Bog te nece, Paul, pa zar ti nemaš neku svoju kucu?"
Paul, koji se
izvalio preko cijelog mog kauca, i s njega gledao nekakvu glupu
utakmicu baseballa na mojoj jadnoj telki, samo mi se iscerio i onda -
skroz polako - izvadio jedan Dorito iz vrecice u svom krilu i u komadu
ga uglavio sebi u usta.
"Za tvoje dobro, nadam se da si taj cips donio sa sobom."
Hrsk. "A, ne", rekao je punih usta. "Tvoja sestra je rekla da se slobodno poslužim svime što hocu."
Potrudio sam se zvucati kao da mi nije došlo da ga kresnem. "Je li Rachel uopce tu?"
Nije
mi upalilo. Cuo je što smjeram i trpnuo si vrecicu iza leda. Zahrskala
je kad je odalamio njome po jastuku. Cips se zdrobio. Paul je podigao
šake pred lice, kao boksac.
"Samo ti daj, mali. Ne treba mi Rachel da me štiti."
Frknuo sam. "Ma baš. Kao da joj ne bi otišao cmizdriti cim bi dobio priliku."
Nasmijao
se i razbaškario na kaucu, spuštajuci gard. "Ne idem ja cinkariti
ženskama. Ako ti se posreci pa me nabiješ, to ce biti samo izmedu nas
dvojice. A i u obratnom slucaju, je 1' tako?"
Lijepo od njega što mi je dao pozivnicu. Otromboljio sam se, kao da odustajem. "Tako je."
Ponovno se posvetio gledanju televizije. Bacio sam se na njega.
Vrlo
mi je godilo uhu kad sam cuo kako mu i nos hrska od sraza s mojom
šakom. Pokušao me zgrabiti, ali ja sam mu se elegantno izmaknuo prije
nego što me stigao uloviti, i lijevom rukom pritom mrknuo vrecicu
upropaštenih Doritosa.
"Razbio si mi nos, kretenu."
"To je samo izmedu nas, je 1' tako, Paul?"
Otišao
sam spremiti cips. Kad sam se okrenuo, Paul je vracao nos na mjesto dok
mu nije zarastao ukrivo. Krvarenje je vec prestalo; izgledalo je kao da
mu krv curi niotkuda niz usne i kapa s brade. Opsovao je i nacas se
zgrcio dok je navlacio hrskavicu.
"Koja si ti tlaka, Jacobe. Kunem ti se, radije bih se družio s Leom."
"Joj.
Opa, kladim se da ce Leah biti presretna kad cuje da bi htio provoditi
ugodne trenutke s njom. Da znaš kako ce joj to zagrijati srce."
"Da si zaboravio da sam to rekao."
"Ma jasno. Siguran sam da mi nece izletjeti."
"Gah", progundao je, a onda se opet zavalio na kauc, brišuci zaostalu krv s ovratnika majice.
"Brz si, mali. Toliko ti priznajem." Ponovno se posvetio gledanju prijenosa punog šuma.
Sekundu
sam samo tamo stajao, a onda sam se vratio u svoju sobu, mrmljajuci
sebi u bradu nešto o tome kako bih volio da ga otmu izvan-zemaljci.
Svojedobno
se na Paula više-manje uvijek moglo racunati kad bi ti došlo do borbe.
Tada ga se nije moralo ni udariti - svaka sitna uvreda bila bi
dovoljna. Nije i mu trebalo puno da pukne.
Sada, jasno, kad sam stvarno htio dobar okršaj pun rezanja, trganja i lomljenja drveca, morao je postati papcina.
Zar
nije vec dovoljno loše što se još jedan clan copora otisnuo - jer,
stvarno, vec ih je bila cetvorica od nas desetorice! Ima li tome kraja?
Glupi mit navodno bi trebao biti rijetkost, za Boga miloga! Stvarno mi
je bilo muka od sve te prinudne ljubavi na prvi pogled!
Je 1' to baš morala biti moja sestra? Je 1' to baš morao biti Paul?
Kad
se Rachel vratila doma sa studija na Washington Stateu nakon ljetnog
semestra - diplomirala je prije roka, štreberica jedna - najviše me
brinulo to da ce biti teško cuvati tajnu pred njom. Nisam imao naviku
prikrivati stvari u vlastitoj kuci. Tu sam stvarno stekao razumijevanje
za decke kao što su Embry i Collin, ciji roditelji nisu znali da su
vukodlaci.
Embryjeva mama mislila je da on to prolazi nekakvu
buntovnicku fazu. Stalno je dobivao zabrane izlaska jer je stalno
bježao iz kuce, ali, jasno, nisu tu oni mogli ne znam što uciniti.
Svake noci mu je gledala u sobu i svake noci mu je opet bila prazna.
Vikala je na njega, a on je to šutke prihvacao i sutradan opet sve to
ponavljao. Pokušali smo nagovoriti Sama da olakša život Embrvju i uputi
njegovu mamu u šemu, ali Embry je rekao da mu nije bed. Tajna je bila
bitnija od svega ostalog.
I tako sam ja bio sav našpanan da sacuvam
tu tajnu. A onda, dva dana nakon što se Rachel vratila doma, Paul
naleti na nju na plaži. Bada bing, bada bum - prava ljubav! Cemu tajne
kad si pronašao svoju drugu polovicu, i sve to ostalo smece koje ide uz
vukodlacko otiskivanje.
