Trojica se od njih zovu lovci."
"Tri lovca", ponovi Harry, a Wood izvadi iz košare jarkocrvenu loptu veličine one za nogomet.
"Ova se lopta zove balun", nastavi Wood. "Lovci dobacuju ba-lun jedan drugome i pokušavaju ga ubaciti
kroz jedan od obruča kako bi postigli zgoditak. Kad god balun prođe kroz obruč, momčad osvaja deset
poena. Kužiš?"
"Lovci ubacuju balun kroz obruč da postignu zgoditak", ponovi Harry. "To je dakle neka vrsta košarke na
metlama, sa šest koševa, je li tako?"
"A što ti je to košarka?" radoznalo će Wood.
"Nije važno", brže odgovori Harry.
"E, sad, ima još jedan igrač u svakoj momčadi koji se zove vratar... ja sam vratar Grvffindora. Letim oko
naših obruča i nastojim spriječiti protivničke igrače da postignu zgoditak."
"Tri lovca i jedan vratar", reče Harry, koji je želio sve to dobro
upamtiti. "Aigrasebalunom. Dobro, to mije sve jasno. A čemu ove lopte služe?" zapita pokazujući na druge
tri lopte u košari. "Sad ću ti odmah pokazati", odgovori Wood. "Uzmi ovo!" I pruži Harryju palicu pomalo
sličnu plosnatoj palici za kriket.
"Sad ću ti pokazati Čemu služe maljci", reče Wood. "Ove se dvije lopte zovu maljci."
I pokaže Harryju dvije jednake lopte crne kao ugljen i nešto manje od crvenog baluna. Harry zapazi da se
obje kanda upinju da se izvuku iz remena kojima su vezane u košari.
"Daj se malo odmatali!" reče Wood Harryju, pa se sagne i oslobodi jedan maljac.
Umah se crna lopta vine visoko u zrak, a onda poleti ravno prema Harryjevoj glavi. Harry je palicom spriječi
da mu ne razbije nos i pošalje je daleko od sebe u zrak u cik-cak liniji - letjela im je oko glava,
a onda se okomila na Wooda, ali on skoči na nju, uhvati je i zadrži na zemlji.
"Jesi vidio?" izusti Wood bez daha pa silom vrati maljac u košaru i sveže je. "Maljci kruže oko igrališta i
nastoje srušiti igrače s metli. Zato svaka ekipa ima i po dva goniča. Naši su goniči blizanci Wea-slcy...
njihova je zadaća da Štite svoje suigrače od maljaca i da ih upute na protivničku stranu. Dobro... misliš da si
sve ovo upamtio?"
"Tri lovca nastoje postići zgoditak balunom, vratar čuva vrata, a goniči odbijaju maljce na drugu stranu",
odvergla Harry.
"Vrlo dobro", pohvali ga Wood.
"A ovaj... jesu li maljci ikad ikog ubili?" zapita Harry što je mogao bezbrižnije.
"U Hogwartsu nisu nikad. Dvojici su igrača slomili vilice, ali ništa gore od toga. E, sad, posljednji je član
momčadi tragač. To ćeš biti ti. Ti se ne moraš brinuti ni za balun ni za maljce..."
"Osim ako mi ne razbiju glavu."
"Ne boj se, Weasleyjevi su više nego dorasli maljcima... hoću reći da su oni i sami neka vrsta ljudskih
maljaca."
Wood posegne u košaru i izvadi iz nje četvrtu i posljednju loptu. Prema balunu i maljcima, ona je bila
majušna, otprilike veličine oraha. Bilajejarkozlatnebojei imala je mala, lepršava srebrnkasta krilca.
"Ovo ti je zlatna zvrčka," proslijedi Wood, "najvažnija od svih lopti. Vrlo ju je teško uloviti jer je jako brza i
slabo se vidi. Tragačeva je zadaća daje ulovi. Ti se moraš provlačiti kroz lovce, goniče, maljce i balun da je
uloviš prije tragača protivničkog tima, jer koji god tragač ulovi zvrčku, donosi svojoj momčadi dodatnih sto
pedeset poena, pa ta momčad redovito na kraju slavi pobjedu. Zato se na tragačima najčešće i čine prekršaji.
