Bilo mi je kao - ne znam kao što. Kao da ovo nije
stvarno. Kao da sam u nekakvoj darkerskoj verziji loše sapunice.
Umjesto da sam frik za audio/video koji se sprema pozvati glavnu
navijacicu da s njim ode na maturalnu, bio sam drugoplasirani vukodlak
koji se sprema pozvati vampirovu ženu da ode s njim pod plahte i malo
se pari. Divota. Ne, necu to uciniti. To nije normalno i nije u redu.
Potpuno cu zaboraviti sve što mi je rekao.
Ali razgovarat cu s njom. Pokušat cu je natjerati da me sasluša.
A ona nece. Baš kao i uvijek.
Edvvard nije davao ni odgovore ni komentare na moje misli dok me vodio natrag u kucu.
Upitao
sam se zašto se baš ondje odlucio zaustaviti. Je li tamo bio dovoljno
daleko od kuce da ostali ne cuju njegov šapat? Je li u tome bila
poanta? Možda. Kad smo prošli kroz vrata, oci ostalih Cullenovih bile
su sumnjicave i zbunjene. Nitko od njih nije izgledao zgadeno ili
uvrijedeno. Znaci da ocito nisu culi nijednu od dvije molbe koje mi je
Edvvard uputio.
Zastao sam na otvorenim vratima, ne znajuci tocno
što bih sada. Bilo mi je bolje na tom mjestu, gdje je još mrvica
podnošljiva zraka puhala izvana.
Edvvard je ušao u sredinu skupine,
kruto držeci ramena. Bella ga je zabrinuto promatrala, a onda joj se
pogled na trenutak susreo s mojim. Zatim je ponovno krenula gledati
njega.
Lice joj je poprimilo sivkasto blijedu boju, i vidio sam na što je mislio kad je rekao da joj se od uzrujavanja pogoršava.
"Pustit
cemo Jacoba i Bellu da razgovaraju nasamo", rekao je Edvvard. U glasu
mu uopce nije bilo izražajnosti. Zvucao je robotski.
"Preko moga
pepela", uzvratila mu je Rosalie siktajem. Još uvijek se motala Belli
oko glave, jedne hladne ruke zaštitnicki postavljene na Bellin
bljedunjavi obraz.
Edvvard je nije pogledao. "Bella", rekao je istim
onim praznim tonom. "Jacob bi htio porazgovarati s tobom. Bojiš li se
ostati sama s njim?"
Bella me zbunjeno pogledala. Zatim je pogledala Rosalie.
"U redu je, Rose. Jake nam nece ništa. Idi s Edvvardom."
"Možda je to neka smicalica", upozorila je plavuša.
"Ne vidim kako", rekla je Bella.
"Carlisle
i ja uvijek cemo ti biti na vidiku, Rosalie", rekao je Edvvard. Njegov
je bezosjecajni glas pucao, otkrivajuci bijes u dubini. "Nas dvojice se
ona boji."
"Ne", prošaptala je Bella. Oci su joj svjetlucale, mokrih trepavica. "Ne, Edvvarde, ne bojim se..."
Odmahnuo
je glavom, blago se osmjehnuvši. Bilo je bolno vidjeti taj osmijeh.
"Nisam to tako mislio, Bella. Dobro sam ja. Ne brini zbog mene."
Odurno. Imao je pravo - ona se grize zato što je njemu teško. Cura je klasicna mucenica.
Rodila
se totalno u pogrešnom stoljecu. Trebala je živjeti u ona vremena kad
se još moglo srediti da je bace lavovima s nekim plemenitim ciljem.
"Sve vas molim", rekao je Edvvard, kruto pokazavši prema vratima. "Idemo."
Pribranost
koju se trudio zadržati zbog Belle bila mu je na izmaku snaga. Vidio
sam koliko je blizu onome covjeku na lomaci u kojega se vani pretvorio.
I ostali su to opazili. Šutke su izašli kroz vrata, a ja sam im se
maknuo s puta. Kretali su se brzo; srce mi je dvaput lupilo, i tu više
nije bilo nikoga osim Rosalie, koja je oklijevala nasred sobe, i
Edvvarda, koji je i dalje cekao na vratima.
"Rose", rekla je Bella tiho. "Htjela bih da odeš."
Plavuša
je prostrijelila Edvvarda pogledom, te mu mahnula da izade prvi.
Izgubio se kroz vrata. Uputila mi je dug, prijeteci pogled, a onda i
sama nestala.
Kad smo ostali sami, prešao sam sobu i sjeo na pod do Belle. Primio sam joj obje hladne ruke i poceo ih oprezno trljati.
"Hvala, Jake. To mi godi."
"Necu ti lagati, Bells. Izgledaš odurno."
"Znam", uzdahnula je. "Strašno me je vidjeti."
"Strašno kao cudovište iz mocvare", složio sam se.