Rachel je saznala cijelu pricu. A ja sam
dobio Paula kao buduceg šurjaka. Znao sam da ni Billy nije baš
presretan zbog toga. Ali bolje se ponio nego ja. Jasno, u današnje
vrijeme cešce je znao pobjeci do Clearvvaterovih. Nisam uvidao zašto bi
to bilo bolje. Nema Paula, ali Leah je itekako tamo.
Zanimalo me - bi li me metak u celo stvarno ubio, ili mi samo ostavio hrpu posla oko oporavka?
Bacio
sam se na krevet. Bio sam umoran - nisam spavao od prethodne ophodnje -
ali znao sam da necu zaspati. Glava mi je bila presludena. Misli su mi
frcale po lubanji kao roj dezorijentiranih pcela. Bucno. Tu i tamo su
me bole. Sigurno su stršljeni, a ne pcele. Pcele uginu nakon jednog
uboda. A mene su jedne te iste misli uzastopce bole.
Silazio sam s
uma od ovog cekanja. Prošla su gotovo cetiri tjedna. Ocekivao sam da ce
vijest dosad vec stici, ovako ili onako. Nocima nisam spavao od
razmišljanja o obliku koji ce poprimiti.
Charlie place na telefonu -
Bella i njezin suprug stradali su u nesreci. U padu aviona? To bi bilo
teško fingirati. Osim ako pijavicama ne smeta ubiti hrpu namjernika da
sve djeluje autenticno, a zašto bi im smetalo? Možda samo neki manji
zrakoplov. Vjerojatno imaju jedan takav viška.
Ili bi ubojica možda došao sam kuci, nakon neuspješnog pokušaja da je privede svome jatu?
Ili
cak nicega tako bitnog. Možda ju je samo zdrobio kao vrecicu cipsa u
pohotnoj želji daje dobije? Jer njezin mu je život manje bitan od
vlastite naslade...
Prica bi bila baš tragicna - Bella, žrtva grozne nesrece: Ulicne pljacke koja je pošla po zlu.
Gušenja nasmrt za vecerom. Prometne nesrece, kao moja mama. Vrlo ucestale pojave.
Stalno se dogadaju.
Bi li je donio kuci? Sahranio je ovdje za Charlieja? Pogreb bi bio u zatvorenom lijesu, naravno.
Lijes moje mame bio je cvrsto zabijen cavlima...
Samo sam se mogao nadati da ce se vratiti ovamo, da mi može pasti šaka.
Možda
uopce nece prodavati pricu. Možda ce Charlie nazvati moga tatu da ga
pita ima li kakvih vijesti o doktoru Cullenu, koji se jednostavno
jednog dana nije pojavio na poslu. Kuca je napuštena. Nitko se ne
javlja ni na jedan od brojeva Cullenovih. Zagonetku je popratila
nekakva drugorazredna emisija vijesti, sumnja se na prljavu igru...
Možda
ce velika bijela kuca izgorjeti do temelja, sa svima njima zarobljenim
u njoj. Naravno, za tu fintu bi im trebala trupla. Osmero ljudskih,
otprilike prave velicine. Izgorjelih do neprepoznatljivosti - da ih se
ni po zubalima ne da identificirati.
Bilo bi teško naci njih osmero - meni, tocnije. Bilo bi ih teško naci ako ne žele da ih se nade.
Jasno,
mogu ih tražiti dovijeka. A kad se može tražiti dovijeka, stigne se
pregledati svaku slamku u plastu sijena, jednu po jednu, da se vidi je
li to igla.
U ovom trenutku ne bih imao ništa protiv rasturanja
plasta sijena. Barem bih nekog posla imao. Grozna mije bila spoznaja
daje lako moguce da gubim svoju priliku. Da dajem krvopijama vremena da
pobjegnu, ako su tako naumili.
Mogli bismo otici nocas. Mogli bismo ubiti svakoga od njih koga uspijemo naci.
Taj
mi se plan svidao, jer sam dovoljno poznavao Edvvarda da znam kako bih,
kad bih ubio bilo koga iz njegova kovena, dobio priliku ubiti i njega.
Došao bi se osvetiti. I pružio bih mu priliku - ne bih pustio braci da
ga srede kao copor. Ne, tukli bismo se samo on i ja. Pa neka bolji
pobijedi.
Ali Sam nije htio ni cuti za to. Necemo prekršiti
sporazum. Neka ga oni prvi prekrše. Samo zato što nismo imali dokaza da
su Cullenovi ucinili nešto loše. Zasad. Moralo se dodati zasad, jer svi
smo znali da je to neizbježno. Bella ce se vratiti kao jedna od njih,
ili se nece vratiti.
Kako god bilo, jedan ce se ljudski život izgubiti. A to ce znaciti da okršaj pocinje.
Paul
je u drugoj sobi poceo revati kao mazga. Možda se prebacio na neku
komediju. Možda mu je neka reklama bila smiješna. Nije bitno. Išao mi
je na živce.
Došlo ini je da mu opet razbijem nos. Ali nisam se s Paulom htio tuci. Ne s njim.
Pokušao
sam osluhnuti druge zvukove, vjetar u krošnjama. Nije to bilo isto kroz
ljudske uši. U vjetru ima milijun glasova koje u ovom tijelu nisam
mogao cuti.
