Kakvu ulogu vukodlaci imaju u ovome?" upitala je zatim Tanva, odmjeravajuci Jacoba
pogledom.
Jacob se oglasio prije nego što je Edvvard stigao odgovoriti. "Ako Volturi ne žele stati da
saslušaju kako stvari stoje s Nessie, mislim, Renesmee," ispravio se, prisjetivši se da Tanva
nece razumjeti njegov debilni nadimak, "mi cemo ih sprijeciti."
"Jako hrabro, dijete, ali to bi bilo nemoguce i mnogo iskusnijim borcima od vas."
"Ne znate što sve mi možemo."
Tanva je slegnula ramenima. "Svakako, vlastiti život smijete potrošiti kako vam drago."
Jacobove su oci na trenutak pogledale Renesmee - koja je još bila u Carmeninu narucju, s
Kate tik uz njih - i bilo je lako opaziti cežnju u njima.
"Posebna je ova malena", zamišljeno je rekla Tanya. "Teško joj je odoljeti."
"Vrlo nadarena obitelj", promrmljao je Eleazar u hodu. Korak mu se ubrzavao; svake je
sekunde sijevao od vrata do Carmen i natrag. "Otac cita misli, majka je štit, a onda još i ta
carolija
kojom nas je ovo izuzetno dijete opcinilo. Pitam se postoji li naziv za
to što ona radi, ili je to normalna pojava u vampirskih hibrida. Kao da
se takvo što uopce može nazvati
normalnim! Vampirski hibrid, baš!"
"Ispricavam se", preneraženo je rekao Edvvard. Ispružio je ruku i pri-držao Eleazara za rame
kad se namjeravao opet okrenuti prema vratima. "Kako si to upravo nazvao moju suprugu?"
Eleazar je znatiželjno pogledao Edvvarda, zaboravivši na trenutak ma-nicno koracati. "Mislim
da je ona štit. Sada me blokira, tako da ne mogu biti siguran."
Blenula sam u Eleazara, a obrve su mi se zbunjeno stisnule. Štit? Kako to misli da ga
blokiram? Evo, stojim tu pokraj njega, držanje mi ni u kojem pogledu nije obrambeno.
"Štit?" zgranuto je ponovio Edvvard.
"Ma daj, Edvvarde! Ako je ne mogu ocitati, sve mi se cini da ni ti to ne možeš. Cuješ li joj misli
u ovom trenutku?" upitao ga je Eleazar.
"Ne", promrmljao je Edvvard. "Ali nikada nisam ni mogao. Cak ni dok je bila ljudska."
"Nikada?" trepnuo je Eleazar. "Zanimljivo. To ukazuje na prilicno snažan latentni dar, ako se
tako jasno iskazivao cak i prije preobražaja. Ne mogu naci put kroz njezin štit da ga potpuno
pojmim. No zacijelo je još sirov - njoj je tek nekoliko mjeseci." Sada je gotovo iznureno
pogledao Edvvarda. "A prema svemu sudeci, ona pojma nema što radi. Izvodi to posve
nesvjesno. Koja ironija. Aro me slao diljem svijeta u potragu za takvim anomalijama, a ti si eto
slucajno nabasao na nju i cak i ne shvacaš što to imaš." Eleazar je odmahnuo glavom u
nevjerici.
Namrgodila sam se. "O cemu vi to? Kako bih ja mogla biti štit? Što to uopce znaci?" U glavi mi
je samo bila predodžba nekakvog smiješnog srednjovjekovnog oklopa.
Eleazar je nakrivio glavu, proucavajuci me. "U gardi smo odviše formalno gledali na to, slutim.
Kategoriziranje nadarenosti zapravo je subjektivan, nasumican posao; svaki je dar jedinstven,
ista se stvar nikad dvaput ne susretne. Ali tebe je, Bella, prilicno lako klasificirati. Potpuno
obrambeni dar, koji pruža zaštitu nekom vidu nositelja, uvijek se naziva štitom. Jesi li ikada
iskušala svoje umijece? Jesi li blokirala ikoga izuzev mene i svojega partnera?"
Trebalo mi je nekoliko sekundi, usprkos brzini moga novog mozga, da srocim odgovor.
"Djeluje samo na pojedine stvari", kazala sam mu. "Moja je glava, recimo to tako... privatna.
Ali ne mogu sprijeciti Jaspera da mi utjece na raspoloženje, ili Alice da vidi moju buducnost."
"Potpuno mentalna obrana." Eleazar je zamišljeno kimnuo glavom. "Ogranicena, ali snažna."
