GLAVA OSMA
PROFESOR ČAROBNIH NAPITAKA
"Eno ga!"
"Gdje?"
"Uz onog visokog klinca crvene kose."
"Onaj s naočalama?"
"Jesi li mu vidio facu?"
"Jesi li mu vidio ožiljak?"
Ovakvo je šaputanje pratilo Harryja od trenutka kad je sutradan izašao iz spavaonice. Učenici koji su stajali u
redu pred učionicama propinjali su se na prste ne bi li ga bolje vidjeli, ili su ga ponovo pre-stizali u hodniku i
usput buljili u njega. Harryju to nije bilo drago jer je bio zaokupljen brigom da nade svoj razred.
U Hogwartsu je bilo sto i četrdeset dva stubišta: širokih i prostranih, uskih i klimavih, stubišta koja su
petkom vodila nekamo drugamo, stubišta na kojima je negdje u sredini iščezavala stepenica pa ju je trebalo
preskočiti. Zatim je tu bilo vrata koja se ne bi mogla otvoriti ako ih se lijepo ne zamoli da se otvore, ili ako ih
se ne poškaklja na pravom mjestu, pa vrata koja zapravo i nisu vrata nego Čvrsti zidovi što samo nalikuju na
vrata. Isto je tako bilo teško upamtiti gdje se što nalazi, jer se činilo da se sve stvari kreću naokolo. Ljudi na
portretima neprestance su posjećivali jedni druge, a Harry je bio uvjeren da i oklopi hodaju.
Ni duhovi nisu tu bili baš od neke pomoći. Harry bi se grdno prepao kad god bi koji od njih iznenada prošao
kroz vrata koja on pokušava otvoriti. Skoro Bezglavi Nick uvijek bi rado pokazao put novim Grvffindorima,
ali kućni duh Peeves uputio bi učenika, kad bi ovaj kasnio na predavanje, na dvoja zaključana vrata i lažno
stubište. Istresao
bi smeće iz koševa đacima na glave, izvlačio im sagove ispod nogu, zasipao ih komadićima krede ili im
se, nevidljiv, prikradao iza leda, hvatao za nos i vikao:
"DRŽIM TE ZA IOJUKU!"
JošjegoriodPeevesa, ako je to uopće bilo moguće, bio nadstojnik Argus Filch. Harry i Ron uspjeli su mu se
zamjeriti već prvog jutra. Filch ih je zatekao kako pokušavaju otvoriti vrata, za koja se, na nesreću, pokazalo
da vode u zabranjenu zonu na trećem katu. Nije im povjerovao da su zalutali, štoviše, bio je uvjeren da su baš
htjeli na tu stranu. Zaprijetio im je da će ih baciti u tamnicu, ali ih je spasio profesor Quirrell koji je slučajno
naišao.
Filch je imao mačku zvanu Gospa Norris, mršavo stvorenje boje prašine, izbuljenih očiju nalik na lampe, baš
kao i sam Filch. Ona je sama patrolirala po hodnicima. Kad bi tko pred njom prekršio kakav propis, čim bi se
i najmanje ogriješio o pravila, odjurila bi do Filcha koji bi se u tren oka zadihan pojavio. Filch je najbolje od
sviju (osim možda blizanaca Weaslcyja) poznavao tajne hodnike u školi, pa bi iznenada iskrsnuo pred
učenikom kao duh. Svi su ga učenici mrzili, a mnogima je najveća želja bila da pošteno odalame nogom
Gospu Norris.
A onda je, kad bi Čovjek konačno našao svoj razred, slijedilo samo predavanje. Harryje uskoro shvatio daje
magija nešto mnogo više od mahanja čarobnim štapićem i izgovaranja nekih čudnovatih riječi.
Svake srijede u ponoć morali su kroz teleskop proučavati noćno nebo i učiti imena raznih zvijezda i putanje
planeta. Tri puta na tjedan odlazili su u staklenike iza dvorca proučavati trave s niskom i zdepastom
vješticom, profesoricom Sprout. Tu su učili kako se uzgajaju sve one čudne biljke i gljive, i čemu sve služe.
Kudikamo je najdosadnija bila Povijest magije, jedini predmet koji je predavao jedan duh. Profesor Binns bio
je doista vrlo star kad je jednom zaspao pred kaminom u zbornici i sutradan ujutro ustao da predaje svoj
predmet nakon što je svoje tijelo ostavio za sobom. Binns je verglao pred učenicima a oni su morali
zapisivati imena i datume brkajući počesto Emerika Opakog s Urikom Čudakom.