Ali i ove su mi uši bile sasvim osjetljive. Kroz šumu
sam cuo cestu, zvuk automobila dok obilaze zadnji zavoj s kojeg se
napokon ugleda plaža -panorama otoka i hridi i plave oceanske pucine
što se proteže do obzorja.
Murja iz La Pusha voljela je tu vrebati. Turisti nikad ne bi primijetili znak za smanjivanje brzine na suprotnoj strani ceste.
Cuo
sam glasove pred suvenirnicom na plaži. Cuo sam kako klepetuša zvoni
pri otvaranju i zatvaranju vrata. Cuo sam kako Embrvjeva mama za kasom
printa racun.
Cuo sam kako plima kotrlja kamenje na plaži. Cuo sam
kako klinci cice jer ne uspijevaju pobjeci naletu ledene vode. Cuo sam
kako im mame prigovaraju jer su se smocili. I cuo sam poznat glas...
Slušao sam tako napeto da me iznenadni prasak Paulova magareceg smijeha zamalo bacio s kreveta.
"Gubi
se iz moje kuce", progundao sam. Znajuci da ce me precuti, poslušao sam
vlastiti savjet. Trzajem sam otvorio prozor i izvukao se sa stražnje
strane, da ne moram opet vidjeti Paula. Došao bih u preveliku napast.
Znao sam da bih ga opet opalio, a Rachel ce ionako vec biti dovoljno
ljuta. Vidjet ce mu krv na majici i odmah okriviti mene, ne cekajuci
dokaz. Jasno, bit ce u pravu, ali ipak.
Prošetao sam do plaže,
stišcuci šake u džepovima. Nitko me nije dvaput pogledao dok sam
prolazio zemljanim parkiralištem pri Prvoj plaži. Zato volim ljeto -
koga briga što nosiš samo kratke hlace.Pošao sam za jednim poznatim glasom koji sam cuo i sasvim lako pronašao
Crnila. Bio je na južnom kraju polumjeseca, da izbjegne glavninu mase
turista. Neprestano je davao upozorenja.
"Ne idi u vodu, Claire. Ma
daj. Ne, nemoj. O! Lijepo, mala. Ozbiljno, hoceš da Emily vice na mene?
Necu te više voditi na plažu ako se ne - Ma je li? Nemoj - gah. Tebi je
to smiješno, je li? Ha! Tko se sada smije, a?"
Curica se cerekala
što je drži za nogu u zraku kad sam stigao do njih. Držala je kanticu u
jednoj ruci, a traperice su joj bile sve mokre. On je sprijeda na
majici imao veliku mokru mrlju.
"Kladim se u pet dolara da ce malo dijete pobijediti", rekao sam.
"Hej, Jake."
Claire je zacicala i bacila kanticu Ouilu u koljena. "Spusti, spusti!"
Pažljivo ju je osovio na noge, pa je dotrcala do mene i cvrsto mi obujmila nogu.
"Stjiko Dej!"
"Kako si mi, Claire?"
Zahihotala se. "Kuij je sada skjoooooz mokaj."
"Kao što vidim. Gdje ti je mama?"
"Nema,
nema, nema", zapjevala je Claire. "Kjej se igja s Kuijom cijeeeeji dan.
Kjej nikad nece doma." Pustila me i otrcala Quilu. Podigao ju je u zrak
i stavio sebi na ramena.
"Zvuci kao da je netko navršio dinamicne dvije godine."
"Tri,
zapravo", ispravio me Quil. "Propustio si proslavu. S temom princeze.
Natjerala me da nosim krunu, a onda je Emily predložila da svi iskušaju
njezinu šminku za igranje na meni."
"Opa, stvarno mi je žao što me nije bilo da to vidim."
"Bez brige, Emily ima slike. Da znaš, izgledam zapravo kao pravi komad."
"Koja si ti šmizla."
Quil je slegnuo ramenima. "Claire se sjajno provela. A to je bila poanta."
Prevrnuo
sam ocima. Teško je biti s otisnutim ljudima. Bez obzira na to u kojem
su stadiju - tik prije braka, kao Sam, ili tek ispacene dadilje, kao
Quil - uvijek zrace tolikim spokojem i sigurnošcu da covjeka neizbježno
tjeraju na povracanje.
Claire mu je ciknula na ramenima i pokazala na zemlju. "Jepi kamen, Kuij! Meni, meni!"
"Koji, malena? Crveni?"
"Ne cjveni!"
Quil je kleknuo - Claire je vrisnula i potegnula mu kosu kao konjske uzde.
"Ovaj plavi?"
"Ne, ne, ne..." zapjevala je djevojcica, oduševljena novom igrom.
Najcudnije
je bilo to što je Quilu sve to bilo jednako zabavno kao i njoj. Nije
imao onaj izraz lica koji su nosili toliki tate i mame medu turistima -
onaj u stilu "kad ceš više zaspa i". Kod pravih se roditelja nikad ne
vidi toliko oduševljenje prema sudjelovanju u nekakvoj blesavoj igri za
bebe koja je njihovu klincu upravo pala na pamet. Vidio sam vec Quila
kako se punih sat vremena igra skrivaca a da mu uopce nije dosadilo.
A nisam se mogao sprdati s njim zbog toga - od prevelike zavisti.
Ipak,
smatrao sam da je koma što ga ceka još dobrih cetrnaest godina
redovnickog života prije nego što Claire dode u njegovu dob - Quilu je,
barem, išla na ruku cinjenica da vukodlaci ne stare. Ali cak ga ni
toliko cekanje po svemu sudeci nije narocito uzrujavalo.