"Aro ju nije mogao cuti", umiješao se Edvvard. "Premda je bila ljudska kad su se upoznali."
Eleazar je razrogacio oci.
"Jane mi je pokušala nanijeti bol, ali nije mogla", rekla sam. "Edvvard misli da me Demetri ne
može naci, a ni da me Alec ne može osujetiti. Je li to dobro?"
Zijevajuci i dalje u cudu, Eleazar je kimnuo glavom. "Itekako."
"Štit!" rekao je Edvvard, glasom prožetim dubokim zadovoljstvom. "Nikada to nisam tako
shvatio. Jedina koju sam prije upoznao bila je Renata, a ona je to izvodila na uvelike drugaciji
nacin."
Eleazar se donekle oporavio. "Da, nijedan se dar nikada ne iskazuje na potpuno isti nacin, jer
nitko nikada ne misli na posve isti nacin."
"Tko je Renata? Što ona radi?" upitala sam. I Renesmee je to zanimalo, jer se odmaknula od
Carmen da vidi preko Kate.
"Renata je Arova osobna tjelohraniteljica", kazao mi je Eleazar. "Vrlo praktican štit, a i vrlo
jak."
Nejasno sam se sjecala šacice vampira koji su se držali Ara u njegovoj morbidnoj kuli, muških
kao i ženskih. Nisam pamtila lica žena u toj nelagodnoj, strašnoj uspomeni. Jedna je sigurno
bila Renata.
"Pitam se..." zamišljeno je rekao Eleazar. "Vidiš, Renata je snažan štit protiv tjelesnog napada.
Ako netko pride njoj - ili Aru, jer ona je uvijek tik do njega u opasnoj situaciji - otkrit ce da je...
ometen. Okružuje ju odbojna sila, premda gotovo nezamjetljiva. Jednostavno shvatiš da ideš u
smjeru kojim nisi namjeravao ici, ne znajuci tocno zašto si uopce htio krenuti tim smjerom. U
stanju je projicirati taj štit nekoliko metara oko sebe. Štiti i Caiusa i Marcusa, kad zatreba, ali
Aro joj je prioritetan.
Samo, njezina sposobnost nije zapravo materijalna. Kao i golema vecina naših darova,
dogada se u umu. Kad bi pokušala tebe odbiti, pitam se tko bi pobijedio." Odmahnuo je
glavom. "Nikad još nisam cuo da je netko osujetio Arov ili Janein dar."
"Mama, posebna si", rekla mi je Renesmee bez iznenadenja, kao da komentira boju moje
odjece.
Sva sam se pogubila. Ne znam li ja vec za svoj dar? Imam tu supersamo-kontrolu koja mije
omogucila preskociti užasnu prvu godinu novorodene. Vampiri imaju najviše jedno dodatno
umijece, zar ne?
Ili je Edvvard u pocetku imao pravo? Prije nego što je Carlisle iznio pretpostavku da bi moja
samokontrola mogla biti nekako nadnaravna, Edvvard je smatrao da je moje
samoobuzdavanje tek plod dobrih priprema -pravih nazora i stava, kako je to izjavio.
Koji je od njih bio u pravu? Imam li još sposobnosti? Postoji li ime i kategorija za to što sam?
"Možeš li ga projicirati?" sa zanimanjem me upitala Kate. "Projicirati?" priupitala sam je.
"Raširiti oko sebe", pojasnila mije Kate. "Zaštititi još nekoga osim sebe."
"Ne znam. Nikad nisam pokušala. Nisam znala da bih to trebala uciniti."
"O, možda i ne možeš", brzo je dometnula Kate. "Samo nebo zna da vec stoljecima radim na
tome, a ne mogu postici više od toga da mi struja potece preko kože."
Zabezeknuto sam se zagledala u nju.
"Kate ima napadacko umijece", rekao je Edvvard. "Otprilike kao Jane."
Automatski sam ustuknula od Kate, našto se ona nasmijala.
"Ne služim se time sadisticki", smirila me. "To je samo nešto što mi dobro dode u borbi."
Polako sam shvacala što je to Kate rekla, kopcala smisao. Zaštititi još nekoga osim sebe,
kazala je. Kao da postoji nacin da ukljucim još nekoga u svoju neobicnu, osebujno necujnu
glavu.
Sjetila sam se kako se Edvvard grcio na prastarom kamenu u tornju dvorca Voltura. Iako mije
to bila ljudska uspomena, bila je oštrija, bolnija od vecine drugih - kao da mi je usjecena u
moždano tkivo.