Profesor Flitwick, koji im je predavao Čarolije, bijaše majušan čarobnjak koji je morao stati na hrpu knjiga
da bi ih vidio iznad katedre.
Na početku prvog sata prozivao ih je sve redom, a kad je došao do Harryjeva imena, uzbuđeno je zacićao
i srušio se pod katedru.
Profesorica McGonagall bila je opet drukčija. Harry je opravdano pretpostavljao da se njoj nikako ne bi
valjalo zamjeriti. Stroga i brza na jeziku, počela im je prijetiti čim su na prvom satu sjeli u klupe.
"Preobrazbe spadaju u najsloženije i najopasnije magije koje ćete učiti u Hogwartsu", rekla im je. "Tko god
bude petljao nešto na mom predavanju, morat će ga napustiti i neće se više nikad vratiti. Toliko da znate."
Zatim je svoju katedru pretvorila u svinju, pa onda opet u katedru. Time je na sve ostavila snažan dojam pa
su jedva čekali da se i oni okušaju u preobrazbi, ali su ubrzo shvatili da neće tako skoro moći pretvarati
namještaj u životinje. Nakon što su zapisali svu silu zamršenih stvari, svaki je od njih dobio po jednu šibicu
koju je trebalo pretvoriti u iglu. Do kraja sata samo je Hermiona Granger uspjela donekle preobraziti šibicu.
Profesorica McGonagall pokazala im je svima kako je Hermionina šibica postala potpuno srebrna i šiljasta, te
je poklonila Hermioni jedan od svojih rijetkih smiješaka.
Svi su napeto očekivali prvi sat iz Obrane od crne magije, ali Ouirrellovo se predavanje pretvorilo u neku
vrstu Šale. Cijela je učionica smrdjela po češnjaku, a svi su pričali daje to zbog toga što profesor želi odbiti
od sebe vampira, kojeg je upoznao u Rumunjskoj i kojeg se boji da će doći za njim ovih dana da ga napadne.
Rekao im je da mu je taj turban dao neki afrički princ u znak zahvalnosti zato što ga je oslobodio jednog
neugodnog zombija, ali se ne bi moglo reći da su povjerovali toj priči. Prvo, kad ga je Seamus Finnigan
radoznalo upitao na koji je način Ouirrcll otjerao tog zombija, Quir-rell je porumenio i počeo govoriti o
vremenskim prilikama, a drugo, primijetili su da se iz turbana širi čudan vonj. Blizanci Weaslcy tvrdili su
daje i turban pun češnjaka kako bi Ouirrell bio zaštićen kuda god išao.
Harry je odahnuo kad je ustanovio da ne zaostaje mnogo za drugima. Mnogi su od njih došli iz bezjačkih
obitelji i nisu imali pojma da su vještice ili čarobnjaci. Toliko je toga trebalo naučiti da čak ni učenici kao što
je Ron nisu bili u velikoj prednosti.
Petak je bio važan dan za Harryja i Rona. Napokon su uspjeli sami pronaći put do Velike dvorane za doručak
a da nisu nijedanput zalutali.
"Što imamo danas?" upita Harry Rona posipajući kašu šećerom.
"Dva sata Čarobnih napitaka sa Shtherinima", odgovori Ron. "Snapes je predstojnik Slvtherinskog doma.
Kažu da on uvijek protežira Sivtherine... sad ćemo se moći sami uvjeriti je li to istina."
"Kad bi bar McGonagallica nas protežirala!" reče Harry. Profesorica McGonagall bila je predstojnica
Gryffindorskog doma, ali je to nije priječilo da im dan prije toga zada Čitavo brdo domaćih zadaća.
Upravo je tada stigla pošta. Harry se već bio navikao na to, ali je prvog jutra doživio mali šok kad je stotinjak
sova iznenada nahrupilo u Veliku dvoranu za vrijeme doručka. Sove su kružile nad stolovima dok nisu
opazile svoje vlasnike i bacile im pisma i pošiljke u krilo.