"Quil, pomisliš li ikada na druge cure?" upitao sam ga.
"A?"
"Ne, ne juti!" zakreštala je Claire.
"Ma znaš. Na prave djevojke. Ono, samo za sada, znaš? Kad ne moraš biti bejbisiter."
Quil je blenuo u mene, zinuvši.
"Jepi kamen! Jepi kamen!" pocela je vrištati Claire kad joj nije ponudio drugi na uvid. Opalila ga je šacicom po glavi.
"Oprosti, Claire-propeler. Što kažeš na ovaj lijepi ljubicasti?"
"Ne", zahihotala se. "Necu jubišasti."
"Daj mi pomozi. Kumim te, dijete."
Claire je mucnula glavom. "Zejeni", napokon je rekla.
Quil je stao proucavati kamencice. Uzeo je cetiri komada razlicite nijanse zelene i pokazao ih joj.
"Jesam li uspio?"
"Jej!"
"Koji hoceš?" "Sveeee.T
Sastavila
je dlanove, a on je u njih presuo kamencice. Nasmijala se i smjesta ga
njima zveknula po glavi. On se teatralno zgrcio, a onda uspravio i
poceo hodati natrag prema parkiralištu. Vjerojatno u strahu da se ona
ne prehladi u mokroj odjeci. Bio je gori od svake
paranoicne, prebrižne majke.
"Oprosti što sam te maloprije davio, stari, oko djevojaka", rekao sam.
"Ma pusti, sve pet", rekao je Quil. "Malo si me iznenadio, to je sve. Nije mi to palo na pamet."
"Kladim
se da bi ona imala razumijevanja. Znaš, nakon što odraste. Ne bi se
ljutila što si si našao neku dok je ona još bila u pelenama."
"Ne, znam ja to. Siguran sam da bi imala razumijevanja."
Ništa više nije rekao.
"Ali neceš to uciniti, je li?" pretpostavio sam.
"Ne
mogu to zamisliti", rekao je tiho. "Ne ide mi u glavu. Jednostavno...
nijednu ne gledam tako. Više ne zapažam djevojke, znaš. Ne zapažam im
lica."
"Kad to zbrojiš s tijarom i šminkom, možda ce se Claire morati brinuti oko drugacije konkurencije."
Quil se nasmijao i poceo cmakati u prazno prema meni. "Što radiš u petak navecer, Jacobe?"
"Samo se ti nadaj", rekao sam, a onda složio facu. "A cuj, mislim da ništa ne radim."
Oklijevao je sekundu, a onda rekao: "Pomisliš li ti ikada na druge cure?" Uzdahnuo sam. Tako mi i treba.
"Znaš,
Jake, možda bi trebao razmisliti o tome da si nadeš neku." Nije to
rekao kao šalu. Glas mu je bio pun razumijevanja. Zbog cega mi je to
još teže palo.
"Ni ja ih ne vidim, Quil. Ne vidim njihova lica." I Quil je uzdahnuo.
Izdaleka, pretiho da ga itko osim nas dvojice cuje uz šum valova, zaculo se zavijanje iz šume.
"Kvragu,
to je Sam", rekao je Quil. Ruke su mu makinalno poletjele da opipaju
Claire, kao da se želi uvjeriti da je ona još uvijek na njemu. "Ne znam
gdje joj je mama!"
"Idem ja vidjeti što je. Ako te trebamo, javit cu
ti." Strelovito sam izgovorio rijeci, tako da su se sve stopile u
nerazgovijetan slijed. "Hej, a da je odneseš gore do Clearvvaterovih?
Sue i Billy mogu je pricuvati ako zatreba. A oni ionako možda znaju o
cemu se radi."
"Okej - idi ti, Jake!"
Potrcao sam, ne prema zemljanom putu kroz zaraslu živicu, vec najkracom crtom prema šumi.
Preskocio sam prvu naplavinu debala, a onda prosjekao put kroz trnjak, ne prekidajuci trk.
Osjetio sam sitna grebanja kad mije trnje pocelo zasijecati kožu, ali nisam hajao za njih.
Ogrebotine ce mi zarasti prije nego što stignem do drveca.
Zamaknuo
sam za trgovinu i odjurio preko autoceste. Netko mi je potrubio. Kad
sam se docepao zaklona drveca, poceo sam trcati brže, produljujuci
korake. Ljudi bi buljili u mene da sam to izveo na otvorenom. Normalni
ljudi ne mogu ovako trcati. Ponekad pomislim da bi moglo biti zabavno
prijaviti se za utrku - ono, nešto poput kvalifikacija za Olimpijadu.
Bilo bi fora gledati izraze na licima tih slavnih sportaša kad prohujim
pokraj njih. Samo, bio sam prilicno siguran da bi obavezno testiranje
na steroide po svoj prilici otkrilo kojekakve stvarno bizarne gadarije
u mojoj krvi.
Cim sam se našao u stvarnoj šumi, daleko od cesta i
kuca, zaustavio sam se u mjestu i skinuo hlace. Smotao sam ih brzim,
uvježbanim kretnjama i privezao kožnom uzicom oko gležnja.