Nasmijala se. "Tako mi je drago što si tu. Ugodno mi je smijati se. Ne znam koliko još teških drama mogu izdržati."
Prevrnuo sam ocima.
"Okej, okej", složila se. "Sama ih izazivam."
"Da, upravo tako. Pa kako si mogla, Bells? Stvarno!"
"Je li to on tražio da se dereš na mene?"
"Recimo. Premda mi ne ide u glavu zašto misli da bi me ti poslušala. Nikad dosad nisi."
Uzdahnula je.
"A lijepo sam ti rekao—" zaustio sam.
"Jesi li znao da '« lijepo sam ti rekao' ima brata, Jacobe?" upala mi je potpitanjem u rijec.
"Zove se 'drži jezik za zubima'."
"Dobra fora."
Iscerila mi se. Koža joj se rastegnula preko kostiju. "Nije moja - cula sam je na reprizi Simpsona."
"Ta mi je promaknula."
"Bila je smiješna."
Jednu minutu ništa nismo rekli. Ruke su joj polako postajale nešto toplije.
"Je li te zaista zamolio da razgovaraš sa mnom?"
Kimnuo sam glavom. "Da te malo urazumim. Eto bitke koja je izgubljena prije pocetka."
"Pa zašto si onda pristao?"
Nisam joj odgovorio. Nisam ni sam tocno znao.
Znao
sam jedno - svaka sekunda koju provedem s njom samo ce pojacati patnju
od boli koja me poslije ceka. Kao kod narkica s ogranicenom zalihom,
slijedi mi suocavanje s ružnom istinom. Što više šutova sada uzmem, to
ce mi teže biti kad mi se zaliha istroši.
"Izaci ce to na dobro, znaš", rekla je nakon minute tišine. "Vjerujem u to."
Na to mi je opet došlo crveno pred oci. "Medu simptomima ti je i poremecaj uma?" brecnuo sam se.
Nasmijala se, premda mi je bijes bio tako stvaran da su mi se ruke tresle na njezinima.
"Možda",
rekla je. "Ne kažem da ce se situacija lako razriješiti, Jake. Ali kako
sam mogla preživjeti sve što sam preživjela a da sada vec ne vjerujem u
cuda?"
"Cucla?"
"Pogotovo za tebe", rekla je. Smiješila se.
Izvukla je jednu ruku iz mojih i pritisnula mi je uz obraz. Bila je
toplija nego prije, ali na dodir mi je djelovala prohladno, kao i
vecina ostaloga.
"Više nego na bilo koga drugog, neko cudo ceka na tebe da ti postavi sve kako treba."
"O cemu ti to blebeceš?"
I dalje se smiješila. "Edvvard mi je jedanput rekao kako je to kod vas - to s otiskivanjem.
Rekao
je daje kao u Snu ivanjske noci, kao carolija. Otkrit ceš koja tebe
zapravo ceka, a onda ce ti možda sve ovo imati smisla."
Da nije izgledala tako krhko, poceo bih vrištati.
Ovako sam ipak zarežao na nju.
"Ako
misliš da bi otiskivanje ikada moglo dati smisla ovom bezumlju..."
Nastojao sam naci prave rijeci. "Stvarno misliš da bi ovo moglo postati
u redu samo zato što bih se ja jednoga dana mogao otisnuti na neku
neznanku?" Upro sam prstom u njezino nabreknulo tijelo. "Reci mi kojeg
je to onda smisla imalo, Bella! Kojeg je smisla imala moja ljubav prema
tebi? Kojeg je smisla imala tvoja ljubav prema njemu? Kada umreš" -
rijeci su mi režale - "kako ce to ikada više biti u redu? Kojeg je
smisla imala sva ova bol? Moja, tvoja, njegova! Ubit ceš i njega, makar
me nije briga za to." Lecnula se, ali nastavio sam. "Onda, kojeg je
smisla imala tvoja izopacena ljubavna prica, na kraju krajeva? Ako ima
ikakvog smisla, molim te, pokaži mi ga, Bella, jer ja ga ne vidim."
Uzdahnula
je. "Ne znam još, Jake. Ali jednostavno... osjecam... da sve ovo ide
prema nekom dobru, ma koliko ga je sada teško vidjeti. To bi se valjda
moglo nazvati vjerom."
"Umireš nizašto, Bella! Nizašto!"
Spustila
je ruku s moga lica na svoj nabrekli trbuh i pomilovala ga. Nije morala
to kazati rijecima da bih znao što misli. Umirala je zbog stvora.
"Necu umrijeti", rekla je kroza zube, i bilo mi je jasno da ponavlja stvari koje je vec rekla.
"Voljom cu natjerati svoje srce da kuca i dalje. Imam dovoljno snage za to."