Sto ako mogu sprijeciti da se to ikada više dogodi? Sto ako ga mogu zaštititi? Zaštititi
Renesmee? Sto ako postoji makar i najmanji tracak mogucnosti da svojim štitom obuhvatim i
njih?
"Moraš me nauciti što da radim!" usrdno sam zamolila Kate, bez razmišljanja je primivši za
lakat. "Moraš mi pokazati kako se to izvodi!"
Kate se lecnula na moj stisak. "Možda - ako prestaneš pokušavati sabiti moj doseg."
"Ups! Oprosti!"
"Služiš se štitom, nego što", rekla je Kate. "Taj ti je potez trebao donijeti šok od kojeg bi ti
prakticki otpala ruka. Maloprije nisi ništa osjetila?"
"To nije baš bilo neophodno, Kate. Nije mislila ništa loše", promrsio je Edvvard sebi u bradu.
Nitko od nas nije hajao za njegove rijeci.
"Ne, ništa nisam osjetila. A izvodila si to svoje s elektricnom strujom?"
"Jesam. Hmm. Nikad nisam susrela osobu koja to ne bi osjetila, bila ona besmrtna ili ne."
"Rekla si da to možeš projicirati? Na svoju kožu?"
Kate je kimnula glavom. "Nekad mi je to bilo samo u dlanovima. Otprilike kao kod Ara."
"Ili Renesmee", ubacio se Edvvard.
"Ali nakon mnogo vježbanja mogu zraciti struju cijelim tijelom. To je dobra obrana. Svatko tko
me pokuša dotaknuti padne kao covjek od Tasera. Obori ga samo na trenutak, ali to je
dovoljno."
Tek sam s pola uha slušala Kate, jer su mi se misli rojile oko ideje da bih mogla zaštititi svoju
malu obitelj, kad bih to mogla dovoljno brzo nauciti. Žarko sam poželjela da mi dobro ide to
projiciranje, kao što mi nekako zagonetno dobro idu i svi drugi vidovi vampirskog bitka. Ljudski
me život nije pripremio na prirodnu sposobnost, pa nisam mogla racunati s time da ce mi ovo
umijece potrajati.
Kao da nikada još ništa nisam tako usrdno željela kao ovo: sposobnost da zaštitim voljene.
Zaokupljena tom pomišlju, nisam primijetila da Edvvard i Eleazar vode nijemi razgovor sve dok
ga nisu poceli pretakati u rijeci.
"Samo, možeš li se sjetiti jedne jedine iznimke?" upitao gaje Edvvard.
Pogledala sam ga da vidim što hoce reci i shvatila da svi ostali vec gledaju njih dvojicu.
Uživljeno su se nagnuli jedan prema drugome, Edvvard sav krut i sumnjicav, Eleazar nesretan
i neodlucan.
"Ne bih tako mislio o njima", rekao je Eleazar kroza zube. Iznenadila me nagla promjena
ozracja.
"Ako si u pravu—" ponovno je progovorio Eleazar.
Edvvard mu je upao u rijec. "To si pomislio ti, a ne ja."
"Ako sam ja u pravu... Ne mogu ni pojmiti što bi to znacilo. Promijenilo bi se sve u svijetu koji
smo stvorili. Promijenio bi se smisao moga života. Onoga u cemu sam sudjelovao."
"Uvijek si imao najbolje namjere, Eleazare."
"Zar bi to uopce bilo bitno? Što sam ucinio? Koliko života..."
Tanya je utješno položila ruku Eleazaru na rame. "Što smo propustili, prijatelju? Zanima me,
kako bih mogla proturjeciti tim izjavama. Nikada nisi ucinio ništa što bi zaslužilo ovakav
samoprijekor."
"Maje li, nisam?" promrsio je Eleazar. Zatim se izvukao ispod njezine ruke i ponovno poceo
koracati tamo-amo, cak još brže nego prije.
Tanva ga je promatrala pola sekunde, a onda se usredotocila na Edvvarda. "Objasni."
Edvvard je kimnuo, slijedeci napetim pogledom Eleazara kad je progovorio. "Nastojao je
shvatiti zbog cega ce toliko Voltura doci da nas kazne. Oni to inace tako ne rade. Svakako, mi
smo
najveci zreli koven s kojim su imali posla, ali drugi su se koveni vec
znali udružiti poradi vlastite zaštite, a nikad im nisu predstavljali
narocit izazov usprkos svojoj brojnosti. Nas vežu
tješnje spone, što im je svakako bitno, ali ne i presudno.