Još dok
sam zatezao cvor, poceo sam se mijenjati. Vatra mi je zadrhtala niz
kralježnicu, tjerajuci cvrste grceve niz ruke i noge. Sve je prošlo u
sekundi. Jara me preplavila i osjetio sam necujan drhtaj koji me
preinacio. Bacio sam teške šape na zaraslu zemlju i protegnuo leda
dugim, kružnim pokretom.
Faziranje mi je bilo vrlo lako kad bih se
ovako usredotocio. Više nisam imao problema s gubljenjem živaca. Osim
kad bi mi zasmetalo.
"Kao što vidim. Gdje ti je mama?"
"Nema,
nema, nema", zapjevala je Claire. "Kjej se igja s Kuijom cijeeeeji dan.
Kjej nikad nece doma." Pustila me i otrcala Quilu. Podigao ju je u zrak
i stavio sebi na ramena.
"Zvuci kao da je netko navršio dinamicne dvije godine."
"Tri,
zapravo", ispravio me Quil. "Propustio si proslavu. S temom princeze.
Natjerala me da nosim krunu, a onda je Emily predložila da svi iskušaju
njezinu šminku za igranje na meni."
"Opa, stvarno mi je žao što me nije bilo da to vidim."
"Bez brige, Emily ima slike. Da znaš, izgledam zapravo kao pravi komad."
"Koja si ti šmizla."
Quil je slegnuo ramenima. "Claire se sjajno provela. A to je bila poanta."
Prevrnuo
sam ocima. Teško je biti s otisnutim ljudima. Bez obzira na to u kojem
su stadiju - tik prije braka, kao Sam, ili tek ispacene dadilje, kao
Guil - uvijek zrace tolikim spokojem i
sigurnošcu da covjeka neizbježno tjeraju na povracanje.
Claire mu je ciknula na ramenima i pokazala na zemlju. "Jepi kamen, Kuij! Meni, meni!"
"Koji, malena? Crveni?"
"Ne cjveni!"
Quil je kleknuo - Claire je vrisnula i potegnula mu kosu kao konjske uzde. "Ovaj plavi?"
"Ne, ne, ne..." zapjevala je djevojcica, oduševljena novom igrom.
Najcudnije
je bilo to što je Quilu sve to bilo jednako zabavno kao i njoj. Nije
imao onaj izraz lica koji su nosili toliki tate i mame medu turistima -
onaj u stilu "kad ceš više zaspati". Kod pravih se roditelja nikad ne
vidi toliko oduševljenje prema sudjelovanju u nekakvoj blesavoj igri za
bebe koja je njihovu klincu upravo pala na pamet. Vidio sam vec Quila
kako se punih sat vremena igra skrivaca a da mu uopce nije dosadilo.A nisam se mogao sprdati s njim zbog toga - od prevelike zavisti.
Ipak,
smatrao sam da je koma što ga ceka još dobrih cetrnaest godina
redovnickog života prije nego što Claire dode u njegovu dob - Quilu je,
barem, išla na ruku cinjenica da vukodlaci ne stare. Ali cak ga ni
toliko cekanje po svemu sudeci nije narocito uzrujavalo.
"Quil, pomisliš li ikada na druge cure?" upitao sam ga.
"A?"
"Ne, ne juti!" zakreštala je Claire.
"Ma znaš. Na prave djevojke. Ono, samo za sada, znaš? Kad ne moraš biti bejbisiter."
Quil je blenuo u mene, zinuvši.
"Jepi kamen! Jepi kamen!" pocela je vrištati Claire kad joj nije ponudio drugi na uvid. Opalila ga je šacicom po glavi.
"Oprosti, Claire-propeler. Sto kažeš na ovaj lijepi ljubicasti?"
"Ne", zahihotala se. "Necu jubišasti."
"Daj mi pomozi. Kumim te, dijete."
Claire je mucnula glavom. "Zejeni", napokon je rekla.
Quil je stao proucavati kamencice. Uzeo je cetiri komada razlicite nijanse zelene i pokazao ih joj.
"Jesam li uspio?"
"Jej!"
"Koji hoceš?" "Sveeeeir
Sastavila
je dlanove, a on je u njih presuo kamencice. Nasmijala se i smjesta ga
njima zveknula po glavi. On se teatralno zgrcio, a onda uspravio i
poceo hodati natrag prema parkiralištu. Vjerojatno u strahu da se ona
ne prehladi u mokroj odjeci. Bio je gori od svake paranoicne, prebrižne
majke.
"Oprosti što sam te maloprije davio, stari, oko djevojaka", rekao sam.
"Ma pusti, sve pet", rekao je Quil. "Malo si me iznenadio, to je sve. Nije mi to palo na pamet."
"Kladim
se da bi ona imala razumijevanja. Znaš, nakon što odraste. Ne bi se
ljutila što si si našao neku dok je ona još bila u pelenama."
"Ne, znam ja to. Siguran sam da bi imala razumijevanja."
Ništa više nije rekao.
"Ali neceš to uciniti, je li?" pretpostavio sam.
"Ne
mogu to zamisliti", rekao je tiho. "Ne ide mi u glavu. Jednostavno...
nijednu ne gledam tako. Više ne zapažam djevojke, znaš. Ne zapažam im
lica."
"Kad to zbrojiš s tijarom i šminkom, možda ce se Claire morati brinuti oko drugacije konkurencije."
Quil se nasmijao i poceo cmakati u prazno prema meni. "Što radiš u petak navecer, Jacobe?"
"Samo se ti nadaj", rekao sam, a onda složio facu. "A cuj, mislim da ništa ne radim."