"Pricaš
ciste gluposti, Bella. Predugo vec nastojiš održati korak s
natprirodnim. Nijedna normalna osoba ne može to izvesti. Nemaš dovoljno
snage." Primio sam joj lice rukom. Nisam se morao pritom podsjecati da
budem pažljiv. Sve je na njoj glasno izvikivalo lomljivo.
"Mogu ja. Mogu ja", mrmljala je, zvuceci baš kao ona djecja knjiga o lokomotivici koja je mogla.
"Ne izgleda mi baš tako. Onda, kakav ti je plan? Nadam se da imaš nekakav."
Kimnula je, ne gledajuci me u oci. "Jesi li znao da je Esme skocila s litice? Još dok je bila ljudska, hocu reci." "Pa?"
"Pa,
bila je tako blizu smrti da se nisu cak ni trudili odnijeti je u hitnu
službu - odnijeli su je ravno u mrtvacnicu. Samo, srce joj je i dalje
kucalo kad ju je Carlisle pronašao..."
Na to je prije mislila, kad je rekla da ce natjerati svoje srce da kuca i dalje.
"Nisi
naumila preživjeti ovo kao covjek", tupo sam izjavio. "Ne. Nisam
glupa." Tada me pogledala u oci. "Samo, ti vjerojatno imaš svoje
mišljenje o tome."
"Hitna vampirizacija", promumljao sam.
"Kod
Esme je uspjela. Kao i kod Emmetta, i Rosalie, cak i kod Edvvarda.
Nijedno od njih nije bilo u narocito dobrom stanju. Carlisle ih je
izmijenio samo zato što je bilo ili to ili smrt. On ne okoncava živote,
on ih spašava."Iznenada me žacnula grižnja savjesti zbog dobrog vampirskog doktora,
kao i prije. Otjerao sam tu misao i prionuo na preklinjanje.
"Slušaj
me, Bells. Nemoj tako." Kao i prije, kad je stigao Charliejev poziv,
uvidio sam koliko je to meni zaista bitno. Shvatio sam da mi je
potrebno da ona ostane na životu, u nekom obliku.
U bilo kakvom obliku. Duboko sam udahnuo. "Ne cekaj da bude prekasno, Bella. Ne tako. Živi.
Okej? Samo živi. Nemoj mi to raditi. Nemoj to njemu raditi." Glas mije postao grublji, glasniji.
"Znaš
što ce on uciniti kad umreš. Vec si to vidjela. Hoceš da se vrati onim
talijanskim ubojicama?" Zgroženo se skvrcila na kaucu.
Izostavio sam spomenuti da ovaj put nece biti potrebe za tim.
Nastojeci zvucati blaže, upitao sam je: "Sjecaš se kad su me oni novorodeni razvalili? Sto si mi tada rekla?"
Pricekao sam, ali nije mi htjela odgovoriti. Stisnula je usne.
"Rekla si mi da budem dobar i poslušam Carlislea", podsjetio sam je. "A što sam ja ucinio?
Poslušao sam vampira. Zbog tebe."
"Poslušao si ga zato što je tako bilo najbolje."
"Okej - izaberi koji god hoceš razlog od ta dva."
Duboko
je udahnula. "Sada tako nije najbolje." Pogled joj je pao na njezin
veliki, okrugli trbuh, i prošaptala je ispod glasa: "Necu ga ubiti."
Ruke
su mi se ponovno pocele tresti. "O, nisam cuo veliku vijest.
Novorodence je slatki mali deckic, je li? Trebao sam donijeti par
plavih balona."
Lice joj je porumenjelo. Boja je bila tako prekrasna - zavrnula mi se u želucu poput noža.
Nazubljenog noža, zahrdalog i hrapavog.
Necu pobijediti u raspravi. Još jedanput.
"Ne
znam je li deckic", priznala je, pomalo plaho. "Ultrazvuk ne
funkcionira. Membrana oko bebe je pretvrda - kao njihova koža. Tako da
je on mala zagonetka. Ali u glavi uvijek vidim djecacica."
"To u tebi nije nekakva slatka mala beba, Bella."
"Vidjet cemo", rekla je. Gotovo samodopadno.
"77 neceš", zarežao sam.
"Veliki si pesimist, Jacobe. Svakako postoji mogucnost da sacuvam glavu."
Nisam joj mogao odgovoriti. Spustio sam pogled i duboko, polako disao, ne bih li obuzdao srdžbu.
"Jake", rekla je i potapšala me po kosi, pomilovala po obrazu. "Bit ce u redu. Sšš. U redu je."
Nisam podigao pogled. "Ne. Nece biti u redu."
Obrisala mi je nešto mokro s obraza. "Sšš."
"Koja
ti je to fora, Bella?" Buljio sam u svijetli tepih. Ostavljao sam mrlje
prljavim, bosim nogama. Baš dobro. "Mislio sam daje cijela poanta u
tome da želiš svoga vampira više od icega. A sad ceš ga se samo odreci?