Utakmica završava tek kad se ulovi zvrčka, a to se može unedogled otegnuti... mislim daje dosadašnji rekord
tri mjeseca. Tada su morali uvoditi i pričuvne igrače da bi se prvotimci mogli naspavati. Eto, to ti je to... imaš
li kakvih pitanja?"
Harry zavrti glavom. Bilo mu je potpuno jasno što mu je činiti, jedini će problem biti kako to izvesti,
"Zasad još nećemo trenirati zvrčkom", reče Wood i pomno vrati tu lopticu u košaru. "Previše je mračno pa
bismo je mogli izgubiti. Hajde da se radije ogledaš s ovima."
I izvadi iz džepa vrećicu običnih loptica za golf. Nakon minutc-dvije on i Harry bili su već u zraku. Wood je
svom snagom bacao loptice za golf na sve strane, a Harry ih je lovio.
Wood je bio oduševljen jer je Harry sve loptice ulovio. Nakon pola sata potpuno se smrklo pa više nisu mogli
vježbati.
"Siguran sam da će ove godine na metlobojski pehar biti urezano naše ime", zadovoljno reče Wood dok su se
vraćali u dvorac. "Ne bih se iznenadio da ti nadmašiš čak i Charlieja Weasleyja, koji je mogao zaigrati i za
reprezentaciju Engleske da nije otišao u lov na zmajeve."
Možda zato što je sad imao toliko posla, treninge metloboja po tri večeri na tjedan povrh svih domaćih
zadaća, Harry nije gotovo mogao povjerovati kad je shvatio da je u Hogwartsu već dva mjeseca. U dvorcu se
osjećao kao kod kuće više nego ikad u Kalininu prilazu. A sad kad su već svladali elementarna znanja,
predavanja su mu također bivala sve zanimljivija.
Kad su se dan uoči Noći vještica probudili, zapahnuo ih je iz hodnika ugodan miris pečenih bundeva. A još je
bolje bilo što im je profesor Flirvvick na predavanju iz Čarolija kazao kako misli da bi se već mogli okušati i
u vještini puštanja predmeta da lete, nešto što su svi priželjkivali od onog trenutka kad su vidjeli Nevilleovu
žabu krastaču kako leti po učionici. Profesor ih je sve rasporedio tako da u parovima vježbaju. Harryjev je
partner bio Seamus Finnigan (što mu je bilo pravo olakšanje, jer je prije toga Ncville nastojao uloviti
Harryjev pogled). Ron je pak morao vježbati s Hermionom Gran-ger. Teško je bilo reći tko je bio
nezadovoljniji tim rješenjem, Ron ili Hermiona. Ona nije uopće razgovarala s njima od onog dana kad je
Harry dobio metlu.
"A sad, nemojte zaboraviti na onu elegantnu kretnju iz zgloba koju smo vježbali!" propiskuta profesor
Flitvvick stojeći, kao i obično, na hrpi knjiga za katedrom. "Fijuknete i pucnete, sjećate se, fi-juknete i
pucnete. Neobično je važno i izgovoriti čarobnu formulu kako treba... nemojte zaboraviti ono kako je
čarobnjak Baruffio izgovorio V umjesto T pa se našao na podu s bivolom na prsima."
Nije to bilo nimalo lako. Harry i Seamus uvelike su fijukali i puckali, ali je pero koje je trebalo poslati put
neba jednostavno ostalo ležati na stolu. Seamus je bio toliko nestrpljiv da je pero podbo čarobnim
štapićem i na taj ga način zapalio - pa je Harry morao gasiti vatru svojom kapom.
Ni Ron za susjednim stolom nije bio bolje sreće.
"Wingardium Leviosa!" viknuo je i zamahao svojim dugim rukama kao vjetrenjača.
"Nisi to dobro izgovorio", čuo je Harry Hermionu kako mu prigovara. "To treba izgovoriti Wing-g<ir-dium
Levi-o-sa, 'gar' se izgovara dugo i lijepo."