Oklijevao je sekundu, a onda rekao: "Pomisliš li ti ikada na druge cure?" Uzdahnuo sam. Tako mi i treba.
"Znaš,
Jake, možda bi trebao razmisliti o tome da si nadeš neku." Nije to
rekao kao šalu. Glas mu je bio pun razumijevanja. Zbog cega mi je to
još teže palo.
"Ni ja ih ne vidim, Quil. Ne vidim njihova lica." I Quil je uzdahnuo.
Izdaleka, pretiho da ga itko osim nas dvojice cuje uz šum valova, zaculo se zavijanje iz šume.
"Kvragu,
to je Sam", rekao je Ouil. Ruke su mu makinalno poletjele da opipaju
Claire, kao da se želi uvjeriti da je ona još uvijek na njemu. "Ne znam
gdje joj je mama!"
"Idem ja vidjeti što je. Ako te trebamo, javit cu
ti." Strelovito sam izgovorio rijeci, tako da su se sve stopile u
nerazgovijetan slijed. "Hej, a da je odneseš gore do Cleanvaterovih?
Sue i Billy mogu je pricuvati ako zatreba. A oni ionako možda znaju o
cemu se radi."
"Okej - idi ti, Jake!"
Potrcao sam, ne prema zemljanom putu kroz zaraslu živicu, vec najkracom crtom prema šumi.
Preskocio sam prvu naplavinu debala, a onda prosjekao put kroz trnjak, ne prekidajuci trk.
Osjetio sam sitna grebanja kad mi je trnje pocelo zasijecati kožu, ali nisam hajao za njih.
Ogrebotine ce mi zarasti prije nego što stignem do drveca.
Zamaknuo
sam za trgovinu i odjurio preko autoceste. Netko mi je potrubio. Kad
sam se docepao zaklona drveca, poceo sam trcati brže, produljujuci
korake. Ljudi bi buljili u mene da sam to izveo na otvorenom. Normalni
ljudi ne mogu ovako trcati. Ponekad pomislim da bi moglo biti zabavno
prijaviti se za utrku - ono, nešto poput kvalifikacija za Olimpijadu.
Bilo bi fora gledati izraze na licima tih slavnih sportaša kad prohujim
pokraj njih. Samo, bio sam prilicno siguran da bi obavezno testiranje
na steroide po svoj prilici otkrilo kojekakve stvarno bizarne gadarije
u mojoj krvi.
Cim sam se našao u stvarnoj šumi, daleko od cesta i
kuca, zaustavio sam se u mjestu i skinuo hlace. Smotao sam ih brzim,
uvježbanim kretnjama i privezao kožnom uzicom oko gležnja.
Još dok
sam zatezao cvor, poceo sam se mijenjati. Vatra mi je zadrhtala niz
kralježnicu, tjerajuci cvrste grceve niz ruke i noge. Sve je prošlo u
sekundi. Jara me preplavila i osjetio sam necujan drhtaj koji me
preinacio. Bacio sam teške šape na zaraslu zemlju i protegnuo leda
dugim, kružnim pokretom.
Faziranje mi je bilo vrlo lako kad bih se
ovako usredotocio. Više nisam imao problema s gubljenjem živaca. Osim
kad bi mi zasmetalo.
Na pola sekunde prisjetio sam se onog groznog
trenutka na onoj nepojmljivoj sprdacini od svadbe. Bio sam tako sluden
od bijesa da nisam mogao natjerati tijelo da me sluša. Onako zarobljen,
tresao sam se i gorio, ali nisam se mogao promijeniti da ubijem
cudovište samo korak-dva od mene. Sav sam se izbezumio. Umirao sam od
želje da ga ubijem. Bojao sam se da ona ne nastrada. Prijatelji su mi
se isprijecili na putu. A onda, nakon što sam napokon
uspio
poprimiti željeni oblik, dobio sam naredbu vode. Zapovijed Alfe. Da su
uz mene te noci bili samo Embry i Quil, bez Sama... bih li u tom
slucaju bio u stanju ubiti ubojicu?
Mrzio sam kad Sam tako dade zapovijed. Mrzio sam osjecaj da nemam izbora. Da moram
slušati.
A onda sam shvatio da je tu i publika. Nisam bio sam u svojim mislima.
Cijelo vrijeme si tako obuzet samim sobom, pomislila je Leah.
Da, ti uopce nisi licemjerna, Leah, uzvratio sam joj mišlju.
Dosta, decki, kazao nam je Sam.
Ušutjeli smo, i osjetio sam kako se Leah lecnula na rijec decki. Osjetljiva kao i uvijek.
Sam
se pretvarao da nije primijetio. Gdje su Quil i Jared? Quil je s
Claire. Vodi je do Cleanvaterovih. Dobro je. Sue ce je preuzeti.
Jared je išao do Kim, pomislio je Embry. Lako je moguce da te nije cuo.
Copor
je tiho progundao. Jauknuo sam zajedno s njima. Kad se Jared napokon
pojavi, bez sumnje ce i dalje razmišljati o Kim. A nitko nije htio
slušati prepricavanje onoga što upravo sada rade.
Sam se podigao u cucnju i ispustio još jedno glasno zavijanje, u isti mah i znak i naredbu.