Prisjetio se drugih prilika u kojima su koveni kažnjavani, iz ovog ili onog razloga, i opazio je
stalan obrazac. Taj obrazac ostatak garde nikad ne bi
uocio, jer je Eleazar jedini prenosio bitne obavještajne podatke Aru, i to osobno. Taj se
obrazac ponavljao tek otprilike svaka dva stoljeca."
"O kakvom se obrascu radilo?" upitala je Carmen, promatrajuci Eleazara kao i Edvvard.
"Aro rijetko kad osobno sudjeluje u kaznenoj ekspediciji", rekao je Edvvard. "Ali, u prošlosti,
kad bi Aro poželio nešto konkretno, nikad nije dugo prošlo prije nego što bi se pojavili dokazi
da je ovaj ili onaj koven pocinio neko neoprostivo zlodjelo. Pradavnici bi odlucili poci s gardom
da promatraju dijeljenje pravde. A onda, nakon što bi se koven prakticki uništio, Aro bi udijelio
oprost jednome clanu cije su misli, kako je tvrdio, bile narocito pokajnicke. Uvijek bi se
ispostavilo da taj vampir ima dar kojemu se Aro divio. Uvijek bi ta osoba dobila mjesto u gardi.
Nadareni je vampir bivao brzo pridobiven, uvijek strahovito zahvalan na ukazanoj pocasti.
Iznimki nije bilo."
"Sigurno je vrlo opojno kad te izaberu", iznijela je Kate svoju pretpostavku.
"Ha!" zarežao je Eleazar, krecuci se i dalje.
"Postoji jedna clanica garde", rekao je Edvvard, objašnjavajuci Eleaza-rovu ljutitu reakciju.
"Zove se Chelsea. Ona utjece na emocionalne spone izmedu pojedinaca. Može i opustiti i
ucvrstiti te spone. Može nekoga navesti da se osjeca vezanim uz Volture, da im želi pripadati,
da im želi udovoljiti..."
Eleazar je naglo zastao. "Svi smo shvacali zbog cega je Chelsea važna. Kad smo u borbi
mogli razvrgnuti odanost izmedu saveznickih kovena, utoliko lakše smo ih mogli uništiti. Kad
smo mogli emocionalno odvojiti nedužne clanove kovena od krivih, pravda se mogla udijeliti
bez nepotrebne brutalnosti - krivci bi se kaznili bez ometanja, a nedužni poštedjeli. U
suprotnom je bilo nemoguce sprijeciti da se koven bori kao cjelina. I tako je Chelsea raskidala
spone koje su ih vezivale. Meni je to izgledalo vrlo uvidavno, kao dokaz Arova milosrda.
Tocno, slutio sam da Chelsea cvršce vezuje i našu postrojbu, ali i to je bilo dobro. Time smo
bili djelotvorniji. I olakšavalo nam se supostojanje."
To mi je pojasnilo stare uspomene. Prije si nisam nikako uspijevala objasniti kako to da garda
sluša svoje gospodare tako dragovoljno, s gotovo ljubavnickom odanošcu.
"Koliko je njezin dar snažan?" upitala je Tanya, pomalo napetim glasom. Pogled joj je brzo
prešao preko svih clanova njezine obitelji.
Eleazar je slegnuo ramenima. "Ja sam mogao otici s Carmen." A onda je odmahnuo glavom.
"Ali bilo što slabije od partnerske vezanosti dolazi u
opasnost. Barem u normalnom kovenu. Ipak, te su spone slabije od onih u našoj obitelji.
Postajemo uljudeniji zbog odricanja od ljudske krvi - tako da možemo stvarati istinske spone
ljubavi. Sumnjam da bi ona mogla obratiti našu odanost, Tanva."
Tanva je kimnula, kao da ju je odgovor smirio, dok je Eleazar nastavio iznositi analizu.
"Mogao sam zakljuciti da je razlog Arove odluke da osobno dode, i povede tolike sa sobom,
samo u tome što mu cilj nije kazna, vec stjecanje", rekao je Eleazar. "Mora biti prisutan kako bi
kontrolirao situaciju. Ali treba mu cijela garda za zaštitu od tako brojnog, nadarenog kovena. S
druge
strane, to bi ostavilo druge pradavnike nezašticene u Volterri. Što je
prevelik rizik - netko bi mogao pokušati iskoristiti tu okolnost. I
tako svi stižu zajedno. Kako bi inace on
mogao zajamciti da ce zaštititi one darove do kojih mu je stalo? A ocito mu je itekako stalo do
njih", zamišljeno je rekao Eleazar.