"Pa dobro, onda, izgovaraj ti kad si tako pametna", odbrusi joj Ron.
Hermiona zasuće rukave svoje pelerine, pucne štapićem i izusti:
"Wingardium Leviosa!"
Pero se uzdigne iznad stola i ostane lebdjeti u zraku na visini od jednog metra.
"O, bravo, bravo!" uzvikne profesor Flitwick i zaplješće. "Pogledajte svi ovo ovdje, gospođica je Granger
uspjela!"
Ron je na kraju sata bio vrlo loše volje.
"Nije čudo stoje nitko ne trpi", reče Harryju dok su se probijali kroz gužvu u hodniku. "Ona je stvarno
nemoguća."
Netko se u prolazu sudari s Harryjem. Bijaše to Hermiona. Harry joj načas spazi lice... i iznenadi se kad vidje
da je uplakana.
"Mislim da te je čula."
"Pa Šta onda?" reče Ron, ali reklo bi se da mu je ipak malo neugodno. "Morala je već primijetiti da uopće
nema prijatelja."
Hermiona nije došla na sljedeće predavanje niti ju je tko vidio cijelo to popodne. Dok su silazili u Veliku
dvoranu na gozbu Noći vještica, Harry i Ron slučajno su čuli kako Parvati Patil govori svojoj prijateljici
Lavender da Hermiona place u ženskom zahodu i da ne želi niskim razgovarati. Ronuje sad kanda bilo još
neugodnije nego prije, ali su malo zatim ušli u Veliku dvoranu, u kojoj su ukrasi za Noć vještica potisnuli
Hermionu iz njihovih misli.
Tisuću živih šišmiša lepršalo je po zidovima i stropu, a još ih je tisuću nadlijetalo stolove u niskim crnim
rojevima tako da su svijeće u probušenim bundevama podrhtavale. Iznenada su se birana jela pojavila na
zlatnim tanjurima kao i na banketu priređenom u Čast početka školske godine.
Harry je upravo uzimao krumpir u ljusci kad profesor Quirrell upadne trkom u dvoranu, s nakrivljenim
turbanom na glavi i s prestravljenim
izrazom na licu. Svi su zurili u njega kad je prišao stolici profesora Dumbledorea, svalio se na stol i
izustio bez daha:
"Trol... utamniči... mislio sam da vam moram javiti."
I skljoka se bez svijesti na pod.
Nastane graja. Profesor Dumblcdorc morao je nekoliko puta ispaliti prskalice iz vrha svoga čarobnog štapića
dok nije napokon zavladala tišina.
"Prefekti," zagrmio je, "odvedite smjesta sve učenike u spavaonice!"
Percvje bio u svom elementu. Povikao je:
"Za mnom! Učenici prvog razreda, držite se skupa! Ne morate se bojati trola ako budete slušali moje upute!
Pođite odmah za mnom. Neka se ostali sklone da prođu učenici prvog razreda! Oprostite, ja sam prefekt!"
"Kako se trol mogao uvući u Školu?" zapita Harry dok su se penjali uza stube.
"Ne pitaj me, navodno su trolovi vrlo glupi", odgovori mu Ron. "Možda ga je Peeves pustio unutra da se
našali uoči Noći vještica?"
Prošli su mimo raznih skupina učenika Što su hitali u različitim smjerovima. Dok su se probijali kroz grupu
uzrujanih Hufflepuffa, Harry iznenada zgrabi Rona za mišicu.
"Upravo sam se sjetio... Hermiona."
"Što je s njom?"
"Ona ne zna za trola."
Ron se ugrize za usnu.
"Ma dobro", progunda. "Samo da nas Pcrcy ne vidi!"
PognuvŠi se, pridruže se Hufflepuffima koji su išli na suprotnu stranu, klisnu kroz prazni pokrajnji hodnik i
pohitaju prema ženskim nuznicima. Tek što su zamakli za ugao, začuju za sobom nečije žurne korake.