Copor
se okupljao nekoliko milja istocno od moga sadašnjeg položaja. Grabio
sam gustom šumom prema njima. Leah, Embry i Paul takoder su jurili
prema ostalima. Leah je bila blizu - uskoro sam joj zacuo korake
nedaleko u šumi. Nastavili smo ici naporedo, odabravši ne trcati
zajedno.
Pa, necemo ga cekati cijeli dan. Što se može, morat ce naknadno pokopcati što je bilo.
A što ima, šefe? zanimalo je Paula.
Moramo razgovarati. Nešto se dogodilo.
Osjetio sam kako je Sam nacas pomislio na mene - i ne samo Sam, vec i Seth i Collin i Brady.
Collin
i Brady - novi klinci - trcali su danas ophodnje sa Samom, tako da
zacijelo znaju to što i on zna. Nisam znao kako to da je Seth vec tamo,
kako to da je upucen. Na njega nije bio red.
Seth, ispricaj im što si cuo.
Ubrzao sam, jedva cekajuci da stignem. Zacuo sam kako i Leah ubrzava. Mrzila je kad bi je
netko pretekao. Tvrdnja da je najbrža bila joj je jedina navodna prednost pred ostalima.
Dam
ti ja navodno, debilu, prosiktala je, a onda zaista dala petama vjetra.
Zario sam kandže u rahlu zemlju i pohitao koliko me noge nose.
Sam ocito nije bio raspoložen trpjeti naša uobicajena prepucavanja. Jake, Leah, prekinite.
Ni ona ni ja nismo usporili.
Sam je zarežao, ali prešao je preko toga. Seth?
Charlie je obilazio kuce sve dok nije našao Billyja kod mojih.
Da, razgovarao sam s njim, dodao je Paul.
Naglo
sam se trgnuo kad se Charliejevo ime našlo u Sethovim mislima. Evo ga.
Cekanje je gotovo. Potrcao sam brže, sileci se da dišem, iako su mi
pluca odjednom postala nekako ukrucena.
Koju su mu pricu prodali? eto, covjek šizi. Izgleda da je Edvvard prošli tjedan doveo Bellu doma, i... Prsa su mi se opustila.Živa je. Ili, u najmanju ruku, nije mrtva mrtva.
Nisam
dosad shvatio koliko ce mi to biti bitno. Cijelo ovo vrijeme smatrao
sam je mrtvom, što sam tek sada shvatio. Uvidio sam da nikad nisam
vjerovao da ce je on vratiti ovamo živu. Sto ne bi trebalo biti bitno,
jer sam znao što slijedi.
Aha, buraz, i evo loše vijesti. Charlie je
razgovarao s njom, i zvucala je loše. Rekla mu je da je bolesna.
Carlisle je preuzeo telefon i rekao Charlieju da je Bella pokupila neku
rijetku bolest u Južnoj Americi. Da je u karanteni. Charlie je sav
izvan sebe, jer cak ni njemu ne daju da je vidi. Kaže da ga nije briga
hoce li se i on razboljeti, ali Carlisle ne popušta. Nema posjeta.
Rekao
je Charlieju da je stvar prilicno ozbiljna, ali da daje sve od sebe.
Charlie vec danima kipi zbog toga, ali tek se sada javio Billyju. Kaže
da mu je danas zvucala još gore.
Sethovu je poruku popratila duboka mentalna šutnja. Svima nam je bilo jasno.
Znaci, ona ce umrijeti od ove bolesti, što se Charlieja tice. Hoce li mu dati daje vidi mrtvu?
Njezino
blijedo, savršeno mirno, bijelo truplo što ne diše? Nece mu moci
dopustiti da takne hladnu kožu - da ne bi primijetio kako je tvrda.
Morat ce pricekati da ona bude u stanju mirovati, suzdržavati se da ne
ubije Charlieja i ostale ožalošcene. A koliko ce vremena dotad proci?
Hoce li je pokopati? Hoce li se ona sama iskopati, ili ce krvopije doci po nju?
Ostali
su šutke slušali moja nagadanja. Mnogo sam više razmišljao o tome nego
itko od njih. Leah i ja izbili smo na cistinu prakticki u isto vrijeme.
Samo što se ona pobrinula za to da bude za dužinu nosa ispred mene.
Spustila se u cucanj pokraj svoga brata, dok sam ja otkasao do Sama i
stao njemu zdesna. Paul se odmaknuo u polukrugu da mogu stati na svoje
mjesto.
Opet sam te, pomislila je Leah, ali jedva da sam je cuo.
Upitao sam se zbog cega ja jedini stojim. Krzno mi se nestrpljivo na-kostriješilo na ramenima.
Dobro, što se još ceka? upitao sam ih.
Nitko ništa nije rekao, ali cuo sam im osjecaje oklijevanja.
Ma, dajte! Sporazum je prekršen!
Nemamo dokaza - možda je stvarno bolesna...
DAJ, MOLIM TE!
Okej,
dobro, neizravni su dokazi prilicno jaki. Ipak... Jacob. Sam je polako
razvijao misao, oklijevajuci. Jesi li siguran da baš to želiš? Je li to
stvarno pravi nacin? Svi znamo što je željela.
Sporazum ne uzima u obzir privatne želje žrtve, Sam!
Je li ona zaista žrtva? Ti bije tako nazvao?
Da!
Jake, pomislio je Seth, oni nam nisu neprijatelji.
Kuš,
mali! To što ti gajiš nekakav bolesni fetiš prema tom krvopiji kao
junaku ne znaci da ce se zakon promijeniti. Oni su nam neprijatelji.