Hedviga nije Harryju još ništa donijela. Katkad bi doletjela da mu gricka uho i pojede malo prepečenca prije
nego što bi odletjela u sovinjak spavati s ostalim sovama. Jutros je, međutim, sletjela između marmelade i
šećernice i spustila pisamce Harryju u tanjur. Harry je odmah otvorio pisamce i pročitao:
Dragi Harry (pisalo je šrakopisom),
Znam da si petkom popodne slobodan, pa ne bi li doso do mene oko sata na šalicu čaja? Zanima me sve o
tvom prvom tjednu u školi. Pošalji mi odmah odgovor po Hedvigi.
Hagrid
Harry je od Rona posudio pero i nadrljao na poleđini pisamca: "Hoću, hvala, do viđenja " te otpravio
Hedvigu.
Sva sreća Što se sad mogao radovati čaju kod Hagrida, jer je predavanje iz Čarobnih napitaka bilo nešto
najgore što je do tada u školi doživio.
Na banketu održanom u čast početka školske godine Harry je stekao dojam da ga profesor Snape ne trpi. Na
kraju prvog predavanja iz Čarobnih napitaka znao je da se prevario. Snape ne da nije trpio Harryja, on ga je
mrzio.
Predavanja iz Čarobnih napitaka održavala su se u jednoj od tamnica. Tu je bilo hladnije nego gore, u samom
dvorcu, i bilo bi jezovito i bez svih onih ukiseljenih životinja Što su plutale u staklenkama poredanim oko
zidova.
Snape je, kao i Flitvvick, najprije prozvao sve učenike i, kao i Flit-vvick, zastao kod Harryjcva imena.
"Ah, da", tiho promrsi. "Harry Potter! Naše novo... slavno ime."
Dračo Malfov i njegovi prijatelji Crabbe i Goyle smijuljili su se držeći ruke na ustima. Kad je završilo
prozivanje, Snape je promotrio razred. Imao je crne oči kao i Hagrid, ali bez tračka Hagridove topline. Oči
mu bijahu hladne i prazne i podsjećale su na mračne tunele.
"Ovdje ste radi toga da naučite profinjenu znanost i precizno umijeće spravljanja čarobnih napitaka",
prozbori. Govorio je tek malo glasnije nego šaptom, ali su razumjeli svaku izgovorenu riječ. Kao i
profesorica McGonagall, Snape je imao dar da bez napora održava savršenu tišinu u razredu. "Budući da tu
nema mnogo onog glupog mahanja čarobnim štapićem, mnogi će od vas teško moći povjerovati da je to
uopće magija. Ne nadam se da ćete uistinu shvatiti svu ljepotu kotlića Što tiho krčka i širi oko sebe
svjetlucave pare, nježnu moć tekućina što se pronosi ljudskim žilama, opčinjava um i osvaja osjetila... Naučit
ću vas kako ćete flaširati slavu, svariti ugled, pa čak i začepiti smrt... ako niste tek čopor glupana kakve
obično imam pred sobom."
Nakon ovog kratkog govora zavlada opet muk. Harry i Ron razmijene poglede i uzviju obrvama. Hermiona
Granger sjedila je na rubu stolice i kao daje bila željna dokazati da nije nikakva glupača.
"Potter!" iznenada će Snape. "Sto ću dobiti ako pomiješam stu-cano korijenje čapljana s otopinom pelina?"
Stucano korijenje čega s otopinom Čega? Harry pogleda Rona, koji je bio isto tako smeten kao i on.
Hermiona brže-bolje podigne ruku uvis.
"Ne znam, gospodine", odgovori Harry.
Snapeu se iskrive usne u podsmijeh.
"Tja, tja... očito je da nije sve u slavi."
Nije se obazirao na Hermioninu podignutu ruku.
"Hajde, Potter, da još jednom pokušamo. Na koju ćeš stranu pogledati ako ti kažem da potražiš bezoar?"
Hermiona je ispružila ruku uvis najviše što je mogla a da ne ustane sa stolice, ali Harry nije imao blagog
pojma što je to bezoar. Nastojao je ne gledati Malfova, Crabbea i Govlea koji su se tresli od smijeha.
"Ne znam, gospodine."
"Nisi se sjetio otvoriti knjigu prije nego što dođeš na predavanje, a, Potter?"
¦ K. Rotvling
Harry se prisilio gledati ravno u one hladne oči. On jest zavirio u svoje knjige kod Dursleyjevib, ali zar je
Snape očekivao od njega da će upamtiti sve Što piše u Tisuću čarobnih trava i gljiva?