To mi uopce nema smisla. Odakle ti sad odjednom ta ocajnicka potreba da
budeš mama? Ako si to vec toliko željela, zašto si se udala za vampira?"
Bio
sam opasno blizu ponuditi joj ono stoje tražio od mene. Vidio sam da me
rijeci vuku prema tome, ali nisam im mogao promijeniti smjer.
Uzdahnula je. "Nije to tako. Nije mi zapravo bilo stalo do radanja. Nisam ni razmišljala o tome.
Nije tu samo stvar u tome da rodim bebu. Nego... eto, baš... ovu bebu."
"To je ubojica, Bella. Pogledaj se."
"Nije. Stvar je u meni. Samo sam krhka i ljudska. Ali mogu ja to izdurati, Jake, mogu—"
"Joj, daj! Zacepi, Bella. Ta sranja pricaj svome krvopiji, ali mene neceš prevariti. Dobro znaš da se neceš izvuci."
Prostrijelila me pogledom. "Ne mogu to znati. To me brine, jasno."
"Brine te", ponovio sam kroza zube.
Tada je nijemo jauknula i primila se za trbuh. Srdžba mi se ugasila kao iskljucena prekidacem.
"Dobro sam", prodahtala je. "Nije to ništa."
Ali
nisam je cuo; ruke su joj odmaknule debelu majicu u stranu, pa sam
zgroženo blenuo u kožu koju sam ugledao. Trbuh joj je izgledao kao
uprljan velikim mrljama modrikastocrne tinte.
Opazila je što gledam, pa se naglo opet prekrila.
"Snažan je, to je sve", krenula ga je pravdati.
Te mrlje tinte bile su modrice.
Gotovo
sam povratio, i shvatio sam ono što mi je Edward rekao o gledanju nje
kako pati od tog stvora. Odjednom sam se i sam osjetio pomalo sluden.
"Bella", rekao sam.
Osjetila je promjenu u mome glasu. Podigla je pogled, i dalje teško dišuci, zbunjenih ociju.
"Bella, nemoj."
"Jake—"
"Slušaj me. Nemoj se odmah nakostriješiti. Okej? Samo me slušaj. Što ako...?"
"Što ako što?"
"Što
ako ti ovo nije jedina prilika? Što ako to nije sve ili ništa? Što ako
samo poslušaš Carlislea kao dobra djevojcica i zadržiš se na životu?"
"Necu—"
"Nisam još završio. Ostala bi živa. Onda možeš ispocetka. Ovo nije uspjelo. Pokušat ceš ponovno."
Namrštila
se. Podigla je ruku i dotaknula me na mjestu gdje su mi se obrve
stiskale. Prstima mi je na trenutak izgladila celo dok je nastojala
shvatiti što joj govorim.
"Ne razumijem... Kako to misliš, da pokušam ponovno? Ne misliš valjda da bi mi Edvvard
dopustio...? I kakve bi tu razlike bilo? Sigurna sam da bi svaka beba—"
"Da",
poklopio sam je. "Svako njegovo dijete bilo bi isto." Umorno joj se
lice samo još više zbunilo. "Sto?" Ali nisam mogao reci ništa više.
Nije bilo smisla. Nikada je necu moci spasiti od sebe same. Nikada to
nisam ni mogao. Zatim je trepnula, i vidio sam da je shvatila.
"O.
Gah. Molim te, Jacobe. Misliš da bih trebala ubiti svoju bebu i
zamijeniti je nekim generickim nadomjestkom? Umjetnom oplodnjom?" Sad
je bila vec ljuta. "Zbog cega bih htjela imati bebu nekog neznanca?
Što, tebi je to svejedno? Beba kao beba?"
"Nisam to htio reci", promrsio sam. "Ne neznanca."
Nagnula se prema meni. "Pa što mi onda hoceš reci?"
"Ništa. Ništa ti necu reci. Isto kao i uvijek."
"Odakle ti to?"
"Pusti, Bella."
Sumnjicavo
se namrštila. "Je li ti on rekao da mi to kažeš?" Oklijevao sam,
iznenaden što je tako brzo pokopcala stvari. "Nije." "Rekao ti je, zar
ne?"
"Nije, stvarno. Uopce nije spomenuo nikakvu umjetnu oplodnju."
Lice joj se tada smekšalo, i legla je natrag na jastucice, sva iscrpljena. Kad je progovorila,
gledala
je u stranu, uopce se ne obracajuci meni. "On bi za mene sve ucinio. A
ja mu nanosim toliku bol... Ali što si on misli? Da bih mijenjala ovo"
- prešla je rukom preko trbuha - "za necije tude..." Ove posljednje
rijeci je promumljala, a onda je utihnula. Oci su joj bile vlažne.