"Percy!" prosikće Ron i povuče Harryja za veliki kameni grifon. Međutim, kad su opet izvirili, nisu ugledali
Percvja nego Snapea. Snape je prošao kroz hodnik i izgubio se nekud.
"Što on tu radi?" prošapće Harry. "Zašto nije dolje u tamnici, s ostalim profesorima?"
"Previše me pitaš."
Odšuljali su se što su tiše mogli kroz sljedeći hodnik za Snapeo-vim koracima koji su se gubili u daljini.
"Ide na treći kat", reče Harry, ali Ron podigne ruku uvis.
"Osjećaš li ti tu nekakav smrad?"
Harry omiriše zrak i osjeti neugodan vonj, nešto kao mješavinu starih čarapa i javnih nužnika koje nitko ne
čisti.
A onda začuju tiho roktanje i struganje divovskih stopala po podu. Ron pokaže na kraj hodnika s lijeve strane
otkud se nešto golemo kretalo prema njima. Obojica se povuku u sjenu gledajući kako se to nešto pojavljuje
na mjesečini.
Bijaše to grozan prizor. Biće više od tri metra, mutne, granitno-sive kože, velikog, nezgrapnog tijela nalik na
kamenu gromadu, s malom, ćelavom glavom na vrhu poput kokosova oraha. Imalo je kratke noge, debele
kao stabla, s ravnim, rožnatim stopalima. Vonj što se širio od njega bijaše nevjerojatan. Nosio je golemu
toljagu, a ruke su mu bile tako dugačke da se toljaga vukla po podu.
Trol je zastao uz jedna vrata i zavirio kroz njih. Strignuo je dugim ušima, a onda je u svojoj sitnoj glavi donio
odluku i polako se uvalio u tu prostoriju.
"Ključ je u bravi", promrsi Harry. "Mogli bismo ga zaključati."
"To ti je dobra ideja", nervozno će Ron.
Prišuljali su se, suhih usta, otvorenim vratima, moleći Boga da trol ne nakani odmah izaći. Velikim skokom
Harry dohvati ključ, zalupi vratima i zaključa ih.
"Eto tako!"
Zažareni zbog izvojevane pobjede, obojica potrče natrag hodnikom, ali kad stignu do ugla, začuju nešto od
čega im srca stanu u grudima - prodoran, paničan krik izvije se upravo iz one prostorije koju su netom bili
zaključali.
"Ma ne!" reče Ron, blijed kao Krvavi Barun.
"To je ženski zahod!" procijedi Harry.
"Hermiona!" uzviknu obojica uglas.
Nipošto nisu željeli to učiniti, ali što su drugo mogli? Okrenuli su se i pojurili natrag do onih vrata,
uspaničeni okrenuli pipavim rukama ključ u bravi... Harry ih otvori... i obojica upadnu unutra.
Hermiona Granger pribila se leđima uz suprotni zid i samo što se nije onesvijestila. Trol je išao prema njoj
rušeći usput umivaonike sa strane.
"Moramo ga smesti!" očajnički reče Harry Ronu pa dohvati slavinu što je ležala na podu i baci je svom
snagom u zid.
Trol je stao na oko metar pred Hermionu. Tromo se okrene glupo žmirkajući da vidi otkud taj tresak. Svojim
podmuklim sitnim očima ugleda Harryja. Nakon kraćeg oklijevanja, krene radije na njega i podigne toljagu
uvis.
"Ej, šupljoglavče!" prodere se Ron s drugog kraja i baci metalnu cijev na trola. Reklo bi se da trol nije ni
primijetio da ga je cijev pogodila u rame, ali je začuo povik i opet zastao te okrenuo svoju gadnu njušku
prema Ronu, čime je omogućio Harryju da ga optrči.
"Hajde, bježi, bježi!" vikne Harry Hermioni i pokuša je odvući prema vratima, ali se ona nije mogla ni
maknuti. Svejednako je stajala pribijena leđima uza zid, razjapljenih usta od užasa.