Edvvardov je glas bio prigušen poput daha. "Koliko sam mu prošlog proljeca uspio vidjeti u
mislima, Aru nikada nije ni do cega bilo stalo toliko koliko mu je sada stalo do Alice."
Osjetila sam kako su mi se usta razjapila kad sam se prisjetila grozomornih prizora koje sam
davno zamislila: Edvvarda i Alice u crnim ogrtacima, krvavocrvenih ociju, hladnih i dalekih lica
dok stoje blisko poput sjenki, s Arovim rukama na svojima... Nije li Alice upravo to vidjela? Nije
li možda vidjela kako Chelsea nastoji ukloniti njezinu ljubav prema nama, vezati je uz Ara i
Caiusa i Marcusa?
"Je li zato Alice otišla?" upitala sam, a glas mi je prepukao pri njezinu imenu.
Edvvard je položio ruku na moj obraz. "Mislim da je upravo to bio razlog. Htjela je sprijeciti da
Aro stekne upravo ono do cega mu je najviše stalo. Htjela je zadržati svoju moc izvan njegovih
ruku."
Zacula sam kako se Tanya i Kate zgranuto sašaptavaju i sjetila se da one nisu znale za Alice.
"On želi i tebe", prošaptala sam.
Edvvard je slegnuo ramenima, odjednom malcice previše pribran u licu. "Ni približno toliko. Ne
bih mu zapravo mogao dati ništa više nego što vec ima. A i to, naravno, ovisi o tome hoce li
uspjeti naci nacin da me primora da se pokorim njegovoj volji. Poznaje me, pa zna kako je
mala vjerojatnost za to." Podrugljivo je podigao obrvu.
Eleazar se skamenio na Edvvardovu lakomislenost. "On zna i tvoju slabu tocku", istaknuo mu
je Eleazar, a onda je pogledao mene.
"Nema potrebe da sada raspravljamo o tome", brzo je rekao Edvvard.
Eleazar je zanemario tu sugestiju i nastavio. "Svejedno, vjerojatno želi i tvoju partnericu.
Sigurno gaje zaintrigirao dar koji gaje mogao osujetiti cak i svome ljudskom utjelovljenju."
Edvvardu je ova tema nelagodno padala. Ni meni se nije svidala. Kad bi Aro htio da ucinim
nešto - bilo što - samo bi trebao zaprijetiti Edvvardu, i pokorila bih se. I obratno.
Je li smrt manja briga? Je li padanje u zarobljeništvo ono cega bismo se zaista trebali bojati?
Edvvard je promijenio temu. "Mislim da su Volturi to cekali - neki izgovor. Nisu mogli znati u
kojem ce im obliku izgovor doci, ali vec su imali razraden plan za priliku da dode. Zbog toga je
Alice vidjela njihovu odluku prije nego što ju je Irina pokrenula. Odluka je vec bila donesena,
samo je cekala neki izgovor da joj pruži opravdanje."
"Ako Volturi zlorabe povjerenje koje su im svi besmrtnici povjerili..." promrmljala je Carmen.
"Je li to bitno?" upitao je Eleazar. "Tko bi vjerovao u to? A cak i kad bi se ostale moglo uvjeriti
u to da Volturi iskorištavaju svoju moc, bi li to iole promijenilo sadašnju situaciju? Njima se
nitko ne može suprotstaviti."
"Premda su neki od nas ocito dovoljno ludi da pokušaju", tiho je rekla Kate.
Edvvard je odmahnuo glavom. "Vi ste tu samo zbog svjedocenja, Kate. Kakav god cilj Aro
imao, ne bih rekao da je spreman okaljati ugled Voltura zbog toga. Uspijemo li izbiti mu iz ruke
argumente koje ima protiv nas, bit ce primoran ostaviti nas na miru."
"Ma naravno", promrmljala je Tanva.
Nitko nije izgledao kao da vjeruje u to. Nekoliko dugih minuta svi su samo šutjeli.
Zatim
sam zacula zvuk skretanja guma s kolnika autoceste na zemljani prilazni
put Cullenovih. "Joj, dovraga, Charlie", promrsila sam. "Možda bi
Denalijevci mogli pricekati na katu dok ga—"
"Ne", rekao je Edvvard udaljenim glasom. Oci su mu bile negdje daleko, tupo zagledane u
vrata. "Nije to tvoj otac." Pogled mu se usredotocio na mene. "Alice je ipak poslala Petera i
Charlotte. Vrijeme je da se pripremimo za novu rundu."