"Ne
moraš mu nanijeti bol", prošaptao sam. Moljakanje u njegovu korist
peklo me u ustima poput otrova, ali znao sam da mi je ovaj pristup
vjerojatno najbolja mogucnost daje zadržim na životu. A izgledi su i
dalje bili tisucu prema jedan. "Mogla bi ga opet usreciti, Bella. A
stvarno mislim da on polako puca po šavovima. Ozbiljno ti kažem."
Kao da nije slušala; rukom je pravila male kružnice na izmucenom trbuhu i grizla se za usnu.
Dugo je vladala tišina. Upitao sam se jesu li Cullenovi narocito daleko. Slušaju li oni moja bijedna nastojanja da je urazumim?
"Ne tude?" promrmljala je sebi u bradu. Trgnuo sam se. "Što ti je to Edvvard tocno rekao?"
upitala me ispod glasa.
"Ništa. Samo je mislio da bi mene možda htjela poslušati."
"Ne to. O ponovnom pokušaju."
Cvrsto je uprla oci u moje, i uvidio sam da sam joj vec previše toga odao. "Ništa."
Blago je zinula. "Opa."
Šutjeli smo nekoliko otkucaja srca. Opet sam se zagledao sebi pod noge, jer nisam mogao izdržati njezin pogled.
"On je stvarno sve u stanju uciniti, zar ne?" prošaptala je.
"Rekao sam ti da silazi s uma. Doslovce, Bells."
"Cudi me da ga nisi smjesta ocinkao. Da ga uvališ u gabulu."
Kad sam je pogledao, cerila se.
"Palo mi je to na pamet." Pokušao sam se i ja isceriti, ali osjetio sam da mi osmijeh propada na licu.
Znala je što joj nudim, i nije namjeravala uopce ozbiljno to razmotriti. Znao sam da nece. Ali svejedno me zapeklo.
"Nema
ni mnogo toga što ti ne bi ucinio za mene, zar ne?" prošaptala je.
"Stvarno ne znam zašto se trudiš. Ne zaslužujem nijednoga od vas."
"Samo, zbog toga se neceš predomisliti, zar ne?"
"Ne
ovaj put." Uzdahnula je. "Kad bih ti to barem mogla objasniti kako
treba, da shvatiš. Ne mogu nauditi njemu" - pokazala je na trbuh - "kao
što ne mogu ni uzeti pištolj i pucati u tebe. Volim ga."
"Zašto ti uvijek moraš voljeti ono što ne treba, Bella?"
"Ne bih rekla da je tako."
Istjerao sam knedlu iz grla da mi glas zvuci cvrsto kao što želim. "Vjeruj mi na rijec."
Poceo sam ustajati.
"Kamo ceš?"
"Nema koristi od toga što sam tu."
Molecivo je ispružila mršavu ruku. "Ne idi."
Osjetio sam kako me ovisnost usisava, nastoji me zadržati blizu nje.
"Nije mi ovdje mjesto. Moram se vratiti."
"Zašto si danas došao?" upitala me, i dalje mlitavo pružajuci ruku.
"Samo da vidim jesi li zaista živa. Nisam vjerovao da si bolesna, kao što je Charlie rekao."
Iz izraza njezina lica nije mi bilo jasno je li to popušila ili ne. "Hoceš li se opet vratiti? Prije nego što..."
"Nemam namjeru sjediti ovdje i gledati te kako umireš, Bella."
Lecnula se. "Imaš pravo, imaš pravo. Trebao bi otici."
Krenuo sam prema vratima.
'"Denja", prošaptala je za mnom. "Volim te, Jake."
Zamalo
sam se vratio. Zamalo sam se okrenuo, pao na koljena i poceo je opet
preklinjati. Ali znao sam da se moram riješiti Belle, riješiti
ovisnicke krize, dok nije ubila mene kao što ce ubiti njega.
"Jasno, jasno", promrmljao sam na izlasku.
Nisam vidio one vampire. Zanemario sam svoj motor, koji je osamljeno stajao nasred livade.
Sada
mi nije bio dovoljno brz. Tata mi sigurno vec šizi - kao i Sam. Kako ce
copor protumaciti to što nisu culi moje faziranje? Hoce li misliti da
su me Cullenovi sredili prije nego što sam dobio priliku? Skinuo sam
se, ne hajuci za to hoce li me tko vidjeti, i potrcao. U skoku sam
prešao u vuka.
Cekali su me. Pa jasno da su me cekali.Jacob, Jake, uglas je prozborilo osam glasova s olakšanjem.
Da si odmah došao doma, naredio mi je glas Alfe. Sam je bio bijesan.
Osjetio sam kako se Paul gubi, i znao da Billy i Rachel cekaju da cuju što je bilo sa mnom.
Paul
je tako nestrpljivo htio javiti im sretnu vijest da nisam vampirima
postao kost za glodanje da nije imao vremena pricekati da cuje cijelu
pricu.