Činilo se da su vika i jeka razjarili trola. Ponovo je zaurlao i krenuo na Rona, koji mu je bio najbliži i nikako
mu nije mogao izmaknuti.
Harry tad učini nešto istodobno vrlo hrabro i vrlo glupo - uzme velik zalet i odostraga obujmi trola oko vrata.
Trol nije uopće osjetio da mu Harry visi o vratu, ali čak i jedan trol mora osjetiti kad mu netko zabije drvce u
nos, aHarryjc, kad je skočio na njega, još držao u ruci svoj čarobni štapić pa ga je zario trolu ravno u jednu
nozdrvu.
Urliknuvši od boli, trol se zgrči i razmahne toljagom, ali mu se Harry grčevito držaše na leđima. Činilo se da
će ga trol svakog Časa zbaciti sa sebe ili ga strahovito odalamiti toljagom.
Hermiona je od straha klonula na pod. Ron je pak izvukao svoj čarobni štapić i, ne znajući ni sam što će
učiniti, začuo je sama sebe kako izvikuje prvu čarobnu formulu koja mu je pala na pamet:
"Wingardium Leviosa!"
Toljaga iznenada ispadne trolu iz ruke i poleti visoko u zrak, polako se okrene...i, uz strahovit tresak, odalami
svoga vlasnika po glavi. Trol se zanjiše na mjestu i strovali se ničice na pod, a od njegova pada zatrese se
cijela prostorija.
Harry se osovi na noge. Drhtao je i soptao. Ron je stajao pokraj njega sa svejednako podignutim čarobnim
štapićem u ruci i zurio u ono što je počinio.
Prva se oglasi Hermiona:
"Je li... mrtav?"
"Nevjerujem", odgovori joj Harry. "Mislim da je samo nokautiran."
Sagne se i izvadi Štapić iz trolove nozdrve. Štapić je bio sav oblijepljen nečim sivim i ljepljivim.
"Fuuuj... trolove bale."
I obriše štapić o trolove hlače.
Od iznenadne lupe i bučnih koraka sve troje dignu poglede. Nisu bili ni svjesni kakvu su buku bili podigli, ali
netko je dolje zacijelo čuo sve one treskove i trolove urlike. Malo zatim upadne u zahod profesorica
McGonagall, a za njom i Snapc i na kraju i Ouirrell. Ouirrcll baci pogled na trola, tiho zacvili i brže sjedne na
zahodsku školjku držeći se za srce.
Snape se sagne nad trola. Profesorica McGonagall motrila je Rona i Harryja. Harry je nikad nije vidio tako
ljutitu. Usne joj pro-blijedjele. Harry je ubrzo izgubio nadu da će svojim pothvatom donijeti Grvffindorima
pedeset bodova.
"Što ste vi, zaboga, uopće mislili?" upita ih profesorica McGonagall s prizvukom hladna bijesa u glasu.
Harry pogleda Rona koji je još stajao sa svojim štapićem podignutim uvis. "Možete biti sretni što niste
izgubili glave. Zašto niste u svojoj spavaonici?"
Snape ošinc Harryja hitrim, prodornim pogledom. Harry se zagleda u pod priželjkujući da Ron spusti već
jednom onaj svoj štapić.
Tada iz sjene dopre nečiji sitni glasić:
"Oprostite, profesorice McGonagall... oni su mene tražili."
"Gospođice Granger!"
Hermiona se naposljetku uspjela osoviti na noge.
"Ja sam krenula u potragu za trolom jer sam... jer sam mislila da ću moći sama izaći s njim na kraj... zato,
znate, što sam pročitala sve o njima..."
Ronu ispadne štapić iz ruke. Hermiona Granger bezočno laže profesorici!
"Da me oni nisu našli, ja bih sad sigurno bila mrtva. Harry mu je zabio štapić u nozdrvu, a Ron ga je oborio
njegovom vlastitom toljagom. Nisu imali kad otići po pomoć. Kad su oni stigli, trol samo Što me nije bio
zatukao."
Harry i Ron držali su se kao da im ova njezina priča nije potpuno nepoznata.