Snape se i dalje nije obazirao na Hermioninu drhtavu ruku podignutu uvis.
"Koja je razlika, Potter, između jedića i vučjeg korijena?" Nato je Hermiona ustala i visoko digla ruku prema
stropu tamnice. "Ne znam", tiho odgovori Harry. "Ali mislim da Hermiona zna, pa zašto nju ne pitate?"
Nekoliko se učenika nasmije. Harry ulovi Seamusov pogled i opazi kako mu Seamus namiguje. Međutim,
Snape nije bio zadovoljan.
"Sjedi!" obrecne se on na Hermionu, "Toliko da znaš, Potter, kad se ćapljan i pelin smiješaju, nastaje jak
napitak za uspavljivanje koji je poznat pod imenom piće Žive smrti. A bezoar ti je kamenac izvađen iz želuca
koze koji će te spasiti od većine otrova. A što se tiče jedića i vučjeg korijena, to ti je ista biljka koja je
poznata i pod nazivom crvljivaČa. Što je sad? Zašto sve to ne zapisujete?"
Odjednom su svi počeli tražiti pera i pergament. Usred te buke, Snape reče:
"I da znaš, Potter, jedan oduzeti bod Grvffindorima ide na tvoju dušu."
Ni nakon toga nisu Grvffindori bolje prošli na satu iz Čarobnih napitaka. Snape ih je sve razvrstao po
parovima i zadao ini zadaću da sprave običan napitak za liječenje čireva. Hodao je po učionici u svojoj dugoj
crnoj pelerini i gledao ih kako važu suhe koprive i drobe zmijske očnjake. Svima je redom prigovarao osim
Malfoyu, koji mu se kanda svidio. Govorio je ostalima neka samo pogledaju kako je Malfov savršeno
zgnječio rogate puževe, pri čemu su tamnicu ispunili oblaci otrovnozelenog dima i glasno pištanje. Ncvilleu
je nekako pošlo za rukom rastaliti Seamusov kotlić tako da je od njega nastala iskrivljena masa, a napitak im
se iscijedio po kamenom podu i napravio rupe u učeničkim cipelama. U tren oka cijeli je razred stajao na
stolicama, a Neville, koji se polio napitkom kad se kotlić raspao, jaukao je od boli dok su mu upaljeni crveni
čirevi izbijali na rukama i nogama.
"Glupane!" zarežao je Snape i odstranio proliveni napitak pokretom svog Čarobnog štapića. "Sigurno si
dodao bodljike dikobraza prije nego što si skinuo kotlić s vatre?"
Neville je cmizdrio dok su mu na nosu izbijali ćirevi.
"Odvedite ga u bolničko krilo!" dobaci Snape Seamusu, a onda se pozabavi Harryjem i Ronom koji su
eksperimentirali uz Nevillea.
"A ti, Potter, zašto mu nisi rekao neka ne dodaje bodljike? Mislio si da ćeš bolje proći ako on zabrlja, je li?
To ti je još jedan bod manje za Grvffindore."
Ovo je bilo toliko nepravedno da Harry zausti kako bi prosvjedovao, ali ga Ron iza njihova kotlića udari
nogom.
"Pusti ga!" promrmlja. "Čuo sam da on zna biti vrlo neugodan."
Kad su se nakon sat vremena penjali uza stube iz tamnice, Har-ryju su se rojile razne misli u glavi. Bio je
vrlo potišten. Već su prvog tjedna zbog njega Grvffindori izgubili dva boda... zašto ga Snape toliko mrzi?
"Gore glavu!" reče mu Ron. "Snape isto tako oduzima bodove i Fredu i Georgeu. Mogu li poći s tobom do
Hagrida?"
U pet do tri obojica su izašla iz dvorca i pošla preko dvorišta. Hagrid je stanovao u drvenoj kolibici na rubu
Zabranjene šume. Uz vrata su stajali samostrel i par kaljača.
Kad je Harry pokucao na vrata, začuli su iznutra mahnito grebenje i gromoglasno lajanje. Tad se oglasi
Hagrid:
"Bježi, Očnjak... bježi!"
Vrata se odškrinu i u otvoru se pomoli Hagridova krupna čupava glava.
"Čekajte malo", reče im. "Bježi, Očnjak!"