Nisam morao kazati coporu da stižem - vidjeli su kako šuma
mutno prolazi oko mene dok sam jurio kuci. Nisam im morao ni reci da
sam napola sluden. Mucne su mi se stvari jasno vidjele u glavi.
Vidjeli
su sav onaj užas - Bellin prošarani trbuh, njezin hrapavi glas: snažan
je, to je sve, covjeka na lomaci u Edvvardovu licu: dok je gledam kako
kopni i propada...dok gledam kako je muci, Rosalie u cucnju nad
Bellinim mlitavim tijelom: Bellin život ništa joj ne znaci - i,
iznimno, nitko nije imao ništa za reci.
Njihov je šok bio tek nijemi povik u mojoj glavi. Lišen rijeci.
Stigao sam na pola puta do kuce prije nego što je itko došao k sebi. Zatim su mi svi potrcali ususret.
Bio
je gotovo mrak - oblaci su potpuno prekrivali zalazak sunca. Usudio sam
se jurnuti preko autoceste i uspio je neopaženo prijeci.
Našli smo
se desetak milja dalje od La Pusha, na cistini stvorenoj sjecom
stabala. Bila je izvan ruke, utisnuta izmedu dva gorska vrhunca, gdje
nas nitko nece vidjeti. Paul ih je pronašao istodobno kad i ja, tako da
se cijeli copor našao na broju.
Graja u mojoj glavi bila je potpuni kaos. Svi su se derali uglas.
Sam
je bio potpuno nakostriješen, i režao je bez prestanka dok je koracao
amo-tamo na celu kruga. Paul i Jared kretali su se kao sjene iza njega,
ušiju priljubljenih uz glavu. Cijeli je obruc bio potpuno uzrujan i na
nogama, i potmulo je režao na mahove.
Bijes im je ispocetka bio
neodreden, pa sam pomislio da mi se crno piše. Samo, tako sam bio
spigan da me nije bilo briga. Neka mi zbog oglušivanja na naredbe rade
što žele.
A onda se neusredotocena zbunjenost misli pocela kretati u istom smjeru.
Kako je to moguce? Sto to znaci? Kako ce to izgledati? Nije sigurno. Nije ispravno. Opasno je.
Neprirodno. Cudovišno. Nakazno. Ne smijemo to dopustiti.
Copor
se sada sinkronizirao, svi su sinkronizirano mislili, izuzev mene i još
jednog. Sjeo sam do tog brata, koji god da je to bio, previše ošamucen
da se osvrnem bilo ocima bilo umom i pogledam tko je to pokraj mene,
dok je copor kružio oko nas.
Sporazum ovo ne predvida.
Ovo sve dovodi u opasnost.
Pokušao
sam razumjeti spiralu glasova, pokušao poci zavojitim putem koji su
misli stvarale ne bih li vidio kamo vode, ali nije mi imalo smisla.
Prizori u središtu njihovih misli bili su moji prizori - i to upravo
oni najgori. Belline modrice, Edvvardovo lice na lomaci.
/ oni ga se boje.
Ali oni nece tu ništa poduzeti.
Štite Bellu Swan.
Ne smijemo dopustiti da to utjece na nas.
Sigurnost naših obitelji, svih u ovom kraju, važnija je od jedne ljudske žene.
Ako oni ne žele ubiti stvora, morat cemo mi.
Da zaštitimo pleme.
Da zaštitimo obitelji.
Moramo ga ubiti dok nije prekasno.
Još
jedna moja uspomena, ovaj put Edvvardove rijeci: Stvor raste. Brzo.
Trudio sam se usredotociti, razabrati glasove pojedinaca.
Nemamo što cekati, pomislio je Jared.
To bi znacilo okršaj, upozorio je Embry. I to gadan.
Spremni smo, ostao je ustrajan Paul.
Iznenadenje ce morati biti na našoj strani, pomislio je Sam.
Ako
ih ulovimo razdvojene, možemo ih svakog zasebno napasti. To bi nam
uvecalo izglede za pobjedu, pomislio je Jared, vec prelazeci na
strategiju.
Protresao sam glavom i polako se digao na noge. Osjecao sam se nesigurno medu njima -
kao da me zbog kruženja vukova obuzimala vrtoglavica. Vuk do mene takoder je ustao.
Osjetio sam da me gurka ramenom, pomažuci mi da se pridignem.
Cekajte, pomislio sam.
Kruženje je zastalo na jedan takt, a onda su se ponovno ushodali. Vremena je malo, rekao je Sam.
Ali
- što vam je došlo? Danas popodne niste ih htjeli napasti zato što su
prekršili sporazum. A sada planirate zasjedu, dok se još drže sporazuma?