Oni su na našem teritoriju. Likvidirat cemo ih. Briga me što ti je
jednom davno bilo zabavno boriti se rame uz rame s Edwardom Cullenom.
A što cemo onda uciniti kad se Bella bude borila uz njih, Jacobe? A? priupitao me Seth.
Ona više nije Bella.
Ti ceš biti taj koji ce nju likvidirati?
Nisam se mogao suzdržati od grožnje nad tim.
Ne, neceš. Onda, što? Natjerat ceš nekoga od nas da to ucini? I onda mu to dovijeka zamjerati?
Ne bih ja...
Ma sigurno ne bi. Nisi ti spreman za ovu borbu, Jacobe.
Nagoni su prevladali i propeo sam se u cucnju, režeci na krakatog vuka boje pijeska na suprotnoj strani kruga.
Jacobe! upozorio me Sam. Seth, ušuti na sekundu.
Seth je kimnuo glavurdom.
Dovraga, što sam propustio? pomislio je Quil. Trcao je punom brzinom prema mjestu okupljanja. Cuo sam da je Charlie svratio...
Spremamo se za pokret, rekao sam mu. A da skokneš do Kim i izvuceš Jareda zubima odande? Trebat ce nam svi.
Dolazi ravno ovamo, Quil, naredio mu je Sam. Još uvijek ništa nismo odlucili.
Zarežao sam.
Jacobe,
ja moram imati na umu ono što je najbolje za ovaj copor. Moram izabrati
smjer koji ce sve vas najbolje zaštititi. Vremena su se promijenila
otkako su naši preci sklopili taj sporazum.
Ja... pa, ruku na srce, ne vjerujem da su nam Cullenovi prijetnja. I znamo da nece još dugo
ostati ovdje. Sigurno ce se izgubiti nakon što ispricaju svoju pricu. Životi ce nam se moci vratiti u normalu.
U normalu?
Ako im se usprotivimo, Jacobe, dobro ce se braniti. Ti se to bojiš?
Ti si to tako spreman izgubiti brata? Zastao je. Ili sestru? dodao je, naknadno se sjetivši.
Ne bojim se smrti.
Znam to, Jacobe. Upravo zbog toga i nemam povjerenja u tvoje rasudivanje po ovom pitanju.
Zagledao sam se u njegove crne oci. Misliš ti ispoštovati sporazum naših oceva ili ne?
Poštujem svoj copor. Postupam kako je najbolje za njega. Kukavico.
Njuška mu se napela, otkrivši mu zube.
Dosta, Jacobe. Oduzimam ti rijec. Samov se mentalni glas promijenio, poprimivši onu cudnu
dvostruku boju koju nismo mogli ne poslušati. Boju Alfe. Svakog vuka u krugu pogledao je u oci.
Copor
nece napasti Cullenove bez provokacije. Duh sporazuma živi i dalje. Oni
nisu prijetnja našem narodu, niti su prijetnja žiteljima Forksa.
Bella Swan dobro zna što je odabrala, i necemo kazniti naše bivše suradnike zbog njezina
odabira.
Upravo tako, pomislio je Seth, pun entuzijazma.
Zar ti nisam rekao da šutiš, Seth.
Ups. Oprosti, Sam.
Jacobe, a kamo si ti sad krenuo?
Izašao sam iz kruga i krenuo prema zapadu, da mu mogu okrenuti leda. Idem se oprostiti s
ocem. Ocito nije imalo smisla što sam se tako dugo zadržao.
Joj, Jake - nemoj nam to opet raditi!
Daj šuti, Seth, pomislilo je više glasova u isti mah.
Ne bismo htjeli da odeš, kazao mi je Sam, mišlju blažom od prijašnjih.
Onda me prisili da ostanem, Sam. Oduzmi mi slobodnu volju. Pretvori me u roba.
Znaš da to ne bih ucinio. Onda se tu više nema što reci.
Otrcao
sam od njih, dajuci sve od sebe da ne mislim na ono što slijedi.
Umjesto toga, usredotocio sam se na svoje uspomene na duge vucje
mjesece, na puštanje da ljudskost curi iz mene sve dok nisam postao
više životinja nego covjek. Živio sam u trenutku, jeo kad sam bio
gladan, spavao kad sam bio umoran, pio kad sam bio žedan, i trcao -
trcao kad mi se trcalo. Jednostavne želje, jednostavni odgovori na te
želje. Bol je stizala u lako svarljivim oblicima. Bol gladi. Bol hladna
leda pod mojim šapama. Bol kandži što grebu kad je vecera prgava. Za
svaku je bol postojao jednostavan odgovor, jednostavan postupak za
dokidanje te boli.
Ne kao kad sam covjek.
Pa ipak, cim sam se našao u dometu kratkog trka do kuce, vratio sam se u svoje ljudsko tijelo.
Morao sam dobiti priliku da nasamo razmislim.
Odvezao sam kratke hlace s noge i navukao ih, vec trceci prema kuci.
Uspjelo mi je. Uspio sam prikriti svoje misli, a Sam više nije imao vremena da me sprijeci. Više me nije mogao cuti.
Sam je donio vrlo jasnu odluku. Copor nece napasti Cullenove. Okej.
Nije spomenuo samostalno djelovanje pojedinca.
Ne, copor danas nece nikoga napasti.
Ali ja hocu.