Pusti ih unutra jedva držeći za ogrlicu golema crna psa za lov na veprove.
U kolibici je bila samo jedna prostorija. Sa stropa su visile šunke i fazani, na otvorenu ognjištu kuhalo je
nešto u bakrenu kotliću, a u kutu je stajao masivan krevet pokriven poplunom od šarenih krpica.
"Raskomotite se", reče im Hagrid i pusti Očnjaka, koji umah skoči na Rona i uzme mu lizati uši. Bilo je očito
da Očnjak, kao i Hagrid, nije tako opasan kao što izgleda.
"Ovo je Ron", reče Harry Hagridu, koji je lijevao kipuću vodu u velik Čajnik i stavljao kolačiće na tanjur.
"Jošjedan Wcasley, a?" pripomene Hagrid motreći Ronovo pjegavo lice. "Ja već pola života tjeram onu tvoju
braću blizance od ove šume."
K. Rowtine
lako samo što nisu polomili zube od tvrdih kolačića, Harry i Ron pravili su se da uživaju u njima dok su
pričali Hagridu o svojim prvim predavanjima. Očnjak je naslonio glavu na koljena Harryju i slinio mu po
pelerini.
Harry i Ron bili su oduševljeni kad su čuli Hagrida kako za Filcha kaže 'onaj stari prdonja'.
"A što se one njegove mačketinc tiče, Gospe Norris, volio bi je jednoč upoznat s Očnjakom. Zamislite, kad
god idem prijeko u školu, ona mi je stalno za petama. Ne mogu je se riješit... Filch ju je nahuckao protiv
mene."
Harry ispriča Hagridu što mu se dogodilo na Snapeovu predavanju. Hagrid mu, kao i Ron, reče neka se ne
uzrujava zbog toga, jer da Snapc ne voli gotovo nikoga.
"Ali meni se čini da mene baš mrzi." "Koješta!" odsiječe Hagrid. "Zašto bi te mrzio?"
Ipak, Harryju se učini da se Hagrid pri tim riječima kloni njegova pogleda.
"A kako ti je brat Charlie?" upita Hagrid Rona. "Njega sam jako volio... zna sa životinjama."
Harry nije bio načisto nije li Hagrid navlas promijenio razgovor. Dok je Ron pripovijedao Hagridu o
Charliejevu radu sa zmajevima, Harry uzme novine što su ležale na stolu ispod zvona za čajnik. Bijaše to
zapravo izrezak iz Dnevnog proroka.
NAJNOVIJE VIJESTI O PROVALI U GRINCOTTSU
I dalje se vodi istraga oprovali u Gringottsu izvršenoj !. srpnja, za koju se općenito vjeruje da je maslo
nepoznatih crnih maga ili vještica.
Gringottsovi su goblini danas ustvrdili da ništa nije opljačkano. Obijeni sef bio je zapravo tog istog dana
ispražnjen.
"Ali nećemo vam reći stoje bilo u njemu, i radije ne zabadajte, ako ste pametni, nos u te stvari", rekao je
danas popodne goblinski glasnogovornik.
Harry se sjeti kako mu je Ron u vlaku rekao da je netko pokušao opljačkati Gringotts, samo nije spomenuo
kojeg je to dana bilo.
"Hagride!" reče Harry. "Taje provala u Gringottsu izvršena na moj rođendan! Možda se to dogodilo baš dok
smo mi bili tamo?"
Nije bilo ni najmanje dvojbe da je Hagrid ovaj put izbjegao Har-ryjev pogled. Prostcnjao je i ponudio mu još
jedan tvrdi kolačić. Harry ponovo pročita novinski izvještaj. Obijeni sef bio je zapravo tog istog dana
ispražnjen. Hagrid je ispraznio sef broj sedamstotrinaest, ako se uopće može reći dagaje ispraznio kadje uzeo
onaj prljavi paketić. Da nisu provalnici možda baš to tražili?
Dok su se Harry i Ron vraćali u dvorac na večeru punih džepova tvrdih kolačića koje iz pristojnosti nisu
mogli odbiti, Harry pomisli da mu nijedno dosadašnje predavanje nije dalo toliko misliti koliko ovaj čaj kod
Hagrida. Je li Hagrid podigao onaj paketić u posljednji čas? I gdje je sad taj paketić? I ne zna li možda
Hagrid nešto o Sna-peu što mu ne želi kazati?