Ovakvu
situaciju naš sporazum ne predvida, rekao je Sam. Ovo je opasnost za
svako ljudsko bice u kraju. Ne znamo kakvo su to stvorenje Cullenovi
zaceli, ali znamo da je snažno i da brzo raste. I bit ce premlado da
sluša bilo kakav sporazum. Sjecaš se novorodenih vampira s kojima smo
se borili? Divljih, nasilnih, izvan dosega razuma i obzira. Zamisli
takvog, ali pod zaštitom Cullenovih.
Ne znamo— pokušao sam mu upasti u rijec.
To je tocno, ne znamo, složio se. I u ovom slucaju ne možemo riskirati s neznanim. Možemo
dopustiti
Cullenovima da postoje samo dok smo apsolutno sigurni da se u njih može
pouzdati da nikome nece nauditi. U ovog se... stvora ne može pouzdati.
Nije im ništa draže zbog toga nego nama.
Sam je izvukao Rosalieno lice, njezin zaštitnicki cucanj, iz moga uma i pokazao ga svima.
Neki su spremni na borbu za stvora, ma kakav on bio.
Ma daj, molim te, to je samo beba
Ne zadugo, prošaptala je Leah.
Jake, stari, ovo je veliki problem, rekao je Quil. Ne možemo ga tek tako zanemariti.
Preuvelicavate ga, usprotivio sam im se. Tu je u opasnosti jedino Bella.
Ponovno vlastitim izborom, rekao je Sam. Ali njezin izbor ovaj put se tice svih nas. Ne bih rekao.
Ne možemo se izložiti tom riziku. Necemo dopustiti krvopiji da lovi na našem zemljištu.
Onda im reci da odu, rekao je vuk koji me i dalje pridržavao. Bio je to Seth. Mogao sam si i misliti.
Pa
da postanu prijetnja drugima? Kad krvopije zadu na naše zemljište,
uništimo ih, bez obzira na to gdje namjeravaju loviti. Štitimo svakoga
kog možemo.
Ovo je suludo, rekao sam. Danas popodne bojao si se dovesti copor u opasnost.
Danas popodne nisam znao da su nam obitelji u opasnosti.
Ne mogu vjerovati! Kako ceš ubiti to stvorenje a da pritom ne ubiješ i Bellu?
Nije bilo rijeci, ali šutnja je bila bremenita znacenjem.
Zatulio sam. I ona je ljudsko bice! Zar se naša zaštita ne odnosi na nju?
Tako i tako umire, pomislila je Leah. Samo cemo ubrzati proces.
Nato
sam pukao. Skocio sam od Setha prema njegovoj sestri, iskeženih zuba.
Samo što je nisam šcepao za stražnju nogu kad sam osjetio kako mi se
Samovi zubi zarivaju u bok i odvlace me.
Zaurlao sam od boli i bijesa i okomio se na njega.
Stoj! naredio mi je dvostrukim glasom Alfe.
Kao da su mi se noge odsjekle. Zastao sam u hipu i zadržao se na nogama tek cistom snagom volje.
Pogledao je u stranu od mene. Neceš biti okrutna prema njemu, Leah, zapovjedio joj je.
Bellina
je žrtva visoka cijena, koju cemo svi znati cijeniti. Oduzimanje
ljudskog života protivi se svemu za što se zalažemo. Mracno je
napraviti izuzetak u tom kodeksu casti. Svi cemo žalovati zbog našeg
nocašnjeg djela.
Nocašnjeg? ponovio je zgranuto Seth. Sam - mislim da bismo trebali još malo razgovarati o
ovome.
Posavjetovati se sa starješinama, ako ništa drugo. Ne možeš ozbiljno
misliti da bismo— Ne možemo si sada dopustiti da budemo tolerantni
prema Cullenovima kao ti. Nema vremena za raspravu. Slušat ceš što ti
se kaže, Seth.
Sethova prednja koljena klecnula su, a glava mu se pognula pod težinom zapovijedi Alfe.
Sam je poceo obilaziti nas dvojicu u uskom krugu.
Za ovo nam treba cijeli copor. Jacobe, ti si naš najsnažniji borac. Borit ceš se nocas s nama.
Jasno mije da ti to teško pada, pa ceš se usredotociti na njihove borce - Emmetta iJaspera
Cullena. Ne moraš sudjelovati u... onom drugom. Quil i Embry borit ce se s tobom.
Koljena su mi zadrhtala; s mukom sam se zadržao na nogama dok mi je glas Alfe bicevao
volju.
Paul, Jared i ja idemo na Edwarda i Rosalie. Prema informacijama koje nam je Jacob donio,
mislim da ce njih dvoje cuvati Bellu. Carlisle i Alice takoder ce biti blizu, moguce i Esme.
Brady,
Collin, Seth i Leah okomit ce se na njih. Tko god dobije izravnu
priliku za napad na - svi smo ga culi kako u mislima zamuckuje Bellino
ime - stvorenje, uništit ce ga. Uništavanje
stvorenja prvi nam je prioritet.
Copor
je zažagorio, nervozno izražavajuci pristanak. Od napetosti se svima
krzno nakostriješilo. Koraci su se ubrzali, a šape na tlu punom paprati
oštrije su strugale, zarivajuci nokte u zemlju.
Samo smo Seth i ja
bili nepomicni, oko u sredini oluje iskeženih zubi i pognutih ušiju.
Seth je nosom gotovo doticao tlo, pognut Samovim zapovijedima. Osjetio
sam koliko ga boli nevjera na koju se sprema. Za njega je ovo bilo
izdajstvo - dok se tijekom onog jednodnevnog saveza borio uz Edvvarda,
Seth se istinski sprijateljio s tim vampirom.
Medutim, u njemu nije bilo otpora. Slušat ce, ma koliko ga to boljelo. Nije imao izbora.
A kakav sam izbor ja imao? Kad Alfa nešto kaže, copor ga slijedi.
Sam
nikad još nije do ove mjere tjerao svoj autoritet; znao sam da mu je
istinski mrsko vidjeti Setha kako kleci pred njim, kao rob pod nogama
gospodara. Ne bi silom ovo radio da ne vjeruje kako mu nema druge. Ne
može nam lagati kad smo ovako umno povezani. Stvarno je vjerovao da nam
je dužnost uništiti Bellu i cudovište koje ona nosi. Stvarno je
vjerovao da ne smijemo gubiti vrijeme. Vjerovao je u to dovoljno da
zbog toga izgubi život.
Uvidio sam da ce se sam suociti s Edvvardom,
jer je Edvvard za Sama najveca prijetnja zbog svoje sposobnosti citanja
naših misli. Sam nece dopustiti nekom drugom da se izloži toj opasnosti.
Smatrao je Jaspera drugim protivnikom po snazi, zbog cega gaje povjerio meni. Znao je da
izmedu
svih u coporu imam najboljih izgleda da iz te borbe izadem kao
pobjednik. Najlakše je mete povjerio mladim vukovima i Lei. Lišena
naputaka svojih vizija buducnosti, mala Alice nece biti prijetnja, a iz
doba saveza s njima znali smo da Esme nije borac. Carlisle ce biti veci
izazov, ali sputavat ce ga njegova mržnja prema nasilju.
Osjecao sam goru mucninu nego Seth dok sam promatrao kako Sam to
planira, nastoji sagledati sve rakurse kako bi svakome clanu copora
pružio najvece izglede za preživljavanje.
Sve je bilo naglavce.
Danas popodne, ja sam izgarao od želje za napadom na njih. Ali Seth je
imao pravo - nisam bio spreman za tu borbu. Zaslijepio sam samoga sebe
tom mržnjom.
Nisam si dopustio daje pažljivo sagledam, jer sam zacijelo znao što bih u tom slucaju vidio.
Carlislea
Cullena. Kad bih ga pogledao bez mrene te mržnje preko svojih ociju,
nisam mogao poreci da bi bilo umorstvo usmrtiti ga. Bio je dobar. Dobar
kao bilo koji covjek kojega štitimo.
Možda i bolji. Sto je, valjda,
vrijedilo i za druge, ali nisam gajio tako snažne osjecaje prema njima.
Upravo ce Carlisleu biti mrsko uzvratiti udarac, cak i da spasi
vlastiti život. Zbog toga cemo ga moci ubiti - zbog toga što on nece
htjeti da mi, njegovi neprijatelji, stradamo.
Ovo nije bilo u redu.
I ne samo zbog toga što mi je ubiti Bellu bilo kao da ubijam sebe, kao samoubojstvo.
Saberi se, Jacobe, naredio mi je Sam. Pleme je iznad svega. Danas nisam imao pravo, Sam.
Tada su ti razlozi bili pogrešni. Ali sada moramo izvršiti svoju dužnost. Napeo sam se. Ne.
Sam je kriknuo i prestao koracati preda mnom. Zagledao mi se u oci, dok mu je potmulo rezanje dopiralo kroza zube.
Da,
odredio je Alfa, dok mu je dvostruki glas prštao vrelinom autoriteta.
Nocas nece biti nikakvih iznimaka. Ti ceš se, Jacobe, boriti s nama
protiv Cullenovih. Ti ceš se, zajedno s Quilom i Embrvjem, pobrinuti za
Jaspera i Emmetta. Dužnost ti je štititi pleme. Zbog toga postojiš. I
tu ceš dužnost bespogovorno ispuniti.
Ramena su mi se zgrbila kad me njegova odredba dotukla. Noge su mi se odsjekle, i pao sam na trbuh pred njega.
Nijedan clan plemena nije se mogao usprotiviti Alfi.
